Fotodermatoze su oštećenja kože uzrokovane djelovanjem UV svjetla. Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih fotodermatoza (npr. solarni dermatitis) oštećenja kože nastaju djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza uz svjetlo potrebno sudjelovanje fotosenzibilizirajućih tvari koje mogu biti u kozmetičkim sredstvima, lijekovima ili biljkama.
Dok su opeklinama sklonije osobe svjetlije puti, alergija na sunce pogađa ljude svih tipova kože. S alergijama na sunce, tj. različitim oblicima fotodermatoza susreće se između 10 i 20% ljudi, a stanje se 10 puta češće viđa kod žena. Unatoč tome što se u principu radi o dobroćudnom stanju, ono može znatno ometati svakodnevne aktivnosti te time smanjiti kvalitetu života zahvaćenih osoba.
Primarne alergije na sunce i glavni simptomi
Kod primarnih se fotodermatoza pretpostavlja da je u podlozi odgovor vlastitog imunosnog sustava koji određene sastavnice osunčane kože prepoznaje kao strane te pokreće alergijsku reakciju u obliku osipa, plikova ili nekih drugih promjena.
Postoji mnogo manifestacija primarnih fotodermatoza, a najčešće se javlja tzv. PMLE (engl. polymorphous light eruption) tj. polimorfna svjetlosna erupcija. To je relativno često stanje budući da je njime zahvaćeno čak između 10 do 20% zdravih pojedinaca. Obično se manifestira kao nadražujući osip koji se najčešće javlja na vratu te na pregibima ruku i nogu, i to nekoliko sati poslije izlaganja suncu.
Uobičajeno se crvenilo, osip i druge promjene javljaju navečer nakon cjelodnevnog izlaganja suncu. Početnu erupciju obično prati otvrdnuće osipa, zatim se javlja svrbež, a ako se ništa ne poduzima, promjena se obično povlači sama od sebe za nekoliko dana. Osip kod PMLE ima karakterističan izgled uboda insekata.
Primarne dermatoze uzrokovane su UVB zračenjem koje se može blokirati pomoću većine krema za sunčanje, ali i UVA zračenjem koje prodire mnogo dublje u kožu. Ono može prolaziti i kroz prozorsko staklo, što objašnjava pojavu alergija nakon, primjerice, vožnje u automobilu.
Alergijska reakcija na sunce može se proširiti i na područja tijela prekrivena odjećom, tj. prethodno zaštićena od sunca.
Ostale primarne fotodermatoze obuhvaćaju proljetni juvenilni oblik svjetlosne erupcije, aktinički folikulitis, aktinički prurigo, kronični aktinički dermatitis i rijetki poremećaj kod djece povezan s infekcijom Epstein-Barr virusom, poznat pod nazivom hydroa vacciniforme (očituje se pojavom mjehurića koji cijele uz razvoj ožiljaka).
Postoji i stanje pod nazivom solarna urtikarija. Taj oblik alergije je rijedak i treba ga razlikovati od daleko češće polimorfne svjetlosne erupcije koja se javlja tek nakon nekoliko sati izloženosti suncu, a traje danima. Urtike kod prave solarne urtikarije nastaju odmah, a povlače se nakon što se bolesnik makne sa sunca.
Istraživanja pokazuju da je čak do 50% alergija na sunce nasljedno.
Sekundarne alergije na sunce
Određeni lijekovi i proizvodi, ali i neke bolesti, također mogu kožu učiniti vrlo osjetljivom na sunčevo svjetlo. Za razliku od primarnih fotodermatoza, takve alergijske reakcije nazivaju se sekundarnim fotodermatozama. Primjena određenih lijekova uz istodobnu izloženost sunčevom i/ili umjetnom izvoru ultraljubičastog/vidljivog zračenja može rezultirati nuspojavama fotoosjetljivosti kože.
Primjena fotosenzibilizirajućeg lijeka bez izloženosti ultraljubičastom/vidljivom zračenju nije dovoljna za razvoj nuspojava fotoosjetljivosti. Reakcije fotoosjetljivosti mogu se javiti pri izlaganju UVA i UVB zračenju, premda se češće javljaju kao posljedica izloženosti UVA dijelu spektra koje prodire dublje u kožu.
Nuspojave fotoosjetljivosti javljaju se kod bolesnika različite dobi, ali su puno češće kod odraslih nego kod djece. Stupanj fotoosjetljivosti varira među pojedincima. Različiti čimbenici utječu na značajke reakcija fotoosjetljivosti. Primjerice, doza i način primjene lijeka; količina, spektar i prodiranje zračenja u kožu; debljina rožnatog sloja, pigmentacija i status imunološkog sustava bolesnika (npr. nuspojave fotoosjetljivosti češće se javljaju kod bolesnika narušenog imunološkog sustava).
Nuspojave fotoosjetljivosti mogu varirati od blagih do kroničnih, ovisno o osjetljivosti pojedinca. Lokalizirane kožne nuspojave upućuju na topikalno primijenjeni fotosenzibilizirajući lijek, dok nuspojave koje zahvaćaju relativno veliku površinu kože upućuju na sistemski primijenjen fotosenzibilizirajući lijek. Reakcije fotoosjetljivosti dijele se na fototoksične i fotoalergijske dermatoze.
Osim nekih bezreceptnih lijekova i pedesetak skupina receptnih lijekova, fototoksične i fotoalergijske neželjene reakcije posredovane sunčevom svjetlošću mogu jednako tako uzrokovati i razni magistralni pripravci, ulja, masti i kreme biljnog, životinjskog i kemijskog podrijetla naneseni na kožu, ali i tonici, sirupi, parfemi i dezodoransi, neki vitaminski i drugi pripravci koji se uzimaju oralno te nakon resorpcije iz probavnog sustava prodiru u druga tkiva, organe i kožu. Svima im je zajedničko da u sastavu imaju fotosenzibilizirajuće tvari koje potiču hiperreaktivnost, odnosno preosjetljivost kod izlaganja UV zračenju koje bi koža normalne osjetljivosti dobro podnijela. Posljedično, na koži izloženih dijelova tijela (udovima, licu, vratu) može nastati upalna reakcija nalik opeklinama od sunca sa simptomima akutnog dermatitisa – otok tkiva, crvenilo, plikovi, pa čak i mjehuri. Zbog fototoksične reakcije između djelatne tvari lijeka i njezinih metabolita sa stanicama kože nakon apsorpcije određenih valnih duljina sunčeva spektra, moguć je i razvoj kronične hiperpigmentacije na zahvaćenim dijelovima kože.
Bolesti kao što su sistemski lupus eritematozus i porfirija mogu uzrokovati stvaranje fotosenzibilizirajućih tvari u tijelu i pojačanu osjetljivost kože na sunčevo zračenje, koja nakon izlaganja suncu reagira crvenilom i osipom. Sistemski lupus je teška kronična autoimuna bolest koja uglavnom zahvaća kožu i zglobove, no može zahvatiti i čitav niz drugih organa (poput bubrega, srca ili mozga). Porfirije su pak nasljedne ili stečene bolesti obilježene poremećajem biosinteze hema, vrlo važne molekule u biokemijskim procesima u organizmu, kao i povišenjem vrijednosti porfirina ili njegovih metabolita u krvi, urinu, stolici i tkivima. Ljudi oboljeli od AIDS-a također mogu pokazivati preosjetljivost na sunce.
Prevencija alergija na sunce
Najbolji način za sprječavanje fotodermatoza je postupno izlaganje suncu, i to uz korištenje zaštitne kreme za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom protiv UVA i UVB zračenja. Svrha postupnog izlaganja suncu je navikavanje kože na sunčeve zrake (što je jedan od oblika desenzitizacije). U težim oblicima fotodermatoza ta metoda nije se pokazala uspješnom. Tada se preporučuju izbjegavanje sunca, boravak u hladu, pokrivala za glavu i dugi rukavi. Naime, najbolja zaštita tijela od sunca je mehanička zaštita, odnosno pokrivanje tijela odjećom.
Osim uobičajene ljetne odjeće koja sama po sebi pruža određenu razinu zaštite, danas se proizvode posebne tkanine koje pružaju točno definiranu zaštitu. Zaštitni faktor odjeće označava se kao UPF (Ultraviolet Protection Factor) i predstavlja omjer intenziteta UV zračenja prije i nakon prolaska kroz odjevni predmet.
Osim zaštitne odjeće, u ljetnim mjesecima preporuka je nositi šešir širokog oboda te sunčane naočale da bi se spriječile promjene na očima uzrokovane UV zračenjem (katarakta, karcinom). Naočale moraju zadovoljavati europske standarde kvalitete (označene su oznakom CE). Svrstane su u kategorije od 0 do 4. Za opću populaciju preporuča se kategorija 3, a kod intenzivnije izloženosti suncu (jedrenje, planinarenje) kategorija 4. Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti očiju kod djece, jer su njihove oči osjetljivije na UV zračenje.
Proizvodi za zaštitu od sunca
Uz zaštitnu odjeću, naočale i šešire, veliku ulogu u zaštiti kože od štetnog djelovanja UV zraka imaju proizvodi za zaštitu od sunca. Oni sprječavaju nastanak opeklina, fotostarenje, oštećenja kože, te mogu spriječiti neke vrste raka kože. Vrlo je važno znati odabrati odgovarajući proizvod za zaštitu ovisno o karakteristikama kože. U tome ključnu ulogu ima farmaceut koji može i treba savjetovati pacijenta.
S obzirom na mehanizam djelovanja, sredstva za zaštitu od sunca dijele se na organska (kemijska) i anorganska (fizikalna) zaštitna sredstva.
Organska ili kemijska sredstva za zaštitu od sunca najčešće su sintetski dobivene organske tvari bez boje i mirisa. Djeluju tako da apsorbiraju i djelomično filtriraju ultraljubičasto zračenje. Nedostatak upotrebe kemijskih sredstava za zaštitu od sunca je vrlo česta pojava fotoalergijskih i fototoksičnih reakcija, kontaktnih dermatitisa te općenito alergija, pa ih ne bi trebale primjenjivati osobe s osjetljivom kožom i djeca. Za takve pacijente prikladna su sredstva s anorganskim ili fizičkim zaštitnim sredstvima.
U anorganska ili fizička sredstva za zaštitu od sunca ubrajaju se titanov dioksid, magnezijev oksid, željezni i cinkov oksid. Djeluju tako da reflektiraju ili raspršuju UV zrake. Rijetko izazivaju alergijske reakcije, pa su pogodni za primjenu kod osoba s osjetljivom kožom. Zadržavaju se na površini kože, pa se koriste u proizvodima za zaštitu od sunca namijenjenim djeci. Fotostabilni su. Djelovanje im ovisi o promjeru i veličini čestica te debljini nanesenog sloja koji reflektira ili raspršuje zrake, zbog čega je važno da se na kožu nanose u dovoljnoj količini.
Anorganska sredstva za zaštitu od sunca (TiO2 i ZnO) vrlo rijetko izazivaju alergijske reakcije i iritacije te se smatraju iznimno sigurnima za primjenu. Nedostatak sredstava za zaštitu od sunca s anorganskim filterima je vidljivi bijeli trag na koži nakon nanošenja (zbog velikih čestica koje ostaju na površini kože gdje, osim UV zraka, reflektiraju i vidljivu svjetlost). Da bi se uklonio taj nedostatak, u novije vrijeme na tržištu su se pojavili mineralni filteri s česticama u nanodimenzijama. One ne raspršuju vidljivu svjetlost i zato ne ostavljaju bijeli trag na koži.
Nutrijenti
Brojne studije upućuju na nutrijente koji mogu biti od velikog značenja u zaštiti kože od oštećenja. Njihovim pravovaljanim uzimanjem putem dodataka prehrani koža se može pripremiti za izlaganje suncu, mogu se umanjiti oštećenja i pojava alergija na sunce te dulje zadržati preplanuli ten.
Pravilno dozirane kombinacije određenih antioksidansa poput beta-karotena, astaksantina, likopena, zeaksantina, vitamina B kompleksa, selena i cinka, vitamina C, E i B3, svakako mogu pridonijeti fotozaštitnom kapacitetu organizma. Sastojci novijeg datuma za koje se smatra da mogu pridonijeti UV zaštiti su tropska paprat (Polypodium leucotomos), zeleni čaj, piknogenol, kofein, genistein i omega-3 masne kiseline.
Karotenoidi su velika skupina spojeva koji djeluju kao snažni antioksidansi. Neki od najpoznatijih predstavnika tih spojeva su beta-karoten, likopen, lutein i zeaksantin. Beta-karoten, provitamin vitamina A, nakuplja se u koži dajući joj zlatnožutu boju. Rezultati velikog broja studija pokazuju da djeluje zaštitno protiv oštećenja nastalih izlaganjem UV zračenju. Preporučena dnevna doza je 8-12 mg. Da bi se postigao najbolji učinak, suplementaciju treba započeti 2 mjeseca prije sunčanja. Štetan je pri dozama od 30 mg ili većim, pri čemu nastaje karotenodermia (žutilo kože i sluznica), ali i povećanje rizika od raka pluća kod teških, dugogodišnjih pušača i ljudi izloženih azbestu, pa se stoga pušačima suplementacija ne preporučuje. Lutein i zeaksantin najviše se nakupljaju u makuli i štite retinu od oksidativnog oštećenja nastalog UV zračenjem. Novije studije govore o utjecaju likopena na aterosklerozu i o njegovom potencijalu u snižavanju LDL kolesterola na sličan način kao što to čine i statini kod pacijenata s blago povišenim razinama kolesterola. Karotenoidi se sintetiziraju u biljkama procesom fotosinteze, a životinje i ljudi moraju ih hranom unositi u organizam.
Astaksantin je crveno-narančasti pigment prisutan u biljkama, morskim životinjama (losos, škampi, jastog), nekim bakterijskim vrstama i kvascima. Sprječava nastanak promjena uzrokovanih UVA zračenjem, odgovornih za ubrzano starenje kože, ali i nastanak zloćudnih tumora kože. U dermatologiji se često koristi kao dodatak prehrani zbog supresije hiperpigmentacija induciranih UV zrakama, inhibicije sinteze melanina, smanjenja sveukupnih posljedica fotostarenja kože i smanjenja vidljivih bora.
Piknogenol je ekstrakt izoliran iz kore primorskog bora (Pinus pinaster) koji raste u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Smatra se da ima antioksidativno, protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Danas je zanimljiv u dermatologiji zbog fotoprotektivnog učinka, jer se smatra da smanjuje mogućnost nastanka opeklina i oštećenja kože UV zrakama.
Polypodium leucotomos ili tropska paprat raste u središnjoj i južnoj Americi. Od davnina se koristi za liječenje raznih upalnih stanja i kožnih bolesti (vitiligo, psorijaza, dermatitis). Ekstrakt te paprati djeluje protuupalno, fotoprotektivno te kao snažan antioksidans. Zaštitni učinak od UV zračenja dokazan je u raznim studijama i kod oralnog i kod topičkog uzimanja. Primjena ekstrakta osobito je korisna za osobe osjetljive na sunce i za osobe koje boluju od polimorfne svjetlosne erupcije i ostalih fotodermatoza.
Nezasićene masne kiseline imaju ključnu ulogu u stvaranju lipidne barijere kože i utječu na odgovor stanica kože na UV zračenje. One također vlaže kožu i ublažavaju nadražaje na koži. U kliničkom istraživanju pokazano je da peroralna suplementacija omega-3 masnim kiselinama smanjuje UVB inducirane opekline i upalne procese kao i UVA inducirane promjene u koži.
Polifenoli su antioksidansi prisutni u voću, povrću, žitaricama, maslinovom ulju, čokoladi, ali i u napitcima kao što su kava, čaj i vino. Najznačajniji polifenoli su flavonoidi. Dokazano je da povećani unos polifenola dovodi do smanjenja određenih tipova karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja. Nalaze se u nekoliko biljaka, uključujući lišće zelenog čaja, sjemenke grožđa (Vitis vinifera), borovnice (Vaccinium myrtillus), sjemenke badema (Prunus amygdalus) i u ekstraktu nara (Punica granatum). Djeluju fotoprotektivno te smanjuju oštećenja nastala djelovanjem slobodnih radikala.
Liječenje
Osip koji izbije nakon izlaganja suncu potrebno je tretirati na isti način kao i običnu opeklinu. Najbolje je na zahvaćeno mjesto što prije staviti hladni oblog, a u slučaju jačih bolova uzeti paracetamol.
Oralni antihistaminici smanjuju alergijske simptome na koži i drugim organskim sustavima. Ako je zahvaćena manja površina kože koriste se lokalni antihistaminici u obliku kreme i gela. U težim slučajevima, liječnik može propisati kortikosteroidne preparate za kratkotrajnu primjenu (10-14 dana).
Najvažniji koraci u liječenju fotoosjetljivih reakcija su prepoznavanje i prekidanje uzimanja lijeka koji je uzrokovao fotoosjetljivost nakon izlaganju suncu.
Fotosenzitivnost (ali ne nužno i prisutnost alergije) može se potvrditi dijagnostičkom metodom znanom kao fototestiranje. Standardna tehnika izvođenja je izlaganje donjeg dijela leđa UV svjetlu, a katkada i kombinaciji UV svjetla i pretpostavljenog alergena, tj. fotosenzitivne tvari. Fototestiranjem se žele izazvati karakteristične promjene na koži, a minimalna doza potrebna za to značajno varira.
Kalcij dokazano pomaže u prevenciji i olakšanju simptoma alergijskih reakcija. Stoga je preparate kalcija poželjno uzimati kao potpornu terapiju antihistaminicima. Kalcijevi ioni pridonose stabilizaciji i manjoj propusnosti membrane mastocita. Najčešće se uzima peroralno u obliku tableta ili eferveta, a poželjno ga je kombinirati s vitaminom C i bioflavonoidom kvercetinom zbog sinergističkog djelovanja na smanjenje razine histamina.
U liječenju alergija na koži često se koriste lokalni preparati sa zobi (Avena sativa) koja je bogata lipidima i beta-glukanima koji djeluju kao snažni imunostimulatori kože, te protuupalnim polifenolima.
Preparati s ceramidima pomažu u obnovi kožne barijere relipidacijom, dok dekspantenol kao ovlaživač smanjuje gubitak vode, djeluje protuupalno i antipruritički te stimulira reepitelizaciju.
Gliciretična kiselina (iz sladića) ima snažno protuupalno djelovanje kao i preparati s nezasićenim masnim kiselinama iz ulja noćurka, boražine, lana, jojobe.
Za smirenje kože često se koriste i termalne vode bogate mineralima i elementima u tragovima. Djeluju protuupalno, antiseptički, imunomodulatorno i antipruritički. Rehidracijom kože jačaju kožnu barijeru i smanjuju propusnost epidermisa. Mogu se koristiti i kod djece.
Aloe vera djeluje protuupalno, potiče sintezu kolagena, potpomaže cijeljenje rana i smiruje kožu.
Literatura:
Braun-Falco et al. ( 2000). Dermatology. Berlin: Springer-Verlag
Čajkovac M. (2004). Kozmetologija. Jastrebarsko: naklada Slap
Cash,T.F. (2001). The psychology of hair loss and its implications for patient care. Clinics in Dermatology. 19, 161-166.
Bailey LB, Stover PJ, McNulty H, Fenech MF, Gregory JF, Mills JL, … Raiten D J. Biomarkers of Nutrition for Development—Folate Review. J Nutr 2015; 145(7):1636-1680.
Gregory JF, 3rd. Ascorbic acid bioavailability in foods and supplements. Nutr Rev. 1993;51(10):301-303.
Carr AC, Frei B. Toward a new recommended dietary allowance for vitamin C based on antioxidant and health effects in humans. Am J Clin Nutr. 1999;69(6):1086-1107.7.
Li Y and Schellhorn. New Developments and Novel Therapeutic Perspectives for Vitamin C. J Nutr 2007;137:2171
Casi, prirucnik_za_samolijecenje
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/12366/Alergije-na-sunce.html