U suvremeno vrijeme, želja za zadržavanjem mladosti i ljepote predstavlja svojevrsni imperativ, a znaci starenja nastoje se odgoditi i prikriti. Starenje kože je degenerativni proces koji uz kožu zahvaća i njene potporne strukture. Kod žena on započinje u dobi od 25. godine i polako se razvija tijekom vremena. Posljedica je različitih procesa koji uzrokuju atrofiju stanica, vlakana i tkiva, tj. smanjenje debljine kože, koje dovodi do progresivnog gubitka njezine funkcije. Dolazi do promjene u gustoći i volumenu, a bore postaju sve izraženije. Koža je dehidrirana, suha i manje otporna na oštećenja. Također je manje elastična zbog smanjene sinteze lipida. S godinama izgled lica postaje „tužniji“, umorniji i stariji.
Kao i svi organi, koža stari u skladu s genetski programiranim kronološkim procesom. Međutim, na starenje utječu i stil života, prehrana, izloženost toksinima i razina stresa. Koža je posebno osjetljiva na vanjske utjecaje, jer djeluje kao barijera između tijela i okoline sa svim agresivnim tvarima koje sadrži, poput UV zraka i slobodnih radikala. Starenje kože je prirodno i ne može se izbjeći, ali se može znatno usporiti zaštitom kože od vanjskih utjecaja.
Primjenom dermokozmetičkih proizvoda za njegu može se poboljšati sposobnost regeneriranja stanica kože. Mlado lice je konveksno s punim usnama i obrazima, a linija mandibule je uzdignuta prema obrazima. Mlada koža je ujednačene boje, zategnuta, glatka i odgovarajuće vlažnosti. Lice koje pokazuje znakove starenja doima se konkavnijim, a obilježavaju ga tanke usne, neujednačena pigmentacija, opušteni obrazi i čelo, opuštena mandibula. Koža koja stari neujednačene je boje, naborana, gruba i suha.
Građa i uloga kože
Koža je najveći organ te je od vitalnog značaja za cjelokupno zdravlje. Ima više funkcija, a najvažnija je zaštita cijelog organizma i unutarnjih organa od negativnih utjecaja iz okoline, osobito od mehaničkih, tj. fizikalnih, kemijskih i bioloških podražaja, te od patogenih mikroorganizama. Također sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, homeostazi vode i elektrolita te ima sekrecijsku funkciju. Dobro je poznata i njena osjetilna funkcija (bol, svrbež, dodir i pritisak, vibracije, hladnoća i toplina). Koža stvaranjem melanina štiti DNA stanice od štetnog djelovanja ultraljubičastog (UV) zračenja, a Langerhansove stanice i limfociti imaju bitnu ulogu u imunosnoj funkciji kože.
Koža sadrži tri glavna strukturna sloja: hipodermis, dermis i epidermis. Svaki od njih ima drugačiju funkciju, pa se i starenje na svakome od njih drugačije odražava (slika 1).
1.Epidermis sadrži 4 sloja: temeljni sloj (stratum basale), trnasti sloj (stratum spinosum), zrnati sloj (stratum granulosum) i rožnati sloj (stratum corneum). Odgovoran je za zaštitu kože, sprječavanje gubitka vode, stvaranje epidermalnih lipida, te obnovu stanica kože. Osim što štiti od vanjskih utjecaja, obavlja osjetljivu zadaću uspostavljanja ravnoteže i regulira razinu vlage. Velik broj tih procesa odvija se u najgornjem sloju epidermisa – rožnatom sloju (stratum corneum; SC) koji sadrži korneocite, mrtve stanice ispunjene keratinom s čvrsto oroženom ovojnicom, uronjene u lipidni matriks. Zbog takve strukture predstavlja glavnu fizičku barijeru propusnosti kože.
Korneociti su poput cigla uronjeni u žbuku, tj. u lipidni matriks. Njihova propusnost znači da reguliraju gubitak i primanje tekućine, pa imaju ključnu ulogu u osiguravanju vlage koja kožu čini mekom i glatkom. To se također postiže prirodnim ljuštenjem ili deskvamacijom koja potiče i regulira prirodni proces regeneracije kože. Korneociti nastaju iz keratinocita u vrlo složenom procesu epidermalne diferencijacije. Taj proces naziva se keratinizacija ili oroženje. Nepravilnosti u procesu keratinizacije epidermisa utječu na formiranje rožnatog sloja, a time i kožne barijere, te najčešće rezultiraju propusnijom barijerom, što rezultira dehidracijom i suhoćom kože.
Lipidi su u rožnatom sloju složeni u obliku dvoslojeva, a čine ih uglavnom ceramidi, kolesterol i slobodne masne kiseline. Odgovorni su za zaštitnu barijernu funkciju kože. Reguliraju gubitak i primanje tekućine, pa imaju ključnu ulogu u osiguravanju vlage neophodne za funkcioniranje epidermalne barijere. Ceramidi su najzastupljeniji (40-50%) lipidi u rožnatom sloju epidermisa, zbog čega imaju značajnu ulogu u održavanju barijerne funkcije kože.
Održavanje optimalne razine hidratacije u rožnatom sloju, osim o lipidima, u velikoj mjeri ovisi i o prirodnim faktorima ovlaživanja kože (Natural Moisturising Factors; NMF) koji se u visokim koncentracijama nalaze u korneocitima rožnatog sloja epidermisa. Čine ih aminokiseline i njihovi derivati (40%), uključujući pirolidon-karboksilnu kiselinu (PCA, 12%), laktate (12%), urea (7%) i anorganske soli (18%). Nastaju razgradnjom filagrina (FLG). Ti higroskopni faktori ovlaživanja vežu vodu, omogućavajući normalnu keratinizaciju i funkcioniranje rožnatog sloja epidermisa.
Starenjem dolazi do smanjene proliferacije stanica i obnove stanica kože, te do smanjene sinteze lipida, posebice ceramida. Koža postaje suha, dehidrirana, hrapava i sklona ljuštenju. Narušava se hidrolipidna barijera, pri čemu se smanjuju sadržaj vode i elektrolita. Smanjuje se zaštitna uloga, koža je osjetljivija na mehanički i kemijski stres. Umanjeni su imunološki odgovor i eliminacija toksina. Smanjuje se sposobnost zaštite od sunčevog zračenja i antioksidativna aktivnost.
2.Dermis je dublji sloj kože pretežno sačinjen od vezivnog tkiva (kolagenskih i elastinskih vlakana) što koži daje elastičnost i čvrstoću, tako ju štiteći od ozljeda. Za razliku od epidermisa, sadrži i žlijezde znojnice i lojnice kao i krvne žile te živce. Sastoji se od dva dijela: površinskog bradavičastog sloja (stratum papillare) te elastičnog mrežastog sloja sStratum reticulare). Od stanica sadrži fibroblaste, limfocite i makrofage. Glavna mu je uloga podupirati epidermis i opskrbljivati ga hranjivim tvarima, a veže se na potkožno tkivo, sloj masnog tkiva. Starenjem dolazi do fragmentacije vlakana kolagena i elastina, te do smanjenja količine hijaluronske kiseline i ostalih glikozaminoglikana. Od 25. godine života, na godišnjoj razini dolazi do 1%-tnog smanjenja razine kolagena. Smanjuje se elastičnost kože, dolazi do pojave bora, hiperpigmentacija i popucalih kapilara. Smanjeno stvaranje krvnih žila smanjuje protok krvi, što rezultira nedostatkom nutrijenata i kisika u dermisu.
3.Hipodermis je najdublji sloj kože, građen od elastičnih i rahlih vezivnih vlakana. Sadrži mnoštvo masnih stanica uklopljenih u mrežu vezivnih stanica, tvoreći lobule. U rahlom tkivu nalazi se mnoštvo krvnih i limfnih žila, živaca, Golgi-Mazzonijevih tjelešaca koja su receptori za pritisak, te Vater-Pacinijevih lamelarnih tjelešaca za duboki senzibilitet. Glavna mu je uloga da djeluje kao toplinsko-izolacijski sloj prema okolini. Istodobno je i spremište za hranjive tvari i vodu. Starenjem dolazi do propadanja masnih stanica, gubitka volumena i gustoće kože, što rezultira još većim boranjem i izgledom vrlo sitnog lica u starosti.
Uzroci starenja
Koža je podložna dvama tipovima starenja:
1. intrinzično starenje je kronološko starenje uzrokovano genskim nasljeđem, te ovisi o prolasku vremena. Obilježeno je atrofijom kože, gubitkom elastičnosti i usporavanjem metaboličkih aktivnosti. Znakovi kronološkog starenja su sitne bore, tanka i transparentna koža, gubitak podložećeg masnog tkiva i koštane strukture lica, suhoća kože, nemogućnost žlijezda znojnica da dostatno hlade kožu, gubitak kose i pojava neželjene dlakavosti. Smanjuju se aktivnosti stanica, koža postaje tanja. Suptilne, ali progresivne promjene kože rezultiraju progresivnim gubitkom njezine funkcije. Glavnim uzrokom starenja još uvijek se smatra nakupljanje oštećenja. Dokazano je da je brzina starenja genetski kontrolirana, te kontrolirana određenim evolucijski konzerviranim biokemijskim procesima.
2. ekstrinzično starenje uzrokovano je utjecajem vanjskih čimbenika. Između brojnih štetnih utjecaja okoline koji sudjeluju u tome, najznačajnije je dugotrajno i opetovano izlaganje UV zrakama, koje uzrokuje fotostarenje. To je kumulativni proces koji prvenstveno ovisi o stupnju izloženosti sunčevim zrakama i pigmentu kože. UV zračenje uzrokuje složene procese na specifičnim molekulama čiji odgovor uzrokuje oštećenja vezivnog tkiva kože. UV zračenje ubrzava i pojačava promjene uzrokovane intrinzičnim starenjem. Fotostarenje se očituje pojavom naboranosti, crvenilom kože, suhoćom, gubitkom elastičnosti, pojavom teleangiektazija te pigmentnim promjenama. Izloženost UV zračenju povećava pojavu dobroćudnih i zloćudnih novotvorina kože na fotoeksponiranim dijelovima.
Oksidativni stres je biološki fenomen pri kojem se stvaraju slobodni radikali koji oštećuju strukture u stanicama poput membrana i proteina u DNK. Tijelo prirodno proizvodi slobodne radikale, a stanice prirodno imaju obrambeni mehanizam. No, s godinama raste neravnoteža između vanjskih uzročnika stresa (oksidacija) i obrambenih sposobnosti tijela (antioksidansi). Broj potencijalnih uzročnika stresa povećava se s godinama i životnim iskustvima (UV zračenje, zagađenje, pušenje i sl.), obrambeni mehanizmi tijela su savladani, a starenje se ubrzava. Zato antioksidansi imaju ključnu ulogu u borbi sa starenjem. Oni potiskuju slobodne radikale ili ih zaustavljaju (vitamini C i E), ili pak ojačavaju sustave protiv slobodnih radikala u koži (selen, cink, koenzim Q10 i superoksid dismutaza). Ograničavaju štetan utjecaj oksidativnog stresa na stanice kože, koji je odgovoran za starenje kože. Ostali vanjski čimbenici koji imaju štetan utjecaj na kožu su pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i nedostatak sna.
Dermokozmetički proizvodi
Dermokozmetički proizvodi su složene formulacije u kojima su u odgovarajuću podlogu ugrađene aktivne tvari različitog mehanizma djelovanja, te pomoćne tvari koje olakšavaju permeaciju aktivnih tvari na mjesto učinka, osiguravaju odgovarajuća reološka i estetska svojstva te stabilnost proizvoda. Anti-age sastojci u dermokozmetičkim proizvodima trebali bi osnažiti barijernu funkciju kože, djelovati na povećanje hidratacije kože, te smanjiti transepidermalni gubitak vode u epidermisu; omogućiti antioksidativno djelovanje radi uklanjanja slobodnih radikala odgovornih za gubitak elastičnosti i čvrstoće kože kao i nastanak bora; potaknuti obnovu stanica epidermalnog (površinskog) sloja kože; potaknuti proizvodnju vezivnog tkiva u dubljim slojevima kako bi spriječili gubitak elastičnosti i čvrstoće kože te nastanak bora. Njihovom redovitom primjenom trebale bi se ublažiti suhoća i osjećaj zategnutosti, te održavati elastičnost, sjaj i tonus kože. Aktivne tvari koje su se pokazale učinkovitim za tu namjenu svakako su kolagen, elastin, koenzim Q10, peptidi, vitamin C, vitamin E, retinoidi, bakuchiol, resveratrol.
Humektansi (tvari koje vežu vodu) i ovlaživači (tvari koji kožu opskrbljuju vlagom) u pripravcima za lokalnu primjenu, povećavaju sadržaj vode u SC-u, tako što ju navlače i vežu, pa su takvi proizvodi često učinkovitiji u suzbijanju suhoće kože od onih bez ovlaživača. Voda je važna za održavanje elastičnosti kože. Stoga su prirodni faktori ovlaživanja (NMF) kao npr. Urea i hijaluronska kiselina važni za funkciju SC-a, jer osiguravaju zadržavanje vlage, održavaju kiselinski pH i puferiraju kapacitet SC-a, osiguravaju odgovarajuće epidermalno sazrijevanje i uklanjanje crvenila, te smanjuju patogenu kolonizaciju bakterija. Kada se smanji njihova koncentracija u SC-u, sama voda u proizvodima ne može vratiti elastičnost.
Brojne studije pokazuju da lokalna primjena fizioloških lipida koji sadrže kolesterol, ceramide i masne kiseline može poboljšati smanjenu epidermalnu zaštitnu barijeru kože i homeostazu njene propusnosti.
Anti-age sastojci u dermokozmetičkim proizvodima
Ceramidi su specifična skupina lipida u rožnatom sloju kože. Najvažniji su strukturni element prirodne zaštitne barijere epidermisa. Brojne studije pokazuju da njihova lokalna primjena (fosfolipida i sfingolipida, dobivenih iz biljnih ulja) u vrlo kratkom vremenu obnavlja oštećenu hidrolipidnu barijeru rožnatog sloja epidermisa, čime se smanjuje mogućnost velikog transepidermalnog gubitka vode. Ceramidi koji se koriste u kozmetičkim pripravcima proizvode se patentiranim postupkom biofermentacije te imaju istu strukturu kao i ceramidi koji su prirodno prisutni u koži.
Kolagen je vrsta proteina sadržan u prirodnom sastavu kože, tj. u dermisu. Njegova uloga je da povezuje kožu sa strukturama ispod nje. Koži daje čvrstoću, elastičnost i tonus. Ljudski organizam ima sposobnost stalne sinteze kolagena koji je potreban zbog rasta i zamjene istrošenih tkiva te za zacjeljivanje i obnovu ozlijeđenih tkiva. Kada je udio kolagena dovoljan, koža je otpornija na utjecaje vanjskih faktora. Međutim, zbog procesa starenja, s vremenom se postupno smanjuje kapacitet njegove obnove. U mladosti se gubitak kolagena brzo nadomješta, no s godinama postaje sve izraženiji. Negativno se odražava na izgled i funkciju cijelog tijela, te dovodi do različitih degenerativnih promjena, stvaranja bora i finih linija. Da bi lokalno mogao prodrijeti kroz kožu, molekula mora biti izrazito malena, što je jako teško postići u pripravcima koji se primjenjuju lokalno. Ipak, popularnost tih proizvoda leži u činjenici da kolagen ostavlja film na koži koji popunjava nepravilnosti na površini. Kada se proizvod osuši, proteinski film se stegne, uzrokujući suptilno zatezanje bora na koži.
Elastin omogućuje formiranje elastičnog veziva, što omogućuje koži da se rastegne i vrati natrag u početno stanje. Uz kolagen, koži daje čvrstinu i elastičnost koja se gubi starenjem.
Peptidi su kratki lanci aminokiselina koji djeluju kao stanični glasnici. Tri su kategorije prisutne u kozmetičkim proizvodima protiv starenja: peptidi nosači (npr. pal-KTTKS ili matrixyl), neurotransmiteri (npr. Ac-EEMQRR ili argirelin) i modulatori enzima (npr. proteini soje i riže). Matrixyl je vrlo potentan, jer pruža pozitivne efekte već u najnižim dozama. U dvostrukoslijepoj, placebom kontroliranoj studiji, uzrokovao je poboljšanje izgleda naborane kože. Peptidi ojačavaju kolagen i elastin, potiču njihovo daljnje stvaranje u koži te stabiliziraju poveznicu između derme i epiderme kako bi koža ostala čvršća.
Koenzim Q10 je u organizmu prirodno prisutan liposolubilan antioksidans. Neutralizira slobodne radikale koji oštećuju staničnu strukturu i zaštitnu funkciju kože. Postoje in vitro dokazi da može potisnuti produkciju fibroblasta izazvanu UVA induciranim kolagenazama, čime se smanjuje razgradnja kolagena. Također, pokazalo se da je djelotvoran protiv UVAoštećenjauzrokovanog oksidacijskim stresom u humanim keratinocitima.
Vitamin C (askorbinska kiselina) sudjeluje u sintezi kolagena i elastina, te u povezivanju keratinskih vlakana. Kao antioksidans smanjuje oštećenja kože od zagađenja, sunca i drugih slobodnih radikala. Inhibira enzim tirozinazu smanjujući time hiperpigmentacije. Kako bi se optimizirala perkutana apsorpcija i postigla aktivnost vitamina C, vrlo je važno proizvesti adekvatnu formulaciju za njegov učinkovit topikalni prijenos. Naime, vrlo je nestabilna molekula koja pod djelovanjem UV zraka ili na zraku gubi svoju antioksidativnu sposobnost i postaje neaktivna. Neke studije pokazale su da se esterifikacijom hidroksilne skupine rješava problem nestabilnosti unutar formulacije. Intenzivno se istražuju nove formulacije za stabiliziranje vitamina C, poput mikrokapsula, liposoma i mikroemulzija, iako su mnoge od njih već na tržištu.
Vitamin E (tokoferol) je antioksidans i ovlaživač, topljiv u lipidima. Sprječava oksidaciju nezasićenih masnih kiselina (membranskih lipida) te neutralizira slobodne radikale koji ubrzavaju proces starenja. Osim što se u dermokozmetičkim prozvodima koristi za njegu i regeneraciju kože, često ima ulogu kao antioksidans i kao konzervans. Kada je primijenjen topikalno, brojne studije su zabilježile njegovo djelovanje u zaštiti od UVB zračenja, a prepoznata je i akutna redukcija eritema kod sunčevih opeklina, tamnjenja i fotostarenja. Od ukupno 32 izomera vitamina E, samo je d-α-tokoferol topikalno učinkovit.
Retinoidi su derivati vitamina A i tzv. zlatni standard među dermokozmetičkim proizvodima protiv starenja kože. Njihovi pozitivni efekti vidljivi su u području epidermisa u kojem stanični ciklus keratinocita dovode u normalu, reduciraju keratinocitnu atipiju i normaliziraju rasprostranjenost melanosoma. Vidljivi su i u slojevima kolagenskog i elastičnog dermisa gdje dovode do povećanja biosinteze kolagena te povećanja količine elastina. Nedavno je otkriveno da također mogu inducirati taloženje mikrofibrila bogatih fibrilinom u blizini epidermokutane veze, što bi ponovno uspostavilo izgubljenu fizičku vezu između površinskih slojeva kože i zrelih elastičnih vlakana u dubljem dermisu. Većina u nastavku navedenih retinoida, uključujući i vitamin A, posjeduju antioksidativno djelovanje, sposobnost izbijeljivanja tamnih mrlja i smanjenja vidljivosti bora na licu. No, retionidi mogu biti i snažni iritansi, izrazito nestabilni u prisutnosti kisika i svjetla, te je njihova primjena kao antioksidansa u pripravcima za zaštitu od sunca kontroverzna, jer ne pružaju nikakvu UV zaštitu. Oralni retinoidi dokazano su teratogeni, pa se stoga ni kao topikalni ne preporučuju trudnicama i ženama koje planiraju trudnoću.
Retinoična kiselina ili tretinoin, nearomatski retinoid prve generacije, smatra se jednom od najmoćnijih komponenti za uklanjanje znakova starenja kože poput bora i staračkih mrlja. Ipak, zbog niza neželjenih učinaka kao što su iritacija i žarenje kože, mora se primjenjivati s oprezom, te bi noviji sustavi za isporuku aktivne tvari trebali smanjiti nuspojave.
Retinol ili vitamin A je biološki aktivan oblik tog vitamina, za koji su in vivo studije pokazale da topikalno primijenjen ima samo srednju biološku aktivnost u usporedbi s topikalnim retinaldehidom i retinoičnom kiselinom. S druge strane, dvije randomizirane i kontrolirane studije izvijestile su o značajnom poboljšanju tankih bora tijekom 12 i 24 tjedana apliciranja. Trenutno je retinol najčešće korištena komponenta u kozmetičkim proizvodima protiv starenja, te je bolje podnošljiv na koži od trans retinoične kiseline.
Retinaldehid, intermedijarni oblik za vrijeme konverzije retinola u retinoičnu kiselinu, također djeluje na znakove starenja. Studijama je uočeno da uzrokuje značajnu korekciju mekših i dubljih bora.
Esteri retinola, poput retinol propionata, retinil propionata i retinil palmitata, slabije su korišteni retinoidi, ali ipak postoje dokazi o njihovoj učinkovitosti. U dvostrukoslijepom, placebom kontroliranom testiranju na licu, retinol i retinil propionat su bili izrazito učinkoviti u redukciji bora i hiperpigmentacije. Klinički je ispitan i retinil palmitat koji, iako ima manji potencijal za izazivanje iritacije, ima i slabiju učinkovitost čak i u vrlo visokim koncentracijama od 2%. No, u gotovo svim studijama esteri retinola pokazali su se podnošljivijima od retinola.
Bakuchiol je prirodan antioksidans pronađen u sjemenkama i listovima biljke Psoralea corylifolia, poznatije kao babchi, koja raste u Indiji, Kini i u dijelovima Afrike. Prirodna je alternativa retinolu, i to bez ikakvih negativnih posljedica. Klinički je pokazao da smanjuje hiperpigmentacije i bore jednako učinkovito kao i retinol, uz bolju toleranciju. Djeluje direktno u stanicama kože gdje utječe na proizvodnju nekoliko tipova kolagena korisnih za zdravlje, ali i mladolik izgled kože, a pritom ne utječe na žlijezde, što znači da ne dovodi do iritacije ili suhoće. Jedna od najbitnijih prednosti naspram retinola je to što kožu ne čini osjetljivijom na UV zrake.
Resveratrol je prirodni polifenol i jak antioksidans. Pronađen je u brojnim namirnicama, među kojima su najpoznatije crno grožđe, borovnice, brusnice, vino, kakao i tamna čokolada. Biljke ga proizvode kao odgovor na ozljedu, utjecaj ozona, UV zračenje te gljivične ili bakterijske infekcije. Služi im za brže zacjeljivanje oštećenih dijelova, porezotina i pukotina. Vinova loza proizvodi resveratrol kako bi se zaštitila od plijesni i regenerirala se; omogućuje joj dugovječnost i do 100 godina. Kliničke studije potvrdile su da može zaštititi i ljudsku kožu od UV zračenja. Također stimulira proizvodnju kolagena i elastina, te zaustavlja glikaciju, odgovornu za duboke bore.
Hijaluronska kiselina (HA)je glikozaminoglikan, sastavni dio vezivnog tkiva dermisa. Ispunjava prostor između kolagenih i elastičnih vlakana, te se tijekom života razgrađuje i izgrađuje. Uloga joj je višestruka – sudjeluje u transportu nutrijenata, hidrataciji kože, ali i kao obrana od mehaničkih i kemijskih oštećenja. Visoka koncentracija HA nalazi se u mekim vezivnim tkivima, u tekućini koja okružuje oči i nekim hrskavicama, a prisutna je u svim živim organizmima. Čak više od 50% ukupne HA u tijelu prisutno je u koži. Pokazalo se da je vrlo učinkovita u reepitelizacijskim procesima te u kontroli proliferacije i migracije keratinocita iz epidermalnog bazalnog sloja. Snažan je humektans. U mladoj koži upravo se kolagena vlakna vežu s glikozaminoglikanima tvoreći proteoglikane koji čine želatinoznu masu, a ona poput spužve može na sebe vezati velike količine vode i jednako je tako otpustiti. Zahvaljujući toj sposobnosti, mlada koža je napeta i sjajna, bez bora. No, s godinama, kolagena vlakna se mreškaju, a sposobnost vezivanja vode se sve više smanjuje, koža se suši, gubi volumen i nastaju bore. Stoga je HA jedna od najčešćih komponenti filera za kožu. U dermokozmetičkim proizvodima nalazi se u različitim veličinama molekula, što je važno znati, jer će ih koža drukčije apsorbirati. Visokomolekularna (dugolančana) HA sastoji se od dugog lanca molekula i stoga ima veliku molekularnu masu. Ne prodire u kožu, stvara zaštitni film na površini epidermisa gdje poboljšava hidraciju. Srednjemolekularna (srednjelančana) HA djeluje na sličan način kao visokomolekularna HA. Niskomolekularna (kratkolančana) HA sastoji se od kratkog lanca molekula i stoga ima nisku molekularnu masu. Prodire duboko u kožu i pomaže u pohranjivanju vlage u vezivnom tkivu kože, te potiče vlastitu proizvodnju hijaluronske kiseline. To kožu čini podatnijom i čvršćom, ali i vidljivo smanjuje bore.
Urea je humektans i ovlaživač. Održava poželjnu razinu vlage u koži, omekšava ju i poboljšava njenu elastičnost. Na taj način sprječava prijevremeno starenje i pojavu bora, jer one nastaju na suhoj i nedovoljno njegovanoj koži. Čest je sastojak krema za hidraciju kože, i to ne samo za kozmetičku primjenu nego i za liječenje dermatoza kod kojih se javlja izrazito suha, prhutava koža. Posebice se njen nedostatak u rožnatom sloju povezuje s atopijama, psorijazom te kserozom kod starijih ljudi. Povoljno djeluje na cijeljenje rana i oštećenja kože. Za pripravke za redovnu njegu i blagi keratolitički učinak koriste se koncentracije do 2-5%, a za intenzivniji keratolitički učinak od 5-15%. Jedna placebom kontrolirana studija pokazala je da je pripravak sa 5% ureje bio odgovoran za poboljšanje barijerne funkcije kože. Nakon ponovljenih primjena tog pripravka, smanjio se transepidermalni gubitak vode u SC-u i smanjila se iritacija na koži, inducirana natrijevim lauril sulfatom (SLS-om).
Omega masne kiseline dio su hidrolipidnog filma i epidermisa. Esencijalne omega-3 i omega-6 masne kiseline imaju važnu ulogu u stvaranju lipida u koži te pozitivan učinak na prevenciju starenja, regeneraciju i hidraciju kože. Njihov nedostatak može dovesti do suhe i nadražene kože te različitih neželjenih dermatoloških stanja. Postoje znanstveni dokazi koji pokazuju da se lokalnom primjenom kombinacije eikozapentaenske (EPA) i dokozaheksaenske (DHA) kiseline (npr. iz ribljeg ulja) te gama linolenske kiseline (GLA) (kojom npr. obiluje ulje noćurka) može poboljšati elastičnost kože. Zahvaljujući protuupalnom učinku, mogu biti od velike koristi kod upalnih stanja kože kao što su psorijaza, akne i atopijski dermatitis. Njihovo povoljno djelovanje dokazano je i kod smanjenja znakova fotostarenja uzrokovanog pretjeranim izlaganjem UV zračenju, a ublažit će i razne hiperpigmentacije te tamne mrlje na koži.
Pantenol je alkoholni analog pantotenske kiseline (vitamin B5) i kao takav provitamin vitamina B5. U organizmu se brzo oksidira u pantotenat (pantotensku kiselinu). Pantenol se javlja u obliku dva enantiomera, D i L. Samo je D-pantenol (dekspantenol) biološki aktivan, ali oba oblika imaju hidracijska svojstva. Za dermokozmetičku upotrebu, pantenol dolazi ili u D obliku ili kao racemat (DL-pantenol). Dekspantenol je vrlo viskozna prozirna tekućina. Posjeduje emolijentna i humektantna svojstva. Djeluje protuupalno, uklanja svrbež i potiče epitelizaciju kože.
Glicerol je najjednostavniji alkohol s tri hidroksilne skupine. Lako se upija u kožu i s obzirom na sposobnost vezanja vode održava hidraciju kože.
Citratni pufer pH5 vraća koži prirodnu pH razinu, pa se aktivnosti enzima kože mogu vratiti u normalu, što omogućuje hidraciju i jačanje otpornosti na iritanse.
Prirodna biljna ulja
U suvremeno doba sve više dermokozmetičkih proizvoda u svom sastavu sadrži prirodna biljna ulja, a sve manje vazelin, parafin i mineralna ulja. Parafin i vazelin su derivati nafte, sintetski ugljikovodici i nisu srodni lipidima kože. Osim toga, njihove molekule su prevelike da bi prodrle kroz kožu, pa se takvi proizvodi ne upijaju, nego ostaju na površini i ometaju prirodne funkcije kože kao što su apsorpcija i eliminacija. Njega kože biljnim uljima daleko je prirodniji način za održavanje mladolike, hidratizirane, čiste i zdrave kože, jer su ona bogata esencijalnim masnim kiselinama, vitaminima i mineralima. Kada govorimo o biljnim uljima u kozmetici, najkvalitetnija ulja su ona dobivena hladnim prešanjem, jer su tada najbolje očuvani svi prirodno prisutni sastojci koji su vrlo često slični sastavu kože. Stoga ih koža prepoznaje i ugrađuje u svoje stanice, što nije slučaj sa sintetskim sastojcima.
Treba izbjegavati dermokozmetičke proizvode koji sadrže štetne sintetske konzervanse kao što su npr. parabeni koji često iritiraju kožu i izazivaju alergije. U današnje doba postoje učinkoviti, a istovremeno neškodljivi konzervansi prirodnog porijekla, te eko konzervansi prihvaćeni od Ecocerta, dozvoljeni za upotrebu u ekološkoj i organski certificiranoj kozmetici. Postoje dva tipa konzervansa: anti-oksidacijski koji sprječavaju oksidaciju nezasićenih masnih kiselina biljnih ulja (vitamin E, ekstrakt lista ružmarina…) a ujedno i njeguju kožu, te mikrobiološki konzervansi koji sprječavaju razvoj bakterija i plijesni (npr. dehidrooctena kiselina i benzil-alkohol).
Najčešće korištena biljna ulja u anti-age dermokozmetičkim proizvodima
Ulje ploda divlje ruže je zlatnocrvenkaste do crvene boje zbog prisustva karotenoida iz ploda. Sadrži esencijalne masne kiseline, vitamine i minerale, te manje količine derivata kiseline vitamina A koji izvrsno djeluje na regeneraciju kože. Izuzetno je vrijedno u regenerativnoj njezi kože, te je vrlo djelotvorno kod tretiranja opeklina, bora, ožiljaka, ekcema, hiperpigmentirane i preuranjeno ostarjele kože. Ima prirodna antioksidativna svojstva i djeluje blago adstringentno. Idealan je odabir za formulacije namijenjene zreloj i fotooštećenoj koži, kada ju je potrebno obnoviti i ujednačiti pigmentaciju. Pokazalo se vrlo efikasno i kod upalnih bolesti kože (psorijaza, seboroični i atopijski dermatitis).
Ulje argana bogato je oleinskom i linolnom kiselinom, karotenoidima i vitaminom E. Pogodno je za tretiranje suhe, zrele i borama sklone kože. Ulje argana umiruje i regenerira.
Ulje pšeničnih klica bogato je vitaminima A, E, D i esencijalnim masnim kiselinama. Zbog visokog udjela vitamina E djeluje snažno antioksidativno, potiče regeneraciju stanica kože, a ujedno pospješuje održavanje optimalne hidrolipidne barijere, time sprječavajući isušivanje kože. Potiče cirkulaciju uz istovremeno omekšavanje kože. Izvrsno je za njegu suhe i oštećene kože.
Ulje sjemenki marelice bogato je vitaminima i mineralima. Dobro je za njegu suhe, osjetljive i preuranjeno ostarjele kože te kod upalnih procesa kože. Omekšava, hrani i regenerira kožu. Riječ je o vrlo laganom ulju, no istovremeno iznimno emolijentnom, s visokim udjelom oleinske i linolne kiseline.
Ulje badema bogato je esencijalnim masnim kiselinama i vitaminima A, B1, B2, B6 i E, te se koristi kao emolijens za omekšavanje osjetljive kože i vlasišta. Pogodan je i za djecu i trudnice. Tradicionalno se koristi kod raznih ekcema, psorijaze, te suhe i upaljene kože slone svrbežu, a godinama se koristi i u prevenciji i tretiranju strija. Lagane je teksture koja se lako apsorbira u kožu.
Shea (karite) maslac je biljna mast bogata stearinskom, oleinskom i linolnom kiselinom. Sadrži visok udio neosapunjivog ostatka (čak do 8%) a čine ga provitamin A, vitamin E, steroli, triterpenski alkoholi i esteri cimetne kiseline (pružaju UVB zaštitu). Štiti kožu od vanjskih utjecaja i isušivanja, vraća joj vlažnost i mekoću. Pogodan je za njegu svih tipova kože, a posebice suhe i zrele. Njime tretiramo opekotine od sunca, pelenski osip, dermatitise, seboreju, ožiljke, bore, strije. Savršen je za njegu kože atopičara (neurodermitis) pogotovo kod male djece.
Ulje kokosa ističe se visokim udjelom zasićenih masnih kiselina, a sadrži i fitosterole koji su odgovorni za njegovo protuupalno i regenerativno djelovanje. Odlično vlaži i omekšava kožu. Idealno je za suhu i osjetljivu kožu.
Dodaci prehrani u obliku tekućina ili tableta također sadrže anti-age sastojke poput kolagena, elastina, ceramida, hijaluronske kiseline, koenzima Q10, te vitamina i minerala. Djeluju na kožu na sličan način, ali iznutra.
Zaključak
Vidljive promjene na koži rezultat su starenja svih dijelova kože. U epidermisu dolazi do smanjene sinteze lipida, pri čemu se narušava barijera kože. To dovodi do transepidermalnog gubitka vode (TEWL) što ima za posljedicu dehidraciju i suhu kožu. Na koži lica ta pojava može još više doći do izražaja. Naime, osim što je koža lica najizloženija čimbenicima kao što su UV zrake, zagađivači i kemikalije, na njoj također epiderma može biti vrlo tanka, tek 0,02 mm (u odnosu na prosječnu debljinu od 0,1 mm na drugim predjelima). Većina dermokozmetičkih proizvoda namijenjenih za njegu kože koja stari, nastoji epidermalnu zaštitnu barijeru poboljšati nadopunom lipida, posebice ceramida. Starenjem dolazi i do smanjene vrijednosti koncentracije NMF-a u SC-u. Stoga, humektansi i ovlaživači u lokalnim pripravcima također mogu poboljšati funkciju epidermalne barijere. U dermisu starenjem dolazi do fragmentacija vlakana kolagena i elastina, dok u hipodermisu dolazi do propadanja masnih stanica.
Starenje se ne može zaustaviti, ali redovitom primjenom dermatokozmetičkih pripravaka koji sadrže anti-age sastojke, mogu se odgoditi i ublažiti procesi starenja u koži. Tome uvelike mogu pridonijeti i zaštita od sunca i drugih oštećenja, zdrava prehrana i redovita tjelovježba. Kod izbora dermokozmetičkih pripravaka pozornost treba obratiti na to da sadrže sastojke prirodnog podrijetla i aktivne tvari koje imaju klinički dokazane učinke u usporavanju starenja.
Literatura:
Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018. p. 117-21.
Jensen JM, Proksch E. The skin’s barrier. G Ital Dermatol Venereol. 2009;144(6):689-700.
Lipozenčić J, Murat-Sušić S, Šitum M, Skerlev M, Filipović V, Labar, et al. Dermatovenerologija. Zagreb:Medicinska naklada; 2004. p.163-71.
Sahle FF, Gebre-Mariam T, Dobner B, Wohlrab J, Neubert R H H. Skin Diseases Associated with the Depletion of Stratum Corneum Lipids and Stratum Corneum Lipid Substitution Therapy. Skin Pharmacol Physiol 2015;28:42–55.
Feingold KR. The role of epidermal lipids in cutaneous permability barrier homeostasis. J Lipid Res. 2007;48:2531-46.
Krakowski AC, Barrier Repair: Where Do We Stand? Practical Dermatology. December 2013:38-40.
Rawlings AV, Harding CR. Moisturization and skin barrier function. Dermatol Ther. 2004;17:43–8. Dostupno na: http://doi.wiley.com/10.1111/j.1396-0296.2004.04S1005.x
Lodén M. Effect of moisturizers on epidermal barrier function. Clin Dermatol. 2012; 30(3):286–96.
Sjerobabski-Masnec I, Šitum M. Skin aging. Acta Clin Croat 2010; 49: 515-519. Dostupno na : https://hrcak.srce.hr/clanak/126404
Downie JB. Understanding Moisturizers and their Clinical Benefits. Pediatric Skincare. 2010 September/October:19-22.
Verdier-Sévrain S, Bonté F. Skin hydration: a review on its molecular mechanisms. J Cosmet Dermatol. 2007;6(2):75–82.
Lee SH, Jeong SK, Ahn SK. An update of the defensive barrier function of skin. Yonsei Med J. 2006;47(3):293–306.
Ebner F, Heller A, Rippke F, Tausch I. Topical Use of Dexpanthenol in Skin Disorders. American Journal of Clinical Dermatology. 2002 August;3(6):427–33. Dostupno na: https://link.springer.com/article/10.2165%2F00128071-200203060-00005
Lodén M, Bárány E, Mandahl P, Wessman C. The influence of urea treatment on skin susceptibility to surfactant-induced irritation: a placebo-controlled and randomized study. Exog Dermatol 2004;3:1-6.
Kuštrak D. Farmakognozija-Fitofarmacija. Zagreb: Golden marketing- Tehnička knjiga; 2005.
Marković S. Fitoaromaterapija. Zagreb: Centar Cedrus; 2005.
Zadravec A. Kozmetički proizvodi protiv starenja kože. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, 2018
Vugrinec M. Priprava i karakterizacija emolijentnoga gela za pranje i emulzije za njegu kože osoba s atopijskim dermatitisom. Specijalistički rad, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, 2019
https://vitamini.hr/blog/vitaminoteka/omega-3-masne-kiseline-lijepu-i-zdravu-kozu-13851/