Dossier: magnezij [MG2+]

Magnezij je četvrti najzastupljeniji mineral u ljudskom organizmu, odmah nakon kalcija, natrija i kalija. Njegove rezerve u organizmu osobe prosječne tjelesne mase (70 kg) iznose oko 25 g, a 80% te količine smješteno je u kostima i mišićima, dok je tek manji dio u cirkulaciji i mekim tkivima.

Magnezij doprinosi ravnoteži elektrolita, normalnoj funkciji mišića, normalnom funkcioniranju živčanog sustava i normalnoj psihološkoj funkciji. Doprinosi i smanjenju umora i iscrpljenosti te normalnom metabolizmu stvaranja energije. Taj popularni „antistresni“ mineral ima važnu fiziološku ulogu u održavanju uredne živčane i mišićne funkcije, srčanog ritma, vazomotornog tonusa, krvnog tlaka, imunosnog sustava, koštanog integriteta, razine glukoze u krvi i poticanja apsorpcije kalcija. Sudjeluje u proizvodnji stanične energije i pomaže sintetizirati osnovne gradivne elemente života – DNA, RNA i proteine. U organizmu ima više od 800 biokemijskih zadataka, a s novim istraživanjima i napretkom znanosti za očekivati je da će ta brojka i dalje rasti.

Preporučeni dnevni unos magnezija iznosi 375 mg, međutim čini se da velik dio populacije ne unosi dovoljne količine tog minerala prehranom. Istraživanja pokazuju da prosječno polovica zapadnjačke populacije prehranom unosi manje od 2/3 preporučenih vrijednosti. Brojni su uzroci tog problema, a jedan od najbitnijih je nezdrava prehrana s visokim udjelom visokoprocesirane hrane. U posljednjih 50 godina sadržaj magnezija u 72 namirnice smanjio se za čak 21%, a za taj dramatičan pad odgovorne su određene agrotehničke mjere uzgoja hrane kao i različiti okolišni čimbenici, uključujući i globalno zatopljenje.

U jednoj komparativnoj studiji koja je pratila nacionalne tablice sastava hrane, u Velikoj Britaniji utvrđeno je da se sadržaj magnezija između 1940. i 1991. značajno smanjio u najčešće konzumiranim namirnicama. Primjerice, prosječno se smanjio za 24% u povrću, za 17% u voću, za 15% u mesu i za 26% u sirevima.  Magnezij je zanemareni element u umjetnim gnojivima korištenim u proizvodnji hrane te je njegova primjena u sklopu prihrane zemlje potencijalno rješenje, međutim, procjenjuje se da bi nadoknada magnezija na taj način mogla trajati desetljećima prije nego se postignu potrebne vrijednosti. Do manjka magnezija u općoj populaciji dovela je i prehrambena tehnologija, jer ga se metodama procesiranja hrane gubi do 80%, pogotovo kad je riječ o žitaricama. Svakako valja dodati i gubitke magnezija iz organizma uslijed primjene brojnih lijekova koji se učestalo koriste u populaciji poput inhibitora protonske pumpe, diuretika i brojnih drugih (Tablica 1).

Tablica 1. Interakcije lijekova s magnezijem

Homeostaza magnezija u organizmu

Tek 0,3% ukupnog tjelesnog magnezija nalazi se u serumu te je stoga logično da njegova koncentracija u njemu ne reflektira pravi status magnezija u tkivima, osim kod teških patoloških stanja u kojima se razviju i klinički simptomi deficita. Razina magnezija u serumu strogo je kontrolirana i iznosi između 0,75-0,95 mmol/L, no neka istraživanja pokazuju da razina niža od 0,85 mmol/L upućuje na nedostatak u organizmu. Ipak, u svakodnevnom životu služimo se pragmatičnim mjerama procjene prehrambenog unosa te anamnestičkim podacima koji mogu pomoći da utvrdimo postoji li rizik od nedostatka tog važnog minerala.

Za homeostazu magnezija zaslužni su crijevo, koštana masa i bubrezi. Magnezij se primarno apsorbira u distalnom dijelu tankog crijeva i u kolonu, pohranjuje se u kostima, a višak se izlučuje bubrezima i fecesom. Apsorpcija započinje otprilike jedan sat nakon oralnog unosa, a njezin vrhunac događa se od 2-2,5 sati, pa sve do 4-6 sati nakon unosa. Šest sati nakon unosa 80% magnezija već je apsorbirano.

Uzroci i simptomi nedostatka magnezija

Do nedostatka magnezija u organizmu može doći uslijed smanjenog unosa putem prehrane, smanjene apsorpcije (crijevne bolesti, nedostatak vitamina D, lijekovi poput inhibitora protonske pumpe), gubitaka putem gastrointestinalnog sustava (proljev, upotreba laksativa), povećanih gubitaka putem bubrega (diuretska terapija, dijabetes, alkohol), pretjeranog znojenja, ili povećane potrebe (trudnoća, stres). Od ukupnog dnevnog gubitka magnezija, prosječno oko 10-15% čini magnezij izgubljen znojenjem, pa su sportaši potencijalna skupina u riziku od manjka magnezija u organizmu, posebice oni koji se bave sportom u kojem je važna kontrola tjelesne mase poput hrvanja i gimnastike (Slika 1).

Do nedostatka magnezija u organizmu dovodi i primjena određenih lijekova koji ometaju njegovu apsorpciju – antacida, antibiotika, antihipertenziva, glukokortikoida i protuupalnih lijekova, diuretika te hormonske nadomjesne terapije (Tablica 1). Apsorpciju magnezija u crijevima mogu ometati određene bolesti poput sindroma prerastanja bakterija u tankom crijevu (SIBO), sindroma iritabilnog kolona i upalnih bolesti crijeva. Hipertireoza, intenzivna tjelesna aktivnost i kronični stres mogu povećati potrebe za magnezijem, jer se radi o uvjetima povećanog rada metabolizma, a time i većoj potrebi za brojnim enzimima kojima je on potreban za optimalan rad. Također, osobe koje boluju od dijabetesa tipa 2 u riziku su od nedostatka zbog povećanih gubitaka magnezija putem bubrega.

Znaci nedostatka magnezija su najčešće suptilni, a radi se o umoru, grčevima u mišićima, nepravilnom radu srca i osteoporozi, a može se odraziti i na mentalno zdravlje. Migrene, visoki krvni tlak, neplodnost i loše pamćenje, također mogu biti znakovi da organizmu nedostaje magnezija.

Još jedan mogući znak nedostatka magnezija u organizmu je nedovoljna razina vitamina D u krvi, unatoč nadomjesnoj terapiji vitaminom D. Naime, pokazalo se da nedostatak magnezija u organizmu otežava apsorpciju vitamina D, što ne iznenađuje s obzirom na to da magnezij čini sastavni dio mnogih enzima koji sudjeluju u metabolizmu vitamina D. Također, dugoročna primjena vitamina D u obliku lijekova i dodataka prehrani iscrpljuje zalihe magnezija u organizmu.

Najčešće se nedostatak mikronutrijenata ne očituje vidljivim simptomima, što može zavarati. Asimptomatski deficit mikronutrijenata znanstvenici objašnjavaju tzv. teorijom „trijaže“ i nerijetko ga nazivaju supkliničkim deficitom. Naime, tijekom nedostatnog unosa, favoriziraju se životno važne funkcije u odnosu na mehanizme koji sudjeluju u dugoročnoj prevenciji kroničnih bolesti. Tako će, primjerice, organizam određene minerale mobilizirati iz kostiju da bi se koristili za rad srca. Na staničnoj razini kod nedostataka vitamina i minerala dolazi do oštećenja DNA i starenja stanica, što leži u podlozi mnogih kroničnih bolesti.

Populacijske skupine koje su u najvećem riziku od nedostatka magnezija su:

• starije osobe (zbog većih gubitka i lošije apsorpcije)
• osobe čija je prehrana siromašna magnezijem (poput tipične zapadnjačke prehrane)
• trudnice i dojilje
• osobe koje se bave intenzivnom tjelovježbom
• osobe koje prekomjerno konzumiraju alkohol (posebice žestoka alkoholna pića)
• bolesnici s malapsorpcijskim sindromima (kod operacija i bolesti GI sustava)
• osobe koje uzimaju lijekove (diuretike, inhibitore protonske pumpe, antacide…).

Tablica 2. Kliničke posljedice nedostatka magnezija

Izvori magnezija u hrani

Najbogatiji izvor magnezija su sjemenke (lan, bundeva, konoplja) i cjelovite žitarice (zob, pšenica, ječam ili riža). Slijede ih mahunarke (soja, grah, slanutak, leća i grašak) te orašasti plodovi. Špinat i rajčica najistaknutiji su izvori magnezija iz povrća, a datulje, grožđice i suhe šljive ističu se u skupini voća. Riba je također dobar izvor magnezija, posebice list i tuna. Zanimljivo je naglasiti da je i tamna čokolada značajan izvor. Vodom unosimo otprilike 10% ukupne količine magnezija u prehrani. Minerali su relativno stabilni u hrani, pa na njih kuhanje ne utječe. Primjerice, da bismo zadovoljili dnevne potrebe za magnezijem (375 mg) potrebno je pojesti 30 g sjemenki bundeve (75 mg), 250 g kuhanog špinata (200 mg) i 200 g kuhane heljde (100 mg). Detaljni pregled izvora magnezija u hrani prikazan je u Tablici 3.

Određeni spojevi u hrani mogu otežavati apsorpciju magnezija zbog čega može doći do njegova nedostatka. Na apsorpciju magnezija utječu fitati, vlakna, masnoće, oksalna kiselina, kalij, željezo, fosfor, kalcij, mangan i alkohol. Cink, ovisno o dozi, može djelovati i sinergijski i antagonistički. Doze veće od 25 mg smanjuju apsorpciju, a manje je povećavaju. Apsorpciju povećavaju i vitamin D, laktoza te vitamin B6. Magnezij pomaže u apsorpciji kalcija u organizmu, ali i obrnuto, kalcij pomaže u apsorpciji magnezija. Idealan omjer kalcija i magnezija u organizmu je 2:1, što znači da u organizmu na 600 mg kalcija treba biti 300 mg magnezija da bi apsorpcija i kalcija i magnezija bila odgovarajuća.

Tablica 3: Sadržaj magnezija u određenim namirnicama (u mg po serviranju ili na 100 g)

Magnezij u dodacima prehrani

Deficit magnezija u prehrani može se nadoknaditi unosom magnezija u obliku dodatka prehrani, no i tu postoje određeni izazovi. Neki oblici magnezija u dodacima prehrani imaju slabu apsorpciju, a mnogi imaju laksativni učinak u crijevima. Najčešće korišteni i dobro poznati kemijski oblici magnezija koji se koriste u dodacima prehrani i obogaćenoj hrani su netopljive anorganske soli Mg-oksida te znatno bolje iskoristive organske topljive soli, poput citrata ili glukonata te aminokiselinskih kelata.

Magnezijev oksid najčešće je rabljena magnezijeva sol zbog pristupačnosti i cijene. Iako sadrži oko 60% elementarnog magnezija, apsorbira se samo oko 4%. Veću bioraspoloživost imaju organske magnezijeve soli kao što su magnezijev citrat, glukonat, orotat ili aspartat, vjerojatno zbog njihove bolje topljivosti, međutim podaci govore da apsorpcija primjerice citratnog oblika iznosi tek oko 50%. Općenito, apsorpcija magnezija ovisi o različitim čimbenicima koji određuju brzinu dostupnosti tog minerala u crijevu te o transportnom kanalu koji se koristi za apsorpciju. Nadalje, koncentracija u plazmi u interakciji je sa zalihama magnezija u tijelu. Kada su zalihe u tijelu niske, potiče se apsorpcija i renalna resorpcija magnezija.

Čimbenici koji determiniraju apsorpciju magnezija u tijelu su:

■ status tjelesnih zaliha magnezija;

■ kemijski oblik magnezija koji se uzima (anorganski, organski ili kompleks – kelirani magnezij);

■ formulacija (kapsule, tablete, granule, s postupnim otpuštanjem, tekući oblici, topikalna primjena).

Topljivost magnezija u vodi važna je karakteristika bioraspoloživosti tog minerala te njegove farmakokinetike i ekskrecije. Svako povećanje koncentracije u plazmi zbog povećane apsorpcije kontrolirano je urinarnom ekskrecijom.

Apsorpcija magnezija može se odvijati na tri načina: procesom koji je posredovan zasićenjem nosača, jednostavnom pasivnom difuzijom te aktivnom apsorpcijom magnezijevog kelata putem dipeptidnog kanala. Apsorpcija magnezija regulirana je drugačije u odnosu na druge minerale poput kalcija. Primjerice, u dozi većoj od 8 mEq u jednom obroku, magnezij se apsorbira značajno manje od kalcija zbog veće restrikcije intestinalne permeabilnosti za magnezij. Stoga se u pravilu ne preporučuje značajno povećanje doza iznad preporučenih 375 mg na dan.

Alternativni način primjene magnezija s ciljem sprječavanja deficita u organizmu je njegova topikalna primjena, kojom se zaobilazi probavni sustav. Pregledom stručne literature može se ustanoviti da transdermalna primjena magnezija nije mnogo istraživana, međutim do sada objavljeni rezultati nekoliko znanstvenih istraživanja djeluju obećavajuće.

Koja je veza vitamina D i magnezija?

Magnezij je ključan za metabolizam vitamina D, a uzimanje visokih doza vitamina D može iscrpiti njegove zalihe u organizmu. Istraživanja su potvrdila da neke osobe ne mogu povećati razinu vitamina D u krvi (rezistencija na nadomjesnu terapiju vitaminom D) unatoč unosu visokih doza tog vitamina u obliku dodatka prehrani. Razlog je to što se metabolizam vitamina D jednostavno zaustavlja kada nema dovoljno magnezija. S druge strane, pacijentima s optimalnom razinom magnezija potrebno je manje vitamina D u obliku dodatka prehrani da bi dosegli njegovu optimalnu razinu.

Magnezij pomaže u aktivaciji vitamina D, što je bitno za regulaciju homeostaze kalcija i fosfata te rast i očuvanje mineralne gustoće kosti. Svi enzimi bitni za metabolizam i aktivaciju vitamina D zahtijevaju magnezij kao kofaktor u enzimskim reakcijama u jetri i bubrezima (Slika 2.)

Prema novijem istraživanju objavljenom u časopisu Nutrition, kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom kombinacija magnezija i vitamina D povoljnije utječe na status vitamina D, sistemsku upalu i krvni tlak, u odnosu na unos samo vitamina D. S obzirom da je magnezij kofaktor koji pomaže metabolizmu vitamina D, cilj istraživanja bio je utvrditi učinkovitost kombiniranog unosa magnezija i vitamina D u usporedbi sa samim vitaminom D, na povećanje koncentracije vitamina D (25-hidroksivitamina D) u serumu i učinke tih dodataka prehrani na kardiometaboličke ishode, odnosno sistemsku upalu i krvni tlak. Istraživanje je trajalo 12 tjedana, a sudjelovalo je 95 ispitanika s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću, koji su bili podijeljeni u tri skupine: magnezij + vitamin D (360 mg magnezijevog glicinata + 1.000 IJ vitamina D3/dan), samo vitamin D (1.000 IJ vitamina D3/dan) i placebo. Ispitanicima su na početku i na kraju istraživanja izmjereni antropometrijski parametri, unos hrane, koncentracije serumskog vitamina D, serumskog paratiroidnog hormona (PTH), serumski upalni markeri i krvni tlak.

Rezultati istraživanja pokazali su da su ispitanici koji su uzimali magnezij i vitamin D imali veći porast serumskog vitamina D u usporedbi s ispitanicima u skupini koja je primala samo vitamin D. Nije bilo statistički značajnih učinaka na serumske koncentracije PTH, markere upale i krvni tlak između i unutar skupina. Zaključno, kombinirano uzimanje magnezija i vitamina D može biti učinkovitije u povećanju koncentracije vitamina D u serumu u usporedbi sa samim dodatkom vitamina D, u populaciji s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću.

Magnezij tijekom trudnoće i dojenja

Tijekom trudnoće potrebe za magnezijem neznatno se povećavaju, a već su poznati njegovi blagotvorni učinci: djeluje kao blagi laksativ, sprječava prijevremene kontrakcije maternice, pomaže kod grčeva u nogama te može biti od koristi kod migrena i glavobolje. Bitno se djelovanje magnezija u trudnoći temelji na njegovoj sposobnosti neutralizacije negativnog naboja s vanjske strane stanične membrane. Naime, on je dvovalentni, pozitivno nabijeni ion koji neutralizira negativni naboj s vanjske strane stanične membrane, što za posljedicu ima porast razlike potencijala i porast praga podražljivosti mišićnog vlakna, a to znači i manju ekscitabilnost. To se na razini organa očituje manjim rizikom od prijevremenih kontrakcija maternice te manjom učestalošću grčeva mišića, osobito grčeva u mišićima nogu koji su učestali u kasnim razdobljima trudnoće.

Kod žena u reproduktivnoj dobi potrebe za magnezijem iznose približno 310 mg,  tijekom trudnoće povisuju se na 350-360 mg, a tijekom laktacije iznose 320 mg.

Magnezij i sport

Da bismo razumjeli odnos između magnezija i sporta moramo bolje upoznati njegovu fundamentalnu ulogu u ljudskom organizmu, koja se može podijeliti u tri glavne kategorije:

• proizvodnja energije
• stvaranje, popravak i zaštita proteina
• regulacija drugih minerala u stanici.

Magnezij je kofaktor svih enzima koji su odgovorni za proizvodnju energije u stanici. Složenim reakcijama i putevima enzimi s magnezijem pretvaraju hranu, odnosno šećer glukozu u molekule ATP-a koje u svojim vezama čuvaju energiju. Svakodnevno su nam potrebne ogromne količine energije, a za sve te brojne reakcije potrebna je i velika količina magnezija. Sportaši troše značajno više energije u usporedbi s osobama koje se ne bave sportom, pa je za pretpostaviti da su njihove potrebe za magnezijem povećane.

Tijekom tjelovježbe dolazi do trošenja mišića, a za oporavak mišića potrebni su proteini – gradivni elementi mišića. Proizvodnja, tj. sinteza proteina u organizmu ovisi o brojnim enzimima, a magnezij je kofaktor za većinu ključnih enzima. Unutar stanica nalaze se ribosomi na kojima se odvija sinteza proteina, a magnezij je ključan za stabilnost kompleksa ribosoma i aminokiselina. Zato nema dileme – bez dovoljne količine magnezija sinteza proteina je narušena. Također, magnezij ima jak pozitivan naboj te unutar stanica pomaže smanjiti negativan naboj koji bi narušio strukture proteina. Poznato je više od 3,5 tisuće proteina koji imaju vezno mjesto za magnezij.

Određeni proteini koji su ovisni o magneziju, imaju zadaću olakšati transport minerala unutar i izvan stanica te služe kao „vrata“ za ulazak elektrolita natrija, kalija i kalcija. Živčane stanice prenose impulse upravo preko tih minerala. Kada stanica primi stimulans, „vrata“ se otvaraju da bi natrij ušao u stanicu, a kalij izašao iz nje. Bez dovoljno magnezija, aktivni transport ne bi mogao raditi, što može dovesti do pretjerano aktivnog živčanog sustava koji je izuzetno osjetljiv na podražaje. Drugim riječima, nedostatak magnezija može uzrokovati iritabilnost, migrene, grčeve, preskakanje srca i tjeskobu. Također, kalcij je ključan za mišićne kontrakcije te on ulazi u stanicu kada je stanici potreban podražaj. Nakon završenog podražaja, kalcij je potrebno izbaciti iz stanice, u čemu je ključan aktivni transport s magnezijem. Nakon intenzivne tjelovježbe mogu se javiti grčevi u mišićima, što može biti znak nedostatka magnezija, odnosno nesposobnosti mišićnih stanica da vrate kalcij u stanje ravnoteže.

Ergogeno sredstvo

Unatoč važnoj ulozi koju magnezij ima u sintezi ATP-a i u dobivanju energije, o njegovoj adekvatnoj razini kod sportaša često se ne vodi računa. Znanstvena literatura pokazuje da sportaši često ne unose dovoljno magnezija prehranom. Rezultati nekih dosad objavljenih istraživanja govore da neadekvatan status magnezija kod osoba koje sudjeluju u anaerobnim treninzima snage može dovesti do smanjene izdržljivosti, dok je pri aerobnoj tjelesnoj aktivnosti veći unos magnezija povezan s boljom kardiorespiratornom funkcijom. Zato je prijeko potrebno voditi računa o statusu magnezija u organizmu i, ovisno o potrebi, primijeniti ga u obliku dodatka prehrani.

Magnezij za zdravlje srca i krvnih žila

Znanstvena istraživanja pokazala su da unos magnezija blagotvorno djeluje na čimbenike rizika za bolesti srca i krvnih žila, posebice na metabolički sindrom, i to na sljedeći način:

• popravlja metabolizam glukoze i inzulina;
• pospješuje širenje krvnih žila ovisnu o endotelu;
• djeluje povoljno na lipidni profil;
• djeluju protuupalno i povoljno na visoki krvni tlak.

Pomoć kod hipertenzije – Dokazano je da magnezij u obliku dodatka prehrani može pomoći u smanjenju krvnog tlaka povećavanjem proizvodnje dušikovog oksida – signalne molekule koja pomaže opuštanju krvnih žila.

Pregled 11 znanstvenih studija pokazao je da je magnezij u dozi od 365-450 mg na dan, tijekom prosječno 3,6 mjeseci, značajno smanjio krvni tlak kod osoba s kroničnim zdravstvenim stanjima. Još je jedna pregledna studija provedena na više od 200.000 ispitanika došla do zaključka da bi veći unos magnezija u prvom redu mogao zaštititi od visokog krvnog tlaka. Zanimljiv je i podatak da je svako povećanje unosa magnezija od 100 mg na dan povezano sa 5% manjim rizikom od visokog krvnog tlaka.

Također, postoje dokazi da nedostatak magnezija može izazvati rezistenciju na učinke lijekova protiv visokog tlaka, a zanimljiv je i podatak da uzimanje 500-1.000 mg magnezija na dan može smanjiti sistolički/dijastolički krvni tlak za 5,6/2,8 mmHg.

Antiaritmijska svojstva magnezija – kada se govori o bolestima srca i krvnih žila, najšire prihvaćena i prakticirana upotreba magnezija je prevencija i liječenje srčanih aritmija. Antiaritmijska svojstva magnezija uključuju ​​promjene u aktivnosti određenih ionskih kanala. Magnezij koji se nalazi unutar i izvan stanica ima značajan učinak na srčane ionske kanale, a nedostatak može imati ozbiljne posljedice na podražljivost stanica srca i kontrakcije srca.

Također se pokazalo da magnezij poboljšava aritmije, uključujući fibrilaciju atrija, ventrikularne aritmije, torsades de pointes aritmiju i aritmije u akutnom infarktu miokarda. Blagodati suplementacije magnezijem zabilježene su i u mnogim studijama koje su proučavale liječenje zatajenja srca bolesnika, a pokazale su ublažavanje aritmija, poboljšanje dijastoličke i sistoličke funkcije, upalnih procesa i stope infarkta miokarda.

Blagodati unosa magnezija su neosporive. Kada se zbroji djelovanje protiv inzulinske rezistencije, upale, povećanih masnoća u krvi, te visokog krvnog tlaka, utjecaj magnezija na kardiovaskularno zdravlje je višestruk.

Magnezij kod nesanice

Smatra se da dodatak magnezija poboljšava san, međutim, kao i za druge bezreceptne pripravke za tu indikaciju, postoje ograničeni dokazi koji podupiru tu tvrdnju. Tri randomizirane kontrolirane kliničke studije (RCT) uspoređivale su primjenu magnezija i placeba na 151 osobi starije dobi, u tri zemlje. Skupna analiza pokazala je da je vrijeme latencije usnivanja nakon intervencije bilo 17,36 minuta manje nakon suplementacije magnezijem, u usporedbi s placebom (95% CI – 27,27 do – 7,44, p = 0,0006). Ukupno vrijeme provedeno u snu povećalo se za 16,06 minuta u skupini koja je uzimala dodatak magnezija, ali nije bilo statistički značajno. Iako su znanstveni dokazi relativno slabe kvalitete, nije naodmet iskušati primjenu magnezija za simptome nesanice.

Magnezij za stres i anksioznost

Stanja povezana s anksioznošću najčešći su afektivni poremećaji prisutni u općoj populaciji, s doživotnom prevalencijom od više od 15%. Status magnezija povezan je sa subjektivnom anksioznošću, što dovodi do pretpostavke da dodatak tog minerala može ublažiti simptome anksioznosti. Sustavni pregled objavljen u časopisu Nutrients prikazao je dostupne dokaze o učinkovitosti suplementacije magnezijem u ublažavanju subjektivnih simptoma tjeskobe i stresa. U pregled je uključeno 18 studija koje su obuhvatile ispitanike temeljem postojeće ranjivosti na anksioznost: blaga anksioznost, predmenstrualni sindrom (PMS), postpartalni status i hipertenzija. Četiri od osam studija na anksioznim uzorcima, četiri od sedam studija na PMS uzorcima i jedna od dvije studije na hipertenzivnim uzorcima prijavilo je pozitivne učinke magnezija na subjektivne ishode anksioznosti. Magnezij nije imao utjecaja na postporođajnu anksioznost. Postojeći dokazi upućuju na povoljan učinak magnezija na subjektivnu anksioznost u spomenutim populacijama ispitanika. Međutim, kvaliteta postojećih dokaza je loša i potrebna su kvalitetno dizajnirana, randomizirana, kontrolirana ispitivanja koja bi dodatno potvrdila učinkovitost takve terapije. Status magnezija i unos vitamina B6 povezani su s mentalnim zdravljem i kvalitetom života (QoL). Randomizirana klinička studija pratila je tijekom osam tjedana zdrave ispitanike s niskom koncentracijom magnezija i teškim do ekstremno teškim stresom. Veće smanjenje stresa postignuto je s magnezijem u kombinaciji s vitaminom B6, nego sa samim magnezijem. Odrasli ispitanici s rezultatom podljestvice stresa na skali depresije i anksioznosti (DASS-42) >18, bili su randomizirani u omjeru 1:1 na kombinaciju 300 mg magnezija + 30 mg vitamin B6 na dan, ili samo 300 mg magnezija na dan. Ishodi su uključivali promjene u odnosu na početnu vrijednost u DASS-42 rezultatima depresije i anksioznosti te QoL (Short Form-36 Health Survey). DASS-42 rezultati anksioznosti i depresije značajno su se poboljšali od početne vrijednosti do 8. tjedna s obje intervencije, osobito tijekom prva 4 tjedna. Poboljšanje QoL nastavilo se tijekom 8 tjedana. Percipirana sposobnost sudionika za tjelesnu aktivnost u svakodnevnom životu pokazala je veće poboljšanje s magnezijem u kombinaciji s vitaminom B6 nego samo s magnezijem (4. tjedan). aključno, suplementacija magnezijem, sa ili bez vitamina B6, mogla bi pružiti značajnu kliničku korist u svakodnevnom životu za osobe sa stresom i lošim statusom magnezija.

Literatura:

Blancquaert L, Vervaet C, Derave W. Predicting and Testing Bioavailability of Magnesium Supplements. Nutrients. 2019;11(7):1663.

Boyle NB, Lawton C, Dye L. The Effects of Magnesium Supplementation on Subjective Anxiety and Stress-A Systematic Review. Nutrients. 2017;9(5):429.

Dibaba DT, Xun P, Song Y, Rosanoff A, Shechter M, He K. The effect of magnesium supplementation on blood pressure in individuals with insulin resistance, prediabetes, or noncommunicable chronic diseases: a meta-analysis of randomized controlled trials. Am J Clin Nutr. 2017;106(3):921-929.

Liu M, Dudley SC Jr. Magnesium, Oxidative Stress, Inflammation, and Cardiovascular Disease. Antioxidants (Basel). 2020;9(10):907.

Mah J, Pitre T. Oral magnesium supplementation for insomnia in older adults: a Systematic Review & Meta-Analysis. BMC Complement Med Ther. 2021;21(1):125.

Noah L, Dye L, Bois De Fer B, Mazur A, Pickering G, Pouteau E. Effect of magnesium and vitamin B6 supplementation on mental health and quality of life in stressed healthy adults: Post-hoc analysis of a randomised controlled trial. Stress Health. 2021;37(5):1000-1009.

Rosique-Esteban, N.; Guasch-Ferré, M.; Hernández-Alonso, P.; Salas-Salvadó, J. Dietary Magnesium and Cardiovascular Disease: A Review with Emphasis in Epidemiological Studies. Nutrients 2018, 10, 168.

Schwalfenberg GK, Genuis SJ. The Importance of Magnesium in Clinical Healthcare. Scientifica (Cairo). 2017;2017:4179326. doi: 10.1155/2017/4179326.

Uwitonze AM, Razzaque MS. Role of Magnesium in Vitamin D Activation and Function. J Am Osteopath Assoc. 2018;118(3):181-189.

Vranešić Bender D., Zupčić M., Vlahek P. Use of Magnesium in Exercise and Increased Physical Activity. Medicus 2019; 28(2):279-284