Bez Sunca, život na Zemlji ne bi bio moguć. Sunčeve zrake djeluju na sveukupni život, izvor su svjetlosti, topline i samog života. Važne su za mentalno zdravlje, energiju i mišićnu snagu. Umjerena sunčeva svjetlost poboljšava imunitet i potiče metabolizam.
Negativni učinci Sunca na kožu mogu biti akutni i dugotrajni (kumulativni).
Posljedice negativnog utjecaja sunčevog zračenja
Dermatitis solaris ili “sunčana opeklina” akutna je fotodermatoza uzrokovana UVB zrakama. U pravilu se javlja ljeti kod osoba svjetlije puti, ali moguća je pojava i kod osoba s normalnom fotoosjetljivošću. Osobito su joj podložne osobe koje se dugotrajno i naglo izlažu sunčevom zračenju, bez prethodne primjerene fotozaštite i pridržavanja odgovorne fotoprotekcije.
Crvenilo kože i osjećaj pečenja javljaju se oko 4-8 sati nakon izlaganja suncu, a nestaju nakon 2-3 dana uz mirovanje, hlađenje, obloge i kortikosteroidne kreme (ako su indicirane od stručne osobe). U razdoblju tretmana potrebno je izbjegavati dodatno izlaganje kože sunčevom zračenju. Kod nekih osoba, na mjestima opekline javit će se i hiperpigmentacije. Prevencija takvih stanja svakako je priprema kože korištenjem odgovarajućih sredstava za fotoprotekciju, primjerenih tipu kože i starosti osobe koja se izlaže suncu. Posebno pomno treba zaštititi djecu.
Akutne promjene koje nastaju nakon izlaganja suncu, uz istodobno djelovanje neke fotosenzibilizirajuće tvari, nazivaju se fototoksične ili fotoalergijske dermatoze. Fotosenzitivnost ili fotoosjetljivost je abnormalni odgovor na uobičajenu izloženost sunčevu svjetlu. Fototoksične dermatoze nastaju nakon izravnog međudjelovanja neke tvari primijenjene lokalno, ili supstancije unesene peroralno, i sunčevih zraka. Posljedica je to djelovanja nekog kemijskog spoja unesenog u organizam ili nanesenog na kožu, koji povećava učinak svjetla, dok u normalnim okolnostima ti isti spojevi ne bi izazvali nikakve reakcije. Simptomi su isti kao i kod prekomjernog izlaganja suncu bez djelovanja fotosenzibilizatora, a očituju se kao crvenilo, edemi, mjehuri, te posljedično ljuštenje i hiperpigmentacije. Simptomi se pojavljuju unutar par minuta do nekoliko sati nakon izlaganja sunčevu zračenju.
Najčešće fotosenzibilizirajuće tvari nanesene na kožu su akridinske boje, furokumarini, eozin, klorpromazin, psoraleni, katrani te razne supstancije u toaletnim vodama, parfemima, sapunima, losionima nakon brijanja i drugi, a od lijekova koji se sistemski primjenjuju, to su u prvom redu sulfonamidi, tetraciklini, nesteroidni antireumatici, analgetici itd.
Često se za ljetnih mjeseci, nakon kontakta kože s travama, može pojaviti i dermatoza koja se uobičajeno naziva fitofotodermatitis. Furokumarini iz trava, uz djelovanje sunčevih zraka, izazivaju akutnu upalu kože koja se manifestira crvenilom, mjehurićima te, subjektivno, uobičajeno osjećajem pečenja i svrbežom. Promjene se pojavljuju isključivo na mjestima dodira kože s travama. Ukoliko u reakciji, uz sve već rečeno, učestvuju i imunološki mehanizmi, tada govorimo o fotoalergijskim dermatozama koje su nešto rjeđe od fototoksičnih. Uz sve gore navedeno, za njihovo pojavljivanje bitni su i imunološki čimbenici.
Nakon apliciranja ili uzimanja potencijalnog alergena (fotosenzibilizatora) te kod ponovljenog izlaganja kože suncu, on se aktivira, i to uobičajeno nakon 24-48 sati. Promjene se manifestiraju kao i kod fototoksičnih dermatoza na fotoeksponiranim područjima. Klinička slika može u cijelosti izgledati kao kontaktni alergijski dermatitis, ili se može manifestirati kao polimorfna svjetlosna reakcija, i to u vidu eritema, edema, papula, vezikula, plakova, a sve to uz izrazit svrbež i nelagodan osjećaj pečenja kože na tim mjestima.
Solarna urtikarija manifestira se akutnom urtikarijskom reakcijom koja se pojavljuje ubrzo nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti. Promjene se javljaju na svim dijelovima trupa i ekstremiteta. Točan mehanizam nastanka nije poznat, ali pretpostavlja se da se u koži pod utjecajem sunca oslobađaju alergeni koji nakon toga pokreću alergijsku reakciju ranog tipa. Promjene na koži pojavljuju se od nekoliko sekundi do nekoliko minuta nakon izlaganja suncu, povlače se za par sati, a u pravilu uvijek najkasnije nakon 24 sata. Bolest recidivira godinama.
Poznato je da kod niza kožnih oboljenja sunce može biti provocirajući čimbenik recidiva ili pogoršati trenutno stanje oboljele osobe. Uslijed imunosupresije dolazi do češće pojave aktivacije herpes simplex virusa te do izrazitog pogoršanja buloznih dermatoza, lupus erythematosusa, seboroičnog dermatitisa, lichena i još nekih. Stoga se kod bolesnika koji boluju od spomenutih bolesti ne savjetuje nikakvo izlaganje sunčevom svjetlu, ni prirodnom UV zračenju, ni umjetnim izvorima (solarij). Dermatolozi tim bolesnicima (svima osim možda bolesnicima s herpes simpleksom) u pravilu savjetuju izbjegavati izlaganje UV zračenju, pa se ne preporučuje ni uz fotoprotekciju, jer dolazi do egzacerbacije osnovne bolesti.
Njega i terapija kod svih gore opisanih stanja sastoji se od obloga, i to najbolje od fiziološke otopine, te kortikosteroidnih krema tijekom par dana, na preporuku stručne osobe, dok se ne sanira akutna faza oboljenja. Mogu se koristiti i neutralna sredstva za njegu kože kojih ima velik broj na tržištu, a mogu biti raznovrsnih tekstura. Odabiru se prema tipu kože i trenutnom stanju oboljenja, što pridonosi daljnjem smirivanju kožnih promjena te smanjenju osjećaja pečenja, žarenja i svrbeža.
Kod jačih reakcija (mjehuri, ljuštenje) uz kontrolu liječnika, savjetuje se i primjena antihistaminika, i to peroralno ili parenteralno, te rjeđe i kortikosteroida, zbog njihovog poznatog antialergijskog i protuupalnog djelovanja.
Prevencija se sastoji od odgovornog ponašanja, što podrazumijeva izbjegavanje sunca od 10-16 sati, te primjenu fotoprotektivnih sredstava koja se odabiru prema tipu kože, uz izbjegavanje primjene svih sredstava koja mogu izazvati fotosenzibilizaciju. Preporuča se nošenje fotoprotektivne i lagane odjeće dugih rukava i nogavica, osobito kod radova i boravka na otvorenom.
Sastojci u formulacijama za fotoprotekciju – Za osobito osjetljive pojedince razvijene su posebne formulacije fotoprotektivnih sredstava izuzetno pročišćenih formulacija kako bi se što više izbjegle moguće negativne posljedice izlaganja suncu. Preparati namijenjeni za takve tipove kože, često su obogaćeni dodatnim antioksidansima i tvarima koje umiruju kožne reakcije. Takva su i dva biljna sastojka – alfa-glukozil-rutin koji se dobiva iz pagoda drveta i Licochalcon A koji se dobiva iz kineskog slatkog korijena. Alfa-glukozil-rutin i Licochalcon A međusobno se nadopunjuju i neutraliziraju slobodne radikale, te ojačavaju sposobnost kože da zaštiti vlastite stanice od slobodnih radikala. Preparati mogu sadržavati i fotolijazu – enzim dobiven iz plavozelene alge, za koju je uočeno da može dovesti do regeneracije promjena na DNK induciranih UVB zrakama.
Stanja i bolesti kod kojih je sunčevo zračenje blagotvorno
Osim negativnog, sunčevo zračenje ima i brojna blagotvorna djelovanja na zdravlje ljudi, a posebice na neke bolesti i stanja na koži.
Atopijski dermatitis česta je, kronična recidivirajuća upalna bolest kože koja se tipično pojavljuje kod osoba s atopijskom konstitucijom. Klinička slika, ovisno o dobi bolesnika, obilježena je suhom kožom, crvenilom i svrbežom. Ta je bolest često udružena s drugim atopijskim bolestima kao što su nutritivna alergija, astma i/ili alergijski rinitis. Kliničke slike variraju od blagih do srednje teških i teških oblika bolesti. Bolest je češća kod djece. Atopijski dermatitis ne samo da utječe na kvalitetu života oboljeloga i njegove obitelji, već predstavlja i znatan teret za zdravstveni sustav.
Bolesnici s atopijskim dermatitisom obično imaju poboljšanje kožnih promjena tijekom sunčanih ljetnih mjeseci. S obzirom da je primijećeno da klinička slika izrazito ovisi o godišnjem dobu, odnosno da ljeti nastupa značajno poboljšanje, pa čak i potpuno povlačenje znakova i simptoma bolesti, oboljelima se preporučuje odgovorno izlaganje sunčevim zrakama. Zbog navedenih razloga, u liječenju se počela primjenjivati i fototerapija umjetnim izvorima ultraljubičastih zraka.
Fototerapija na kožu djeluje imunosupresivno, imunomodulatorno, antiinflamatorno i antipruritički. Mehanizam imunosupresije nastaje apoptozom inflamatornih stanica koje inhibiraju Langerhansove stanice i mijenjaju produkciju citokina. UV svjetlo ima antimikrobni učinak, jer smanjuje kolonizaciju S. aureusa. Antiinflamatorni učinak UV svjetla poboljšava kožnu barijeru. Helioterapija je terapija prirodnim svjetlom u kontroliranim uvjetima. Takva klimatoterapija može se provoditi na niskim nadmorskim visinama gdje u razini mora dominiraju UVA zrake i na većim nadmorskim visinama gdje prevladavaju UVB zrake. Najčešće nuspojave, zajedničke svim oblicima fototerapije su lokalni eritem i napetost kože, svrbež, osjećaj žarenja kože te aktiničko oštećenje (kod učestalih, višegodišnjih primjena) dok se karcinom kože, melanom kože, reaktivacija herpes simplex virusa i hipertrihoza lica pojavljuju rijetko.
Fototerapija ima dokazane prednosti u liječenju atopijskog dermatitisa uključujući poboljšanje kožnih lezija, smanjenje svrbeža, nesanice, bakterijske kolonizacije kože, jačine i količine potrebnih protuupalnih lijekova kao i održavanje remisije bolesti i do šest mjeseci.
U pravilu, uz pravilnu njegu i zaštitu, koži sklonoj atopiji godi izlaganje sunčevim zrakama. Međutim, kao i kod svih bolesti tako i kod atopijskog dermatitisa postoji određeni broj oboljelih kod kojih izlaganje suncu dovodi do pogoršanja kožnih promjena. Takve osobe svakako trebaju izbjegavati izlaganje sunčevom zračenju i kod njih fototerapija nije indicirana.
Na koži oboljeloj od atopijskog dermatitisa posebno su intenzivni opekline od sunca i svrbež. Da bi ljeto bilo što bezbrižnije, obavezna je svakodnevna zaštita kože odgovarajućim preparatom te redovito obnavljanje u dostatnim količinama. Koža sklona atopijskom dermatitisu suha je i svrbi, pa su preparati za fotoprotekciju takvih tipova kože sigurne, pročišćene formulacije odlične podnošljivosti, obogaćene emolijentnim kompleksima. U nekim preparatima pojavljuju se i inovativne komponente kao što je ulje izdanaka Rhealba® zobi za osnaživanje i zaštitu kožne barijere. Morska sol može izazvati neugodan svrbež i dodatnu iritaciju kože, pa je na kraju dana, nakon kupanja u moru, obavezno ispiranje kože slatkom vodom, pranje njegujućim uljem i nanošenje emolijensa.
Psorijaza je kronično recidivirajuća upalna bolest kože koja se klinički očituje pojavom eritematoznih, oštro ograničenih papula i pločica različite veličine, prekrivenih srebrno-bijelim ljuskama. Od nje boluje oko 2-3% populacije. Ta kronična bolest važan je javnozdravstveni problem, jer kao i atopijski dermatitis nije samo teret za bolesnika i njegovu obitelj nego i za društvo u cjelini. Psorijaza nije samo bolest kože, već i multisistemska bolest koja može zahvatiti i zglobove, te brojne tjelesne sustave u obliku razvoja komorbiditetnih bolesti poput hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. U liječenju blage psorijaze primjenjuju se različiti lokalni pripravci, dok se za srednje tešku do tešku psorijazu, uz lokalne pripravke, primjenjuju i fototerapija te različiti oblici sustavne terapije.
Još u antičko doba zabilježen je povoljan utjecaj sunčevog svjetla na psorijazu. Heliotalasoterapija podrazumijeva korištenje blagotvornog utjecaja sunca i mora u liječenju. Spada u terapijsku domenu klimatoterapije koja obuhvaća korištenje pozitivnih utjecaja prirode, uključujući more, svjetlo, zrak, te temperaturu, vlažnost i tlak zraka. Uspoređujući heliotalasoterapiju s drugim metodama liječenja psorijaze, može se reći da je ona potpuno prirodna i ima minimalne nuspojave. Terapijski učinak postiže se kombiniranim djelovanjem sunčevog svjetla, morske vode i svježeg zraka. Obala Jadranskog mora iznimno je pogodno odredište za heliotalasoterapiju psorijaze. Terapijski protokol za takvu vrstu liječenja na Jadranu sastoji se od postupnog izlaganja suncu, gdje se tijekom boravka od 3-4 tjedna, postiže maksimum od 6-7 sati izlaganja na dan. Svakodnevno izlaganje suncu praćeno je sa 6-10 boravaka u moru, u trajanju 5-15 minuta.
Učinak helioterapije postiže se izravnim djelovanjem punog spektra prirodnog sunčevog svjetla na psorijatičke lezije, dok se učinak talasoterapije ogleda u normalizaciji procesa orožnjavanja kože, smanjenju upalnog infiltrata te poboljšanju kapilarne propusnosti i cirkulacije krvi u koži. Kožu koja nije zahvaćena psorijatičnim promjenama potrebno je pravilno zaštititi fotoprotektivnim preparatima primjerenim dobi i tipu kože.
Akne (Acne vulgaris) su kronična upalna bolest multifaktorijalne etiologije, koja zahvaća pilosebacealne jedinice. Karakteristično razdoblje obolijevanja je adolescencija, uz sve češće perzistiranje ili pojavu u odrasloj životnoj dobi. Klinička slika može varirati od blage do teške, a karakterizira je raznovrsnost lezija koje uključuju komedone, papule, pustule, nodule, ožiljke te hiperpigmentacije i postupalne eriteme.
Etiopatogeneza akni složena je i uključuje interakciju brojnih endogenih i egzogenih čimbenika. Glavni patogenetski mehanizmi odvijaju se u pilosebacealnoj jedinici, a podrazumijevaju pojačanu produkciju i promijenjenu lipidnu kompoziciju sebuma, hiperkeratinizaciju, razmnožavanje bakterije Cutibacterium acnes i upalu. Osim navedenih, danas se istražuju i drugi etiološki čimbenici koji mogu pridonijeti nastanku akni, a uključuju prehranu, stres, povezanost crijevne mikroflore, mozga i kože, utjecaj sunca, predmenstrualno razdoblje, komedogenu kozmetiku i pušenje. S obzirom na raznovrsnost etioloških čimbenika i složenost patogeneze, pronalazak jednog lijeka zadovoljavajućeg učinka i dobre podnošljivosti nije lak.
Zbog svoje lokalizacije, na dijelovima tijela izloženim pogledu te karakteristične kliničke slike koja uključuje nastanak trajnih ožiljaka, akne mogu dovesti do nepoželjne stigmatizacije bolesnika i negativnih psihosocijalnih posljedica. Stoga je od iznimne važnosti dobro razumjeti i poznavati etiologiju i patogenezu da bi se u budućnosti pronašle još bolje i učinkovitije metode liječenja. Rašireno je mišljenje da do poboljšanja kliničke slike akni dolazi u ljetnim mjesecima. Neke studije govore da fototerapija ne povećava produkciju proupalnih citokina i sebuma u aknama i može antimikrobno djelovati na C. acnes, dok druge studije sunčevom svjetlu priznaju jedino efekt kamuflaže zbog tamnjenja tena. Štoviše, smatra se da UV zračenje pogoduje lipidnoj peroksidaciji skvalena i nastajanju skvalen peroksida koji ima komedogeno djelovanje.
Antioksidansi kao što su vitamini A, C i E te njihovi kofaktori kao cink i selen, pridonose zaštiti kože od sunca, no potrebne su studije da bi se dokazao njihov učinak na akne. Također, utjecaj sunčevog zračenja potrebno je promatrati u okviru klime koja pridonosi razlikama u rezultatima istraživanja, pa je tako uočeno da izrazito vruća i vlažna tropska ljeta pogoduju nastanku akni. Malo je dokaza koji bi potvrdili jednu ili drugu tvrdnju o utjecaju sunčevog svjetla na akne, no ne smije se zanemariti negativan utjecaj pretjerane izloženosti suncu u vidu pojave kožnih karcinoma.
Terapija i njega kože sklone aknama vrlo je zahtjevna. Njega takve kože tijekom sunčanih mjeseci i osobito tijekom intenzivnog izlaganja sunčevom zračenju također zahtijeva preparate prilagođene potrebama takve kože. Preparati za fotoprotekciju su nemasnih tekstura da bi se izbjeglo dodatno nastajanje sebuma i spriječilo bujanje C. acnes. Ti preparati na dulje vrijeme matiraju kožu, jer sadrže apsorpcijske makročestice ili gline koje upijaju višak sebuma, mogu sadržavati i probiotike za obnavljanje prirodnog mikrobioma te razne antioksidanse za obnovu kožne barijere.
Zaključak
Bez obzira je li koža zdrava ili ima posebne zahtjeve za njegom, potrebno ju je zaštititi od sunčevog zračenja. Fotoprotekcija predstavlja skup mjera zaštite od štetnih učinaka zračenja sunčevog spektra te podrazumijeva izbjegavanje izlaganja suncu, posebno između 10-16 sati, nošenje fotoprotektivne odjeće, kapa, šešira i naočala te primjenu fotoprotektivnih sredstava, odnosno krema za zaštitu od sunca, primjerenih dobi, tipu i stanju kože. Sve te mjere smatraju se ispravnim fotoprotektivnim ponašanjem i predstavljaju imperativ u prevenciji zloćudnih tumora kože, ali i u prevenciji starenja kože.
Literatura:
S. Ljubojević Hadžavdić, N. Pustišek, Atopijski dermatitis, Medicinska Naklada, Zagreb, 2019, pp. 1,pp. 55-57.
M. Šitum, Smjernice u dijagnostici i liječenju najčešćih dermatoza i tumora kože, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2012, pp. 55-85, pp. 173-184.
V. Mikec, Utjecaj liječenja fototerapijom na kvalitetu života bolesnika s vulgarnom psorijazom, Završni rad, Sveučilište Sjever, 2019, pristupljeno 12.6.2022.
M. Kovačević, L. Prpić Massari, Etiologija i patogeneza vulgarne akne, Medicina fluminensis57 (2021) 244-252.
A.Bakija-Konsuo, Sunce i koža – što moramo znati za pravilnu zaštitu?, Medicina fluminensis50 (2014) 439-445.
T.Mann, K. Eggers, F. Rippke, M. Tesch, A. Buerger, M. E. Darvin, S. Schanzer, M. C. Meinke, J. Lademann, L. Kolbe, High‐energy visible light at ambient doses and intensities induces oxidative stress of skin—Protective effects of the antioxidant and Nrf2 inducer Licochalcone A in vitro and in vivo, PhotodermatolPhotoimmunolPhotomed. 36 (2020) 135-144.
H. Stege, L. Roza, A. A. Vink, M. Grewe, T. Ruzicka, S. Grether-Beck, J. Krutmann, Enzyme plus lighttherapy to repair DNA damageinultraviolet-B-irradiated human skin, PNAS 97(2000) 1790-1795.
https://www.plivamed.net/aktualno/clanak/4259/Fotodermatoze.html pristupljeno 13.6.2022.
https://www.eucerin.hr/specials/sun-atopi#za%C5%A1tita-od-sunca-za-atopi%C4%8Dnu-ko%C5%BEupristupljeno 15.6.2022.
http://www.drustvo-psorijaticara.hr/fototerapija.html pristupljeno 15.6.2022.