Infekcije mokraćnog sustava mogu zahvatiti bilo koji dio mokraćnog sustava, a mogu se podijeliti na infekcije gornjeg i donjeg mokraćnog sustava. Infekcije gornjeg mokraćnog sustava zahvaćaju bubrege (pijelonefritis) i mokraćovod, a infekcije donjeg mokraćnog sustava odnose se na mokraćni mjehur (cistitis) i mokraćnu cijev (uretritis). U usporedbi s muškarcima, češće se javljaju kod žena, točnije oko 15% spolno aktivnih žena barem jednom godišnje oboli od upale mokraćnog mjehura, dok će gotovo dvije trećine žena barem jednom u životu imati cistitis.
Kod žena se infekcije javljaju češće nego kod muškaraca, jer u usporedbi s njima imaju kraću mokraćnu cijev pomoću koje bakterije lakše dopru do mokraćnog mjehura, pa lakše i češće uzrokuju infekciju. Osim toga, kod žena je mokraćna cijev puno bliže rektumu, mjestu koji je izvor bakterija pogodnih za infekciju.
Najčešća bakterija koja uzrokuje infekcije mokraćnog mjehura (pijelonefritis) je Escherichia coli, prisutna u više od 80% slučajeva. Ostale bakterije koje uzrokuju infekcije su Proteus mirabilis, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa te neki enterokoki. Zbog blizine vagine i mokraćne cijevi, u mokraćnoj cijevi često završe i herpes, gonoreja i klamidija, te uzrokuju uretritis.
Simptomi
Neliječene infekcije donjeg dijela mokraćnog trakta šire se na gornji dio i uzrokuju infekcije bubrega i mokraćovoda koje imaju izraženije i teže simptome. Općenito, infekcija mokraćnog sustava uzrokuje simptome kao što su uporan nagon za mokrenjem, peckanje pri mokrenju, nesvjesno ispuštanje male količine urina… sve do ozbiljnijih simptoma kao što su promjena boje urina u crvenu ili ružičastu boju (što je znak hematurije – prisutnosti krvi u urinu), zatim bol u zdjelici, temperatura, rektalna bol kod muškaraca…
Rizični čimbenici
Loše higijenske navike kao što je npr. nepravilno brisanje, također dovode do prijenosa patogenih bakterija iz područja anusa prema mokraćnom sustavu. Na taj način mogu uvelike povećati rizik za razvoj IMS-a, jednako kao i korištenje agresivnih sapuna ili gelova koji mogu uništiti dobre bakterije i povećati šansu za razvoj patogenih. Također, osobe koje odgađaju odlazak na toalet povećavaju rizik za razvoj infekcije, jer se kod njih bakterije dulje zadržavaju na stijenci mokraćnog sustava. U rizičnu skupinu spadaju i seksualno aktivne žene, te posebno trudnice kod kojih pritisak djeteta na mokraćni mjehur često uzrokuje nemogućnost potpunog pražnjenja mjehura. Osobe s nekontroliranom šećernom bolešću također su rizična skupina, jer imaju velike koncentracije šećera u mokraći, što predstavlja pogodan medij za naseljavanje i razmnožavanje patogenih bakterija. U rizičnu skupinu spadaju i muškarci koji imaju kamence u mokraćnom sustavu ili imaju benignu hiperplaziju prostate. Naime, povećana koncentracija mokraćnih kamenaca u urinu i povećana prostata dovode do zadržavanja mokraće, a time pogoduju i razmnožavanju bakterija. Osobe koje imaju oslabljeni imunitet ili se često kupaju na javnim kupalištima i bazenima, također su češće zahvaćene infekcijom.
Da bi se utvrdila točna dijagnoza na osnovu koje se uspostavlja prikladna i odgovarajuća terapija, radi se analiza mokraće. Pacijenta je potrebno uputiti na pravilno uzimanje terapije, ali i na pravilno davanje uzorka mokraće, da bi lanac „dijagnoza – ordiniranje terapije – liječenje“ bio točan, potpun i učinkovit. Uzima se prvi jutarnji urin ili urin nakon četiri sata nemokrenja. Uzima se srednji mlaz, jer se prvim ispire mokraćna cijev. Također je potrebno, prije davanja uzorka urina, napraviti toaletu mlakom vodom ili sterilnom fiziološkom otopinom, bez korištenja sapuna ili dezinficijensa, a uzorak odnijeti u laboratorij što prije.
Nakon što pacijentima bude propisana terapija, najčešće se već nakon “dan-dva” simptomi povuku, pa oni tada često samostalno odlučuju o prestanku terapije. S obzirom da se najčešće radi o antibiotiku, to predstavlja velik problem zbog mogućnosti pojave rezistentnih sojeva, maskiranja bolesti, razvijanja kompliciranijih ili ponavljajućih infekcija.
Nefarmakološke mjere
Nefarmakološke mjere vrlo su važan aspekt u rješavanju i sprječavanju mnogih stanja, pa i infekcija mokraćnog sustava. Stoga je od velike važnosti da ljekarnik pacijentu objasni kako da si potpomogne u liječenju ili da prevenira nastanak IMS-a. Pacijentu je važno naglasiti da unosi puno vode u organizam da bi se urin razrijedio i da se potakne izbacivanje bakterija. Trebalo bi izbjegavati kavu, alkohol, gazirana pića i jako začinjenu hranu, jer stvaraju medij koji je pogodan za razvoj i razmnožavanje bakterija. Vrlo je važno redovito prazniti mjehur, čim se osjeti nagon za to, da bi se izbjegla infekcija zbog ustajale mokraće. Pacijentu je važno napomenuti da izbjegava upotrebu jako lužnatih sapuna i dezodoransa koji bi simptome infekcije mogli dodatno pogoršati. U tom razdoblju treba izbjegavati kupke, a više se tuširati, te koristiti specijalne proizvode za intimnu njegu. Da bi se infekcije izbjegle i prevenirale, nakon spolnog odnosa preporuča se pomokriti, a brisanje obaviti od naprijed prema straga, da se bakterije iz područja crijeva ne bi naselile u mokraćni trakt.
Ljekoviti pripravci
S obzirom da je kod urinarnih infekcija važno što ranije započeti liječenje, uloga farmaceuta u ljekarni je velika, jer se jedino pravilnim izborom pripravaka mogu postići zadovoljavajući rezultati u eradikaciji i sprječavanju širenja infekcije. Na tržištu postoje biljni lijekovi i dodaci prehrani u tabletama i kapsulama, čajevi, tekući ekstrakti, granule za otapanje, sokovi, vagitoriji… Ključna uloga farmaceuta je da iz širokog asortimana pripravaka u ljekarni izabere najpogodniji za pacijenta.
Ljekoviti listovi medvjetke (Arctostaphylos uva–ursi) sadrže fenolne spojeve arbutin i metilarbutin. Pretpostavlja se da se arbutin dobro apsorbira iz čaja ili ekstrakta lišća nakon oralnog uzimanja, što se dokazuje na temelju eliminacije urinom (zahtijeva apsorpciju iz gastrointestinalnog trakta) s približnom bioraspoloživošću između 67,3-70,3% za glavnu bioaktivnu tvar – arbutin. Pretpostavlja se da putuje u crijeva gdje se netaknut apsorbira putem transportera glukoze. Nakon apsorpcije, arbutin se metabolizira u hidrokinon glukuronid. On se potom razgrađuje u hidrokinon pomoću bakterija u urinarnom traktu, koje zatim akumuliraju slobodni hidrokinon, tvar s antibakterijskim djelovanjem. Djelatna doza arbutina koja se koristi za liječenje uroinfekata je 400-800 mg na dan. Korištenje listova medvjetke ne preporučuje se osobama mlađim od 18 godina, muškarcima, trudnicama ni dojiljama, a tijekom primjene medvjetke trebalo bi izbjegavati prekomjeran unos tekućine radi smanjenja djelotvornosti hidrokinona. Iako je medvjetka vrlo sigurna i djelotvorna biljka za primjenu, ne preporuča se njeno korištenje dulje od tjedan dana.
Zelen europske zlatnice (Solidago virgaurea) sadrži flavonoide, saponine, fenilglikozide i dr. Pokazuje mnoga djelovanja: diuretsko, protuupalno, spazmolitičko, antimikrobno i antifungalno. Zbog širokog spektra djelovanja i sigurnosnog aspekta, često se koristi kao adjuvantna terapija u liječenju bakterijskih infekcija mokraćnog sustava. Tradicionalno se koristi od dva do četiri tjedna, a djelatna doza je od 350-450 mg suhog ekstrakta tri puta na dan. Ne preporučuje se trudnicama ni dojiljama.
Brusnica (Vaccinium macrocarpon) je biljka koja se tradicionalno često koristi, posebice u prevenciji ponovljenih infekcija, a nalazi se na tržištu u mnogo oblika: kapsule, tablete, kapi, čajevi, granule, sok… Koristi se plod brusnice koji sadrži flavonoide, antocijane, proantocijanidine, katehine, askorbinsku kiselinu i dr. Proantocijanidini su odgovorni za mehanizam djelovanja zbog svoje strukturne sličnosti s receptorima urinarnog sustava na koje se bakterija veže. Upravo zbog toga, na bakterijske fimbrije se vežu proantocijanidini i onemogućuju vezanje bakterije za mokraćni sustav te potpomažu uklanjanju bakterija mokraćom. Zato se smatra da bi preparati brusnice trebali imati minimalnu dnevnu dozu od 36 mg proantocijanidina da bi bili djelotvorni. Također, brusnica zakiseljava mokraću, što predstavlja mehanizam zaštite od infekcija. Sigurna je za djecu i trudnice te pogodna za dugotrajnu primjenu, pogotovo za sprječavanje ponovljenih infekcija. U uporabi je i list europske brusnice (Vaccinium vitis ideae) koji ima uroantiseptičko djelovanje slično medvjetki.
Novija opcija u tretiranju i prevenciji uroinfekcije je D–manoza. To je monosaharidni izomer glukoze, vrlo jednostavnog mehanizma djelovanja. Zbog strukturne sličnosti s veznim mjestom glikoproteinskog receptora na površini urinarnog trakta, sprječava vezanje bakterije, pa i samu infekciju. Naime, ako je D-manoza prisutna u dovoljnoj koncentraciji u urinu, uzrokuje zasićenje FimH adhezina pomoću kojih se bakterija veže na površinu stanica mokraćnog sustava, pa time sprječava infekciju i uzrokuje eliminaciju takvog kompleksa bakterija-šećer iz urinarnog sustava. U meta-analizi kliničkih ispitivanja, konzumacija 2 g D-manoze u prahu na dan do 6 mjeseci, smanjilo je rizik od ponovljene IMS u usporedbi s placebom. U posljednje se vrijeme D-manoza u pripravcima sve češće nalazi u kombinacijama, i to najčešće s ekstraktom brusnice. Valja naglasiti da osim što je D-manoza učinkovita, nisu zabilježene nikakve nuspojave, pa se smatra da je u preporučenim dozama mogu koristiti i trudnice i djeca. U terapiji postojeće infekcije ili za prevenciju, koristi se od 1,5-3 g na dan, a dostupna je u različitim oblicima kao što su prah, šumeće tablete ili kapsule.
Važnu ulogu u prevenciji ponavljajućih uroinfekcija imaju i probiotici, i to bakterije iz soja Lactobacillus. Istraživanja su pokazala da su neki od najučinkovitijih sojeva Lactobacillus rhamnosus, Lactobacillus acidophilus i Lactobacillus fermentum, čiji se mehanizam djelovanja temelji na mnogim funkcijama. U te mehanizme spadaju kompetitivna inhibicija vezanja patogena na vaginalne epitelne stanice, produkcija bakteriocina (tvari koje štetno djeluju na patogene bakterije) kao što su vodikov peroksid i laktatna kiselina. Također, laktatna kiselina uzrokuje kiseli medij koji nije pogodan za razvoj patogenih bakterija. Laktobacili također “kradu” nutrijente patogenima te mogu inhibirati stvaranje biofilma pogodnog za njihov razvoj. Nalazimo ih u preparatima zajedno s brusnicom ili samostalno te u pripravcima za oralnu ili vaginalnu primjenu.
Breza (Betula sp.) sadži flavonoide, terpene i dosta kalija. Osim diuretičkog djelovanja, pokazuje i protuupalno djelovanje, pa se tradicionalno koristi kod infekcije mokraćnog sustava i bubrežnih kamenaca. Ima je u obliku čajnih mješavina, kapsula te kao ekstrakta u obliku kapi.
Preslica (Equisetum arvense) također sadrži flavonoide i saponine. Djeluje kao diuretik, a koristi se tijekom i nakon infekcija.
Ružmarin (Rosmarinus officinalis) točnije listovi ružmarina, također se koriste u liječenju tegoba mokraćnog sustava. Za djelovanje je ponajviše odgovorna ružmarinska kiselina koja pokazuje protuupalno djelovanje.
Kičica (Centaurium erythaea) točnije njena zelen, bogata je fenolnom i cimetnom kiselinom, flavonoidima, a najvažnija djelatna tvar je eritrocentaurin. Zahvaljujući tom sastavu, pokazuje protuupalno, diuretičko i antimikrobno djelovanje.
Ljupčac (Levisticum officinale), tj. njegov korijen, tradicionalno se koristi kod tegoba IMS-a. Zbog toga što je bogat esencijalnim uljima, fenilkarboksilnim kiselinama i ostalim biološki aktivnim spojevima, pokazuje spazmolitičko i protuupalno djelovanje na mokraćni sustav.
Zaključak
Infekcije mokraćnog sustava zahvaćaju velik broj pacijenata i čest su problem zbog kojeg se pacijenti odluče obratiti ljekarnicima u obližnjoj ljekarni. Stoga je važno dobro poznavati problematiku i terapijske opcije, kako bi se pacijentu izabrao pripravak koji će biti efikasan i prikladan baš za njega. S obzirom da je izbor pripravaka za liječenje infekcija mokraćnog sustava raznovrstan i širok, omogućena je individualizirana terapija za svakog bolesnika, što je i cilj farmacije kao struke.
Literatura:
Nonantibiotic prevention and management of recurrent urinary tract infection, Sihman N., Goodman A., Zakri R., Sahai A. i Malde S., 2018.
https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/infekcije-mokracnog-sustava-uzroci-simptomi-vrste-i-lijecenje, prisupljeno 13.06.2023.
https://www.plantagea.hr/fitoterapija/medvjetka/, pristupljeno 13.06.2023.
Priručnik za samoliječenje: Katarina Fehir Šola (ur.). Zagreb: Hrvatska udruga proizvođača bezreceptnih proizvoda, 2017
Rutter, P.Community pharmacy: Symptoms, diagnosis and treatment. Elsevier Ltd.2013;5:107-111
http: //www.ema.europa.eu/ema/, pristupljeno 14.06.2023.
Marković, S. Ljekovite biljke i cistitis; www.inpharma.hr, pristupljeno 13.06.2023.