Većina nas je već započela, ili će uskoro uživati, u blagodatima ljeta na zasluženom godišnjem odmoru. Užitak kupanja u moru i bazenima ponekad mogu poremetiti neki zdravstveni problemi, najčešće urinarne infekcije. Odavno stariji upozoravaju da se ne treba kupati u hladnom moru i da se nakon izlaska iz mora treba presvući u suhi kupaći kostim, da se ne bi razboljeli. Koliko su ti savjeti majki i baka danas aktualni i imaju li veze s ljetnim uroinfekcijama?
Pretjerano izlaganje suncu, vrućini i vlazi loše je za kožu, a posebno za nježnu kožu i sluznicu intimnog područja, koja u takvim klimatskim prilikama postaje idealno mjesto za razvoj gljivica, bakterija i virusa. Osim vaginalnih gljivičnih infekcija, ljeti su posebno česte urinarne infekcije, najčešće kao blaže upale mokraćnog mjehura, tj. cistitis. Osim higijenski neispravne vode bazena, tome također može pridonijeti i predugi boravak u hladnoj vodi ili pothlađivanje u mokrom kupaćem kostimu. Stoga je neke od savjeta iz iskustva naših baka korisno poslušati i danas.
Bakterijske infekcije mokraćnih puteva veoma su česte, po učestalosti odmah iza infekcija gornjih dišnih puteva i jedan su od najčešćih razloga posjeta obiteljskom liječniku. Glavni put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi. Bakterije kroz mokraćnu cijev dospiju u urinarni trakt i počinju se množiti. Infekcija se širi uzlazno prema mjehuru i uzrokuje najčešću uroinfekciju – cistitis. Ako se ne liječi, u mokraćovodima može uzrokovati upalu – uretritis, a u težim slučajevima i upalu u bubrezima – pijelonefritis. Žene su znatno sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava nego muškarci zbog anatomske razlike – imaju kratku mokraćnu cijev koja se nalazi u blizini završnog debelog crijeva, pa bakterije u nju lakše ulaze. Statistike pokazuju da više od 30% žena tijekom života ima barem jednu uroinfekciju.
I neka stanja i bolesti mogu biti čimbenici koji pogoduju nastanku infekcije, primjerice žene u menopauzi češće obolijevaju od uroinfekcije i sklonije su recidivima.
Osobe koje boluju od dijabetesa imaju veći broj upala zbog promijenjenog imunološkog sustava, pa je važno da se pridržavaju pravila zdravog života koja mogu pomoći u prevenciji.
Do unosa bakterije uzročnika uroinfekcija u mokraćnu cijev kod žena ponekad može doći i pri spolnom odnosu. Zato je važno uzimati dovoljnu količinu vode, najbolje dvije čaše prije i poslije odnosa. Preporučuje se mokrenje odmah nakon odnosa i upotreba prezervativa. Važno je i provoditi odgovarajuću higijenu – osjetljivost urinarnog sustava na infekcije može biti povećana zbog upotrebe lužnatih sapuna ili kupki koji mogu iritirati mokraćnu cijev te poticati upalu i bakterijsku infekciju. Stoga se preporučuje održavanje intimne higijene sredstvima za njegu s prilagođenim pH koji odgovara sluznici intimnog područja, kao i pravilno brisanje urogenitalnog područja da bi se sprječio prijenos bakterija iz rektalnog područja.
Urinarne infekcije česte su i u trudnoći, najčešće između 4. i 24. tjedna. Važno ih je liječiti, jer se neotkrivena i neliječena bakterijska upala mjehura kod trudnica može razviti u upalu bubrega koja povećava rizik prijevremenog poroda, perinatalnu smrtnost te rizik za kasniju kroničnu bolest bubrega.
Uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje čine fiziološku floru crijeva. Najčešće je to Escherichia coli, a rjeđe se javljaju bakterije roda Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i druge. Uglavnom se radi o akutnoj upali, tj. cistitisu čiji su simptomi bolno i učestalo mokrenje, pečenje prilikom mokrenja te jaki nagon na učestalo mokrenje malih količina urina, uz osjećaj neispražnjenog mjehura. Ponekad se može javiti i krv u mokraći, a mokraća može biti tamnija i neugodnog mirisa. Kod muškaraca je cistitis rijetka pojava te u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu.
Dijagnoza urinarnih infekcija relativno se jednostavno postavlja na temelju tipičnih simptoma koje pacijent opisuje te laboratorijskih testova na upalne čimbenike (leukociti, CRP) te po potrebi i analizom urina i urinokulture. Važno je pacijenta upozoriti na pravilno uzimanje uzorka – najbolje je uzeti prvi jutarnji urin (nakon pranja običnom vodom, izmokriti prvi mlaz, a srednji mlaz „uhvatiti“ u sterilnu čašicu). Prisutnost bakterija u urinu nije uvijek znak bolesti, moguće je da se radi o asimptomatskoj bakteriuriji kada liječenje nije potrebno, osim kod trudnica i bolesnika koji se pripremaju za urološku operaciju.
Infekcije urinarnog trakta trebaju se početi liječiti odmah po pojavi simptoma, jer u slučaju neliječenja mogu relativno brzo prerasti u komplicirane infekcije koje ponekad zahtijevaju i bolničko liječenje. Određene skupine bolesnika važno je savjetovati da se odmah jave liječniku – trudnice, mala djeca, dijabetičari i bolesnici koji boluju od teških bolesti. Ovisno o težini simptoma i stanju pacijenta, liječnik će odmah propisati antibiotsku terapiju, ili će prvo tražiti laboratorijske pretrage urina i antibiogram. Urinokulturu ne treba raditi kod zdravih žena sa sporadičnim nekompliciranim cistitisom, budući da je uzročnik lako predvidiv.
U pravilu treba liječiti sve simptomatske infekcije urinarnog trakta, primjenom najmanje toksičnog antimikrobnog lijeka u dovoljno dugom razdoblju za eradikaciju infekcije. Antimikrobni spektar primijenjenog lijeka mora pokrivati spektar očekivanih uzročnika, a što je moguće manje remetiti crijevnu floru.
Najčešća pojava nekompliciranog cistitisa je oboljenje koje se uobičajeno naziva običnom upalom mjehura. Najčešće nije potrebno učiniti urinokulturu već se odmah započinje empirijska antimikrobna terapija na temelju prisutnosti kliničkih simptoma i dokazane prisutnosti leukocita u urinu. U slučaju da je laboratorijskim nalazima dokazana upala, liječenje se provodi antibioticima tijekom 3-7 dana, ovisno o uzročniku i njegovoj osjetljivosti na antibiotike. Iako se smetnje mogu jako smanjiti (pa i nestati) za dan ili dva od započinjanja terapije, bakterije mogu i dalje biti prisutne, te će se ponovno razmnožiti. Zato treba pacijenta upozoriti da antibiotsku terapiju treba provesti do kraja i da je vrlo važno piti dosta tekućine.
Inicijativom Interdisciplinarne sekcije za kontrolu rezistencije na antibiotike (ISKRA) donesene su smjernice za antimikrobno liječenje i prevenciju infekcija mokraćnog sustava. Najčešći uzročnik bolesti je Escherichia coli (85%) te je prvi izbor u liječenju nitrofurantoin, i to 2×100 mg tijekom 7 dana. Alternativno, liječnik može propisati 7-dnevnu terapiju amoksicilinom + klavulanskom kiselinom ili cefuroksimom, ili 3-dnevnu terapiju norfloksacinom. Uz liječenje se preporučuju mirovanje i pojačani unos tekućine. Unos tekućine posebno je važan ljeti, kada se pojačanim znojenjem zbog vrućine i posljedično zbog dehidracije organizma, smanjuje protok tekućina unutar urinarnog trakta, pa nedovoljno mokrenje pogoduje rastu i razmnožavanju bakterija.
Antimikrobnom terapijom po preporuci liječnika liječe se ozbiljne infekcije, no u prevenciji i u liječenju blagih infekcija često je dovoljno samoliječenje. Uzimanje prirodnih preparata i promjena životnog stila (zdrava prehrana, izbjegavanje alkohola i kofeina, izbjegavanje uske odjeće i sintetičkog donjeg rublja, redovita higijena te dovoljno tekućine) može biti potpora liječenju.
U fitoterapiji se najviše upotrebljavaju biljke medvjetka i brusnica. Arctostaphylos uva-ursi (medvjetka) je biljka planinskih predjela, u čijem su sastavu hidrokinonski derivati arbutin i metilarbutin koji se u lužnatom mediju razgrađuju u hidrokinon i metilhidrokinon. Tek u takvom obliku djeluju kao uroantiseptici. U kiselom mediju uopće ne djeluju, pa se preporučuje zalužiti urin, npr. s pola žličice sode-bikarbone, a u prehrani izbjegavati uzimanje slatke i jako kisele hrane koja bi mogla zakiseliti urin. Treba izbjegavati i veće doze C vitamina kao i kisele voćne sokove. Iz istog razloga ne preporučuje se istovremeno uzimanje soka od brusnice i uvinog čaja, što je česta greška koju čine neupućeni bolesnici. Korisnike treba upozoriti i na to da se uvin čaj koristi najviše 7–10 dana, uz oprez kod pacijenata koji imaju dispepsiju ili bubrežne bolesti (može uzrokovati neugodne želučane smetnje zbog velike količine trijeslovina). Kontraindiciran je kod djece i trudnica.
Sok i ekstrakti ploda američke brusnice (Vaccinium macrocarpon) djelotvorna su pomoć u očuvanju zdravlja mokraćnog sustava i mogu se koristiti tijekom duljeg vemena u profilaktičke svrhe, posebno kod rekurentnih uroinfekcija uzrokovanih E. coli. Istraživanja su pokazala da proantocijanidini, spojevi sadržani u plodovima te biljke, sprječavaju prijanjanje bakterija na stijenke urinarnog trakta, posebno bakterije E. coli. Zajedno s vitaminom C zakiseljuje urin i stvara nepovoljan medij za rast bakterija. Zbog kiselog sadržaja, potreban je oprez kod pacijenata koji pate od dispepsije (umjesto soka njima se preporučuju proizvodi brusnice u kapsulama).
Preparati i čaj od koprive također mogu pomoći, jer potiču izmjenu tvari i imaju blag diuretički učinak.
U novije vrijeme, u prirodnom pristupu liječenju uroinfekcija, primjenjuje se i aromaterapija – oralnim uzimanjem visokokvalitetnih eteričnih ulja, npr. čajevca ili mravinca (Origanum v.) čija su eterična ulja inkorporirana u oleo kapsule kako bi se sprječilo njihovo agresivno djelovanje na sluznicu probavnog trakta.
Zaključak
Osim poduke o ispravnoj uporabi lijekova propisanih od liječnika, ljekarnik pacijentima treba savjetovati mjere koje je potrebno poduzeti kod sumnje na uroinfekt.
Ako se radi o lakšoj tegobi može se preporučiti neki biljni preparat uz upozorenje na ev. neprimjerene kombinacije i kontraindikacije, a kod alarmantnih simptoma – temperature, boli prilikom mokrenja, boli u donjem djelu leđa, krvi u mokraći, te ako se radi o djetetu ili trudnici –pacijenta treba odmah uputiti liječniku.
U svakom slučaju dobro je savjetovati puno tekućine (1,5–2 l na dan), mokrenje čim se osjeti potreba, uz potpuno pražnjenje mjehura, tuširanje umjesto kupki u kadi, izbjegavanje uske odjeće, zaslađenih voćnih sokova, kave i alkohola.