Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Kurkumin – svestrani polifenol koji ne prestaje biti zagonetka

Kurkumin posjeduje širok spektar bioloških učinaka, poglavito protuupalno, antioksidativno, imunomodulatorno, pro-apoptotsko, antiproliferatorno, antimutageno, antikoagulantno, antibakterijsko, antimikotičko, antivirusno, hipotenzivno i hipokolesterolemičko djelovanje

Autorica članka: prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender, inPharma 80

Kurkuma (Curcuma longa) je začin koji se dobiva iz podzemnog stabla (rizoma) istoimene biljke, karakteristične za područje Indije i jugoistočne Azije. Gorko-slatkog, aromatičnog okusa i blagog mirisa koji podsjeća na đumbir (s kojim je u srodstvu) kurkuma se koristi kao samostalan začin u pripremi jela, ali i kao jedan od sastojaka curry praha. Karakterističnu žutu boju duguje polifenolu kurkuminu, biološki aktivnom polifenolu iz skupine kurkuminoida, kojem se pripisuje snažno protuupalno i antioksidativno djelovanje.

Kurkumin (diferuloilmetan) je aktivni biološki spoj porijeklom iz kurkume, koji tijekom posljednja dva desetljeća privlači pažnju znanstvene zajednice i opće populacije zbog brojnih povoljnih učinaka na zdravlje, posebice antikarcinogenog djelovanja. Posjeduje širok spektar bioloških učinaka, poglavito protuupalno, antioksidativno, imunomodulatorno, pro-apoptotsko, antiproliferatorno, antimutageno, antikoagulantno, antibakterijsko, antimikotičko, antivirusno, hipotenzivno i hipokolesterolemičko djelovanje. Nadalje, može biti od koristi kod neplodnosti, gastrointestinalnih bolesti, dijabetesa, metaboličkog sindroma, reumatskih, neurodegenerativnih  i dermatoloških bolesti.

Sušeni rizom kurkume sastoji se od 3-6% terpena i terpenoida, 6-8% proteina, 6-10% masti, 60-70% ugljikohidrata i 3-6% vlakana. Hidrofobni polifenol kurkumin zastupljen je u kurkumi u udjelu od 3-6%, a stabilan je do temperature od 177 °C. Komercijalni kurkumin obično sadrži od 75–85% kurkumina (diferuloilmetana), 10–18% dimetoksikurkumina (DMC) te 2-6% bisdemetoksikurkumina (BDMC), iako omjeri mogu varirati (Slika 1). 

Fiziološki se iznimno dobro tolerira, ima zanemarivu sistemsku toksičnost, čak i nakon visokih oralno unesenih doza (do 12 g). Međutim, svi ti pozitivni učinci vjerojatno teže dolaze do izražaja primjenom uobičajenih oblika i ekstrakata kurkume zbog vrlo slabe topljivosti u vodi i limitirane bioraspoloživosti. Stoga se tijekom proteklih desetljeća više skupina znanstvenika kontinuirano bavi razvojem novih bioraspoloživih oblika kurkumina.

kurkumin i kurkuminoidi kemijske formule

Zagonetni mehanizam djelovanja i problem bioraspoloživosti

Kurkumin se ističe kao jedan od najsvestranijih prirodnih polifenolnih sastojaka s raznolikim biološki blagotvornim učincima i farmakološkim djelovanjem. Ipak, nativni oblik je slabo topiv u vodi, nestabilan pri kiselom pH koji je karakterističan za želudac, te se vrlo brzo metabolizira u jetri i izlučuje fecesom, zbog čega je bioraspoloživost nativnog kurkumina prilično niska. 

Štoviše, kurkumin je nestabilan u većini tjelesnih tekućina i slabo se apsorbira u probavnom sustavu. Brzo se metabolizira u debelom crijevu, a uz pomoć jetrenih enzima nastaju konjugirani metaboliti sulfati i glukuronidi. Kurkumin koji uspijeva ući u sistemsku cirkulaciju prolazi kroz redukciju (faza I) i konjugaciju (faza II). Reduktaze reduciraju kurkumin do dihidrokurkumina, tetrahidrokurkumina i heksahidrokurkumina u fazi I, a potom se ti metaboliti iz faze I konjugiraju do sulfata i glukuronida u fazi II.

U studijama provedenim na životinjama i ljudima, zabilježene su niske koncentracije kurkumina u krvi i urinu nakon oralnog unosa, štoviše kod ljudi su koncentracije kurkumina nakon unosa oralnih doza koje su dosezale 8 g na dan bile nemjerljivo niske. Naposljetku, samo prisustvo kurkumina u krvi nedovoljno je za prelazak krvno-moždane barijere da bi se osigurali neuroprotektivni učinci. Svi spomenuti čimbenici pridonijeli su silnom interesu znanstvenika koji nastoje osigurati veću stabilnost i bioraspoloživost molekule, uplitanjem u metabolizam i povećanjem trajanja retencije u krvotoku.

Velika je šansa da kurkumin može imati pozitivno djelovanje i putem interakcije s crijevnom mikrobiotom. Štoviše, učinak u indikacijama koje se oslanjaju na dvosmjernu komunikaciju crijeva i mozga (gut-brain axis) tumači se upravo interakcijom kurkumina s crijevnom mikrobiotom. Promatrani farmakološki učinak kurkumina, unatoč lošoj bioraspoloživosti, može se barem djelomično objasniti interakcijom mikrobioma s njegovim metabolizmom. Njegova biološka aktivnost povezana je s mikrobnim metaboliziranjem, što dovodi do nastanka aktivnih metabolita. Ipak, blagotvorni učinci kurkumina ovise o individualnoj mogućnosti metaboliziranja, odnosno o sastavu crijevne mikrobiote koji je jedinstven za svakog pojedinca.

Više mikroorganizama može metabolizirati kurkumin, a među njima su Bifidobacteria longum, Bifidobacteria pseudocatenulaum, Enterococcus faecalis, Lactobacillus acidophilus i Lactobacillus casei. Mnogi od tih mikroorganizama u stanju su metabolizirati kurkumin u značajnoj mjeri (više od 50%) i proizvesti brojne metabolite (identificirano ih je približno 23) putem različitih metaboličkih puteva poput acetilacije, hidroksilacije, redukcije i demetilacije. Više je studija pokazalo da ti metaboliti imaju svojstva slična kurkuminu, a mnogi posjeduju i neuroprotektivne učinke, što pokazuje da kurkumin promijenjen uz pomoć mikrobiote može biti koristan u targetiranju indikacija iz spektra kognitivnog zdravlja.

Oslanjanje isključivo na ideju djelovanja kurkumina putem mikrobiote nije realan scenarij, budući da unatrag dva desetljeća brojne skupine znanstvenika rade na kreiranju poboljšanih oblika kurkumina s višestruko boljom apsorpcijom i bioraspoloživošću. Budući da slaba biorasploživost limitira terapijsku korist i bioaktivnost kurkumina, provedeni su brojni pokušaji da bi se povećala apsorpcija sastojka. Neki od tih pristupa su kombiniranje kurkumina s drugim tvarima zbog povećanja bioraspoloživosti, primjerice s piperinom (alkaloidom iz crnog papra) te sastojcima kurkume koji ne pripadaju skupini kurkuminoida, što je rezultiralo izvjesnim povećanjem bioraspoloživosti.

Ipak, najveći doprinos bioraspoloživosti kurkumina osigurala je primjena novih tehnologija, jer donosi nove, visokoiskoristive oblike kurkumina. Razvijene su brojne molekularne strategije za prevladavanje njegove slabe bioraspoloživosti, uključujući povećanje topljivosti u vodi formuliranjem kurkumina u micele uz pomoć emulgatora, kompleksa s ciklodekstrinom, ili pak formiranjem liposoma s fosfolipidima te različitih oblika nanočestica (Slika 2).

U istraživanju objavljenom 2021. godine u časopisu Molecular Nutrition and Food Research, znanstvenici su nastojali odrediti stabilnost kurkumina tijekom probave i učinkovitost različitih formulacija kurkumina, kako bi procijenili njegovu bioraspoloživost in vitro. Također, promatrali su i transport kurkumina kroz crijevne stanice da bi pružili mehanicistička objašnjenja za opažanja prikupljena u kliničkom ispitivanju. Cilj tog istraživanja bio je prikupiti informacije koje su potrebne za optimizaciju formulacija kurkumina s poboljšanom biodostupnošću kod ljudi.

U randomiziranom, dvostrukoslijepom, unakrsnom ispitivanju koje je uključivalo 12 zdravih odraslih osoba, uspoređena je farmakokinetika različitih formulacija kurkumina tijekom 24 sata, a formulacije su sadržavale pojedinačne doze od 207 mg kurkumina. Ispitivane formulacije uključivale su nativni kurkumin, ulje kurkume, kurkumin u obliku liposoma, kurkumin s adjuvansima (uključujući piperin), kurkumin u obliku submikronskih čestica i fitosoma, komplekse s gama-ciklodekstrinom i micele kurkumina.

Kod svih ispitanika otkriven je samo konjugirani, ne i slobodni oblik kurkumina. In vitro stabilnost tijekom probave, topljivost te učinkovitost micelarnog kurkumina i kompleksa kurkumina s gama-ciklodekstrinom bili su veći u usporedbi sa svim ostalim formulacijama. Učinkovitost transporta kurkumina iz probavljenih mješovitih micelarnih frakcija kroz monoslojeve Caco-2 stanica nije se značajno razlikovala s obzirom na formulaciju. Ni za jednu od ispitivanih formulacija nisu zabilježene nuspojave kada su je ispitanici uzimali u obliku jednokratne oralne doze koja je sadržavala 207 mg kurkumina. To je u skladu s rezultatima prethodno provedenih kliničkih ispitivanja u kojima su ispitanici uzimali pojedinačne i ponovljene doze koje su sadržavale još veću količinu kurkumina nego u ovoj studiji.

Oblici kurkumina poboljšane bioraspoloživosti

Zaključno, čini se da je poboljšana oralna bioraspoloživost kurkumina u obliku micela, te u manjoj mjeri kompleksa kurkumina i gama-ciklodekstrina, uzrokovana povećanom stabilnošću i topljivošću kurkumina tijekom probave. Prema stavovima te skupine autora neučinkovitima se čine strategije usmjerene na procese nakon apsorpcije, uključujući inhibiciju biotransformacije.

Mehanizmi djelovanja kod upalnih i malignih bolesti

Kurkumin djeluje na višestruke terapijske mete u sklopu kaskade upalnih reakcija i njihovih signalnih puteva (Slika 3). Poznato je da je inaktivira NF-kB važan faktor transkripcije, koji regulira staničnu aktivnost, posebice kada je riječ o stresu i ozljedi te je stoga ključan kod upalnog i imunosnog odgovora. Čini se da je aktivacija NF-kB ključna u odnosu između kronične upale i razvoja karcinoma, što je pokazano na mišjem modelu karcinoma izazvanog kolitisom, gdje je delecija IkB iz epitelnih stanica rezultirala povećanom apoptozom i smanjenjem incidencije tumora.

In vitro studije pokazuju da se inaktivacija NF-kB djelovanjem kurkumina vjerojatno zbiva putem različitih mehanizama, uključujući  slabljenje IkB uz inhibiciju TNF-ovisne IkBα fosforilacije i degradacije. Kurkumin nadalje inhibira IkB kinazu, bilo izravno ili inhibicijom TNF. Inaktivacija NF-kB posljedično vodi ka smanjenoj ekspresiji ciklooksigenaze-2 (COX-2) i slabljenju djelovanja citokina (TNF, IL) te kemokina. NF-kB je temeljna molekula važna za rast stanice, diferencijaciju i proliferaciju i „glavni igrač“ u karcinogenezi. Kurkumin in vivo inhibira stvaranje TNF-α i dušičnog oksida (NO) i posljedično smanjuje oštećenja tkiva.

Brojne znanstvene studije potvrđuju protuupalno djelovanje kurkumina, zbog čega može biti posebno djelotvoran u terapiji reumatskih bolesti. Naime, kurkumin uspješno smanjuje aktivnost enzima koji su odgovorni za proizvodnju proupalnih molekula te na taj način inhibira stvaranje molekula koje su odgovorne za upalne procese. Protuupalno djelovanje kurkumina može ublažiti otečenost zglobova i jutarnju ukočenost koje su karakteristična svojstva oboljelih od osteoartritisa i reumatoidnog artritisa.

Tako je cilj jedne randomizirane pilot studije bio utvrditi sigurnost upotrebe i učinkovitost kurkumina zasebno, ili u kombinaciji s diklofenak natrijem, kod pacijenata s reumatoidnim artritisom. U studiju je bilo uključeno ukupno 55 pacijenata koji su bili podijeljeni u 3 skupine. Prva je dobivala 500 mg kurkumina, druga skupina dobivala je diklofenak natrij u dozi od 50 mg, a treća skupina dobivala je kombinaciju kurkumina i diklofenak natrija u spomenutim dozama. Promatrani parametri bili su smanjenje bodovne ljestvice aktivnosti bolesti (Disease Activity Score, DAS) te bodovnih kriterija za smanjenje osjetljivosti i oticanja zglobova Američkog koledža za reumatologiju (American College od Rheumatology, ACR). Rezultati su pokazali da se u svim skupinama smanjila DAS bodovna ljestvica, a u skupini koja je dobivala samo kurkumin primijećeno je najveće poboljšanje u DAS i ACR bodovnoj ljestvici. Osim toga, kurkumin se pokazao sigurnim za upotrebu, bez zabilježenih nuspojava.

Druga randomizirana dvostrukoslijepa, placebom kontrolirana studija, imala je za cilj utvrditi učinkovitost upotrebe kurkuminoida kod pacijenata koji boluju od osteoartritisa koljena. U istraživanju je sudjelovalo 40 pacijenata s blagim do umjerenim oblikom osteoartritisa koljena, koji su tijekom 6 tjedana svaki dan dobivali ukupno 1.500 mg kurkuminoida raspoređenih u tri doze, odnosno placebo. Djelotvornost uzimanja kurkuminoida promatrana je kao promjena u WOMAC indeksu (Western Ontario and McMaster Universities Osteoarthritis), VAS ljestvici (Visual Analogue Scale) te LPFI indeksu ( Lequesne´s Pain Functional Index). Rezultati su pokazali da je u usporedbi s placebom, unos kurkuminoida  utjecao na značajno smanjenje svih triju spomenutih ljestvica. Također je zabilježeno i značajno poboljšanje u simptomima boli i funkciji koljena, a značajne nuspojave nisu primijećene.

učinci kurkumina na upalne medijatore

Protuupalno djelovanje nadopunjeno antioksidativnim svojstvima zaslužno je i zašto se kurkumin smatra važnim pomoćnim sredstvom u smanjenju rizika od neurodegenerativnih bolesti. Zanimljivi su rezultati epidemioloških studija koje pokazuju kako populacije u kojima se kurkuma često koristi u prehrani (npr. Indijci) imaju vrlo nisku incidenciju neurodegenerativnih bolesti, poput Alzheimerove bolesti. Naime, učestalost AD među osobama starije dobi, od 70- 79 godina, u Indiji je 4,4 puta niža u odnosu na istu dobnu skupinu u SAD-u. Novija istraživanja povezala su konzumaciju kurkume u starijoj dobi s boljim kognitivnim funkcijama. Nadalje, neki su prikazi slučajeva uputili na potencijalne blagotvorne učinke u eksperimentalnom modelu Alzheimerove bolesti, a na tom tragu pokrenuto je i nekoliko kliničkih studija. Istraživanja potvrđuju neuroprotektivnu ulogu kurkumina  te ističu kako kurkumin može ublažiti  kognitivno propadanje te progresiju određenih neuroloških bolesti poput Alzheimerove bolesti ili multiple skleroze.

Kurkumin u gastroenterologiji

Neapsorbirani kurkumin nakuplja se u tankom i debelom crijevu i jetri čime je povećana njegova bioraspoloživost u gastrointestinalnom sustavu, za razliku od drugih organa. Potencijalni klinički učinci kurkumina proizlaze iz različitih in vitro studija, te studija na animalnim modelima. Tijekom posljednjih deset godina provedeno je više kliničkih istraživanja u različitim indikacijama – od tegoba iz spektra dispepsije i infekcije H. pylori, preko upalnih bolesti crijeva do karcinoma kolorektuma i pankreasa. Antimikrobna i imunomodularna svojstva kurkumina, ali i potencijalna uloga u modulaciji crijevne mikrobiote, mogla bi imati važnu ulogu u liječenju upalnih bolesti crijeva kao komplementarna terapija. Zbog snažnih protuupalnih i antineoplastičnih svojstava, kurkumin se nerijetko koristi i istražuje samostalno ili kao suportivna terapija uz standardne terapije. Rane faze istraživanja uputile su na farmakološka svojstva, a istraživanja sustavno pokazuju dobar sigurnosni profil, neškodljivost i lako podnošenje prilikom primjene.

Dvije manje, placebom kontrolirane, randomizirane studije o nadomjesnoj terapiji kurkuminom, pokazale su obećavajuće rezultate za pacijente s UC. U istraživanju na 50 pacijenata s aktivnom bolesti, unatoč punoj dozi 5-aminosalicilata, dodatak od 3 g/dan kurkumina bio je superiorniji od placeba i 5-aminosalicilata u indukciji kliničke remisije, kliničkom odgovoru i smanjenoj upali sluznice. Slično tome, doza od 1 g kurkumina 2 puta na dan u kombinaciji sa sulfasalazinom ili mesalazinom, bila je također superiornija od placeba. Potrebno je provesti dodatna istraživanja te napomenuti da su se u istraživanjima koristili pripravci izoliranog kurkumina.

Kurkumin je istraživan i kod oboljelih od Crohnove bolesti, u kombinaciji s anti TNF-alfa terapijom (infliksimab). Kod bolesnika na kombiniranoj terapiji kurkuminom i biološkom terapijom, zabilježen je niži indeks aktivnosti bolesti (Crohn’s Disease Activity Index, CDAI).

Poznato je da kod malignih bolesti dolazi do disregulacije brojnih metaboličkih puteva. Kurkumin može modulirati brojne stanične puteve koji su uključeni u karcinogenezu, te se ponaša kao biološki aktivni spoj s višestrukim terapijskim metama. Mogućnost utjecaja na različite puteve proširuje terapijske opcije i može smanjiti razvoj rezistencije koja se javlja kada se signalizacija događa alternativnim putevima. Glavnina dokaza o mehanizmu antikarcinogenog djelovanja kurkumina potječe iz in vitro i in vivo studija o adenokarcinomu kolorektuma. Čini se da kurkumin ulazi u interakciju sa svim ključnim putevima vezanim uz sekvencu adenom-adenokarcinom, uključujući APC, TP53, KRAS i c-Myc. In vivo dokazi pokazuju da kurkumin može prevenirati napredovanje bolesti modulacijom staničnih mehanizama uključenih u proliferaciju, angiogenezu i metastaziranje.

kurkumin kao pomoć u gastroenterološkim problemima

Brojni in vitro i pretklinički dokazi podupiru primjenu kurkumina u spektru neoplazmi kolona. Postoje studije s pozitivnim učincima u kojima je korišten u kombinaciji sa standardnom kemoterapijom kod karcinoma kolorektuma. U istraživanjima provedenim na pacijentima s karcinomom kolona kurkumin je korišten u dozama od 360 mg do 8 g, u trajanju od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Kurkumin, dijabetes i metaboličke bolesti – klinička istraživanja

Opsežna istraživanja objavljena posljednjih godina pokazala su kako u patogenezi dijabetesa tipa 2 leže proupalni citokini i oksidativni stres. Upravo zbog dokazanih protuupalnih svojstava, kurkumin predstavlja zanimljivu i potencijalno uspješnu suportivnu terapiju dijabetesa tipa 2.

Mehanizam djelovanja kurkumina kod dijabetesa nije sasvim razjašnjen. Kronična pretilost koja leži u pozadini dijabetesa, dovodi do inzulinske rezistencije, masne infiltracije jetre i bolesti krvnih žila. Pretilost potiče aktivaciju stanica imunološkog sustava u tkivima, što dovodi do sistemske upale. Nakupljanje masnog tkiva tijekom razvoja pretilosti karakterizirano je hipertrofijom adipocita i hepatocita i infiltracijom makrofaga preko aktivacije faktora NF-κB, kinaze p38 i protein kinaze aktivirane stresom (JNK). Oni uzrokuju proizvodnju citokina TNF i IL-6 koji narušavaju funkciju inzulina i dovode do rezistencije na inzulin. Smatra se da kurkumin sprječava progresiju dijabetesa tipa 2, inhibirajući produkciju i otpuštanje medijatora upale. Također, jedan od predloženih mehanizama djelovanja je i utjecaj kurkumina na crijevnu mikrobiotu, kojom je moguće regulirati nutritivnu apsorpciju u crijevima, regulirati sistemsku upalu i tako utjecati na progresiju bolesti.

Hipoglikemijski učinak kurkumina prvi put je primijećen 1972. godine. Jedini ispitanik prvog kliničkog istraživanja utjecaja kurkume na dijabetes bio je muškarac koji je 16 godina bolovao od te bolesti. U navedenom istraživanju, ispitanik je unosio kurkumu u prahu u količini od 5 g na dan, tijekom 3 mjeseca. Rezultati su pokazali da je kod ispitanika došlo do smanjenja glukoze na tašte sa 7,8 na 4 mmol/L. Po prvi put je pokazano da unos kurkume ili kurkumina zajedno s inzulinom sinergijski smanjuje razinu glukoze u krvi. Također, primijećeno je da unatoč smanjenju doze inzulina na minimum, utjecaj kurkume na razinu glukoze u krvi ne opada. Dodatno, kod prekida primjene kurkume na tjedan dana, nasumično testiranje razine glukoze u krvi pokazalo je da je glukoza porasla na 7,8 mmol/L. Ponovnom primjenom kurkume, glukoza na tašte vrlo brzo se smanjuje na 6,1 mmol/L. Štetni učinci nisu primijećeni, a kurkuma se u navedenoj dozi pokazala kao dobar stimulans apetita i laksativno sredstvo.

U istraživanju objavljenom 2008. godine sudjelovala su 72 ispitanika, a ispitivana je doza od 600 mg kurkumina (standardiziranog pripravka NCB-02) tijekom 8 tjedana. Rezultati su pokazali da je kod ispitanika koji su primali kurkumin došlo do poboljšanja funkcije endotela i smanjenja razine biomarkera oksidativnog stresa i upale.

Utjecaj kurkume na razinu postprandijalnog inzulina u serumu istražen je i 2010. godine. U istraživanju je sudjelovalo 14 zdravih ispitanika, a rezultati su pokazali da kod primjene 6 g kurkume već nakon 15-120 minuta dolazi do povećanja postprandijalnog inzulina u serumu.

U dvostrukoslijepom, placebom kontroliranom istraživanju objavljenom 2012. godine, koje je trajalo 9 mjeseci, sudjelovalo je 240 ispitanika predisponiranih za razvoj dijabetesa tipa 2. Rezultati su pokazali da su ispitanici koji su uzimali 1,5 g kurkumina na dan imali bolju funkciju beta stanica, viši indeks HOMA–B i adiponektina, te nižu razinu C-peptida i indeksa HOMA-IR u usporedbi sa skupinom koja je unosila placebo. Zanimljivo je da je na kraju istraživanja ukupno 16,4% ispitanika, u skupini koja je unosila placebo, dobilo dijagnozu dijabetesa tipa 2, dok u skupini koja je primala kurkumin dijagnoza dijabetesa nije postavljena niti jednom ispitaniku. 

Da kurkumin djeluje povoljno na lipidni profil pokazalo je istraživanje iz 2013. godine u kojem je sudjelovalo 50 pretilih ispitanika s dijabetesom. Rezultati navedenog istraživanja pokazali su kako primjena 300 mg kurkumina na dan tijekom 3 mjeseca, značajno smanjuje glukozu na tašte, % HBA1c i indeks HOMA-IR. Kurkumin je također značajno smanjio ukupne lipide u krvi i trigliceride kroz mehanizam stimulacije rada lipoproteinlipaze. Iako pojačana aktivnost tog enzima dovodi do povećanja ukupnih masnih kiselina u krvi, kurkumin olakšava apsorpciju i iskorištavanje lipida od strane tkiva, smanjujući u konačnici ukupne lipide i trigliceride u krvi. 

kurkuma, kurkumin, dodatak prehrani

Umjesto zaključka: kurkumin kao profilaksa u pandemiji Covid-19

Kurkumin, kao biološki aktivan sastojak začina kurkume, dobro je istražen, te je više od 300 kliničkih istraživanja potvrdilo njegovo blagotvorno djelovanje kod raznih bolesti, a zbog svog antiviralnog djelovanja, predstavlja logičan izbor za profilaktičku terapiju kada je u pitanju COVID-19. Zbog iskustva utjecaja kurkumina na koronaviruse koji su se ranije javili i bili uzrokom teške akutne respiratorne bolesti, poput bolesti SARS-CoV iz 2003. godine, možemo predvidjeti da kurkumin ometa replikaciju virusa i njegovo vezanje. Istraživanja su pokazala da kurkumin izravno komunicira s oko 30 proteina (DNA polimeraza, tioredoksinreduktaza, kinazafokalne adhezije, protein kinaza, tubulin, lipoksigenaza…). Također modulira međustanične signalne kaskade koje su ključne za učinkovitu replikaciju virusa i smanjuje umnožavanje virusa ometajući ključne korake u njihovom replikacijskom ciklusu, uključujući replikaciju genoma i virusno vezanje. Pokazano je da primjena kurkumina može modificirati strukturu površinskog proteina u virusima, čime blokira ulazak virusa, ali i proces pupanja virusa.

Manje randomizirane kliničke studije uputile su na potencijalnu korist primjene kurkumina kao adjuvantne terapije kod oboljelih od blagog i umjerenog oblika Covid-19. Stoga je u razdoblju povećanog rizika obolijevanja od respiratornih virusnih infekcija korisno posegnuti za kurkuminom, i to u kombinaciji s vitaminom D, budući da dijele iste receptore.

Literatura:

Aggarwal BB, Harikumar KB Potential Therapeutic Effects of Curcumin, the Anti-inflammatory Agent, Against Neurodegenerative, Cardiovascular, Pulmonary, Metabolic, Autoimmune and Neoplastic Diseases. Int J BiochemCellBiol. 2009; 41(1): 40–59.

Berry, A.; Collacchi, B.; Masella, R.; Varì, R.; Cirulli, F. Curcuma Longa, the “Golden Spice” to Counteract Neuroinflammaging and Cognitive Decline—What Have We Learned and What Needs to Be Done. Nutrients2021, 13, 1519.

Bhullar K. S, Parmar I, Dhillon G. S. Gastrointestinal Diseases and Curcumin: Developments and Challenges. CurrResNutrFoodSci 2014;2(3).

Chandran B, Goel A. A Randomized, Pilot Study to Assess the Efficacy and Safety of Curcumin in Patients with Active Rheumatoid Arthritis. PhytotherRes (2012), doi: 10.1002/ptr.4639

Flory, S., Sus, N., Haas, K., Jehle, S., Kienhöfer, E., Waehler, R., Adler, G., Venturelli, S., Frank, J., Increasing Post-Digestive Solubility of Curcumin Is the Most Successful Strategy to Improve its Oral Bioavailability: A Randomized Cross-Over Trial in Healthy Adults and In Vitr oBioaccessibilit yExperiments. Mol. Nutr. FoodRes.2021, 65, 2100613.

Hani U, Shivakumar HG. Solubility enhancemen and delivery systems of curcumin a herbal medicine: a review. Curr Drug Deliv. 2014;11(6):792-804.

Irving GR, Karmokar A, Berry DP, Brown K, Steward WP.Curcumin: The potential for efficacy in gastrointestinal diseases Best Practice& Research Clinica lGastroenterology 25 (2011) 519–534.

Jeenger MK, Shrivastava S, Yerra VG, Naidu VG, Ramakrishna S, Kumar A. Curcumin: a pleiotropic phytonutrient in diabetic complications. Nutrition. 2015 Feb;31(2):276-82.

Li L, Braiteh FS, Kurzrock R. Liposome-encapsulated curcumin: in vitro and in vivo effects on proliferation, apoptosis, signaling, and angiogenesis. Cancer 2005 Sep 15;104(6):1322–31.

Panahi Y, Rahimnia AR, Sharafi M, Alishiri G, Saburi A, Sahebkar A. Curcuminoid Treatment for Knee Osteoarthritis: A Randomized Double-Blind Placebo-Controlled Trial. PhytotherRes(2014), doi: 10.1002/ptr.5174

Pawar KS, Mastud RN, Pawar SK, Pawar SS, Bhoite RR, Bhoite RR, Kulkarni MV, Deshpande AR. Oral Curcumin With Piperine as Adjuvant Therapy for the Treatment of COVID-19: A Randomized Clinical Trial. Front Pharmacol. 2021 May 28;12:669362.

Schiborr C, Kocher A, Behnam D, Jandasek J, Toelstede S, Frank J. The oral bioavailability of curcumin from micronized powder and liquid micelles is significantly increased in healthy humans and differs between sexes. Mol NutrFoodRes. 2014;58(3):516-27.

Schneider A, Hossain I, VanderMolen J, Nicol K. Comparison of remicade to curcumin for the treatment of Crohn’s disease: A systematic review. Complement Ther Med. 2017;33:32-38.

Srinivasan M. Effect of curcumin on blood sugar as seen in a diabetic subject. Indian J Med Sci. 1972;26(4):269–70.