Kako bih vam približio fascinantnu temu alergija, „prošetajmo“ zajedno kroz neke ključne točke imunološkog sustava, evolucijskog značaja alergijskih reakcija te suvremene terapijske pristupe
Autor članka: doc.dr.sc. Stribor Marković, mag.pharm., inPharma 96, ožujak/travanj 2025.
Alergija – patofiziologija i evolucija
Alergije su tema koja je posljednjih desetljeća sve važnija, dijelom zbog rastućeg broja oboljelih, a dijelom zbog novih spoznaja koje mijenjaju razumijevanje njihovog nastanka i liječenja. Naš imunološki sustav odlično razlikuje “svoje” od “tuđeg” i “opasno” od “bezopasnog”, što se ogleda kroz mehanizme poput prepoznavanja antigena, PAMP-ova i MAMP-ova, te signalizaciju opasnosti (danger signals). Posebnu ulogu imaju innate lymphoid cells (ILC2 stanice) monociti i makrofagi koji usmjeravaju adaptivni odgovor prema Th1 ili Th2 tipu. Ovaj drugi, tip Th2, odgovoran je upravo za većinu alergijskih reakcija, gdje ključni akteri poput eozinofila i mastocita putem IgE protutijela oslobađaju histamin i druge medijatore upale.
No zašto uopće imamo alergije? Margie Profet je 1991. godine postavila intrigantnu hipotezu da alergije zapravo imaju evolucijski smisao – štite nas od toksina. Povraćanje, proljev, pad tlaka mogu biti zaštitni odgovori organizma na toksine u hrani poput biljnih alkaloida ili toksina školjkaša. Danas se ta ideja ponovno vrednuje putem suvremenih spoznaja o IgE protutijelima, kao zaštiti od zmijskih i pčelinjih otrova ili kao evolucijska strategija za izbjegavanje bolesti koje prenose kukci poput komaraca i krpelja.
Također, ne smijemo zaboraviti kontroverznu “teoriju higijene” koja tvrdi da je manja izloženost mikroorganizmima u djetinjstvu dovela do većeg broja alergijskih reakcija. Danas, ipak, imamo nijansiraniju sliku: nisu problem samo manje infekcije, već i smanjen kontakt s parazitima i mikrobiomom iz okoliša, što modulira imunološki odgovor. Među tipičnim Th2 alergijskim bolestima izdvajaju se alergijski rinitis, atopijski dermatitis i astma, od kojih svaka ima specifične patofiziološke mehanizme. Primjerice, alergijski rinitis ima fazu senzibilizacije, ranu fazu uz oslobađanje histamina i kasnu fazu koja uključuje infiltraciju stanica imunološkog sustava.
Alergijske bolesti i mikronutrijenti
Niz kliničkih studija i meta-analiza ispitivalo je mogući utjecaj mikronutrijenata na alergijske bolesti. Pokazano je da su niže razine cinka i bakra povezane s većim rizikom alergijskih bolesti, a meta-analiza 32 opservacijske studije dokazala je da veći unos vitamina D i E te cinka kod majke, smanjuje rizik alergijskog rinitisa kod djece, ali ne i astme i atopije. Meta-analiza sedam intervencijskih studija vitamina D uputila je na činjenicu da suplementacija majke ne smanjuje rizik astme, atopije i alergijskog dermatitisa kod djece. Rezultati meta-analiza 32 intervencijske studije pokazuju da suplementacija vitaminom D smanjuje rizik atopije i alergijskog dermatitisa, dok kod astme smanjuje rizik egzacerbacije astme, samo kada je razina vitamina D kod pacijenata niža od 10 ng/mL.
Kvercetin
U svijetu biljnih mikronutrijenata, posebno mjesto zauzima kvercetin kojeg u manjim količinama nalazimo u crvenom luku. Industrijski se dobiva iz cvijeta japanske sofore (Styphnolobium japonicum) a djeluje na alergije putem više mehanizama: smanjuje degranulaciju mastocita i bazofila, smanjuje proizvodnju leukotriena (eikozanoida), kontrolira lučenje mukusa te umanjuje aktivnost Th2 limfocita koji imaju ključnu ulogu u alergijskim reakcijama. Međutim, usprkos tim važnim učincima, njegova primjena ograničena je njegovom slabom bioraspoloživošću. Da bi se premostila ta prepreka razvijena je tehnologija fitosoma. Fitosomi su samoemulgirajući sustavi u kojima su biljni ekstrakti vezani uz fosfolipide, obično lecitin, čija je namjena povećanje bioraspoloživosti. Ta tehnologija prvi puta je klinički validirana prije gotovo tri desetljeća na silimarinu, a od tada je potvrđena za brojne druge prirodne tvari.
U komparativnoj farmakokinetičkoj studiji koja je usporedila obični kvercetin u dozi od 500 mg s fitosomima kvercetina u dozama od 250 mg i 500 mg, rezultati su bili impresivni. Primjena 500 mg kvercetina u fitosomu rezultirala je dvadeset puta većom bioraspoloživošću u usporedbi s običnim kvercetinom iste doze. Čak i niža doza od 250 mg fitosoma kvercetina pokazala je deset puta veću apsorpciju u odnosu na 500 mg običnog kvercetina. Ti rezultati jasno pokazuju superiornost fitosoma kao oblika dostave kvercetina.
Kliničke studije na fitosomima kvercetina dodatno potvrđuju njihove prednosti. Primjerice, u istraživanju u kojem je korištena doza od 250 mg fitosoma kvercetina dva puta na dan, pacijenti su doživjeli značajno smanjenje simptoma poput kihanja, tegoba prilikom boravka na otvorenom, problema sa spavanjem te vidljivih simptoma na licu.
Zaključno, alergije nisu samo iritantne smetnje suvremenog života. One su duboko utkani dio naše evolucijske prošlosti i sadašnjosti, a njihovo razumijevanje i liječenje iziskuju spoj dubokog znanja imunologije, biologije, botanike, farmakologije i nutricionizma. Upravo to multidisciplinarno razumijevanje daje nam nadu da ćemo u budućnosti još učinkovitije prevenirati i liječiti alergije.
Literatura:
Signal Transduct Target Ther. 2023 Mar 24;8(1):138.
Pediatr Allergy Immunol. 2018 Dec;29(8):808-814.
Allergy. 2015 Dec;70(12):1588-604.
Chin Med J (Engl). 2022 Jan 12;135(3):276-284.
Nutrients. 2022 Sep 23;14(19):3947.
Eur J Drug Metab Pharmacokinet. 2019; 44(2): 169–177.
Eur Rev Med Pharmacol Sci. 2022 Jun;26(12):4331-4345.
ABELA PHARM PROMO