Uloga selena kao esencijalnog mikronutrijenta u zdravlju prepoznata je još davne 1957. godine kada se u pokusima na životinjama pokazalo da prevenira nekrozu jetre. Devedesetih godina prošlog stoljeća prepoznat je kao kofaktor brojnih enzima.
Selen je sastavni dio selenoproteina koji u organizmu imaju značajne uloge – od antioksidativne i protuupalne, pa sve do uloge u aktivaciji hormona štitnjače. Radi se o proteinima koji su kodirani s čak 25 gena ljudskog genoma, te sadrže selenocistein na svojim aktivnim mjestima. Urođene greške u biosintezi selenoproteina uzrokovanih mutacijama gena mogu dovesti do poremećaja u radu štitnjače.
U stanicama štitnjače tireocitima, postoje brojni selenoproteini koji obavljaju različite funkcije. Dejodinaze, primjerice, sudjeluju u aktivaciji hormona u samoj žlijezdi i na periferiji, te utječu na povećanje osjetljivosti ciljnih tkiva. Znamo da je oksidativni stres uključen u patogenezu velikog broja bolesti, pa je antioksidativno djelovanje selenoproteina od izuzetne važnosti, kao i adekvatan unos selena koji je bitan sastavni dio tih proteina. Glutation peroksidaze se luče na apikalnoj membrani tireocita i služe za razgradnju H2O2 koji se stvara prilikom sinteze hormona, te ga pretvaraju u vodu. Višak H2O2 koji potencijalno može difundirati u tireocite, može dovesti do njihova oštećenja uslijed oksidativnog stresa, a niska ekspresija tih peroksidaza ili greške u biosintezi često su povezane s karcinomom štitnjače.
Adekvatan unos selena ima utjecaj na autoimune bolesti štitnjače djelovanjem i na imunološki odgovor, jer je povezan s funkcioniranjem T stanica i funkcijom makrofaga.
Selenos je jedan od selenoproteina koji se nalazi u endoplazmatskom retikulumu, uključen je u kontrolu upalnog odgovora i time je bitan za prevenciju autoimunih bolesti. Štitnjača sadrži veću koncentraciju selena od mnogih drugih organa, što upućuje na njegovu važnost za njeno normalno funkcioniranje – od aktivacije hormona štitnjače do antioksidativnog i protuupalnog djelovanja, te djelovanja na imunološki sustav. Selen ima bitnu ulogu i u zaštiti štitne žlijezde od teških metala poput kadmija i žive koji negativno utječu na njezino zdravlje.
Glavni oblik selena u ljudskoj prehrani je selenometionin, koji se pretežno dobiva iz žitarica i čest je u dodacima prehrani, te selenocistein koji se nalazi uglavnom u namirnicama životinjskog porijekla. Određivanje selena određuje se najčešće iz plazme ili seruma, a odražava nedavni unos selena.
Naravno, osim selena, za zdravlje štitnjače bitni su i drugi mikroelementi poput cinka, joda, vitamina D i A. Oni također sudjeluju u stvaranju hormona štitnjače, njihovoj aktivaciji te poboljšavaju osjetljivost stanica na hormone.