Vaginalne infekcije spadaju među najčešće ginekološke poremećaje. Posljedica su narušavanja ravnoteže fiziološke flore rodnice, što pogoduje razmnožavanju patogenih mikroorganizama i razvoju infekcije. Najčešći uzročnici su bakterija Gardnerella vaginalis, gljive roda Candida i parazit Trichomonas vaginalis, a uzrokuju bakterijsku vaginozu, kandidijazu i trihomonijazu. Simptomi vaginalne infekcije uključuju promjenu u količini, boji i mirisu vaginalnog iscjetka, svrbež, peckanje, crvenilo i nelagodu u rodnici. Ti simptomi su vrlo učestali te često dovode do samoliječenja, pa je savjetodavna uloga ljekarnika sve značajnija.
Gornji i donji dio ženskog spolnog sustava odvojeni su vratom maternice. Vulvovaginitis je upala donjeg dijela ženskog spolnog sustava: rodnice (vaginitis) i stidnice (vulvitis). Upalna bolest zdjelice – UBZ (pelvic inflammatory disease; PID) je infekcija gornjeg dijela sustava: vrata maternice (cervicitis), sluznice maternice (endometritis), jajovoda (salpingitis) i jajnika (adneksitis).
Epitel rodnice sastoji se od višeslojnog pločastog epitela. Vaginalni iscjedak je uvijek prisutan u rodnici i ne mora upućivati na upalu. Produkt je mukozne sekrecije endocervikalnih žlijezda, odljuštenih epitelnih stanica, normalne vaginalne flore i vaginalnog transudata. Obično je mliječnobijel ili proziran, gust ili rijedak, sluzav, bez mirisa, ne izaziva nadražaj, a utječe na vlažnost rodnice. Količina i osobine iscjetka mijenjaju se pod utjecajem hormona. Zato je on oskudan u pretpubertetu i postmenopauzi, a obilniji u generativnoj dobi žene. Također se mijenja u pojedinim fazama menstrualnog ciklusa.
Vaginalnu mikrofloru čine populacije različitih mikroorganizama koji koegzistiraju u ravnoteži. Mikroflora, u kojoj su najbrojniji laktobacili, održava pH rodnice između 3,8 i 4,2 te je štiti od infekcija. Normalni uvjeti u rodnici sačuvani su složenim mehanizmom održavanja pH kiselim. Visoka razina estrogena održava debljinu sluznice rodnice, pojačavajući lokalnu obranu. Estrogeni potiču stvaranje glikogena u epitelu rodnice. Glikogen se uz pomoć laktobacila, enzima i drugih bakterija metabolizira u mliječnu kiselinu i druge organske kiseline. Time se ostvaruje kiseli pH kojim se obuzdavaju potencijalno patogene bakterije i protozoi. Zato je određivanje pH rodnice vrlo korisna dijagnostička metoda u vaginitisu. Povišeni (lužnati) pH iznad 5 indicira upalu trihomonasom ili bakterijsku vaginozu. pH je povišen i kada nema estrogena, što znači u atrofičnim uvjetima. Nakon menopauze, izrazito sniženje estrogena uzrokuje stanjenje rodnice, povećanu podložnost infekciji i upali. Nizak pH, ispod 4,5, nalazi se kod normalnog iscjetka ili gljivične upale.
Uzroci i simptomi
Čimbenici koji utječu na sklonost prerastanja najčešćih vaginalnih patogena mogu obuhvaćati alkalni pH, smanjene količine laktobacila, usko i nepropusno rublje, loša higijena te često ispiranje rodnice.
Vaginitis izaziva vaginalni iscjedak koji se razlikuje od normalnog iscjetka. Iscjedak uslijed vaginitisa može biti obilan, gust, siv, bijel ili žutozelen, često neugodna mirisa, popraćen svrbežom, crvenilom te ponekad pečenjem ili blagim krvarenjem. Mogu se pojaviti disurija (bolno mokrenje) ili dispareunija (bolan spolni odnos). Premda se simptomi pojedinih vrsta vaginitisa razlikuju, postoje brojna preklapanja (tablica 1). Vulvitis može izazvati crvenilo, svrbež i pečenje
Dijagnoza i liječenje
Vaginitis se dijagnosticira kliničkim mjerilima i ambulantnim pretragama. Prvo se uzima uzorak iscjetka iz rodnice pomoću navlaženog ili podmazanog spekuluma, a za mjerenje pH rabi se test trakica koja mjeri pH u razmacima po 0,2, i to od 4,0-6,0. Zatim se iscjedak stavlja na 2 stakalca pomoću štapića omotanog vatom. Na 1. stakalcu razrijedi se sa 0,9% NaCl (vlažni razmaz s fiziološkom otopinom) a sa 10%-tnim K hidroksidom na drugom (vlažni razmaz s KOH). Vlažni razmaz s KOH ispituje se na miris ribe (test daškom) koji se osjeti zbog amina koji nastaju kod trihomonas vaginitisa ili bakterijske vaginoze. Vlažni razmaz s fiziološkom otopinom mikroskopski se pregledava što je prije moguće, da bi se otkrilo trihomonas koji može postati nepokretan, te ga je teško prepoznati nekoliko minuta nakon priprave razmaza. KOH razara većinu staničnog materijala osim hifa kvasnica, olakšavajući tako njihovo otkrivanje. Ako su klinička mjerila i ambulantne pretrage neodređeni, može se poduzeti uzgoj gljivica iz iscjetka.
Liječenje ovisi o uzročniku infekcije, ali obično uključuje primjenu antimikrobnih sredstava (kao što su antibiotici ili antimikotici) te promjene u načinu života (primjerice, smanjenje unosa šećera i alkohola kod kandidijaze). Mjere za ublažavanje vlažnosti stidnice i rasta mikroba uključuju higijenu stidnice i nošenje široke, upijajuće pamučne odjeće koja omogućuje strujanje zraka.
Tablica 1. Česti oblici vaginitisa
| POREMEĆAJ | SIMPTOMI I ZNAKOVI | MJERILA ZA DIJAGNOZU | MIKROSKOPSKI NALAZI | DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA |
| BAKTERIJSKA VAGINOZA | Sivobijeli iscjedak s mirisom na ribu, često uz svrbež i nadražaj, dispareunije nema | Tri od sljedećeg: sivi iscjedak, pH>4,5, miris na ribu i karakteristične točkaste stanice | Karakteristične točkaste epitelne stanice prekrivene bakterijama; manji broj bacila, brojni kokobacili | Trihomonas vaginitis |
| VAGINITIS IZAZVAN KANDIDOM | Gusti, bijeli i sirasti iscjedak, svrbež rodnice i ponekad stidnice s pečenjem, nadražajem ili dispareunijom ili bez njih | Tipičan iscjedak, pH<4,5 i mikroskopski nalaz | Pupajuće kvasnice, pseudohife ili miceliji; najbolja pretraga pomoću razrjeđenja sa 10% KOH | Kontaktni nadražujući ili alergijski vulvitis, vulvodinija |
| TRIHOMONAS VAGINITIS | Često obilan, žutozelen iscjedak neugodna mirisa, disurija, dispareunija, crvenilo | Pronalaženje uzročnika mikroskopom (ponekad kulturom), pH>5 | Pomični bičaši, povećani broj PMN-a | Bakterijska vaginoza, upalni vaginitis |
Bakterijska vaginoza
Bakterijska vaginoza je vaginitis uzrokovan složenim promjenama vaginalne flore prilikom kojih se količina laktobacila smanjuje, a prerastaju ih anaerobni uzročnici. Simptomi uključuju sivi i gusti iscjedak koji ima miris na ribu, te svrbež. Dijagnoza se postavlja kliničkim putem i pretragom iscjetka iz rodnice. Liječi se obično oralnom ili lokalnom primjenom metronidazola ili lokalnom primjenom klindamicina.
Bakterijska vaginoza najčešća je upalna promjena rodnice žena u generativnoj dobi. Uzrokuju je anaerobne bakterije, najčešće Gardnerella vaginalis, čija se koncentracija povećava do 1.000 puta te zamjenjuje normalne zaštitne laktobacile. Čimbenici rizika isti su kao kod spolno prenosivih bolesti. Međutim, bakterijska vaginoza može se pojaviti kod djevica, a čini se da liječenje muškog partnera ne utječe na buduću incidenciju kod spolno aktivnih žena. Primjena intrauterinog uloška (spirale) također predstavlja čimbenik rizika.
Vaginalni iscjedak je neugodna mirisa, sivobijel, gust i obilan. Miris uobičajeno podsjeća na ribu i jači je što je iscjedak alkalniji, najčešće nakon spolnog odnosa i menstruacije. Svrbež i nadražaj su česti. Crvenilo i edem su rijetki.
Za postavljanje dijagnoze moraju postojati 3 od 4 mjerila: sivobijeli iscjedak, pH rodnice >4,5, miris na ribu i karakteristične točkaste stanice (prekrivene bakterijama; engl. clue cells). Te stanice (bakterije oblažu epitelne stanice tako da su im rubovi nejasni) nalaze se mikroskopskom pretragom vlažnog razmaza. Prisutnost leukocita u vlažnom razmazu upućuje na istodobnu infekciju, ev. trihomonasom, gonoreju ili klamidijski cervicitis, te na potrebu za dodatnim pretragama.
Čini se da bakterijska vaginoza koja se nekoć smatrala nevažnom, povećava opasnost od UBZ-a, endometritisa nakon pobačaja i poroda, infekcije bataljka rodnice nakon histerektomije, korioamnionitisa, prijevremenog pucanja plodovih ovoja i prijevremenog poroda.
Liječenje
Lijek izbora je metronidazol u obliku 0,75%-tnog vaginalnog gela, dva puta na dan tijekom 5 dana, ili 2% klindamicinska vaginalna krema jednom/dan tijekom 7 dana. Metronidazol oralno u dozi od 500 mg dva puta/dan tijekom 7 dana ili 2 g per os odjednom, učinkovit je, ali može imati opće nepoželjne učinke. Žene koje rabe klindamicinsku kremu ne mogu za kontracepciju rabiti proizvode od lateksa (prezervativ ili dijafragma) jer lijek oslabljuje lateks. Liječenje asimptomatskog spolnog partnera nije potrebno. Za vaginitis tijekom prvog tromjesečja trudnoće trebalo bi rabiti vaginalni gel metronidazola, premda nije dokazano da liječenje tijekom trudnoće smanjuje opasnost od komplikacija trudnoće. Prije pobačaja, metronidazol se može profilaktički dati svim bolesnicama, ili samo onima kod kojih su pretrage iscjetka rodnice pozitivne na bakterijsku vaginozu.
Kandida vaginitis
Kandida vaginitis je infekcija rodnice s Candida sp. Većinu gljivičnih vaginitisa izaziva C. albicans koja kolonizira 15-20% žena koje nisu u drugom stanju i 20-40% trudnica. Čimbenici rizika za kandida vaginitis su povišene razine glukoze u krvi, psihosocijalni stres, primjena antibiotika ili kortikosteroida, usko donje rublje, imunokompromitiranost i primjena intrauterinog uloška (spirale). Zato se uz antibiotsku terapiju preporučuje uzimanje laktobacila oralno i/ili vaginalno, s ciljem prevencije kandidijaze. Vulvovaginalna kandidijaza je češća kod povišenih vrijednosti estrogena, dakle kod upotrebe oralnih kontraceptiva, trudnoće i terapije estrogenima. Kod žena u postmenopauzi kandida vaginitis je rijetka, osim kod onih koje uzimaju sistemsku hormonsku terapiju.
Tipični simptomi i znakovi obuhvaćaju svrbež rodnice ili stidnice, pečenje i nadražaj (koji se može pogoršati nakon spolnog odnosa) i gusti, bijeli, sirasti iscjedak bez mirisa, priljubljen uz stijenku rodnice. Simptomi i znakovi se pojačavaju tjedan dana prije menstruacije. Česti su crvenilo, edem i ekskorijacije. Zaraženi muški partner može, ali i ne mora imati simptome.
Vaginalni pH je <4,5. U vlažnom razmazu, osobito onom s KOH, vidljive su pupajuće kvasnice, pseudohife ili miceliji.
Liječenje
Lokalno ili peroralno primijenjeni lijekovi vrlo su učinkoviti (tablica 2). Asimptomatske žene i njihovi partneri ne zahtijevaju terapiju, a čak 90% žena ima nekompliciranu infekciju koja se liječi oralnim i/ili lokalnim lijekovima -antimikoticima. Predlaže se jednokratno doza flukonazola i/ili višekratne lokalne terapije u rodnicu (klotrimazol, nistatin, mikonazol). Režim od jedne doze peroralnog flukonazola od 150 mg olakšava suradnju bolesnice. Komplicirane infekcije zahtijevaju dulju primjenu flukonazola, u dvije uzastopne doze s tri dana razmaka. Trudnicama se preporučuje imidazol (klotrimazol, mikonazol) vaginalno, tijekom sedam dana. Ženama s rekurentnim vulvaginitisom (više od četiri epizode godišnje) predlaže se supresivna preventivna terapija koja je bolja nego liječenje individualnih epizoda. Bolesnice bi trebalo upozoriti da kreme i losioni za lokalnu primjenu sadrže mineralno ili biljno ulje koje može oslabiti prezervative na osnovi lateksa. Ako simptomi traju ili se pogoršavaju tijekom lokalnog liječenja, treba razmotriti mogućnost preosjetljivosti na lokalne fungicide.
Mehanizmi antimikotika vezani su za specifičnost strukture i funkcije gljiva. Tako primjerice, sastavni dio membrane citosola gljiva čine steroli od koje je najbitniji ergosterol kojeg nema u membranama stanica čovjeka i bakterija, te većina lijekova (klotrimazol, mikonazol, flukonazol) otežava upravo sintezu te strukture. Zbog nemogućnosti nastanka ergosterola oštećuje se cjelovitost stanične membrane gljiva. Polienski antibiotici (nistatin) svojim se konjugiranim dvostrukim vezama vežu za ergosterol, stvarajući hidrofilne kanale kroz koje bitni sastojci citosola napuštaju stanicu. Nistatin se često kombinira s drugim lijekovima (oksitetraciklin, nifuratel, neomicin ili polimiksin B) u obliku vaginaleta.
Tablica 2. Liječenje kandida vaginitisa
| PRIMJENA | LIJEK | DOZIRANJE |
| Lokalno ili vaginalno | Klotrimazol | 1% krema 5 g jednom/dan, tijekom 7 do 14 dana Vaginalete 100 mg jednom/dan, tijekom 7 dana ili 200 mg jednom/dan, tijekom 3 dana ili 500 mg jednokratno |
| Mikonazol | 2% krema 5 g jednom/dan, tijekom 7 dana Vagitoriji 100 mg jednom/dan, tijekom 7 dana ili 200 mg jednom/dan, tijekom 3 dana | |
| Nistatin | Vaginalete 100.000 jedinica jednom/dan, tijekom 14 dana | |
| Oralno | Flukonazol | 150 mg u jednoj dozi |
Samoliječenje
Vulvovaginalna kandidijaza vrlo je česta te pogađa čak 70% žena barem jednom u životu. S obzirom na učestalost oboljenja, dostupnost učinkovitih bezreceptnih lijekova koji osiguravaju izlječenje i brzo ublažavanje neugodnih simptoma, pacijentice je sve češće same prepoznaju i liječe bez odlaska liječniku. Međutim, pri donošenju odluke o samoliječenju, potrebno je razlikovati gljivično oboljenje od drugih potencijalnih uzročnika simptoma. Farmaceuti su prvi stručnjaci kojima se obraćaju za savjet i preporuku, koji ih znanjem i vještinama savjetuju da donesu najbolju odluku za svoje zdravlje.
Samoliječenje gljivičnih oboljenja rodnice i stidnice provodi se primjenom topikalnih formulacija antifungalnog lijeka klotrimazola. Kratkotrajno liječenje klotrimazolom učinkovito je u gotovo 90% nekompliciranih vulvovaginalnih kandidijaza, a svi dostupni oblici jednako su učinkoviti. Oblici za lokalnu primjenu uključuju vaginalne tablete, vagitorije i vaginalnu kremu za liječenje vaginitisa te kreme za liječenje vulvitisa. Liječenje vaginitisa provodi se jedan ili tri dana, a liječenje kandidnog vulvitisa ili kandidnog balanitisa treba provoditi jedan do dva tjedna. Nuspojave liječenja tim lijekovima su rijetke i blage, a najčešće su lokalna iritacija i pečenje.
Ostale terapijske mogućnosti
Laktobacili – Primjena antibiotika pridonosi smanjenju populacije Lactobacillus sojeva koji čine ključnu i najbrojniju sastavnicu vaginalne mikrobiote. Laktobacili koloniziraju vaginalnu sluznicu, tvoreći mikrokolonije i biofilm te kontroliraju razvoj i rast ostale mikroflore izlučujući aktivne metabolite poput kiselina, bakteriocina i vodikova peroksida. Neke objavljene studije govore u prilog tome da su određeni sojevi poput Lactobacillus rhamnosus GR-1, Lactobacillus reuteri RC-14, Lactobacillus fermentum RC-14 i Lactobacillus acidophilus učinkoviti u ograničavanju rasta Candide albicans. Laktobacili su dostupni u obliku tableta i kapsula za oralnu primjenu te vaginalnih tableta i kapsula. Oralne oblike preporučuje se uzimati svakodnevno, jednom na dan, dva do četiri tjedna, a oblike za vaginalnu primjenu preporučuje se koristiti svakodnevno tijekom tjedan dana. Primjena laktobacila sigurna je u trudnoći i tijekom dojenja.
Vitamini i minerali – Vitamin C pridonosi normalnoj funkciji imunosnog sustava. Dostupni su ograničeni podaci o njegovom učinku na prevenciju vaginitisa (gljivičnog i bakterijskog). Međutim, objavljene studije govore o sniženoj razini vitamina C u rodnici tijekom gljivične upale, te o porastu koncentracije nakon provedenog liječenja. Ispitivanja koja su utvrđivala razinu cinka u serumu žena s rekurentnim gljivičnim oboljenjima rodnice, pokazala su da su niske razine cinka u serumu povezane s većom učestalošću gljivičnih oboljenja. Snižene razine 1,25-dihidroksi-vitamina D3 kod pacijentica s gljivičnom infekcijom upućuju na potrebu za njegovom suplementacijom kod učestalih kandida vaginitisa.
Beta-glukan – Prema rezultatima nekih studija, beta-glukan pridonosi aktivaciji neutrofila i modulira lučenje citokina kod gljivičnog oboljenja rodnice. Može se primjeniti u kombinaciji s antifungalnim lijekovima da bi se postigao bolji terapijski učinak (što je posebice značajno u slučaju infekcije rezistentnim uzročnicima). Primjena beta-glukana ne preporučuje se osobama s autoimunim bolestima, u trudnoći i tijekom dojenja.
Karotenoidi – Prema nekim istraživanjima, snižene razine beta-karotena i drugih antioksidansa mogu pridonijeti promjenama u vaginalnoj flori i prekomjernom razvoju Candide. Primjena dodataka prehrani koji sadrže karotenoide može se preporučiti pacijenticama s učestalim gljivičnim infekcijama.
Gel za njegu intimnih dijelova – Za razliku od bakterijskih vaginoza, kod gljivičnih vaginoza pH rodnice je izrazito kiseo te uzrokuje nadraženost, crvenilo i svrbež sluznice. Stoga se pacijenticama može savjetovati primjena gelova blago alkalnog pH za zaštitu i higijenu predjela vanjskog spolovila i međice, jer uravnotežuju pH. Neutralizacija pretjerane kiselosti pridonosi ublažavanju simptoma, no nije zamjena za odgovarajuće liječenje antifungalnim lijekom, pa se njegova primjena preporučuje uz liječenje antimikoticima. Takvi gelovi mogu sadržavati i djelatne tvari, poput glicina ili alantoina koji će dodatno ublažiti nadraženost. Sigurni su za primjenu u trudnoći i tijekom dojenja, a kod prisutnih smetnji mogu se primjenjivati svakodnevno, dva puta na dan kao uobičajeno sredstvo za pranje.
Eterično ulje čajevca – Ulje čajevca pokazuje antibakterijske, antimikotske, antivirusne i antiprotozoalne učinke. Antimikotski učinak, osobito protiv Candide, ispoljava se već pri koncentracijama od 0,5 do 1%, stoga se primjena medicinskih proizvoda s uljem čajevca može preporučiti kao pomoć u liječenju bakterijskih i gljivičnih vaginoza, a korisni su i za prevenciju kod osoba s učestalim infekcijama.
Sapuni za intimnu njegu – Za svakodnevno održavanje higijene intimnog područja preporučuju se blagi sapuni kiselog pH kao pomoć u prevenciji ili liječenju vulvovaginitisa. Oni mogu pridonijeti očuvanju prirodne genitalne mikroflore i zaštiti od infekcija, posebice od bakterijskog vaginitisa i trihomonijaze, kod kojih je vaginalni pH povišen (>5). Obično sadrže mliječnu kiselinu i biljne ekstrakte.
Trihominijaza
Trihomonijaza je jedna od najčešćih spolno prenosivih bolesti, a uzrokovana je protozoonom Trichomonas vaginalis. Učestala je koinfekcija s ostalim spolno prenosivim bolestima i bakterijskom vaginozom. Ako se Trichomonas vaginalis ne liječi, može progredirati u uretritis ili cistitis. Klinički se može manifestirati od asimptomatskog nositelja infekcije do akutne i teške upale. Simptomi uključuju pjenušav, žutozeleni iscjedak neugodna mirisa s popratnim žarenjem, pečenjem, smetnjama pri mokrenju i spolnom odnosu. Muškarci su često asimptomatski, ali mogu razviti uretritis. U svakom slučaju, asimptomatski prenositelji infekcije mogu dugo biti neprepoznati, pa je teško utvrditi kada i od koga se prijenos dogodio.
Dijagnoza se postavlja iz kulture sedimenta urina, te kulture i nativnog preparata dobivenog iz vaginalnog ili uretralnog iscjetka. Temelji se na laboratorijskom testiranju, pozitivnoj kulturi, mikroskopskom nalazu (pokretljlivi trofozoiti) ili pozitivnom rezultatu molekularnog testiranja. Niti jedan od kliničkih znakova nije dovoljno specifičan i osjetljiv, stoga se samo na temelju kliničkih simptoma i znakova ne smije postaviti dijagnoza. Molekularno testiranje je standard, ali postoje i brzi antigen testovi te DNA hibridizacija za dijagnostiku infekcije trihomonasom. U prilog dijagnoze govore povišen vaginalni pH (>5), povišene vrijednosti polimorfonuklearnih leukocita i tzv. clue stanice.
Kod trihomonijaze se liječe i simptomatske i asimptomatske žene i muškarci kao i njihovi partneri. Preporučuje se jednokratna doza od 2 g 5-nitroimidazola (metronidazol, tinidazol). Oralna terapija je učinkovitija od lokalne, a jednokratne doze su prihvatljivije pacijentima (osim toga, jednako su učinkovite kao i višekratne doze). Trudnice se liječe sa 2 g metronidazola oralno u jednoj dozi. Kod pacijentica s rekuretnom trihomonijazom treba povećati dozu i trajanju terapije metronidazolom. Pacijente treba uputiti da nemaju spolne odnose do izlječenja, općenito barem 7 dana. Žene s dokazanom i liječenom trihomonijazom trebalo bi retestirati za tri mjeseca.
Klinički sindromi nalik vaginalnim infekcijama
Cervikalni iscjedak nastao uslijed cervicitisa (npr. u sklopu upalne bolesti zdjelice, UBZ) može nalikovati onom kod vaginitisa. Bol u trbuhu, bol pri pomicanju vrata maternice ili upala cerviksa upućuju na UBZ.
Iscjedak koji je vodenast, krvav ili oboje, može nastati uslijed raka stidnice ili rodnice. Rak se od vaginitisa može razlikovati pretragom i Papanicolaou (Papa) testom.
Ako djeca imaju vaginalni iscjedak, postavlja se sumnja na strano tijelo.
Postkoitalna vulvovaginalna bol i svrbež u principu predstavlja alergiju ili hipersenzitivnost na spermu ili sjemenu tekućinu, što se javlja u rijetkim slučajevima nakon spolnog odnosa u obliku vulvovaginalnog crvenila, svrbeža, pečenja i edema. Vaginalni iscjedak je kod tog kliničkog entiteta rijetko prisutan, a tegobe se javlju odmah ili unutar jednog sata. Većina zahvaćenih žena je mlađa od 40 godina i u obiteljskoj anamnezi ima atopiju. Dijagnoza se postavlja u slučaju izostanka simptoma nakon upotrebe kondoma i pozitivnim kožnim testom.
Kronična bol na mjestu ulaska u rodnicu (introitus/vestibulum) odnosi se na spotanu ili induciranu bol na mjestu ulaska u rodnicu, ili bol izazvanu lokalnim pritiskom na vestibulum rodnice, koja traje dulje od 3-6 mjeseci. Vestibulodiniju treba razlikovati od bolova izazvanih vaginitisom. Vaginalni iscjedak i vaginalna upala su tipične za vaginitis, ali nisu povezani s vestibulodinijom. Kandida vulvovaginitis može imitirati lokanu vulvodiniju, ali može biti i inicijator tog stanja.
Deskvamacijski upalni vaginitis predstavlja rijedak kronični sindrom nepoznate etiologije, koji se javlja kod žena u perimenopauzi. Pacijentice imaju purulentan iscjedak iz rodnice, vulvovaginalno žarenje, iritaciju, bolne odnose te crvenilo stidnice i rodnice. Vaginalni pH je veći od 4,5, a mikroskopski su prisutne parabazalne i upalne stanice.
Perzistentan neugodan miris spolovila javlja se uslijed mliječne kiseline i hlapljivih spojeva sumpora te je generalno blago kiseli. Uporan neugodan miris može ozbiljno narušiti kvalitetu života žene. Teško je odrediti uzrok, ali prvo treba isključiti ne radi li se slučajno o već spomenutoj bakterijskoj vaginozi ili trihomonijazi, zaostalom stranom tijelu, zdjeličnoj fisuri, kroničnoj konstipaciji, inkontinenciji, ili pak jednostavno lošijoj higijeni.
Pruritis s negativnom gljivičnom kulturom je svrbež koji se može pojaviti bilo gdje u donjem ženskom spolnom sustavu: stidnici, rodnici, perineumu, vestibulumu ili perianalnoj regiji. Može se pojaviti jednostrano ili obostrano, a uzrok može biti upalne i neupalne etiologije. Najčešće svrbež nije povezan s upalom već je riječ od kontaktnom dermatitisu ili iritacijskom dermatitisu zbog sapuna, deterdženata, ovlaživača rodnice, krema, toaletnog papira ili umjetnih materijala. Kod takvog svrbeža, u diferencijalno dijagnostičko razmatranje ulaze i razne dermatološke dijagnoze, a uvijek treba isključiti i prekanceroze.
Svrbež i iscjedak iz rodnice mogu nastati zbog kožnih poremećaja (npr. psorijaza, tinea versicolor) koji se obično mogu razlikovati prema anamnezi i kožnim nalazima.
Zaključak
Bakterijska vaginoza, kandidijaza i trihomonijaza odgovorne su za više od 90% vaginalnih infekcija kad se javljaju svrbež, peckanje, žutozelen ili siv vaginalni iscjedak, često neugodna mirisa. Dijagnostika i liječenje razlikuju se ovisno o uzročniku, a uvijek treba isključiti i brojne neinfektivne uzročnike sličnih simptoma. Vulvovaginalna kandidijaza samoliječi se u više od 80% slučajeva. Dostupnost bezreceptnih lijekova svakodnevno raste, pa je uloga ljekarnika vrlo značajna u procjeni simptoma i medikacijske povijesti, u osiguranju da se primjenjuju odgovarajući lijekovi u liječenju gljivičnih oboljenja rodnice, te u pravodobnom upućivanju liječniku kod sumnje na bakterijsku vaginozu ili neko drugo oboljenje.
Literatura:
Šimunić V, Barišić D, Ljubojević N, Ćorušić A, Ljubojević N, Ciglar S, et.al. Ginekologija. Zagreb: Naklada Ljevak; 2001. p. 251-6.
Ivančević Ž, Rumboldt Z, Bergovec M, Silobrčić V, Kuzman I, Štimac D, et al. MSD Priručnik dijagnostike i terapije. Split: Placebo d.o.o.; 2010. p. 2083-6.
Vugec Mihok J. Gljivična oboljenja rodnice i vanjskog spolovila. Priručnik za samoliječenje. Zagreb: Croatian Association of self-medication industry (CASI); 2017. p.260-7.
Bulat M, Geber J, Lacković Z, Samaržija I, Gjuriš V, Sikirić P, et. al. Medicinska farmakologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2001. p. 491.
Bencarić L. Registar lijekova u Hrvatskoj. Zagreb: Udruga poslodavaca u zdravstvu Hrvatske; 2023.
Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018. p. 441.
Lipozenčić J, Murat-Sušić S, Šitum M, Skerlev M, Filipović V, Labar, et al. Dermatovenerologija. Zagreb:Medicinska naklada; 2004. p.556-7.
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/30530/Vaginalne-infekcije.html