Imunološki sustav može se opisati kao neku vrstu vojske koja se može braniti od svih prijetnji te tako štititi od bolesti i infekcija, ali i pomoći u oporavku nakon ozljeda. Njena dva osnovna gradivna elementa su krv i limfa koje izmjenjuju sve elemente potrebne za dobar imunološki odgovor.
U jačanju imunološkog sustava ništa ne može zamijeniti raznovrsnu i nutritivno bogatu prehranu. Potvrđeno je da nedostatak određenih vitamina i minerala, i to vitamina A, B6, B12, C, D, E, K, folne kiseline te bakra, joda, željeza, magnezija, selena i cinka, može nepovoljno utjecati na imunološku funkciju.
Zbog osiromašenog tla, upotrebe pesticida i nekvalitetnih usjeva, neke namirnice često ne sadrže sve one nutrijente koje bi trebale sadržavati. Zato je za održavanje optimalnog imunološkog odgovora važno dodatno uzimanje odgovarajućih vitamina i minerala.
Leukociti – okosnica imunološke obrane
Bijele krvne stanice (leukociti) okosnica su obrane tijela od zaraznih organizama i stranih tvari.
Da bi na zadovoljavajući način obranili tijelo, dovoljan broj bijelih krvnih stanica mora poticati (stimulirati) prave odgovore (reakcije), mora doći tamo gdje je potrebno te ubiti i probaviti štetne organizme i tvari. Kao i sve krvne stanice, leukociti se stvaraju u koštanoj srži. Zanimljiva je činjenica da jedna kap krvi može sadržavati do 25.000 bijelih krvnih stanica, a da ih se u tijelu svakodnevno stvara oko 100 milijardi. Razvijaju se iz preteča (matičnih stanica) koje tijekom vremena sazrijevaju u jednu od pet glavnih vrsta bijelih krvnih stanica – neutrofile, limfocite, monocite, eozinofile i bazofile. Fagociti (neutrofili, monociti) ciljaju na mikroorganizme, patogene i toksine koji uzrokuju bolest, a nakon što ih apsorbiraju šalju signal limfocitima koji tada prepoznaju o kakvoj se vrsti patogena radi.
Svaki patogen nosi određenu vrstu antigena, a svaki limfocit u tijelu nosi antitijela namijenjena borbi protiv antigena koje prenose patogeni. Tri su glavne vrste limfocita u tijelu: B stanice, T stanice i prirodne stanice ubojice (NK stanice). B stanice stvaraju antitijela koja napadaju bakterije, viruse i toksine koji ulaze u tijelo, T stanice ubijaju stanice u tijelu koje su preuzeli virusi ili koje su postale kancerogene, a prirodne NK stanice ubijaju zaražene ili kancerogene stanice, ali umjesto da proizvode antitijela, one proizvode poseban enzim ili kemijsku tvar koja ih ubija.
Ljudsko tijelo stvara nova antitijela svaki put kad je zaraženo novim antigenom, što znači da ako nas isti antigen zarazi drugi put, tijelo može brzo napraviti kopije antitijela da bi ga uništilo.
Povišena tjelesna temperatura i upala dobri su znakovi
Povišena temperatura i upala mogu biti neugodni, ali su znakovi da tijelo radi svoj posao – groznica oslobađa bijele krvne stanice, ubrzava metabolizam i zaustavlja razmnožavanje određenih mikroorganizama.
Upala nastaje kada svaka oštećena stanica oslobađa histamin koji uzrokuje širenje staničnih stijenki, a to stvara crvenilo, toplinu, bol i oticanje. Kao rezultat toga, tijelo ograničava učinke mikroorganizama.
Jeste li znali ove znanstvene činjenice?
- Nedostatak folata utječe na funkciju timusa i slezene te smanjuje razinu T limfocita, a nedostatak vitamina B12 smanjuje fagocitnu sposobnost neutrofila.
- Nedostatak vitamina A povezan je s povećanom osjetljivošću na infekcije, s promijenjenim imunološkim odgovorima i oslabljenom sposobnošću epitelnog tkiva da djeluje kao barijera za patogene.
- Nedostatak vitamina E narušava humoralni i stanično posredovani imunitet te je povezan sa smanjenom aktivnošću prirodnih NK stanica.
- Nedostatak bakra povezan je s promijenjenim imunološkim odgovorima i povećanim rizikom od infekcije, osobito kod dojenčadi i starijih osoba.
- Nizak status magnezija povezan je sa smanjenom aktivnošću imunoloških stanica, povećanim oksidativnim stresom i povećanom upalom, uključujući povećane razine nekih upalnih citokina, poput interleukina-6.
- Nedostatak selena može nepovoljno utjecati na imunološki odgovor kao i na patogenost virusa.
- Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam navodi da nizak unos ili status nekoliko mikronutrijenata uključujući vitamine A, E, B6 i B12 te cink i selen možemo povezati s lošijim ishodima kod bolesnika s virusnim infekcijama.
Tko smije uzimati vitamin A?
Vitamin A ima ključnu ulogu u funkciji vida i rasta. Potreban je za formiranje i održavanje epitelnog tkiva te diferencijaciju, sazrijevanje i funkciju makrofaga i drugih stanica prirođenog imunološkog sustava. Njegov utjecaj na stečeni imunitet je manje jasan, ali je činjenica da je uključen u sazrijevanje CD4+ T stanica, u funkciju B stanica i regulaciju upalnih citokina.
Nedostatak vitamina A povezan je s povećanom osjetljivošću na infekcije, s promijenjenim imunološkim odgovorima i oštećenjem sposobnosti epitelnog tkiva da djeluje kao barijera za patogene. Povezan je i s rekurentnim infekcijama respiratornog trakta kod djece. Međutim, rezultati ispitivanja učinaka suplementacije vitaminom A na rizik i težinu upale pluća i drugih infekcija dišnog sustava kod djece su mješoviti – rezultati nekih studija, osim pozitivnog imunološkog učinka, pokazuju i negativan utjecaj vitamina A ako se uzima prekomjerno. Naime, neki dokazi upućuju na to da doze nadomjestaka vitamina A koje su veće od preporuka SZO-e, mogu povećati rizik od infekcija dišnog trakta kod djece s normalnim stanjem uhranjenosti.
Preporučeni dnevni unos vitamina A za odrasle osobe je 800 mcg. Važno je napomenuti da ga bez prethodnog savjetovanja ne bi smjeli uzimati pacijenti s bolestima jetre i pušači, jer utječe na povećanje triglicerida i povećava rizik od karcinoma pluća. Također je potreban oprez kod pacijenata na terapiji antikoagulansima, na orlistatu i na retinoidima.
Odgovori na najčešća pitanja pacijenata o vitaminu C
Naziv “vitamin C” se upotrebljava za L-askorbinsku kiselinu i derivate s istim biološkim učinkom kao ta kiselina. Prva pomisao na njegov učinak je antioksidacijsko djelovanje koje ispoljava doniranjem svoja dva elektrona za različite enzime ili brojne funkcije u tijelu. Treba istaknuti da stanje povećanog broja slobodnih radikala utječe na oštećenje nukelinskih kiselina, proteina i masti, pa posljedično uzrokuje kardiovaskularne bolesti, hipertenziju i kronične upalne bolesti.
Imunološko djelovanje vitamina C odvija se utjecajem na djelovanje fagocita, ali i na proizvodnju citokina, interferona i limfocita. U akutnoj infekciji važno je i njegovo antihistaminsko djelovanje, jer sprječava otpuštanje histamina i pojačava njegovu razgradnju.
Kad govorimo o vitaminu C i njegovoj optimalnoj dozi, postoje različite preporuke. Istraživanja su pokazala da je doza od 200-400 mg optimalna za dobru apsorpciju. Studije na ekstremno malim dozama (20 mg) i na ekstremno velikim dozama (do 12 g) dokazale su da je bolja apsorpcija postignuta dozom od samo 20 mg (čak 98%) dok je količina apsorbirane doze od 12 g bila tek 16%. Dakle, preporuke za povećanom dozom od 1-2 g imaju smisla samo u akutnoj fazi infekcije, unutar koje aktivna upala troši zalihe vitamina C, ali ne i kao profilaksa.
Pacijenti često pitaju i o natrij askorbatu i njegovom djelovanju u odnosu na askorbinsku kiselinu. Natrij askorbat je sol askorbinske kiseline, odnosno spoj askorbinske kiseline i natrija te se naziva i nekiselim oblikom vitamina C. Kada se otopi u vodi natrij askorbat stvara lužnati pH (oko 8) pa se zato može preporučiti osobama osjetljivijeg želuca.
Uzimamo li u obzir sve činjenice pri uvođenju suplementacije vitaminom D?
Da bi se u tijelu pretvorio u aktivni oblik, “sunčani” vitamin D mora proći dug put. Na tom putu prolazi kroz čak 3 organa (koža, jetra, bubrezi) a sve polazi od endogenog kolesterola, bez kojeg nema ni sinteze aktivnog oblika vitamina D.
Vitamin D smanjuje stope replikacije virusa, suzbija upalu i povećava razine T regulacijskih stanica i njihovu aktivnost. Osim toga, gotovo sve imunološke stanice (npr. B limfociti i T limfociti) imaju receptor vitamina D, a neke imunološke stanice (npr. makrofagi i dendritične stanice) mogu oblik 25(OH)D pretvoriti u aktivni 1,25(OH)2D. To pokazuje da vitamin D može modulirati i urođene i stečene imunološke odgovore. Njegov nedostatak utječe na tjelesnu osjetljivost na infekcije, dijelom slabljenjem tkivnih barijera, oštećuje funkciju makrofaga i proizvodnju interleukina-10, povezan je s povećanim rizikom od gripe i drugih infekcija respiratornog trakta, hepatitisa C, HIV-a i drugih virusnih infekcija.
Od pacijenata često čujemo da im fali vitamina D. Ta informacija sama po sebi ne govori puno i ne možemo znati radi li se o manjku, nedostatku ili teškom nedostatku. Ipak, najveći broj pacijenata ima samo manjak ili insuficijenciju, odnosno razine vitamina D između 50-75 nmol/l.
Preporučena dnevna doza u EU i RH iznosi 5 mcg na dan, što iznosi 100% preporučenog dnevnog unosa (% PU). Kod dokazanog nedostatka vitamina D za odrasle osobe, liječnici opće prakse i dijetetičari na početku terapije propisuju visoke doze vitamina D, a potom se stanje održava sa 1.500-2.000 IJ. Nakon provođenja terapije nadomjesnim vitaminom D tijekom tri mjeseca, preporučuje se ponovna provjera koncentracije 25(OH)D u krvi. Doziranje je moguće provesti s pripravcima koji se primjenjuju svakodnevno (kapi, kapsule), jednom tjedno, jednom u dva tjedna ili mjesečno (ampule).
Pacijenti često postavljaju i pitanje može li vitamin D biti štetan. S obzirom da je topiv u mastima i da se taloži u organizmu, vitamin D može biti štetan samo kod pacijenata s jako smanjenom bubrežnom funkcijom kod kojih može uzrokovati hiperkalcemiju. Vitamin D se taloži prije svega u jetri, gdje može biti pohranjen oko 2 mjeseca, a sustav otpuštanja taloženog oblika zasniva se na potražnji organizma – koliko se potroši, toliko se opet nataloži.
Kada se govori o učinkovitosti izlaganja suncu – pacijentima bi trebalo savjetovati da se suncu izlažu svaki drugi dan minimalno 15 minuta te da pritom sunce treba obasjavati lice, ruke, leđa ili noge, bez upotrebe UV zaštite i ne kroz staklo ili prozor. To je dovoljno za osobe do 50 godina starosti, bez etiologije kroničnih ili autoimunih bolesti i bez rizičnih faktora kao što je pojačan oksidacijski stres zbog pušenja, fizičke aktivnosti ili psihički zahtjevnog razdoblja života. Dakle, možemo zaključiti da je suplementacija vitaminom D itekako potrebna.
Selen kao osovina enzimatskih reakcija u organizmu
Studije na ljudima i životinjama sugeriraju da selen pomaže u podršci urođenom i stečenom imunološkom sustavu, putem svoje uloge u sazrijevanju i funkciji T stanica te u prirodnoj aktivnosti NK stanica. Također može smanjiti rizik od infekcija. Kao sastavni dio enzima koji imaju antioksidativno djelovanje, može pomoći u smanjenju sustavnog upalnog odgovora koji može dovesti do akutnog respiratornog distres sindroma (ARDS) i zatajenja organa. Nizak status selena povezan je s nižom aktivnošću prirodnih stanica ubojica, povećanim rizikom od nekih bakterijskih infekcija i povećanom virulencijom određenih virusa, uključujući hepatitis B i C.
Neka istraživanja sugeriraju da dodatni unos selena od 100-300 mcg/dan poboljšava imunološku funkciju, ali sustavni pregled i meta-analiza 9 kliničkih ispitivanja na ukupno 370 zdravih muškaraca i žena u dobi od 18 godina i starijih, otkrili su da 13-400 mcg/dan dodatnog selena, uzimanih tijekom 8-48 tjedana, nije utjecalo na koncentracije imunoglobulina ili bijelih krvnih stanica, a jedini povoljan učinak bila je povećana aktivnost prirodnih stanica ubojica.
Preporučeni dnevni unos selena za odrasle osobe je 55 mcg.
Niska razina cinka povećava rizik od respiratornih infekcija
Cink je uključen u brojne aspekte staničnog metabolizma. Neophodan je za katalitičku aktivnost otprilike 100 enzima i ima ulogu u mnogim tjelesnim procesima, uključujući urođeni i stečeni imunološki sustav. Ima i antivirusna i protuupalna svojstva te pomaže u održavanju integriteta tkivnih barijera kao što je respiratorni epitel.
Nedostatak cinka nepovoljno utječe na imunološku funkciju ometanjem stvaranja, aktivacije i sazrijevanja limfocita. Osim toga, nedostatak smanjuje omjere pomoćnih i supresorskih T stanica, proizvodnju interleukina-2 i aktivnost prirodnih stanica ubojica i citotoksičnih T stanica. Povezan je i s povišenim razinama proupalnih medijatora. Ti učinci na imunološki odgovor vjerojatno povećavaju osjetljivost na infekcije i upalne bolesti, posebno one koje zahvaćaju pluća.
Studije su otkrile povezanost između niskog statusa cinka i većeg rizika od virusnih infekcija, a ljudi s nedostatkom cinka imaju veći rizik od proljeva i respiratornih bolesti.
Preporučeni dnevni unos cinka za odrasle osobe je 10 mg.
Multivitaminsko-mineralni dodaci prehrani
Multivitaminsko-mineralni dodaci prehrani u jednom proizvodu objedinjuju razne nutrijente u svrhu sprječavanja deficita i postizanja viših unosa nutrijenata za koje se smatra da posjeduju terapijska svojstva kada se uzimaju u višim dozama. Također sadrže barem 100% preporučenih dnevnih količina svih vitamin, a razine minerala uglavnom su niže od 100% PU.
Nasumično uzimanje visokodoziranih pripravaka „na svoju ruku“ se ne preporučuje.
Štetne visoke doze
Iako je uzimanje visokih doza vitamina (znatno iznad preporučene dnevne doze) popularno, treba imati na umu da nasumično uzimanje visokih doza nekih vitamina, minerala i fitokemikalija može biti štetno za zdravlje. Terapijski učinak visokodoziranih pripravaka moguće je sigurno provesti jedino u kliničkim uvjetima ili uz nadzor liječnika.
Najbolji primjer su antioksidansi, tvari u koje polažemo puno nade, jer zaustavljaju negativne učinke slobodnih radikala u tijelu. No, ako se uzimaju u koncentracijama puno višim od dozvoljenih, postaju prooksidansi, odnosno pogoduju neželjenim procesima u tijelu.
Koji preparat savjetovati za samoliječenje?
Prilikom preporuke proizvoda za jačanje imuniteta, najviše se možemo voditi iskustvom. Signali deficita mikronutrijenata očituju se slabljenjem imuniteta, učestalim infekcijama, anemijom, lošom kvalitetom kose, kože, noktiju, smanjenim apetitom, grčevima mišića, umorom, slabošću, iscrpljenošću, potištenošću, nesanicom, sporim cijeljenjem rana i cijelim nizom drugih kliničkih i supkliničkih simptoma.
Dodaci prehrani mogu biti korisni nekim rizičnim skupinama – trudnicama, dojenčadi, maloj djeci, osobama u starijoj životnoj dobi, alkoholičarima, pušačima, osobama na kroničnoj terapiji lijekovima i sportašima, te u nekim životnim razdobljima – kod pojačanog stresa i psihofizičkog napora.
Što je zaista važno za imunološki sustav?
Znanstveno je dokazano da imunološki sustav može postati depresivan ako nema vremena za odmor, a depresivan imunološki sustav plodno je tlo za prehlade, gripu i infekcije. Dakle, za imunološki sustav iznimno je važna dovoljna količina sna.
Dobro mu čini i izlaganje sunčevoj svjetlosti u preporučenom trajanju, jer osim što se pritom prirodno proizvodi vitamin D, sunčeva svjetlost dobro utječe i na psihičko zdravlje.
Stres ima značajan učinak na imunološki sustav. Ako je osoba kronično pod stresom povećava se rizik od zdravstvenih problema, uključujući anksioznost, depresiju, probavne probleme, srčane bolesti, poremećaje spavanja, debljanje, probleme s pamćenjem i koncentracijom. Važno je pronaći zdrave načine za rješavanje stresa. Način na koji se pojedinac nosi sa stresorom pod utjecajem je genetike, iskustva i ponašanja. Reakcija na stresore ne treba uvijek biti negativna, stres može imati i pozitivan učinak na organizam te izazvati bolju prilagodbu ili adaptaciju. Negativne posljedice izloženosti stresu mogu uzrokovati lošu adaptaciju i bolest.
Imunološkom sustavu pomaže i smijeh jer oslobađa dopamin i druge kemikalije koje utječu na dobro raspoloženje, što može pomoći u smanjenju stresa.
Dvadeset minuta smijeha na dan može pomoći imunološkom sustavu da radi ispravno.
Literatura:
Parkin J, Cohen B. An overview of the immune system. Lancet 2001;357:1777-89.
Calder PC, Carr AC, Gombart AF, Eggersdorfer M. Optimal nutritional status for a well-functioning immune system is an important factor to protect against viral infections. Nutrients 2020;12.
Brendler T, Al-Harrasi A, Bauer R, Gafner S, Hardy ML, et al. Botanical drugs and supplements affecting the immune response in the time of COVID-19: Implications for research and clinical practice. Phytother Res 2020.
Gombart AF, Pierre A, Maggini S. A review of micronutrients and the immune system-working in harmony to reduce the risk of infection. Nutrients 2020;12.
Haggerty PA. Medical Nutrition Therapy for Infectious Diseases. In: Raymond JL, Morrow K, eds. Krause and Mahan’s Food and the Nutrition Care Process, 16th Edition: Elsevier; 2022.
Chen L, Deng H, Cui H, Fang J, Zuo Z, et al. Inflammatory responses and inflammation-associated diseases in organs. Oncotarget 2018;9:7204-18.
Lehtoranta L, Latvala S, Lehtinen MJ. Role of probiotics in stimulating the immune system in viral respiratory tract infections: A narrative review. Nutrients 2020;12.
Collins N, Belkaid Y. Control of immunity via nutritional interventions. Immunity 2022;55:210-23.
Vranešić Bender D, Giljević Z, Kušec V, Laktašić Žerjavić N, Bošnjak Pašić M, Vrdoljak E, et al. Smjernice za prevenciju, prepoznavanje i liječenje nedostatka vitamina D u odraslih. Liječ Vjesn 2016;138:121-132.
Venturi S, Venturi M. Iodine, thymus, and immunity. Nutrition 2009;25:977-9.
Beck MA. Selenium and vitamin E status: Impact on viral pathogenicity. J Nutr 2007;137:1338-40.
Albers R, Antoine JM, Bourdet-Sicard R, Calder PC, Gleeson M, et al. Markers to measure immunomodulation in human nutrition intervention studies. Br J Nutr 2005;94:452-81.
Albers R, Bourdet-Sicard R, Braun D, Calder PC, Herz U, et al. Monitoring immune modulation by nutrition in the general population: Identifying and substantiating effects on human health. Br J Nutr 2013;110 Suppl 2:S1-30.
Hemilä H, Chalker E. Vitamin C for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev 2013:Cd000980.
Barazzoni R, Bischoff SC, Breda J, Wickramasinghe K, Krznaric Z, et al. ESPEN expert statements and practical guidance for nutritional management of individuals with SARS-CoV-2 infection. Clin Nutr 2020;39:1631-8.
Calder PC. Nutrition, immunity and COVID-19. BMJ Nutr Prev Health 2020;3:74-92.
Zabetakis I, Lordan R, Norton C, Tsoupras A. COVID-19: The inflammation link and the role of nutrition in potential mitigation. Nutrients 2020;12.
Lee GY, Han SN. The role of vitamin E in immunity. Nutrients 2018;10.
Jayawardena R, Sooriyaarachchi P, Chourdakis M, Jeewandara C, Ranasinghe P. Enhancing immunity in viral infections, with special emphasis on COVID-19: A review. Diabetes Metab Syndr 2020;14:367-82.
Collins JF. Copper. In: Marriott BP, Birt DF, Stallings VA, Yates AA, eds. Present Knowledge in Nutrition 11th ed. Cambridge, MA: Elsevier; 2020:409-27.
Raha S, Mallick R, Basak S, Duttaroy AK. Is copper beneficial for COVID-19 patients? Med Hypotheses 2020;142:109814.
Dominguez LJ, Veronese N, Guerrero-Romero F, Barbagallo M. Magnesium in infectious diseases in older people. Nutrients 2021;13.
DiNicolantonio JJ, O’Keefe JH. Magnesium and vitamin D deficiency as a potential cause of immune dysfunction, cytokine storm and disseminated intravascular coagulation in covid-19 patients. Mo Med 2021;118:68-73.
Pooransari P, Pourdowlat G. Magnesium sulfate: A potential adjuvant treatment on COVID-19. Frontiers in Emergency Medicine 2021;5:e1.
Iotti S, Wolf F, Mazur A, Maier JA. The COVID-19 pandemic: Is there a role for magnesium? Hypotheses and perspectives. Magnes Res 2020;33:21-7.
Shakoor H, Feehan J, Al Dhaheri AS, Ali HI, Platat C, et al. Immune-boosting role of vitamins D, C, E, zinc, selenium and omega-3 fatty acids: Could they help against COVID-19? Maturitas 2021;143:1-9.