Nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti epidermis se zadebljava, a melanociti brže stvaraju pigment melanin, uzrokujući tamnjenje koje pruža određenu prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja UV zračenju, ali nema druge korisne zdravstvene učinke.
Fotostarenje
Gotovo 90% svih simptoma starenja kože uzrokovano je izlaganjem UV zračenju. Prirodno starenje čini kožu tanjom, dok je fotoostarjela koža zadebljana i hiperkeratotična. Prirodno starenje posljedica je različitih procesa koji uzrokuju atrofiju stanica, vlakana i tkiva, odnosno smanjenje debljine kože, koje dovodi do progresivnog gubitka njezine funkcije. Dolazi do promjene u gustoći i volumenu kože, a bore postaju sve izraženije. Koža je dehidrirana, suha i manje otporna na oštećenja. Također je zbog smanjene sinteze lipida manje elastična. Kao i svi organi, koža stari u skladu s genetski programiranim kronološkim procesom. Mlado lice je konveksno s punim usnama i obrazima, a linija mandibule je uzdignuta prema obrazima. Mlada koža je ujednačene boje, zategnuta, glatka i odgovarajuće vlažnosti. Lice koje pokazuje znakove starenja obilježavaju tanke usne, nejednolikosti pigmentacije, opušteni obrazi i čelo, opuštena mandibula, zbog čega ono izgleda tužnije, umornije i starije. Koža koja stari neujednačene je boje, naborana, gruba i suha. Međutim, na starenje utječu i stil života, prehrana, izloženost toksinima i razina stresa.
Fotostarenje je pojam koji se odnosi na preuranjeno starenje kože uzrokovano nekontroliranim izlaganjem suncu, odnosno UV zračenjem. Iako su UVA zrake zaslužne za preplanuli ten, u javnosti je manje poznato da prodiru duboko u dermis gdje oštećuju vlakna kolagena. Ta oštećenja dovode do povećane proizvodnje abnormalnog elastina, što pak za posljedicu ima povećanu proizvodnju enzima metaloproteinaze. Iako namijenjeni obnavljanju kolagena, proizvedeni pod utjecajem UVA zračenja oni svoju funkciju ne obavljaju pravilno i degradiraju kolagen, što rezultira nepravilno obnovljenom kožom. Ako se taj proces odvija dugotrajno, na nepravilno obnovljenoj koži pojavit će se bore, a zalihe kolagena bit će smanjene. UVA zrake odgovorne su i za dugoročna oštećenja uzrokovana djelovanjem sunca, poput raka kože. S obzirom da imaju mogućnost prodiranja kroz oblake i staklo, prisutne su tijekom cijele godine, pa je potrebna svakodnevna prevencija i njega kože proizvodima koji sadrže visoki zaštitni faktor od sunca. UVB zrake su kraće i djeluju uglavnom na vanjski sloj kože – epidermis. Uzrokuju opekline i oštećenja DNK stanica.
Koža je podložna dvama tipovima starenja:
1. Intrinzično starenje je kronološko starenje uzrokovano genskim nasljeđem, a ovisi o prolasku vremena. Obilježeno je atrofijom kože, gubitkom elastičnosti i usporavanjem metaboličkih aktivnosti. Znakovi kronološkog starenja su sitne bore, tanka i transparentna koža, gubitak podložećeg masnog tkiva i koštane strukture lica, suhoća kože, nemogućnost žlijezda znojnica da dostatno hlade kožu, gubitak kose i pojava neželjene dlakavosti. Smanjuju se aktivnosti stanica, a koža je tanja. Suptilne, ali progresivne promjene kože rezultiraju progresivnim gubitkom njezine funkcije. Glavnim uzrokom starenja još uvijek se smatra nakupljanje oštećenja. Dokazano je da je brzina starenja genetski kontrolirana, te uvjetovana određenim evolucijski konzerviranim biokemijskim procesima.
2. Ekstrinzično starenje uzrokovano je utjecajem vanjskih čimbenika. Između brojnih štetnih utjecaja okoline koji sudjeluju u starenju, dugotrajno i opetovano izlaganje UV zrakama je najznačajnije te uzrokuje fotostarenje kože. To je kumulativni proces koji prvenstveno ovisi o stupnju izloženosti sunčevim zrakama i pigmentu kože. UV zračenje uzrokuje složene procese na specifičnim molekulama, čiji odgovor uzrokuje oštećenja vezivnog tkiva kože. UV zračenje ubrzava i pojačava promjene uzrokovane intrinzičnim starenjem. Fotostarenje se očituje pojavom naboranosti, crvenilom kože, suhoćom, gubitkom elastičnosti, pojavom teleangiektazija te pigmentnim promjenama. Izloženost UV zračenju povećava pojavu dobroćudnih i zloćudnih novotvorina na fotoeksponiranim dijelovima kože.
Koža je posebno osjetljiva na vanjske utjecaje, jer djeluje kao barijera između tijela i agresivnih tvari iz okoline, poput UV zraka i slobodnih radikala. Najbolje i jedino ispravno rješenje koje bi spriječilo fotostarenje je adekvatna zaštita kože proizvodima sa zaštitom od UVA, UVB i HEVIS svjetlosti, i to tijekom cijele godine. Svakim danom sve je izraženija svijest o štetnosti sunčevih zraka i važnosti kvalitetne zaštite kože. Povremena zaštita (za vrijeme boravka na ljetovanju) je važna i poželjna, ali da bi se spriječilo preuranjeno starenje kože, dijelovi tijela koji su svakodnevno izloženi direktnoj sunčevoj svjetlosti, poput lica, ruku i dekoltea, zahtijevaju i svakodnevnu zaštitu. Kvalitetna zaštita lica od sunca, koja će spriječiti preuranjeno starenje, mora sadržavati širokospektarni, fotostabilni UV sustav filtera (i UVA i UVB zaštita), antioksidanse za zaštitu DNA kože te neki od sastojaka koji će utjecati na već postojeće znakove starenja kao što je hijaluronska kiselina.
Hijaluronska kiselina (Hyaluronic Acid; HA) je glikozaminoglikan koji čini sastavni dio vezivnog tkiva dermisa, ispunjavajući prostor između kolagenih i elastičnih vlakana, a tijekom života se razgrađuje i izgrađuje. Uloga HA je višestruka – sudjeluje u transportu nutrijenata, hidraciji kože, ali i kao obrana od mehaničkih i kemijskih oštećenja. Visoka koncentracija hijaluronske kiseline nalazi se u mekim vezivnim tkivima, u tekućini koja okružuje oči i nekim hrskavicama, a prisutna je u svim živim organizmima. Čak više od 50% ukupne HA u tijelu prisutno je u koži. Pokazalo se da je vrlo učinkovita u reepitelizacijskim procesima te kontroli proliferacije i migracije keratinocita iz epidermalnog bazalnog sloja. Snažan je humektans. U mladoj koži upravo se kolagenska vlakna vežu s glikozaminoglikanima, tvoreći proteoglikane koji čine želatinoznu masu, a ona poput spužve može na sebe vezati velike količine vode i jednako je tako otpustiti. Zahvaljujući toj sposobnosti, mlada je koža napeta i sjajna, bez bora. No, s godinama se kolagena vlakna mreškaju, a sposobnost vezivanja vode se sve više smanjuje, koža se suši, gubi volumen i nastaju bore. Stoga je HA jedna od najčešćih komponenti filera za kožu. HA u dermokozmetičkim proizvodima može imati molekule različitih veličina. To je važno znati, jer ih koža drukčije apsorbira. Visokomolekularna (dugolančana) HA sastoji se od dugog lanca molekula i stoga ima veliku molekularnu masu. Ne prodire u kožu, ali stvara zaštitni film na površini epidermisa gdje poboljšava hidraciju. Srednjemolekularna (srednjelančana) HA djeluje na sličan način kao visokomolekularna hijaluronska kiselina. Niskomolekularna (kratkolančana) HA sastoji se od kratkog lanca molekula i stoga ima nisku molekularnu masu. Prodire duboko u kožu i pomaže u pohranjivanju vlage u vezivnom tkivu kože, te potiče proizvodnju vlastite hijaluronske kiseline. To ne samo da čini kožu podatnijom i čvršćom, nego i vidljivo smanjuje bore.
Oksidativni stres je biološki fenomen pri kojem se stvaraju slobodni radikali koji oštećuju strukturu stanica poput onih u DNK, membranama i proteinima. Naše tijelo prirodno proizvodi slobodne radikale, a naše stanice prirodno imaju obrambeni mehanizam. No, s godinama raste neravnoteža između vanjskih uzročnika stresa (oksidacija) i obrambenih sposobnosti tijela (antioksidansi). Broj potencijalnih uzročnika stresa povećava se s godinama i životnim iskustvima (UV zračenje, zagađenje, pušenje i sl.), obrambeni mehanizmi tijela su savladani, a starenje se ubrzava. Zato antioksidansi imaju ključnu ulogu u borbi s fotostarenjem. To su molekule koje potiskuju slobodne radikale zaustavljanjem (vitamini C i E) ili ojačavanjem zaštitnog sustava u koži (selen, cink, koenzim Q10 i superoksid dismutaza). Ograničavaju štetan utjecaj oksidativnog stresa koji je odgovoran za fotostarenje kože. Ostali vanjski čimbenici koji imaju štetan utjecaj na kožu su pušenje, alkohol, nepravilna prehrana i nedostatak sna.
Koenzim Q10 je liposolubilan antioksidans prirodno prisutan u organizmu, koji neutralizira slobodne radikale koji pak oštećuju staničnu strukturu i zaštitnu funkciju kože. Postoje in vitro dokazi da može potisnuti produkciju fibroblasta izazvanu UVA induciranim kolagenazama, čime se smanjuje razgradnja kolagena. Također, pokazalo se da je djelotvoran protiv oksidacijskog stresa uzrokovanog UVA u humanim keratinocitima.
Vitamin C (askorbinska kiselina) sudjeluje u sintezi kolagena i elastina te u povezivanju keratinskih vlakana. Kao antioksidans smanjuje oštećenja kože od zagađenja, sunca i drugih slobodnih radikala. Inhibira enzim tirozinazu smanjujući time hiperpigmentacije. Kako bi se optimizirala perkutana apsorpcija i postigla aktivnost vitamina C, vrlo je važno proizvesti adekvatnu formulaciju za njegov učinkovit topikalni prijenos, jer je vrlo nestabilna molekula koja pod djelovanjem UV zraka ili na zraku gubi svoju antioksidativnu sposobnost i postaje neaktivna. Neke studije pokazale su da se esterifikacijom hidroksilne skupine rješava problem nestabilnosti unutar formulacije. Intenzivno se istražuju nove formulacije za stabiliziranje vitamina C poput mikrokapsula, liposoma i mikroemulzija, a mnoge od njih već su na tržištu.
Vitamin E (tokoferol) je antioksidans i ovlaživač, topljiv u lipidima. Sprječava oksidaciju nezasićenih masnih kiselina (membranskih lipida) te neutralizira slobodne radikale, upravo one koji ubrzavaju proces starenja. Osim što se u dermokozmetičkim proizvodima koristi za njegu i regeneraciju kože, često ima ulogu i kao antioksidacijski konzervans. Brojne studije zabilježile su njegovo djelovanje u zaštiti od UVB zračenja kada je primijenjen topikalno, a prepoznata je i akutna redukcija eritema kod sunčevih opeklina, tamnjenja i fotostarenja. Od ukupno 32 izomera vitamina E samo je d-α-tokoferol topikalno učinkovit.
Prevencija fotostarenja
Izbjegavanje sunca, nošenje zaštitne odjeće i nanošenje krema za sunčanje pomažu smanjiti izlaganje UV zrakama.
Izbjegavanje sunca je jednostavna mjera predostrožnosti koja pomaže u zaštiti kože od fotostarenja. Preporučuje se ljudima svih tipova kože, a posebno onima koji su svijetlije puti i lako zadobiju opekline. Izloženost jakom podnevnom suncu i drugim okolnostima s visokim UV treba svesti na minimum (30 min. ili manje) čak i za osobe s tamnom bojom kože. U područjima s umjerenom klimom izlaganje je manje opasno prije 10 h prije podne i nakon 15 h poslijepodne, jer se većina valnih duljina koje izazivaju fotostarenje tada profiltrira. Magla i oblaci ne smanjuju značajno rizik koji se povećava i na velikim nadmorskim visinama i niskim geografskim širinama (npr. na ekvatoru).
Iako izlaganje suncu pomaže stvaranje vitamina D, većina stručnjaka umjesto namjernog izlaganja suncu, ako je potrebno, preporučuje održavanje primjerene razine vitamina D korištenjem dodataka prehrani.
Zaštitna odjeća, kao što su šeširi, košulje, hlače i sunčane naočale, može smanjiti izlaganje kože UV zračenju. Gusto tkane tkanine spriječavaju sunce bolje od onih rahlog tkanja. Na tržištu također postoji i posebna odjeća koja omogućava dobru zaštitu od sunca. Ta vrsta odjeće označena je zaštitnim faktorom (UPF) i brojem koji pokazuje stupanj zaštite (slično označavanju krema za zaštitu od sunca). Šeširi širokog oboda pomažu u zaštiti lica, uški i vrata, ali ta područja svakako trebaju i dopunsku zaštitu krema za sunčanje. Redovita primjena zakrivljenih naočala koje sprječavaju prodor UV zraka pomaže u zaštiti očiju.
Proizvodi za sunčanje štite kožu od fotostarenja apsorpcijom ili reflektirajući sunčeve UV zrake. Faktori zaštite od sunca postoje u nizu pripravaka uključujući kreme, gelove, pjene, raspršivače i stikove. Starije kreme za sunčanje obično su filtrirale samo UVB svjetlo, a novije kreme za sunčanje učinkovito filtriraju i UVA svjetlo, te su označene kao zaštita “širokog spektra”. Što je SPF veći, to je veća zaštita. SPF kvantificira samo zaštitu od UVB izloženosti, a skala za zaštitu od UVA ne postoji. Trebalo bi koristiti kreme za sunčanje širokog spektra sa SPF30 ili više.
Proizvodi za samotamnjenje ne štite kožu od fotostarenja.
Većina faktora za zaštitu od sunca sadrži nekoliko tvari koje djeluju kemijski, apsorbirajući svjetlost ili stvarajući fizičku barijeru koja svjetlost odbija ili raspršuje. Krema za sunčanje koja sadrži sastojke koji upijaju UVB zračenje uključuje organske filtere poput cimetne kiseline, salicilata i PABA derivata. Za pružanje UVB i kratkovalne UVA zaštite najčešće se koriste benzofenoni. Za pružanje dodatne zaštite od UVA zračenja mogu se dodati avobenzon i ecamsule filter.
Ostale kreme za sunčanje sadrže mineralne filtere poput cinkovog oksida i titan dioksida koji fizički odbijaju UVA i UVB zrake (tako blokiraju njihov dolazak do kože). Iako su formulacije tih proizvoda nekad bile vrlo bijele i pastozne, mikronizacija i nanotehnologija omogućile su formiranje transparentnijeg sloja i pružanje zaštite širokog spektra.
Neuspješnost faktora za zaštitu od sunca je česta, i to zbog nanošenja nedovoljne količine proizvoda, prekasnog nanošenja (za najbolju učinkovitost kreme za zaštitu od sunca bi trebalo nanositi 30 min. prije izlaganja suncu) zbog nenanošenja nakon plivanja ili tjelovježbe te zbog neredovitog nanošenja (svaka 2-3 sata tijekom trajanja izloženosti suncu).
Njega, hidracija i regeneracija kože
Starenje kože je prirodno i ne može se izbjeći, ali se može znatno usporiti zaštitom od vanjskih čimbenika, njegom, hidracijom i regeneracijom kože. Primjenom dermokozmetičkih proizvoda za njegu može se poboljšati sposobnost regeneriranja stanica kože. Anti-age sastojci u dermokozmetičkim proizvodima trebali bi osnažiti barijernu funkciju kože; djelovati na pojačanu hidraciju; smanjiti transepidermalni gubitak vode u epidermisu; omogućiti antioksidativno djelovanje radi uklanjanja slobodnih radikala odgovornih za gubitak elastičnosti i čvrstoće kože; potaknuti obnovu stanica epidermalnog (površinskog) sloja kože i proizvodnju vezivnog tkiva u dubljim slojevima da bi se spriječilo nastanak bora. Njihovom redovitom primjenom trebali bi se ublažiti suhoća i osjećaj zategnutosti kože, te održavati elastičnost, sjaj i tonus. Aktivne tvari koje su se pokazale učinkovitim za tu namjenu su kolagen, elastin, koenzim Q10, peptidi, vitamin C, vitamin E, bakuchiol i resveratrol.
Humektansi (tvari koje vežu vodu) i ovlaživači (tvari koji kožu opskrbljuju vlagom) u pripravcima za lokalnu primjenu povećavaju sadržaj vode u epidermisu, tako što ju navlače i vežu, te su u suzbijanju suhoće kože često učinkovitiji od onih bez ovlaživača. Voda je važna za održavanje elastičnosti kože, pa su stoga prirodni faktori ovlaživanja (Natural Moisturizing Factors; NMF) kao npr. urea i hijaluronska kiselina važni za funkciju stratum corneuma, jer osiguravaju zadržavanje vlage, održavaju kiselinski pH i puferiraju kapacitet SC-a, osiguravaju odgovarajuće epidermalno sazrijevanje i uklanjanje crvenila, te smanjuju patogenu kolonizaciju bakterija. Kada se smanji njihova koncentracija u SC-u, sama voda u proizvodima ne može vratiti elastičnost.
Brojne studije pokazuju da lokalna primjena fizioloških lipida koji sadrže kolesterol, ceramide i masne kiseline može poboljšati smanjenu epidermalnu zaštitnu barijeru kože i homeostazu njene propusnosti.
U posljednje vrijeme dosta pažnje usmjereno je na djelovanje niacina (nikotinamida, B3) budući da nedavne kliničke studije upućuju na njegovo protektivno djelovanje u pojavnosti melanoma.
Brojni drugi mikronutrijenti – vitamini, minerali i ekstrakti biljaka također pokazuju blagotvorno djelovanje u zaštiti kože od fotostarenja.
Fotozaštita kože „iznutra“
Prehrana također utječe na zdravlje kože, pa ju pravilnim odabirom namirnica možemo nahraniti, zaštititi i pripremiti za ljetne mjesece i iznutra. Preporuča se zdrava prehrana bogata bjelančevinama, omega masnim kiselinama i vitaminima, posebice A, B, C i D. Namirnice bogate tim sastojcima su uglavnom voće i povrće, posebice mrkva, zeleno lisnato povrće, sušene marelice, dunja, zatim riblje ulje i riba poput lososa, tune i pastrve.
Izlaganje kože UV zračenju može dovesti do stvaranja slobodnih radikala i oštećenja tkiva, koja nastaju uslijed fotooksidacije. Brojne studije pokazale su da određeni nutrijenti mogu biti od velikog značaja u zaštiti kože od tih oštećenja.
Dodaci prehrani koji sadrže antioksidanse poput beta-karotena, astaksantina, likopena, zeaksantina, vitamina B kompleksa, selena i cinka, vitamina C, E i B3, svakako mogu pridonijeti fotozaštitnom kapacitetu organizma. Njihovom kontinuiranom konzumacijom koža se može pripremiti za intenzivnije izlaganje suncu tijekom ljeta, mogu se umanjiti oštećenja i pojave alergija na sunce, te dulje zadržati preplanuli ten. A dodaci prehrani u obliku tekućine, praška ili tableta, koji sadrže sastojke poput kolagena, elastina, ceramida, omega masnih kiselina, hijaluronske kiseline, koenzima Q10, te vitamina i minerala, mogu pridonijeti i regeneraciji kože iznutra.
Zaključak
Štetni učinci UV zračenja uključuju akutne opekline od sunca i kronične promjene koje uključuju zadebljanje kože, pojavu bora i lezija kao što su aktiničke keratoze i karcinom. Izlaganje suncu dovodi do dezaktivacije i gubitka epidermalnih Langerhansovih stanica koje su važne prilikom imunološkog odgovora kože.
Stoga je fotozaštitu potrebno upotrebljavati tijekom cijele godine, pri svakom izlaganju suncu, i koliko kod je moguće izbjegavati pretjerano i nekontrolirano izlaganje sunčevim zrakama. Kvalitetna zaštita od sunca za lice, koja će spriječiti preuranjeno starenje, mora sadržavati širokospektarni, fotostabilni UV sustav filtera (i UVA i UVB zaštita), antioksidanse za zaštitu DNA kože te neki od sastojaka koji će utjecati na već postojeće znakove starenja kao što je npr. hijaluronska kiselina.
Također su potrebne kontinuirana njega, hidracija i regeneracija kože izvana, prikladno odabranim dermokozmetičkim pripravcima, te iznutra pravilnom prehranom i dodacima prehrani namijenjenim za njegu kose, kože i noktiju.
Literatura:
Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018. p. 117-21.
Jensen JM, Proksch E. The skin’s barrier. G Ital Dermatol Venereol. 2009;144(6):689-700.
Lipozenčić J, Murat-Sušić S, Šitum M, Skerlev M, Filipović V, Labar, et al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2004. p.163-71.
Feingold KR. The role of epidermal lipids in cutaneous permability barrier homeostasis. J Lipid Res. 2007;48:2531-46.
Krakowski AC, Barrier Repair: Where Do We Stand? Practical Dermatology. December 2013:38-40.
Rawlings AV, Harding CR. Moisturization and skin barrier function. Dermatol Ther. 2004;17:43–8. Dostupno na: http://doi.wiley.com/10.1111/j.1396-0296.2004.04S1005
Lodén M. Effect of moisturizers on epidermal barrier function. Clin Dermatol. 2012; 30(3):286–96.
Sjerobabski-Masnec I, Šitum M. Skin aging. Acta Clin Croat 2010; 49: 515-519. Dostupno na : https://hrcak.srce.hr/clanak/126404
Downie JB. Understanding Moisturizers and their Clinical Benefits. Pediatric Skincare. 2010 September/October:19-22.
Verdier-Sévrain S, Bonté F. Skin hydration: a review on its molecular mechanisms. J Cosmet Dermatol. 2007;6(2):75–82.
Lee SH, Jeong SK, Ahn SK. An update of the defensive barrier function of skin. Yonsei Med J. 2006;47(3):293–306.
Zadravec A. Kozmetički proizvodi protiv starenja kože. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb, 2018.
Ivančević Ž, Rumboldt Z, Bergovec M, Silobrčić V, Kuzman I, Štimac D, et al. MSD Priručnik dijagnostike i terapije. Split: Placebo d.o.o.; 2010.
Priručnik za primjenu dodataka u prehrani. Zagreb: Croatian Association of self-medication industry (CASI); 2024.
Werninghaus K. The role of antioxidants in reducing photodamage. In: Gilchrest B, ed. Photodamage. London, UK: Blackwell Science; 1995;249.
Ramos-e-Silva i dr. Anti-aging cosmetics: Facts and controversies. Clin Dermatol. str. 750-8.
Sjerobabski Masnec I; Poduje S. Photoaging. Collegium antropologicum, Vol. 32 – Supplement 2 No. 2, 2008.
Dahmane R., Godic A., Poljšak B, Pandel R. 2013. Skin Photoaging and the Role of Antioxidants in Its Prevention. 10.1155/2013/930164.