Premda sunce zrači širokim spektrom ultraljubičastog UV elektromagnetskog zračenja (UVA sa 320-400 nm; UVB sa 280-320 nm; UVC sa 10-280 nm), samo UVA i UVB dopiru do Zemljine površine. Vrsta i količina tog zračenja uvelike ovisi o godišnjem dobu i promjeni atmosferskih prilika, a izlaganje kože sunčevoj svjetlosti ovisi o brojnim čimbenicima – odjeći, načinu života, zanimanju i zemljopisnim čimbenicima, poput nadmorske visine i zemljopisne širine. Iako se zrake sunca filtriraju gušćim oblacima, dimom i smogom, one još uvijek prolaze kroz lake oblake, maglu ili 30 cm čiste vode, uzrokujući potencijalno ozbiljne opekline. Izloženost je povećana u ljetnim mjesecima i tijekom sredine dana (od 10-15 sati) kada sunčeva svjetlost izravnije(tj. pod manjim kutem) prolazi kroz atmosferu. Količina ozona u stratosferi koji filtrira UV zrake kraćih valnih duljina smanjena je zagađivanjem prirode klorofluorougljikovodicima (npr. iz tekućina za rashlađivanje i aerosola). Smanjen ozonski sloj povećava količinu UVA i UVB zraka koje dopiru do zemljine površine, pa se preporučena fotozaštita s uglavnom ljetnih mjeseci, sve više nameće kao nužnost i tijekom cijele godine.
Na pretjeranu količinu sunčeve svjetlosti koža može odgovoriti na nekoliko načina – kroničnim promjenama (npr. starenje, aktiničke keratoze ili karcinom kože), preosjetljivošću (alergije) ili opeklinama.
Dolaskom toplijih dana tijekom proljeća, sve smo izloženiji sunčevim zrakama, pa kožu treba početi pripremati za sunce već tijekom proljeća i izbjegavati pretjerano i nekontrolirano izlaganje sunčevim zrakama. Isto tako potrebne su kontinuirana njega, hidracija i regeneracija kože izvana prikladno odabranim dermokozmetičkim pripravcima, ali i iznutra pravilnom prehranom ili dodacima prehrani namjenjenim za njegu kose, kože i noktiju.
Patofiziologija
Štetni učinci UV zračenja uključuju akutne opekline od sunca i neke kronične promjene. Kronične promjene uključuju zadebljanje kože, pojavu bora i lezija kao što su aktiničke keratoze i karcinom. Izlaganje suncu dovodi do dezaktivacije i gubitka epidermalnih Langerhansovih stanica koje su važne prilikom imunološkog odgovora kože.
Nakon izlaganja sunčevoj svjetlosti epidermis se zadebljava, a melanociti brže stvaraju pigment melanin, uzrokujući tamnjenje koje pruža određenu prirodnu zaštitu od budućeg izlaganja UV zračenju, ali nema druge korisne zdravstvene učinke.
S obzirom na količine melanina u koži, ljudi se uvelike razlikuju po svojoj osjetljivosti i odgovoru na sunčevu svjetlost. Prema osjetljivosti na oštećenje suncem, koža se u silaznom redoslijedu dijeli u 6 tipova. Podjela se zasniva na boji kože, osjetljivosti na UV zrake i odgovoru kože na izlaganje suncu. Tip I ima bijelu do svijetlo pigmentiranu kožu, jako je osjetljiv na UV zrake, ne pokazuje brzo tamnjenje pigmenta, uvijek lako izgori i nikad ne potamni. Tip VI ima tamnosmeđu ili crnu kožu koja je dobro zaštićena od UV zračenja. Osobe tamne boje kože nisu neosjetljive na učinke sunca i kod jakog ili dugotrajnog izlaganja mogu izgorjeti. Dugoročni učinci UV izloženosti kod tamnoputih ljudi isti su kao i kod ljudi svijetle kože, ali reakcija često kasni i slabije je izražena, jer melanin u koži pruža ugrađenu UV zaštitu.
Ljudi sa svijetlom ili crvenom kosom su posebno osjetljivi na akutne i kronične učinke UV zračenja. Kod mnogih osoba svijetle kože dolazi do nejednolikog odlaganja melanina, što uzrokuje sunčeve pjege.
Kod ljudi s albinizmom nema pigmentacija kože zbog neispravnosti metabolizma melanina. Pjegava područja depigmentacije prisutna su i kod bolesnika s vitiligom zbog imunološki posredovanog propadanja melanocita. Te osobe i druge skupine ljudi koji nisu u stanju brzo i učinkovito proizvesti melanin posebno su osjetljive na oštećenja zbog utjecaja sunca.
Prevencija
Izbjegavanje sunca, nošenje zaštitne odjeće i nanošenje dermokozmetičkih proizvoda za zaštitu od sunca pomažu smanjiti izlaganje UV zrakama.
Izbjegavanje sunca – Jednostavne mjere predostrožnosti pomažu u izbjegavanju opeklina i kroničnih učinaka sunca. Preporučuju se za ljude svih tipova kože, posebno one koji su svijetlije puti i lako zadobiju opekline. Izloženost jakom podnevnom suncu treba svesti na minimum (30 minuta ili manje), čak i osobe s tamnom bojom kože. U područjima s umjerenom klimom izlaganje je manje opasno prije 10 h prije podne i nakon 15 h poslijepodne, jer se većina valnih duljina koje izazivaju opekline tada profiltrira. Magla i oblaci ne smanjuju značajno rizik koji se povećava na velikim nadmorskim visinama i niskim geografskim širinama (npr. na ekvatoru).
Iako izlaganje suncu pomaže stvaranju vitamina D, većina stručnjaka preporučuje – ako je potrebno – nadopunu dodacima prehrani umjesto prekomjernog izlaganja suncu.
Zaštitna odjeća – Izlaganje kože UV zračenju može se smanjiti korištenjem zaštitnih pokrivala kao što su šeširi, košulje, hlače i sunčane naočale. Gusto tkane tkanine zaprječuju sunce bolje od onih rahlog tkanja. Na tržištu postoji i posebna odjeća koja omogućava dobru zaštitu od sunca. Ta vrsta odjeće je označena zaštitnim faktorom (UPF) i brojem koji upućuje na stupanj zaštite (slično označavanju krema za zaštitu od sunca). Šeširi širokog oboda pomažu u zaštiti lica, uški i vrata, ali ta područja svakako trebaju i dopunsku zaštitu korištenjem krema za sunčanje. Redovita primjena zakrivljenih naočala koje sprječavaju prodor UV zraka pomaže u zaštiti očiju.
Dermokozmetički proizvodi za sunčanje
Kreme za sunčanje štite kožu od opeklina i kroničnih oštećenja od sunca apsorpcijom ili reflektirajući sunčeve UV zrake. Novije kreme za sunčanje učinkovito filtriraju i UVA i UVB svjetlo, te su označene kao zaštita “širokog spektra”. SPF kvantificira zaštitu od UVB izloženosti, a za UVA ne postoji skala. Preporučuju se kreme za sunčanje širokog spektra sa SPF 30 ili više.
Faktori zaštite od sunca postoje u nizu pripravaka, uključujući kreme, gelove, pjene, raspršivače i stikove. Proizvodi za samotamnjenje ne štite od izlaganja UV zrakama.
Većina faktora za zaštitu od sunca sadrži nekoliko tvari koje djeluju kemijski, apsorbirajući svjetlost ili pak stvarajući fizičku barijeru koja svjetlost odbija ili raspršuje. Krema za sunčanje koja sadrži sastojke koji upijaju UVB zračenje uključuje organske filtere poput cimetne kiseline, salicilata i PABA derivata. Benzofenoni se najčešće koriste za pružanje UVB i kratkovalne UVA zaštite. Radi pružanja dodatne zaštite od UVA zračenja može se dodati avobenzon i ecamsule filter.
Ostale kreme za sunčanje sadrže neorganske filtere poput cinkovog oksida i titan dioksida koji fizički odbijaju UVA i UVB zrake (tako blokiraju njihov dolazak do kože). Iako su formulacije tih proizvoda prije bile vrlo bijele i pastozne, mikronizacija i nanotehnologija omogućile su formiranje transparentnijeg sloja i pružanje zaštite širokog spektra.
Neuspješnost faktora za zaštitu od sunca je česta, a obično nastaje zbog nanošenja nedovoljne količine proizvoda, prekasnog nanošenja (za najbolju učinkovitost kreme za zaštitu od sunca trebalo bi ju nanositi 30 minuta prije izlaganja suncu), zbog nenanošenja nakon plivanja ili tjelovježbe te zbog neredovitog nanošenja (svaka 2-3 sata tijekom trajanja izloženosti suncu).
Prevencija kod određenih stanja i bolesti kože
Zrela koža – između brojnih štetnih utjecaja okoline koji sudjeluju u starenju, dugotrajno i opetovano izlaganje UV zrakama je najznačajnije te uzrokuje fotostarenje kože. To je kumulativni proces koji prvenstveno ovisi o stupnju izloženosti sunčevim zrakama i pigmentu kože. UV zračenje uzrokuje složene procese na specifičnim molekulama čiji odgovor uzrokuje oštećenja vezivnog tkiva kože te ubrzava i pojačava promjene uzrokovane prirodnim starenjem.
Fotostarenje se očituje pojavom naboranosti, crvenilom kože, suhoćom, gubitkom elastičnosti, pojavom teleangiektazija te pigmentnim promjenama. Izloženost UV zračenju povećava pojavu dobroćudnih i zloćudnih novotvorina kože na fotoeksponiranim dijelovima. Oksidativni stres biološki je fenomen pri kojem se stvaraju slobodni radikali koji oštećuju strukturu stanica u DNK, membranama i proteinima. Tijelo prirodno proizvodi slobodne radikale i naše stanice prirodno imaju obrambeni mehanizam. No, s godinama raste neravnoteža između vanjskih uzročnika stresa (oksidacija) i obrambenih sposobnosti tijela (antioksidansi). Broj potencijalnih uzročnika stresa povećava se s godinama i životnim iskustvima (UV zračenje, zagađenje, pušenje i sl.), obrambeni mehanizmi tijela su savladani, a starenje se ubrzava. Tako antioksidansi imaju ključnu ulogu u borbi s fotostarenjem, jer su to molekule koje potiskuju slobodne radikale zaustavljanjem (vitamini C i E) ili ojačavanjem sustava u borbi protiv slobodnih radikala u koži (selen, cink, koenzim Q10 i superoksid dismutaza). Ograničavaju štetan utjecaj oksidativnog stresa na stanice kože, koji je odgovoran za fotostarenje.
Koža sklona hiperpigmentaciji – sunčeva svjetlost potiče proizvodnju melanina, koji djeluje kao prirodna zaštita donjih slojeva kože od štetnih UV zraka te zbog kojeg koža izložena suncu dobiva preplanuli ten. Međutim, prekomjerno izlaganje suncu može poremetiti taj proces i izazvati hiperpigmentaciju. Ona se pojavljuje u obliku tamnih mrlja koje kožu čine neujednačenom. Najčešće hiperpigmentacije su melazma, sunčeve i staračke pjege, te postupalna hiperpigmentacija.
Prevencija u smislu fotozaštite tijekom cijele godine vrlo je važna u sprječavanju nastanka tamnih mrlja, pa se preporučuju dermokozmetički proizvodi za zaštitu od sunca s visokim faktorom SPF50+ koji su namijenjeni koži sklonoj nastanku tamnih mrlja, te nošenje gusto tkane odjeće i šešira. Na tržištu postoje razni medicinski i dermokozmetički proizvodi koji sadrže aktivne tvari koje sprječavaju štetno djelovanje UV zraka (filteri) i slobodnih radikala (antioksidansi) te aktivne tvari koje pomažu u posvjetljivanju hiperpigmentacija, ali se moraju redovito i dugo koristiti.
Aktiničke keratoze i karcinomi kože – aktiničke keratoze su prekancerozne keratotične promjene koje su česta, uznemirujuća posljedica pretjeranog izlaganja suncu. Osobito su im sklone osobe sa svijetlom ili crvenom kožom i tipovima kože I ili II. Keratoze su obično ružičaste, loše ograničene, a na opip ljuskave ili s krustom, no mogu biti svijetlosive ili tamnije. Treba ih razlikovati od bradavičastih, smeđih seboroičnih keratoza, čiji se broj i veličina povećava s dobi, a koje se također pojavljuju na dijelovima tijela koji nisu izloženi suncu, te ne prethode zloćudnim promjenama. Na tržištu postoje topikalni proizvodi namijenjeni prevenciji aktiničke keratoze i nemelanomskog karcinoma kože. Imaju SPF100 i pružaju vrlo visoku UVA i UVB zaštitu.
Preosjetljiva koža koja pati od alergija na sunce – fotodermatoze su oštećenja kože uzrokovana djelovanjem UV svjetla. Razlikujemo primarne i sekundarne fotodermatoze. Kod primarnih oštećenja kože nastaju djelovanjem UV svjetla, dok je kod sekundarnih fotodermatoza uz svjetlo potrebno sudjelovanje fotosenzibilizirajućih tvari koje mogu biti u kozmetičkim sredstvima, lijekovima ili biljkama.
Najbolji recept za sprječavanje fotodermatoza je postupno izlaganje suncu, uz pomoć kreme za sunčanje koja bi trebala sadržavati cinkov oksid ili silicijev dioksid. Svrha postupnog izlaganja suncu je navikavanje kože na sunčeve zrake (što je jedan od oblika desenzitizacije) premda treba naglasiti da se u težim oblicima fotodermatoza ta metoda nije pokazala uspješnom. Tada su potrebne neke nepoželjnije mjere poput izbjegavanja sunca i boravka u hladu, pokrivala za glavu i dugi rukavi. Beta-karoten se može primjenjivati za smanjivanje jačine fotosenzitivnih reakcija. Hidroksiklorokin je lijek protiv malarije, no također suprimira ili prevenira osip izazvan suncem. PUVA-terapija (psoraleni kombinirani s UVA zračenjem) se obično primjenjuje u rano proljeće kako bi tijekom ljeta bilo manje fotoalergijskih reakcija. Rijetko se propisuju i oralni steroidi.
Rozaceja i kuperoza – poznato je da sunce pogoršava rozaceju. UVB zrake mogu povećati lučenje VEGF-a (faktor rasta vaskularnog endotela) odgovornog za širenje i slabljenje kožnih krvnih žila. I UVA zrake imaju ulogu, posebice u upalama. Odgovorne su za oštećenje površinskih vaskulariziranih razina kože i za nakupljanje tvari odgovornih za upalu – citokine, kemokine i druge. UV zrake tako kožu „drže“ u stanju upale te su odgovorne za širenje krvnih žila. Preporuča se odabrati dermatološki ispitanu kremu za sunčanje s vrlo visokom zaštitom širokog spektra, koja je pogodna za rozaceju. To može doprinijeti smanjenju crvenila na licu ili izbjeći njegovo pogoršanje.
Akne – stanje kože sklone aknama može se pogoršati tijekom toplijeg vremena. Kada sunce isuši masnu i aknama sklonu kožu, potrebna joj je dodatna hidracija. Naime, kad sunce isuši kožu, žlijezde lojnice počinju stvarati višak sebuma – poznat kao seboreja, što je prva faza nastanka akni. Drugi rezultat isušivanja kože je keratoza. To podrazumijeva otvrdnjavanje površine kože, što sprječava sebum da otječe iz pora i ometa prirodni proces kojim se mrtve stanice ljušte. Tako nastaju komedoni.
Tijekom toplijeg vremena povećava se proizvodnja znoja na koži i licu. To je pogodno okruženje za razvoj Propinobacterium acnes – glavnog uzročnika nastanka akni, koji može napredovati i širiti se. Zato se preporučuju preparati za zaštitu od sunca u obliku fluida ili formulacija koje sadrže sastojke za regulaciju sebuma. Također bi trebale biti nekomedogene, s visokim faktorom zaštite od UV zraka. Često se u takve formulacije dodaje cink koji ima važnu ulogu u regeneraciji kože.
Oštećena koža – ako se nakon ozljeda, kirurških ili kozmetičkih zahvata koža izloži suncu, ima veći rizik od hiperpigmentacija. Zato osobe s oštećenom kožom i ožiljcima trebaju zaštititi kožu s visokim faktorima zaštite od sunca tijekom cijele godine.
Priprema kože “iznutra”
Na zdravlje kože utječe i prehrana, pa ju pravilnim odabirom namirnica možemo i iznutra nahraniti, zaštititi i pripremiti za izlaganje suncu. Preporuča se prehrana bogata bjelančevinama, omega masnim kiselinama i vitaminima, posebice A, B, C i D. Namirnice bogate tim sastojcima su uglavnom voće i povrće, posebice mrkva, zeleno lisnato povrće, sušene marelice, dunja, zatim riblje ulje i riba poput lososa, tune i pastrve. Naime, izlaganje kože UV zračenju vodi stvaranju slobodnih radikala i oštećenjima tkiva koja nastaju uslijed fotooksidacije. Brojne studije pokazale su da određeni nutrijenti mogu biti od velikog značaja u zaštiti kože od tih oštećenja.
Karotenoidi su pigmenti odgovorni za boju mnogih vrsta voća, povrća i biljaka, od žute, narančaste, crvene do zelene boje. Spadaju u terpene topljive u mastima, tetraterpenoide. Dijele se na karotene i ksantofile. Karoteni se uglavnom vežu uz narančastu boju, a najpoznatiji su alfa- i beta-karoten te likopen. Ksantofili su žuti pigmenti iz skupine karotenoida koji su široko rasprostranjeni u prirodi. U ksantofile spadaju lutein, zeaksantin, neoksantin, violaksantin, te alfa- i beta-kriptoksantin. Ne mogu se sintetizirati u ljudskom tijelu, već se unose prehranom. Karotenoidi kao antioksidansi imaju važnu ulogu u zaštiti tkiva od fotooksidacije izazvane UV zračenjem.
Dodaci prehrani koji sadrže antioksidanse poput beta-karotena, astaksantina, likopena, zeaksantina, vitamina B kompleksa, selena i cinka, vitamina C, E i B3, svakako mogu pridonijeti fotozaštitnom kapacitetu organizma. Njihovom kontinuiranom konzumacijom tijekom proljeća, koža se može pripremiti za izlaganje suncu tijekom ljeta, mogu se umanjiti oštećenja i pojava alergija na sunce te dulje zadržati preplanuli ten.
A dodaci prehrani u obliku tekućine, praška ili tableta koji sadrže sastojke poput kolagena, elastina, ceramida, omega masnih kiselina, hijaluronske kiseline, koenzima Q10, te vitamina i minerala svakako mogu pridonijeti regeneraciji kože iznutra.
Beta-karoten je glavni karotenoid u mrkvi. Prekursor je vitamina A i snažan antioksidans. Prirodni izvori osim mrkve su paprika, špinat, kelj, peršin, dinja, rajčica, marelica, te alge Dunaliella salina i spirulina (Arthrospira platensis). Provedene studije pokazuju da dugoročna prehrana bogata beta-karotenom može pripremiti kožu za sunce, te ju zaštititi od štetnih sunčevih zraka. Ima izniman učinak na starenje kože i fotostarenje, i to uklanjanjem slobodnih radikala i inhibiranjem enzima koji mogu proizvesti radikale i tako uzrokovati oštećenja stanica i starenje kože. U nekoliko studija provedenih u kliničkim uvjetima, pokazan je zaštitni učinak beta-karotena od nastanka opeklina od sunca. Za postizanje najboljeg učinka preporučuje se započeti uzimanje 2 mjeseca prije pojačanog izlaganja suncu, a preporučena dnevna doza je 8-12 mg na dan. Za razliku od vitamina A, beta-karoten je siguran za primjenu u trudnoći.
Likopen je biljni pigment iz skupine karotenoida koji je zaslužan za žarko crvenu boju rajčica. Osim u rajčicama, nalazi se i u drugom crvenom voću i povrću, poput lubenice i papaje. Istraživanja su pokazala da proizvodi od rajčice, u kojima prevladava likopen, smanjuju oksidativni stres i djeluju kemopreventivno. Antioksidativna funkcija likopena podrazumijeva zaštitu stanica i staničnih struktura od štete izazvane djelovanjem slobodnih radikala. Pomaže u postizanju boljeg tamnjenja kože, zaštiti od opeklina i štetnih utjecaja sunčevih zraka. U studijama se najčešće spominje zaštitna uloga kod raka prostate, dojke, endometrija i pluća. Preporučena dnevna doza je 5-10 mg.
Astaksantin je crvenkasti pigment koji pripada u skupinu ksantofilnih karotenoida. Prirodni izvori astaksantina su mikroalge (Haematococcus pluvialis), fitoplanktoni, gljive, bakterije i morske životinje kao što su losos, jastog, kozice, škampi i krill račići. Svakodnevno uzimanje astaksantina može zaštititi DNK od oksidativnih oštećenja te pospješiti funkciju imunološkog sustava. Smatra se da upravo antioksidativno djelovanje astaksantina ima ključnu ulogu u zaštiti od UV fotooksidacije, upala, karcinoma, infekcije s Helicobacter pylori i degenerativnih bolesti u starijoj dobi. Preporučena dnevna doza je 4-8 mg na dan. Za potpuno djelovanje savjetuje se priprema od 2-4 tjedna prije intenzivnijeg izlaganja suncu.
Lutein i zeaksantin spadaju u skupinu ksantofilnih karotenoida. Studije pokazuju da pridonose hidraciji, lipidnoj peroksidaciji, elastičnosti kože i fotoprotekciji. Štite od oksidativnog stresa i oštećenja DNA molekula, uzrokovanih UVA zrakama. Postoje studije koje opisuju i djelovanje na djelomično smanjenje fotokarcinogeneze uzrokovane UVB zrakama. Selektivno se nakupljaju u makuli retine oka, pa se smatra da imaju ulogu u funkciji centralnog vida. Brojne studije upućuju na njihovo povoljno djelovanje na zdravlje očiju. Imaju antioksidativni učinak i sposobnost filtriranja plavog svjetla. U dodacima prehrani nalaze se u obliku estera ili u kristalnom obliku koji se obično dobiva iz cvijeta kadifice (Tagetes erecta). U hrani se u većim količinama nalaze u zelenom lisnatom povrću (kelj, špinat, brokula) te u žuto obojenim namirnicama (mrkva, repa, tikva, kukuruz, žumanjak). Preporučena doza je 10-20 mg na dan.
Koenzim Q10 je lipidni antioksidans. U prirodi je prisutan u kvascima, bilju, svim životinjskim tkivima, a u ljudskom organizmu najviše koncentracije su u srcu, jetri, bubrezima i gušterači. Reducirani oblik ubikinol svojim antioksidativnim djelovanjem prevenira produkciju slobodnih radikala i rizične modifikacije proteina, lipida i DNA. U mitohondrijima sudjeluje u procesu transformacije hranjivih tvari (ugljikohidrata, masti i proteina) u energiju u obliku adenozin trifosfata (ATP). Također ima ulogu zaštite vitamina E u organizmu. Postoje in vitro dokazi da može potisnuti produkciju fibroblasta izazvanu UVA induciranim kolagenazama čime se smanjuje razgradnja kolagena. Ljudsko tijelo sintetizira koenzim Q10, ali se starenjem njegova sinteza kontinuirano smanjuje. Preporučena dnevna doza je 30-120 mg.
Vitamin C (askorbinska kiselina) je snažan antioksidans, topljiv u vodi. Primjenuje se peroralno i topikalno. Peroralno preporučena dnevna doza je 500-1.000 mg. Što se tiče njegovog utjecaja na kožu – inhibira enzim tirozinazu čime smanjuje hiperpigmentacije, sudjeluje u sintezi kolagena i elastina, te u povezivanju keratinskih vlakana. Topikalna primjena smanjuje oštećenje kože uzrokovano UV zračenjem, a time i pojavu raka kože. No, vrlo je nestabila molekula koja pod djelovanjem UV zraka ili na zraku gubi svoju antioksidativnu sposobnost i postaje neaktivna. Da bi se optimizirala perkutana apsorpcija i postigla aktivnost vitamina C, važno je proizvesti adekvatnu formulaciju za njegov učinkovit topikalni prijenos. Neke studije pokazale su da se esterifikacijom hidroksilne skupine rješava problem nestabilnosti unutar formulacije. Intenzivno se istražuju nove formulacije za stabiliziranje vitamina C poput mikrokapsula, liposoma i mikroemulzija, iako su mnoge od njih već na tržištu.
Vitamin E (alfa-tokoferol) je antioksidans topljiv u lipidima. Sprječava oksidaciju polinezasićenih masnih kiselina u fosfolipidima staničnih membrana i neutralizira slobodne radikale, upravo one koji ubrzavaju proces fotostarenja. Prirodni izvori vitamina E su namirnice biljnog porijekla, sjemenke, orašasti plodovi, biljna ulja, zeleno lisnato povrće, meso, perad, jaja i ulje pšeničnih klica. U dodacima prehrani preporučena dnevna doza je 12-15 mg u obliku alfa-tokoferola. U dermokozmetičkim prozvodima koristi se za njegu i regeneraciju kože, a često ima ulogu i kao antioksidacijski konzervans. Kada je primijenjen topikalno, brojne studije su zabilježile njegovo djelovanje u zaštiti od UVB zračenja, a prepoznata je i akutna redukcija eritema kod sunčevih opeklina, tamnjenja i fotostarenja. Od ukupno 32 izomera vitamina E, d-α-tokoferol ima najveću biološku aktivnost.
Resveratrol je prirodni polifenol i jak antioksidans, prisutan u brojnim namirnicama od kojih su najpoznatije crno grožđe, borovnice, brusnice, vino, kakao i tamna čokolada. Biljke proizvode resveratrol kao odgovor na ozljedu, ozon, UV zračenja te gljivične ili bakterijske infekcije. Služi im za brže zacjeljivanje oštećenih dijelova, porezotina i pukotina. Vinova loza proizvodi resveratrol da bi se zaštitila od plijesni i regenerirala, što joj omogućuje dugovječnost i do 100 godina. Kliničke studije potvrdile su da od UV zračenja može zaštititi i ljudsku kožu. Stimulira proizvodnju kolagena i elastina, te zaustavlja glikaciju, odgovornu za duboke bore.
Ekstrakt zelenog čaja (Camellia sinensis) sadrži velike količine polifenola, posebice katehina, koji su poznati kao snažni antioksidansi s fotoprotektivnim svojstvima, među kojima se ističe epigalokatehin-3-galat (EGCG). Neutraliziraju slobodne radikale, smanjuju upalu izazvanu sunčevim zrakama i sprječavaju pojavu pigmentacijskih mrlja. Zahvaljujući protuupalnim svojstvima preporuča se u dermokozmetičkim proizvodima za osjetljivu kožu.
Omega masne kiseline su dio hidrolipidnog filma i epidermisa. Esencijalne omega-3 i omega-6 masne kiseline imaju važnu ulogu u stvaranju lipida u koži. Imaju pozitivan učinak na prevenciju starenja, regeneraciju i hidraciju kože. Zahvaljujući protuupalnom učinku, mogu biti od velike koristi kod upalnih stanja kože kao što su psorijaza, akne i atopijski dermatitis. Njihovo povoljno djelovanje dokazano je i kod smanjenja znakova fotostarenja uzrokovanog pretjeranim izlaganjem UV zračenju, a ublažit će i razne hiperpigmentacije na koži. Njihov nedostatak može dovesti do suhe i nadražene kože te različitih neželjenih dermatoloških stanja. Postoje znanstveni dokazi koji pokazuju da se lokalnom primjenom kombinacije eikozapentaenske (EPA) i dokozaheksaenske (DHA) kiseline te gama linolenske kiseline (GLA), kojom obiluje ulje noćurka, može poboljšati elastičnost kože.
Selen je nemetal, element u tragovima koji se u prirodi javlja kao kombinacija anorganskog (selenid, selenat i selenit) i organskog (selenometionin ili selenocistein) oblika. Pohranjuje se u različitim organima u organizmu: štitnjači, jetri, mišićima, bubrezima te muškim i ženskim spolnim žlijezdama. Selen se ugrađuje u više proteina u tijelu, koje nazivamo selenoproteinima (npr. glutation-peroksidaza) a koji imaju brojne funkcije u organizmu, poglavito antioksidativne i protuupalne. Važan je dio antioksidativnog enzima (glutation-peroksidaze) koji štiti stanice od štetnih učinaka slobodnih radikala induciranih UV zračenjem. Glavni izvori selena u hrani su meso i mesne prerađevine, riba i plodovi mora, cjelovite žitarice, a apsolutno najveći sadržaj selena pronađen je u brazilskim oraščićima. Preporučen dnevni unos iznosi 55 mcg.
Južnoamerička paparat (Polypodium leucotomos) sadrži derivate kavene i ferulične kiseline koje dokazano sprječavaju oštećenja DNA, smanjuju upalu, zaustavljaju procese povezane s fotostarenjem, a štite i imunosni sustav kože. Pozitivne učinke pokazala je i kod fotodermatitisa, melazmi, atopijskog dermatitisa i vitiliga. Preporučena dnevna doza je od 150-600 mg, a preporučuje se uzimanje započeti barem 2 tjedna prije izlaganja suncu.
Probiotici također mogu pomoći u pripremi kože za sunčanje. Najnovija istraživanja pokazuju da korištenje probiotika može pomoći spriječiti i liječiti stanja kože koja uključuju ekcem, akne, suhu kožu, ali i štetu koju može uzrokovati UV zračenje. Neki probiotici potiču proizvodnju lipida koji zadržavaju vlagu u koži. Isto tako dovode u ravnotežu pH kože i štite od štete koju nanose slobodni radikali.
Zaključak
Dolaskom sunčanih i sve toplijih dana, kožu treba početi pripremati za sunce raznovrsnom prehranom ili dodacima prehrani namijenjenim za tu ulogu. Pretjerana izloženost UV zrakama može dovesti do pojave hiperpigmentacija, opeklina, ubrzanog starenja kože i alergijskih reakcija. Karotenoidi imaju važnu ulogu u zaštiti kože od štetnih učinaka UV zračenja. Budući da je oksidativna šteta koju uzrokuje UV zračenje na očima i koži danas vrlo dobro dokumentirana, povoljna djelovanja antioksidansa mogu biti vrlo korisna „unutrašnja“ zaštita koju valja kombinirati s odgovornim izlaganjem suncu.
S obzirom da smo prirodno, dolaskom toplijih dana sve više izloženi suncu, tj. UV zrakama, ali i da smo im više izloženi zbog klimatskih promjena, dermokozmetički proizvodi za zaštitu kože od sunca danas se preporučuju tijekom čitave godine.
Literatura:
Ivančević Ž, Rumboldt Z, Bergovec M, Silobrčić V, Kuzman I, Štimac D, et al. MSD Priručnik dijagnostike i terapije. Split: Placebo d.o.o.; 2010.
Sjerobabski-Masnec I, Šitum M. Skin aging. Acta Clin Croat 2010; 49: 515-519. Dostupno na : https://hrcak.srce.hr/clanak/126404.
Priručnik za primjenu dodataka u prehrani. Zagreb: Croatian Association of self-medication industry (CASI); 2024.
Huang HY, Caballero B, Chang S, et al.Multivitamin/mineral supplements and prevention of chronic disease. 2006;2:234.
Werninghaus K. The role of antioxidants in reducing photodamage. In: Gilchrest B, ed. Photodamage. London, UK: Blackwell Science; 1995;249.
Martin Guerin et al. Haematococcus astaxanthin: applications for human health and nutrition. TRENDS in Biotechnology Vol.21 No.5 May 2003.
Heinrich U, Moore CE, De Spirt S, Tronnier H, Stahl W. Green Tea Polyphenols Provide Photoprotection, Increase Microcirculation, and Modulate Skin Properties of Women. J. Nutr. 2011;141(6):1202-1208.
McArdle F, Rhodes LE, Parslew RA, et al. Effects of oral vitamin E and beta-carotene supplementation on ultraviolet radiation-induced oxidative stres sin human skin. Am J Clin Nutr. 2004;80:1270.
Gonzalez S, Pathak MA, Cuevas J, et al. Topical or oral administration with an extract of Polypodium leucotomos prevents acute sunburn and psoralen-induced phototoxic reactions as well as depletion of Langerhans cells in human skin. Photodermatol Photoimmunol Photomed. 1997;13:50.
González S, Fernández-Lorente M, Gilaberte-Calzada Y. The latest on skin photoprotection. Clin Dermatol. 2008; 26:614-626.
Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018.
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/12366/Alergije-na-sunce.html