Poražavajući su podaci da 29% žena pati od intimnih zdravstvenih tegoba i da si same postavljaju dijagnozu. Nadalje, 33% žena nikada ne koristi proizvode za pomoć kod takvih stanja, iako osjećaju simptome. S obzirom na navedeno, zaključujemo da je nužno provoditi programe prevencije i kontrole usmjerene na spolno i reproduktivno zdravlje, unutar kojih veliku ulogu ima i ljekarnik sa svojim ljekarničkim kompetencijama. Svako razdoblje u životu žene ima svoje osobitosti o kojima ovisi i pristup terapiji. Pritom je vrlo važno educirati i poticati na redovite ginekološke preglede da bi se različite bolesti pravovremeno dijagnosticirale.
Predmenstrualni sindrom
PMS (predmenstrualni sindrom) obuhvaća niz simptoma koje većina žena osjeća svaki mjesec, a mogu biti na nekoliko razina: fizički, psihički i emocionalni. Sindrom je vrlo varijabilan i individualan, a 90% žena navodi promjene raspoloženja, pad koncentracije, bolove u grudima, nadutost, grčeve, glavobolje, omaglice, umor, pospanost i drugo. Javljaju se redovito, tjedan do dva prije početka menstruacije, što znači da dugo traju, ali je utješna činjenica da najčešće prestaju nekoliko sati od početka menstruacije.
Pravi uzrok nastanka PMS-a nije jasan, ali se pretpostavlja da uz genetsku predispoziciju, upravo promjena razine spolnih hormona u krvi (estrogena i progesterona) uvelike utječe na intenzitet simptoma. Naime, razina estrogena za vrijeme ovulacije izrazito je visoka, što uzrokuje energičnost, povećan libido i bolje opće raspoloženje, dok u predmenstrualnoj fazi (nakon ovulacije, ali prije menstruacije) pada njegova razina, a povećava se razina progesterona. To uzrokuje uznemirenost, napade vrućine i pojačan apetit. Postoje teorije koje navode razinu vitaminsko-mineralnog statusa, posebice kalcija i magnezija te manjak serotonina kao čimbenike koji mogu pridonijeti tom stanju.
Najčešći simptom odnosi se na grčeve u trbuhu, koji mogu biti blagi i jedva osjetni, ali i toliko jaki da remete svakodnevno funkcioniranje. Češće se javljaju kod žena koje imaju nepravilne menstrualne cikluse i obilna krvarenja. Važno je žene educirati da izrazito bolni grčevi mogu biti i simptom nekih ginekoloških bolesti kao što su endometrioza ili adenomioza, posebice ako se jave naglo.
Kod velikog broja žena dolazi i do pogoršanja stanja kože, jer povećana razina progesterona dovodi do lučenja sebuma i posljedično do nastanka akni. Također, neposredno pred menstruaciju raste i razina testosterona koji zauzima primat nad estrogenom i progesteronom, a ishod je još veće izlučivanje sebuma.
Promjene apetita u vidu kompulzivnog prejedanja posebice slatkim namirnicama, također imaju hormonsku etiologiju. Naime, povišena razina progesterona ubrzava metabolizam, a manjak serotonina stvara želju za hranom kako bi nadomjestio svoju koncentraciju. Uslijed pada razine serotonina dolazi do vazokonstrikcije krvnih žila, što uzrokuje i glavobolju. Glavobolja, ali i drugi predmenstrualni bolovi (osjetljive grudi, bolovi u mišićima i zglobovima) također imaju hormonsku etiologiju. Ako je bol jakog intezniteta, preporuča se analgetik bez odgode.
Važno je naglasiti da PMS može pogoršati postojeće kronične bolesti kao što su depresija, anksiozni poremećaj, migrena, sindrom iritabilnog kolona, astma, alergije itd.
Kako liječiti PMS?
Prije svega, vrlo je važno osluškivati tijelo i pratiti cikličko odvijanje simptoma koje se može pripisati PMS-u. U tom razdoblju bilo bi dobro izbjegavati stresne aktivnosti i okolnosti koje iscrpljuju. Potrebni su redovit san, dovoljno tekućine i odmor.
Bolne grčeve, glavobolju i bolove u mišićima tretiramo nesteroidnim antireumaticima među kojima primat imaju ibuprofen u dozi 400-600 mg 3-4x/dan; naproksen za kojeg je preporuka inicijalno uzimanje 550 mg, a zatim po potrebi 275 mg nakon 8-12 sati; te acetilsalicilna kiselina u dozi 300-600 mg 3-4x/dan.
Ako su simptomi u vidu boli, glavobolja, kožnih oboljenja i sl. toliko jaki da ometaju funkcioniranje, preporuča se razgovarati s ginekologom o primjeni hormonske terapije, tj. hormonske kontracepcije u niskim, kontroliranim dozama.
Znanstveno je dokazano da pojedini vitamini i minerali mogu pomoći pri ublažavanju navedenih simptoma. Ističu se kalcij: koji pomaže u smanjenju umora i želje za hranom; vitamin B6 koji pozitivno djeluje na raspoloženje, nadutost i anksioznost; vitamin D i magnezij u prevenciji migrene i bolnih grčeva; a omega-3 i omega-6 masne kiseline utječu na izgled kože, metabolizam, ali i na grčeve.
Menopauza
Ljekarnik kao dio zdravstvenog tima, ima ulogu u detekciji i olakšavanju simptoma koje žena doživljava u intezivnom i nekima teškom razdoblju menopauze. Nastup menopauze znači i prestanak proizvodnje većine estrogena i jajnih stanica, a dijagnoza se postavlja nakon izostanka mjesečnice tijekom godine dana.
Često se liječenje menopauzalnih problema dijeli na razdoblje peri- i postmenopauze, pa valja naglasiti da perimenopauza obuhvaća razdoblje koje može trajati i 10 godina prije menopauze, dok postmenopauza obuhvaća razdoblje nakon nastupa menopauze. U razdoblju perimenopauze menstrualni ciklusi počinju pokazivati nepravilnosti, a godinu do dvije prije menopauze dolazi do naglog pada razine estrogena kada se počnu javljati i najčešći simptomi.
Postmenopauza je simptomatski povoljnije razdoblje, jer najčešće znači i prestanak simptoma koji su bili izraženiji u perimenopauzi. U prosjeku, simptomi mogu trajati i 4-5 godina nakon posljednje menstruacije. Međutim, postmenopauza zahtijeva poseban liječnički i ljekarnički nadzor, i to zbog rizika od razvoja osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti. Prijevremena menopauza je nastup menopauze prije 40. godine života, što nosi rizik razvoja brojnih zdravstvenih tegoba.
Većina žena u razdoblje menopauze ulazi između 45. i 55. godine života, a značajnu ulogu u terminu imaju genetika, okolišni uvjeti i pušenje kao čimbenik koji nepovoljno utječe na funkciju jajnika. Najčešće prisutni simptomi koji su posljedica naglog pada razine estrogena su: osjećaj umora i iscrpljenosti, napadaji vrućine (valunzi), promjene raspoloženja, noćno znojenje, nesanica, smanjen libido, porast tjelesne mase, vrtoglavice, glavobolje, problemi s urogenitalnim sustavom, promjene na koži i kosi, bolovi u zglobovima i mišićima, zaboravljivost.
Kako pristupiti liječenju simptoma menopauze?
Tretiranje simptoma ovisi o njihovoj jačini i učestalosti kao i ev. kroničnim bolestima. Simptomi menopauze najučinkovitije se tretiraju primjenom hormonskog nadomjesnog liječenja, tj. niskim dozama estrogena ili estrogena i progesterona tijekom određenog razdoblja, najčešće ne dulje od pet godina. Hormonsko nadomjesno liječenje je načelno sigurno, ali nosi i određene rizike. Svakako nije opcija za žene koje su imale karcinom dojke ili karcinom endometrija, kao ni za one koje su preboljele ili imaju duboku vensku trombozu.
Važno je naglasiti da hormonsko liječenje utječe na sistemske simptome poput napadaja vrućine ili noćnog znojenja. Primjena estrogena ima i povoljan utjecaj na kosti u vidu prevencije osteoporoze, a neka istraživanja upućuju i na smanjen rizik od karcinoma debelog crijeva. No, povišen je rizik od razvoja srčanih bolesti, moždanog udara i karcinoma dojke.
Hormonsko liječenje moguće je i kao lokalna primjena estrogena, u vidu vaginalnih krema kod izraženog simptoma suhoće, ili u vidu transdermalnih pripravaka – estrogenskih flastera koji se često propisuju kod simptoma depresije i anksioznosti.
Mogu li biljke zaista pomoći?
U smjernicama za liječenje menopauze NAMS-a (North American Menopause Society) ženama u menopauzi preporučuje se ponajprije promjena životnog stila i uzimanje prirodnih dodataka prehrani kao što su izoflavonoidi, vitamin E i cimicifuga. Cimicifuga ima mogućnost oponašati selektivni učinak estrogena, a možemo reći i da je trenutačno najispitivanija biljka iz skupine koja sadrži fitoestrogene. Neke od ostalih biljaka koje se koriste za ublažavanje simptoma menopauze su: crvena djetelina, soja, hmelj, kineska anđelika, konopljika, lan i sladić. Njihova osobitost je što sadrže fitoestrogene (tvari biljnog podrijetla koje imaju sličnost sa ženskim spolnim hormonima) koji mogu modulirati estrogenske receptore. Najviše su istraživani izoflavoni.
Kod upotrebe biljnih preparata valja biti oprezan ako je žena u etiologiji imala hormonski ovisan karcinom te ako je na terapiji martefarinom. Važno je naglasiti da individualni odgovor na biljne preparate može varirati. Istraživanja su pokazala da poboljšanje obično dolazi nakon četiri tjedna kontinuirane primjene.
Cimcifuga (Cimicifuga racemosa) – Brojna in vitro, in vivo i klinička ispitivanja provedena zadnjih 25 godina pokazuju da izopropanolni ekstrakt cimicifuge može djelovati kao selektivni modulator receptora estrogena. Njega karakterizira agonistički učinak na, primjerice, živčani sustav i kosti, kao i nedostatak agonističkog učinka kada je riječ o grudima, maternici i rodnici. Pretpostavlja se da izopropanolni ekstrakt cimicifuge djeluje na sličan način kao SERM-ovi (Selective Estrogen Receptor Modulators) odnosno kao agonist u središnjem živčanom sustavu i kostima, ali da nema nepovoljnih utjecaja na tkivo dojke, maternice i rodnice.
Doza za preparate cimicifuge iznosi od 40-200 mg suhog podanka, a uzima se podijeljena u dvije doze. Vrlo rijetko se kod nekih pacijentica mogu pojaviti blage želučane tegobe koje ne iziskuju prekid terapije. Ako se uzme u prevelikim dozama, moguće su nuspojave kao glavobolja, vrtoglavica i omaglica. Potreban je oprez kod pacijentica s težim oštećenjem jetre.
Biljke koje također imaju povoljan učinak na simptome menopauze su crvena djetelina (Trifolium pretense), lan (Linum usitatissimum) i soja (Glycine max), a važno je istaknuti i učinak mace – adaptogene biljke koja ne sadrži fitoestrogene.
Maka (Lepidium meyenii) postaje sve popularnija zbog svog doprinosa regulaciji hormonske aktivnosti i zdravlju reproduktivnog sustava. Ljekoviti dio biljke je korijen koji sadrži bjelančevine, masne kiseline, fruktozu, vlakna, škrob, tanin, vitamine (B1, B2, B12, C) i minerale (natrij, kalij, kalcij, bakar, cink, željezo, mangan, silicij, magnezij). Znanstvenici je svrstavaju među adaptogene biljke koje se redovito koriste u tradicionalnoj medicini, jer povećavaju izdržljivost na stres, imaju utjecaj na postizanje hormonalne ravnoteže te su sigurne za konzumaciju. Takve biljke posjeduju djelatnu tvar koja podržava homeostazu, tj. fiziološku ravnotežu organizma, pomičući je u smjeru bolje otpornosti na fiziološki stres, odnosno omogućavaju da se tijelo bolje prilagodi na stresne okolnosti.
S obzirom da se radi o adaptogenoj biljci, može se preporučiti i kod blage hormonske neravnoteže, neredovitih i bolnih menstruacija kod adolescentica, pubertetskih akni, neredovitih menstrualnih ciklusa, umora i stresa.
Što je važno naglasiti pacijenticama?
Menopauza je osjetljivo razdoblje za svaku ženu, pa je o njoj potrebno što više razgovarati i ublažiti neugodne simptome koji se na tom putu pojave. Također, važno je naglasiti razliku između uobičajenih simptoma i onih koji zahtijevaju posjet liječniku, posebno ako se radi o pojavi krvarenja u razdoblju nakon godine dana od nastupa menopauze. Žene treba potaknuti da budu blage prema sebi, da nastoje održavati optimalan san i prehranu, da vježbaju i borave na svježem zraku, uz smanjenje konzumacije alkohola.
Zašto je neplodnost žena danas tako učestala pojava?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) neplodnost je bolest reproduktivnog sustava definirana nemogućnošću postizanja kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci nezaštićenih redovitih spolnih odnosa. Sekundarna neplodnost je izostanak zanošenja nakon barem jedne prethodne trudnoće.
Epidemiologija neplodnosti povezuje se s dva najčešća razloga – predugo odgađanje roditeljstva ili neprepoznati muški čimbenik. Najviša razina plodnosti je između 20.-24. godine života. Nakon 35. opada 50% u odnosu na plodnost u 25. godini. Razlog ubrzanog pada plodnosti je u zalihi i kvaliteti jajnih stanica. Prije detaljne obrade neplodnosti valja isključiti infekcije, i to najprije one uzročnike bolesti koji bi mogli utjecati na reprodukciju kod muškaraca i kod žena.
Lijekovi također mogu biti uzrok neplodnosti, a među njima se ističu kemoterapijski lijekovi, neuroleptici i antipsihotici. Također, reverzibilnu neplodnost može uzrokovati upotreba spironolaktona te prekomjerna upotreba nesteroidnih antireumatika kao što su ibuprofen ili acetilsalicilna kiselina.
Među najčešćim uzrocima neplodnosti žena su poremećaji ovulacije. Problem može biti na razini hipotalamusa ili hipofize – žlijezda odgovornih za regulaciju proizvodnje spolnih hormona.
Uzroci poremećaja ovulacije su:
- sindrom policističnih jajnika;
- disfunkcija hipotalamusa/hipofize – iz hipofize se luče FSH i LH hormoni, potrebni za normalnu regulaciju menstrualnog ciklusa. Ako im se poremeti lučenje (zbog stresa, naglog gubitka težine, poremećaja u prehrani…) može doći do neredovitih ovulacija, pa čak i do potpunog gubitka ovulacija;
- preuranjena iscrpljenost jajnika – to je gubitak funkcije jajnika prije 40. godine života, zbog čega žene jako rano ulaze u menopauzu,a može biti uzrokovano genetskim poremećajima, autoimunim bolestima, zračenjem itd.;
- hiperprolaktinemija – stanje povišene razine hormona prolaktina u krvi, koji luči hipofiza, može uzrokovati poremećaje menstrualnog ciklusa. Uzrok može biti u samoj žlijezdi, ali i uzimanje nekih lijekova također može dovesti do takvog stanja;
- poremećaji lučenja hormona štitnjače također mogu dovesti do poremećaja ovulacije i menstrualnog ciklusa.
Neplodnost kod žena može obuhvaćati i poremećaje na razini jajovoda, i to u vidu oštećenih ili začepljenih jajovoda koji sprječavaju spermije da dođu do jajne stanice.
Potrebno je spomenuti i poremećaje na maternici i cerviksu:
- miomi – benigni tumori maternice česti su kod žena reproduktivne dobi. Mogu ometati implantaciju zbog svoje veličine i položaja u šupljini maternice.
- anomalije maternice – poremećaji oblika maternice prisutni od rođenja, mogu otežavati začeće i održavanje trudnoće.
- stenoza (suženje) cerviksa.
Životni stil također ima utjecaj na reproduktivno zdravlje, a negativno najviše utječu pušenje, alkohol, kava, tjelesna neaktivnost, stres i pretilost. Posebno se ističe pretilost, jer se uz nju vežu inzulinska rezistencija, policistični jajnici i anovulacija. Naime, postoje rezultati koji definiraju da žene s BMI>30 nakon smanjenja tjelesne težine za 5-10% smanjuju razinu testosterona, inzulinsku rezistenciju i luteinizirajući hormon (LH), što pozitivno utječe na začeće. Također, žene s BMI<20 trebaju, prije svega, povećati tjelesnu težinu i nakon njenog povećanja započeti s tretmanom protiv neplodnosti.
Farmakološke metode liječenja neplodnosti
Terapija lijekovima koristi se kod onih pacijentica koje imaju neredovite ovulacije ili im one u potpunosti izostaju, a veliku većinu čine žene sa sindromom policističnih jajnika. Najčešće primjenjivani lijekovi su nesteroidni lijekovi za plodnost, gonadotropini (FSH), Hcg (humani korionski gonadotropin), analozi GnRH (hormon koji oslobađa gonadotropin) i dr.
Suplementi sa znanstvenom podlogom kod neplodnosti
Vitamin E –snižene koncentracije zabilježene su kod žena s endometriozom, a one osim toga pokazuju i visoku aktivnost lipidne peroksidacije nakon kontrolirane ovarijske stimulacije. Iz toga logično proizlazi da su ciljna skupina koja bi mogla imati benefit od nadoknade vitamina E. Pokazano je da suplementacija vitaminom E kod žena koje se liječe IVF-om dovodi do statistički značajnog porasta stope kliničkih trudnoća. Istraživan je i njegov utjecaj na ishode liječenja MPO u skupini žena >35 godina, kod kojih primjena vitamina E rezultira kraćim vremenom potrebnim za postizanje kliničke trudnoće.
Vitamin C – kod pacijentica s poremećajem luteinske faze koncentracija antioksidansa u serumu je snižena, dok je serumska lipoperoksidaza povišena. Iz toga proizlazi hipoteza o korisnosti nadoknade vitamina C. U studiji u kojoj su žene s defektom luteinske faze uzimale nadoknadu od 750 mg vitamina C na dan, zabilježen je porast razine progesterona te viša stopa kliničkih trudnoća u odnosu na kontrolnu skupinu.
Melatonin– Istraživan je utjecaj suplementacije melatoninom kod pacijentica liječenih IVF-om, s posebnim fokusom na pacijentice s lošom prognozom i lošom stopom oplodnje u prethodnom IVF ciklusu. Pokazana je značajno viša stopa oplodnje žena koje su uzimale melatonin tijekom IVF postupka. Do sada nisu zabilježene nuspojave melatonina, te valja razmotriti njegovu primjenu kod pacijentica s lošijim odgovorom jajnika na stimulaciju, kao i kod pacijentica s anamnezom niže stope oplodnje nakon stimulacije.
Folna kiselina – Zajedno s piridoksinom (B6) snižava serumsku razinu homocisteina. Kliničke studije pokazale su da su niska razina folata kao i visoka koncentracija homocisteina rizični čimbenik za ponavljanje spontanih pobačaja. Preporučeni unos je 400 mikrograma folne kiseline na dan, uz uravnoteženu prehranu.
Vitamin B6 – Njegova uloga u povećanju šansi za ostvarivanje kliničke trudnoće istraživana je s ohrabrujućim rezultatima. Analizom podataka iz Nurses Health Study pokazano je da je profilaktičko uzimanje povezano s manjom šansom za anovulacijske cikluse. Nedostatak vitamina B6 povezan je s većom stopom ranih spontanih pobačaja i smanjenom stopom trudnoća.
Inozitol – Njegovi metaboliti pripadaju vitaminima B kompleksa te imaju 9 stereoizomera. Dva najvažnija stereoizomera su mioinozitol i D-kiroinozitol.
Primjena inozitola nalazi svoje mjesto u liječenju žena sa sindromom policističnih jajnika. Anovulaciju i hiperandrogenizam dodatno može pogoršati kompenzatorna hiperinzulinemija koja je posljedica inzulinske rezistencije. Inozitol je posljednjih godina jedan od često korištenih dodataka prehrani za pacijentice s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom, jer povoljno utječe na LH sekreciju i na mehanizme sazrijevanja oocita kod PCOS-a.
Vitamin D – Ergokalciferol (D2) i kolekalciferol (D3) dobivamo iz hrane, a mogu se proizvesti i pod utjecajem UVB svjetla. Djeluju kao prohormoni i reguliraju ravnotežu kalcija i fosfata. Receptori za vitamin D nalaze se u raznim tkivima, pa i u reproduktivnim organima. Kolekalciferol u jajnicima stimulira proizvodnju progesterona, estradiola i estrona. Pokazalo se da žene s višom razinom vitamina D u serumu i u folikularnoj tekućini imaju bolje ishode liječenja neplodnosti. U usporedbi s općom populacijom, među neplodnim ženama nađena je značajno češća deficijencija vitamina D.
Omega-3 masne kiseline – Postoji pozitivna povezanost između unosa omega-3 masnih kiselina i razine estradiola, broja folikula i kvalitete embrija tijekom stimulacije jajnika za IVF. Studija koja je analizirala utjecaj mediteranske prehrane, bogate tim masnim kiselinama, na ishode IVF/ICSI, pokazala je veću stopu trudnoća u skupini žena na mediteranskoj prehrani. Također je zabilježen pozitivan utjecaj mediteranske prehrane na višu koncentraciju folata u krvi te vitamina B6 i u serumu i u folikularnoj tekućini.
Selen – Više istraživanja govori u prilog pozitivnog učinka selena na reproduktivno zdravlje žena. Fiziološki je selen kofaktor za konverziju tiroksina u trijodtironin. Kliničke studije pokazale su da kod žena oboljelih od Hashimotovog tireoiditisa suplementacija selena značajno snižava protutijela na tireoperoksidazu, koja su rizični faktor za pobačaje neovisno o funkciji štitne žlijezde.
Multivitaminski pripravci – pokazali su se učinkovitima kod oba spola. Povezani su s poboljšanjem parametara plodnosti sjemena te većom stopom trudnoća kod žena čiji su partneri koristli multivitaminske pripravke. I kod žena su također povezani s višom stopom trudnoća, ali usprkos povoljnim učincima potreban je oprez u primjeni, da pojedine komponente kombiniranih pripravaka ne bi prešle preporučene doze i prouzrokovale neželjene učinke.
Endometrioza – često ginekološki neprepoznato stanje
Endometrioza je kronična bolest koju karakterizira pojava tkiva sluznice koja oblaže maternicu (endometrij) na različitim mjestima u tijelu, gdje se takvo tkivo inače ne nalazi. Takva mjesta najčešće su organi unutar zdjelice i trbušne šupljine: jajnici, jajovodi, mokraćni mjehur, tanko i debelo crijevo, rektum, rodnica, kirurški ožiljci i sl. Rijetko, ali moguće, takva se tkiva mogu naći i na mjestima izvan trbušne šupljine kao što su pluća.
Zanimljivo je da se tkivo endometrija ponaša jednako kao i normalna sluznica maternice, pa za vrijeme menstruacije prolazi kroz sve promjene kroz koje prolazi i maternica – raste, zadebljava se i naposljetku se ljušti. Žena s endometriozom krvari iz svih tih endometrijskih tvorbi izvan maternice, a nakupljena krv izaziva iritaciju, grčeve i bol, a nerijetko se pojavljuju i ožiljkaste priraslice koje mogu pridonijeti nastanku kronične boli.
Pravi razlog nastanka endometrioze još uvijek nije prepoznat, a postoji nekoliko teorija od kojih možemo istaknuti onu o retrogradnoj menstruaciji. Pojam je to koji se odnosi na pomak komadića tkiva sluznice maternice u trbušnu šupljinu, a ne, kako bi trebalo biti, van kroz rodnicu.
Pojavnost endometrioze očituje se kod 10-15% žena reproduktivne dobi, a važan utjecaj imaju genetika, rana menarha, kratki ciklusi, dugotrajana i obilna menstrualna krvarenja, abnormalnosti maternice i sl. Njenu pojavnost smanjuje upotreba hormonske kontracepcije kao i sama trudnoća. Bolest najčešće počinje oko dvadesete godine života i traje 20-25 godina.
Simptomi endometrioze su kronična zdjelična bol, najjača za vrijeme menstruacije, bolna menstruacija, bol prilikom spolnog odnosa, obilne menstruacije, učestali zatvori ili proljevi, napuhnutost, bol prilikom mokrenja i dr. Najvažnije je naglasiti da je endometrioza važan uzrok neplodnosti žena. Naime, organi najčešće zahvaćeni endometrijem maternice su jajovod i jajnici, a samo tkivo endometrija u njima smanjuje prohodnost, kao i jajnici ispunjeni krvlju, tzv. čokoladne ciste koje ometaju ovulaciju.
Koje su opcije liječenja endometrioze?
Glavni ciljevi terapije su umanjiti simptome boli, očuvati plodnost i poboljšati kvalitetu života. Prva linija terapije su lijekovi protiv bolova, nesteroidni protuupalni lijekovi, ibuprofen, acetilsalicilna kiselina i naproksen. Nadalje, lijekovi koje koristimo u kontroli endometrioze su:
- oralna hormonska kontracepcija – kombinacije estrogena i progestina koje sprječavaju ovulaciju i usporavaju rast sluznice maternice te na taj način smanjuju simptome dismenoreje i obilnog krvarenja;
- progestini: čisti preparati progesterona primjenjuju se kod žena koje zbog nekih medicinskih razloga ne smiju uzimati preparate estrogena, odnosno kontracepcijske pilule;
- agonisti androgena: sintetski hormoni koji sprječavaju rast sluznice maternice i endometrijskih tvorbi van maternice, pa posljedično reduciraju obilnost menstrualnog krvarenja.
Mogu li pomoći suplementacija i prehrana?
Smatra se da endometriozu može pogoršati hrana koja mijenja hormonalnu ravnotežu, a to su crveno meso, alkohol, kofein, pržena hrana i sl.
Što se tiče suplementacije, bilo bi poželjno u dnevnu rutinu uvesti preparate željeza, omega-3 masne kiseline te antioksidanse (vitamine C, E, likopen, astakstantin itd). Osim toga preporučuje se nadopuna prehrane mineralno-vitaminskim dodacima kao što su magnezij, vitamini B skupine (osobito B2, B6, B12 i folna kiselina), lipotropici kolin i inozitol te aminokiselina metionin. Kolin i inozitol potiču detoksikacijsku funkciju jetre i konjugaciju estradiola u manje učinkovite oblike kao što su estron i estriol, koji se potom izlučuju putem žuči. Metionin je aminokiselina donor sumpora koji je važni čimbenik mnogih antioksidativnih i imunoloških procesa, prije svega procesa metilacije, jednog od temeljnih metaboličkih procesa.
Istraživanja su pokazala da je dugotrajno liječenje s ekstraktom kore francuskog primorskog bora (piknogenol) čije je antioksidacijsko djelovanje približno 20 puta snažnije od antioksidacijskog djelovanja vitamina C, učinkovito u smanjenju simptoma endometrioze kao što su bol u zdjelici i dismenoreja. Intenzitet simptoma u skupini pacijentica liječenih piknogenolom je blago, ali konstantno opadao od teških do umjerenih simptoma, a gledano u cijelosti, zabilježeno je statistički značajno smanjenje intenziteta simptoma endometrioze za 33%. Pri tome nije registriran nepovoljan učinak na menstrualni ciklus, a tijekom razdoblja praćenja, pet pacijentica je ostvarilo trudnoću. Preporučena dnevna doza je 30 mg ekstrakta 2x na dan.
Sindrom policističnih jajnika
Policistični jajnici (PCOS) najčešći su endokrinološki poremećaj kod žena reproduktivne dobi, koji se manifestira povišenim vrijednostima luteinizirajućeg (LH) hormona i testosterona, te niskom razinom folikulostimulirajućeg (FSH) hormona. Upravo zbog takve hormonske raspodjele, 90% anovulacija uzrokovano je upravo PCOS sindromom, a jasno je i da vodi u neplodnost.
Uzrok PCOS-a nije poznat, ali se smatra da je uvjetovan genetski i okolišno. Često je povezan i s drugim dijagnozama kao što su pretilost, inzulinska rezistencija, hiperinzulinemija i dijabetes tipa 2.
Osnovne značajke sindroma su neredovite ovulacije, a time i neredovite menstruacije, kao i androgeni simptomi (pojačana dlakavost, akne, alopecija).
Policistični izgled jajnika dokazuje se ultrazvukom, a očituje se postojanjem 12 ili više folikula promjera od 2-9 mm.
Ciljevi liječenja ovise o dobi, simptomima i reprodukcijskim namjerama, a baziraju se na regulaciji menstrualnog ciklusa, zaštiti endometrija, otklanjanju hiperandrogenizma, regulaciji pretilosti, inzulinske rezistencije, hiperlipidemije i ostalih udruženih bolesti. U početku liječenja nužno je provesti nefarmakološke mjere zdravog načina života da bi se regulirala tjelesna težina. Naime, studije su pokazale da smanjenje tjelesne težine za 5-10% smanjuje razinu testosterona za 35%, a inzulinsku rezistenciju za 40%.
Farmakološko liječenje
Prva linija liječenja odnosi se na niskodozirne antiandrogene gestagene (ciproteron acetat, drospirenon, norgestimat) koji imaju antiandrogeni učinak, i to tako da smanjuju akne i hirzutizam, ali istodobno otežavaju gubitak tjelesne težine. Kliničke studije pokazale su veliku prednost ciproteron acetata u otklanjanju navedenih simptoma.
Ako navedeni gestageni ne pomažu, potrebno je uvesti antiandrogene (flutamid, finasterid) te naposlijetku i metformin. Primjer česte terapijske opcije je: niskodozirna hormonska kontracepcija + flutamid (62,5-125 mg/dan) + metformin (750-1.500 mg/dan). Druga linija liječenja često se primjenjuje uz prvu liniju, a obuhvaća gestagene (didrogesteron) te inzulin senzitirajuće lijekove (metformin, pioglitazon, roziglitazon).
Metformin i PCOS
Kod žena sa sindromom PCOS-a proizvodi se više inzulina za održavanje normalne razine glukoze u krvi, pa je među njima visok stupanj onih s inzulinskom rezistencijom. Povećana razina inzulina provocira jajnike na produkciju testosterona koji uzrokuje niz problema fizičke prirode, a naposlijetku i neplodnost. Tu nalazimo prostor za djelovanje metformina koji poboljšava osjetljivost perifernih tkiva na inzulin, što rezultira i smanjenjem koncentracije inzulina u cirkulaciji. Metformin se kod PCOS-a koristi off label u dozi od 750-1.500 mg na dan, za vrijeme obroka, a pozitivne rezultate pokazuje nakon otprilike 3 mjeseca primjene.
Suplementacija kod PCOS-a
Inozitol – Inozitoli su prirodne molekule prisutne u ljudskom organizmu, koje kao slobodne molekule imaju čitav niz funkcija: utječu na raspoloženje i metabolizam serotonina, na rast i funkciju perifernog živčanog sustava, na reprodukciju uspostavljanjem ovulacije, povećavaju kvalitetu jajnih stanica i metabolizam spermija, utječu na osjetljivost na inzulin, smanjuju kolesterol, LDL kolesterol i trigliceride, a povećavaju HDL kolesterol te utječu na očuvanje mineralne gustoće kosti. Upravo zbog toga smatra ih se esencijalnim nutrijentima koje se nekad svrstavalo u obitelj B vitamina.
Inozitoli se dijele na mioinozitol (MI) i D-kiroinozitol (DCI). Svako tkivo ima optimalan omjer između njih, što podržava specifičnu funkciju određenog tkiva. Na periferiji – u jetri, masnom tkivu i mišićima – oba inozitola djeluju slično, pojačavajući inzulinski signal i promovirajući metabolizam glukoze. Dakle, smanjuju inzulinsku rezistenciju. Fiziološki omjer MI i DCI na tim stanicama je 40:1.
Nedostatak DCI-a i njegova neravnoteža s MI-om izravno je povezana s inzulinskom rezistencijom. Naime, dokazano je da je kod dijabetičara razina D-kiroinozitola smanjena, a mioinozitola povećana. Stoga primjena DCI-a kod njih učinkovito smanjuje hiperglikemiju i hipertrigliceridemiju. S druge strane, na razini jajnika MI olakšava ovulaciju i kvalitetu jajne stanice, a DCI pojačava hiperandrogenizam i inhibira ovulaciju. Zato fiziološki omjer MI i DCI na razini jajnika iznosi 100:1.
Utvrđeno je da je primjena DCI-a značajno poboljšala osjetljivost na inzulin kod pretilih žena s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom, te dovela do povećanja stope ovulacije i smanjenja koncentracije androgena, krvnog tlaka i masnoća u krvi.
Krom pikolinat – Krom je esencijalni element nužan za funkcioniranje ljudskog organizma, koji ima važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata i metabolizmu lipida. U istraživanjima rađenim kod pacijentica s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom, pokazalo se da je suplementacija kromom utjecala na pad serumske razine inzulina i slobodnog testosterona te na poboljšanje BMI i lipidnog profila, što je dovelo do smanjenja kardiometaboličkih rizika, poboljšanja proinflamatornog odgovora i smanjenja oksidativnog stresa stanica.
Smatra se da krom ima ulogu u prijenosu inzulinskih signala u stanice, te na taj način potiče djelovanje inzulina i ulazak glukoze u stanice, što dovodi do smanjenja razine šećera i inzulina u krvi.
Također je uspoređivano djelovanje kroma u obliku kromovog pikolinata koji poboljšava crijevnu apsorpciju kroma, na PCOS i inzulinsku rezistenciju u odnosu na metformin. Pokazalo se da suplementacija kromovim pikolinatom povećava unos glukoze u stanice te tako ima povoljan učinak na smanjenje BMI, razine inzulina natašte i slobodnog testosterona kod bolesnica s PCOS-om. Važno je napomenuti da su efekti kromovog pikolinata u studijama bili usporedivi s metforminom, s puno boljim sigurnosnim profilom i podnošljivošću.
Literatura:
Users/ivomocic/Downloads/peraic_pavla_diplomski_rad_2021.pdf
Ruder EH, Hartman TJ, Reindollar RH, Goldman MB. Female dietary antioxidant intake and time to pregnancy among couples treated for unexplained infertility. Fertility and Sterility 2014;101(3):759–66. 42.
Showell MG, Brown J, Clarke J, Hart RJ. Antioxidants for female subfertility. U: The Cochrane Collaboration, ur. Cochrane Database of Systematic Reviews. Chichester, UK: John Wiley & Sons, Ltd; 2013
Henmi H, Endo T, Kitajima Y, Manase K, Hata H, Kudo R. Effects of ascorbic acid suppleme tation on serum progesterone levels in patients with a luteal phase defect. Fertil Steril. 2003;80(2):459–61.
Tamura H, Takasaki A, Miwa I, Taniguchi K, Maekawa R, Asada H, i ostali. Oxidative stress impairs oocyte quality and melatonin protects oocytes from free radical damage and improves fertilization rate. J Pineal Res. 2008;44(3):280–7.
Buhling KJ, Grajecki D. The effect of micronutrient supplements on female fertility. Current Opinion in Obstetrics & Gynecology 2013;25(3):173–80
Chavarro JE, Rich-Edwards JW, Rosner BA, Willett WC. Use of multivitamins, intake of B vitamins, and risk of ovulatory infertility. Fertil Steril 2008.;89(3):668–76.
Ronnenberg AG, Venners SA, Xu X, Chen C, Wang L, Guang W, i ostali. Preconception B-vitamin and homocysteine status, conception, and early pregnancy loss. Am J Epidemiol. 2007;166(3):304–12.
Genazzani AD, Lanzoni C, Ricchieri F, Jasonni VM. Myo-inositol administration positively affects hyperinsulinemia and hormonal parameters in overweight patients with polycystic ovary syndrome. Gynecol Endocrinol. 2008;24(3):139–44.
Zittermann A. Vitamin D in preventive medicine: are we ignoring the evidence? Br J Nutr. 2003;89(5):552–72. 87.
Parikh G, Varadinova M, Suwandhi P, Araki T, Rosenwaks Z, Poretsky L, i ostali. Vitamin D regulates steroidogenesis and insulin-like growth factor binding protein-1 (IGFBP-1) production in human ovarian cells. Horm Metab Res. 2010;42(10):754–7.
Gärtner R, Gasnier BCH, Dietrich JW, Krebs B, Angstwurm MWA. Selenium supplementation in patients with autoimmune thyroiditis decreases thyroid peroxidase antibodies concentrations. J Clin Endocrinol Metab. 2002;87(4):1687–91.