Istraživanja pokazuju da više od 40% pacijenata s pretilošću ima barem jedan nutritivni deficit i prije nego što uopće započnu bilo kakvu farmakološku terapiju. Kada se u takav nutritivni kontekst uvede GLP-1 terapija koja smanjuje ukupni kalorijski unos za 16-39%, rizik od daljnjeg pogoršanja nutritivnog statusa postaje klinički relevantan. Autorica članka: prof.dr.sc. Darija Vranešić Bender, dipl.ing.. inPharma 102, ožujak/travanj 2026.
Agonisti GLP-1 receptora (GLP-1 RA) poput semaglutida i tirzepatida, korjenito su promijenili pristup farmakološkom liječenju debljine. Unatoč iznimnoj učinkovitosti, ti lijekovi nose specifične izazove: gastrointestinalne nuspojave, gubitak mišićne mase i nutritivni deficiti koji se javljaju kao izravna posljedica snažne supresije apetita. Kako bismo osigurali optimalne ishode liječenja, od velike pomoći mogu biti komplementarne terapije – ne kao zamjena, već kao često neophodna nadopuna farmakoterapiji.
Komplementarne terapije uz agoniste GLP-1 receptora usmjerene su na tri glavna cilja: ublažavanje gastrointestinalnih nuspojava, sprečavanje gubitka mišićne i koštane mase te prevenciju i terapiju nutritivnih deficita koji mogu nastati zbog smanjenog unosa hrane. Primarna uloga ljekarnika u tom kontekstu je pružanje savjetovanja temeljenog na dokazima o tim terapijama, optimizacija adherencije prema liječenju, savjetovanje o ublažavanju nuspojava i sigurna integracija komplementarnih pristupa s postojećim terapijama. Kao najdostupniji zdravstveni djelatnik, ljekarnik je često prvi izvor informacija za pacijente na farmakoterapiji debljine – ne samo pri preuzimanju lijeka, već i u trenucima nesigurnosti, pojave nuspojava ili gubitka motivacije. Upravo tada, strukturirano farmaceutsko savjetovanje o komplementarnim terapijama može biti presudno za ishode liječenja. Uloga nutricionista temelji se na strukturiranom i kontinuiranom praćenju nutritivnog statusa osoba na terapiji GLP-1 RA, uvođenju individualno prilagođenog plana prehrane i dodataka prehrani te suradnja s ostalim zdravstvenim djelatnicima uključenim u liječenje tih bolesnika. Uloga nutricionista nezamjenjiva je i u dugoročnom osiguravanju postignutih rezultata, jer nakon prestanka primjene terapije uspjeh ovisi isključivo o tome je li osoba trajno promijenila prehrambene i životne navike ili nije.
Paradoks pretilosti i nutritivni deficiti
Razumijevanje komplementarnih pristupa nemoguće je bez razumijevanja jednog na prvi pogled proturječnog fenomena paradoksa nutritivnih deficita u pretilosti. Pretilost je kronična bolest kod koje prekomjeran kalorijski unos ne jamči nutritivnu adekvatnost, a koegzistencija prekomjernog kalorijskog unosa i mikronutritivnih deficita nije iznimka, već pravilo. Istraživanja pokazuju da više od 40% pacijenata s pretilošću ima barem jedan nutritivni deficit i prije nego što uopće započnu bilo kakvu farmakološku terapiju.
Razlozi za to su višestruki. Prehrana bogata kalorijama često je siromašna mikronutrijentima, osobito vitaminima B-kompleksa, vitaminom D, cinkom, magnezijem i željezom. Trajno prisutna upala niskog stupnja, koja prati pretilost, pospješuje utilizaciju antioksidansa, uključujući vitamine C i E te selen. Promijenjen sastav crijevne mikrobiote smanjuje biološku raspoloživost pojedinih nutrijenata, a povećana sinteza hepcidina ograničava apsorpciju željeza. Uz to, vitamini topljivi u mastima – A, D, E i K sekvestriraju se u obilno zastupljenom masnom tkivu i manje su biološki dostupni, dok povećana crijevna propusnost dodatno otežava apsorpciju željeza, cinka i vitamina B-skupine.
Kada se u takav nutritivni kontekst uvede GLP-1 terapija koja smanjuje ukupni kalorijski unos za 16-39%, rizik od daljnjeg pogoršanja nutritivnog statusa postaje klinički relevantan. Studije praćenja pacijenata pokazuju da oko 14% pacijenata na GLP-1 terapiji razvije nutritivni deficit unutar prvih šest mjeseci, a oko 22% unutar dvanaest mjeseci. Nedostatak vitamina D raste sa 7,5% na 13,6%, prevalencija sideropenične anemije se udvostručuje, a određeni postotak pacijenata gubi klinički značajnu količinu dragocjene mišićne mase.
Zabrinjavajući je i podatak da je 92% pacijenata koji su počeli koristiti GLP-1 terapiju prethodnih šest mjeseci nije posjetilo nutricionista, dok su nutritivni deficiti bili za 1,5 puta češće zabilježeni upravo kod onih koji su se konzultirali s nutricionistom – što jasno govori o svojevrsnom jazu koji ljekarnik može djelomično premostiti.
Proteinski dodaci prehrani i očuvanje mišićne mase
Jedan od najvažnijih komplementarnih pristupa uz GLP-1 terapiju je osiguravanje adekvatnog unosa proteina. Ta preporuka nije stvar trenda – ona proizlazi iz jasnih patofizioloških mehanizama koji nastaju kao posljedica farmakološki induciranog gubitka tjelesne mase.
Kliničke studije u kojima je korištena terapija GLP-1 RA konzistentno pokazuju da 15-40% ukupno izgubljene tjelesne mase može potjecati iz nemasne tjelesne mase, dakle primarno iz mišićnog tkiva, a pojedina istraživanja bilježe i više postotke. Taj gubitak nije zanemariv – ekvivalentan je gubitku mišićne mase koji se inače događa u rasponu od dvadeset godina prirodnog starenja odrasle osobe. Gubitak mišića usporava bazalni metabolizam, smanjuje funkcionalnu sposobnost i značajno povećava rizik od tzv. sarkopenijske pretilosti – stanja koje uzrokuje brojne negativne zdravstvene posljedice neovisno o tjelesnoj masi.
Preporučeni dnevni unos proteina iznosi 1,2-1,5 g po kilogramu prilagođene tjelesne mase, pri čemu je prilagođena tjelesna masa za osobe s BMI ≥ 30 kg/m² definirana formulom: visina (m)² × 27,5. U nekim smjernicama stručnih društava gornja granica preporuke seže i do 2,0 g/kg/dan, s time da se 1,5 g po kilogramu nemasne tjelesne mase smatra preciznijim pristupom. Minimalna granica od 1,2 g/kg na dan smatra se kritičnom točkom ispod koje dolazi do ubrzanog gubitka mišićne mase, a podaci pokazuju da samo oko 43% korisnika GLP-1 terapije uspijeva doseći čak i taj minimum. Praktičan cilj je 80-120 g proteina na dan, raspoređenih idealno u četiri do pet obroka s oko 25-30 g proteina po obroku, da bi se maksimizirala stimulacija sinteze mišićnih proteina.
Međutim, sam unos proteina bez adekvatnog mehaničkog opterećenja mišića neće optimalno potaknuti sintezu mišićnih proteina. Kombinacija adekvatnog proteinskog unosa i treninga snage jedina je pouzdana strategija za očuvanje mišićne mase za vrijeme farmakološki induciranog gubitka tjelesne mase. Ne smije se zaboraviti i na adekvatan odmor i dovoljno sna, što također značajno doprinosi optimizaciji ravnoteže proteina u tijelu i očuvanju mišićne mase.
Kada dnevne potrebe nije moguće podmiriti isključivo iz prehrambenih izvora – što je pri smanjenom apetitu i ranom osjećaju sitosti koji prate GLP-1 terapiju vrlo česta situacija – može se savjetovati uvođenje proteinskih dodataka prehrani. Proteini sirutke (whey protein) najčešće se koriste kao dodatak proteina visoke biološke vrijednosti životinjskog porijekla, a za pacijente koji preferiraju biljne izvore dostupni su proteini graška, soje, konoplje, badema ili riže. Peptidi kolagena mogu biti korisna nadopuna, osobito s obzirom na ulogu kolagena u zdravlju zglobova i vezivnog tkiva, no treba napomenuti da nisu potpuni izvor svih esencijalnih aminokiselina i ne mogu biti jedini proteinski izvor. Ljekarnik treba savjetovati pacijenta o odabiru preparata bez visokog sadržaja dodanih šećera ili drugih sastojaka koji bi povećali kalorijski unos bez nutritivne vrijednosti.
Vlakna i psilijum: pomoć kod nuspojava i sinergija s GLP-1
Prehrambena vlakna, a osobito prah psilijuma, zauzimaju posebno mjesto u komplementarnoj terapiji uz GLP-1 lijekove, iz dva razloga koji se međusobno nadopunjuju.
Prvo, vlakna izravno utječu na jednu od najčešćih nuspojava te terapije – zatvor – koji se javlja kod 17-24% pacijenata. Usporen gastrointestinalni motilitet, jedan od mehanizama djelovanja GLP-1 agonista, izravno pridonosi ovoj nuspojavi. Prah psilijuma, zahvaljujući svojoj sposobnosti upijanja vode i formiranja gela u probavnom sustavu, normalizira konzistenciju stolice i olakšava prolaz sadržaja kroz crijevo.
Drugo, vlakna i rezistentni škrob posreduju u lučenju kratkolančanih masnih kiselina fermentacijom u debelom crijevu, što ujedno stimulira endogeno lučenje GLP-1, peptida YY i leptina. Na taj način, adekvatan unos vlakana sinergijski djeluje s farmakoterapijom i pridonosi produženju osjećaja sitosti, boljoj regulaciji glukoze i povoljnijem sastavu crijevne mikrobiote.
Preporučeni dnevni unos vlakana iznosi najmanje 25-28 g, no stvarni unos kod pacijenata na GLP-1 terapiji često je dramatično niži – studije bilježe prosječni unos od samo 14,5 g na dan. Ljekarnik i nutricionist svakako trebaju savjetovati povećanje konzumacije hrane bogate vlaknima – povrća, sjemenki, mahunarki, cjelovitih žitarica – ali i specifične dodatke prehrani: prah psilijuma, mljeveni lan ili chia sjemenke. Preporučena doza vlakana u obliku dodatka prehrani u literaturi iznosi više od 10 g na dan, tijekom najmanje četiri tjedna. Pri tome treba naglasiti dva praktična aspekta: unos vlakana treba povećavati postupno da bi se izbjeglo pogoršanje nadutosti, i svakako ga treba pratiti povećanim unosom tekućine.
Kod pacijenata koji pate od proljeva (javlja se u 19-30% slučajeva, i to nešto češće uz dugodjelujuće GLP-1 agoniste= vrijede nešto drugačije preporuke – privremeno smanjiti unos vlakana (izuzev praha psilijuma koji se preporučuje i kod zatvora i kod proljeva), izbjegavati mliječne proizvode, sokove i hranu s laksativnim učinkom, zaslađena pića te proizvode sa šećernim alkoholima poput sorbitola, manitola i ksilitola, uz osiguravanje adekvatne hidracije bistrim tekućinama u manjim gutljajima.
Probiotici i prebiotici: obnova crijevne mikrobiote
Sve više dokaza upućuje na to da je crijevna mikrobiota aktivni regulator energijskog metabolizma, apetita i odgovora na farmakoterapiju. Pretilost sama po sebi narušava raznolikost i sastav crijevne mikrobiote, smanjuje dostupnost nutrijenata za apsorpciju i pojačava crijevnu propusnost. Već su spomenute gastrointestinalne nuspojave GLP-1 terapije, a one ujedno pridonose daljnjem narušavanju ravnoteže mikrobioma.
Probiotici i prebiotici preporučuju se uz GLP-1 terapiju s ciljem obnove ravnoteže crijevne mikrobiote, ublažavanja gastrointestinalnih nuspojava i poboljšanja podnošljivosti terapije. Klinički podaci iz studije provedene na 27 pacijenata pokazuju da kombinacija probiotika s više sojeva uz nižu dozu liraglutida ostvaruje usporedivo smanjenje tjelesne mase kao viša doza liraglutida bez probiotika, ali uz znatno povoljniji profil nuspojava – svega 59% pacijenata u kombiniranoj skupini bilježilo je blage, prolazne gastrointestinalne simptome, nasuprot 80% u skupini na visokoj dozi bez probiotika.
Mehanizmi kojima probiotici podupiru terapiju obuhvaćaju povećanje raznolikosti crijevne mikrobiote, optimizaciju luminalnog pH, jačanje crijevne barijere i smanjenje blage kronične upale. Sve su to procesi koji su često oštećeni u pretilosti i koji, kada se poboljšaju, pozitivno utječu na bioraspoloživost nutrijenata i metabolički odgovor na farmakoterapiju. Individualna prilagodba i pažljiv odabir probiotičkih pripravaka nužan je u populaciji tih bolesnika, a korisno može biti i određivanje sastava crijevnog mikrobioma u svrhu ciljane primjene probiotičkih sojeva.
Prebiotici, vlakna koja selektivno hrane korisne bakterije, mogu se uzimati odvojeno ili u kombiniranim sinbiotičkim preparatima, uz napomenu da i njihov unos treba postupno povećavati da bi se izbjegli meteorizam i flatulencija.
L-Glutamin i butirat za crijevnu barijeru
I glutamin i butirat pozitivno utječu na funkciju crijevne barijere i propusnost crijeva. Glutamin pomaže održavanju čvrstoće uskih veza između stanica (tzv. tight junctions) dok butirat poboljšava strukturu i funkciju sluznice. Agonisti GLP-1 receptora koji se često koriste za liječenje pretilosti također mogu poboljšati funkciju crijevne barijere i smanjiti upalu, ali česte su gastrointestinalne nuspojave, a njihov učinak na propusnost crijeva kod osoba s pretilosti još se istražuje.
Dodatak butirata može ublažiti metaboličke poremećaje i potencijalno sinergijski povećati sistemski glutamin, što upućuje na moguću kombiniranu korist za propusnost crijeva u modelima pretilosti, iako su podaci kod ljudi ograničeni. Visoke doze glutamina (više od 30 g na dan) mogu smanjiti propusnost crijeva, ali kod pacijenata na GLP-1 terapiji još nema dovoljno dokaza, pa su potrebna daljnja istraživanja da bi se potvrdile učinkovitost i sigurnost.
Nadoknada mikronutrijenata: ciljana i individualizirana suplementacija
Budući da supresija apetita dovodi do nižeg ukupnog unosa hrane, suplementacija ključnim mikronutrijentima često postaje neophodna već u ranim fazama GLP-1 terapije. Kritični nutrijenti za koje je zabilježen značajan nedostatak uz ovu terapiju su: vitamini A, C, D, E, K, B12, folat i kolin, te minerali kalcij, magnezij, kalij, željezo i cink.
Vitamin D zaslužuje posebnu pozornost. Nedostatak je iznimno čest kod pacijenata s pretilosti, jer se taj liposolubilni vitamin sekvestrira u masnom tkivu i postaje manje biološki raspoloživ. Uz ulogu u zdravlju kostiju i imunosnoj funkciji, vitamin D ima dokazane blagotvorne učinke na inzulinsku osjetljivost i mišićnu funkciju, što ga čini osobito važnim u prevenciji sarkopenijske pretilosti. Pacijenti s pretilosti trebaju dva do tri puta veće doze kolekalciferola u odnosu na osobe normalne tjelesne mase, ili primjenu kalcifediola koji zaobilazi hepatalni korak aktivacije, uz napomenu da se doziranje treba prilagoditi prema izmjerenim vrijednostima u krvi.
Vitamin B12 rizičan je mikronutrijent, jer smanjeni unos hrane životinjskog podrijetla, koji prati promjenu prehrambenih preferencija uz GLP-1 terapiju, izravno smanjuje dostupnost tog vitamina. Deficit B12 može se manifestirati neurološkim simptomima i megaloblastičnom anemijom, a klinički tijek može biti neprimjetan, jer se simptomi razvijaju sporo.
Željezo je osobito ugroženo zbog povećane sinteze hepcidina u pretilosti, koji blokira apsorpciju željeza iz crijeva, a smanjeni unos crvenog mesa može dodatno pogoršati situaciju. Suplementacija željezom treba biti vođena laboratorijskim nalazima feritina i transferinskog zasićenja, da bi se izbjegla nepotrebna suplementacija koja nosi vlastite rizike. Idealan dodatak prehrani sa željezom svakako bi trebao sadržavati oblik željeza koji se dobro apsorbira i koji ne uzrokuje neželjene nuspojave. Neki od tih oblika su željezo bisglicinat te laktoferin. Suvremenim tehnološkim operacijama određeni kemijski oblici željeza mogu se prilagoditi kako bi bili bolje iskoristivi i podnošljivi. Primjeri takvih postupaka su mikrokapsuliranje, vezanje u liposome, fermentacija Koji plijesni u mediju bogatom željezom, uklapanje u fosfolipidni dvosloj i vezanje u specijalni sukrosomalni matriks te kombinacija soli željeza s hemoglobinom.
Magnezij i kalij su elektroliti čiji se deficit može manifestirati mišićnim grčevima, glavoboljom, zatvorom i kroničnim umorom – simptomima koje je lako previdjeti ili pogrešno interpretirati. Ljekarnik može savjetovati praćenje tih simptoma kao kliničkih indikatora za suplementaciju.
Suplementacija se preporučuje u sljedećim situacijama: kada prehrana ne uključuje barem dvije do tri porcije voća i povrća na dan, kod osjećaja kroničnog umora ili mišićnih grčeva, kod nedovoljnog unosa proteina te kod unosa vlakana ispod 28 g na dan. Multivitaminski pripravak, uz ciljanu suplementaciju vitaminom D i magnezijem, može biti razumna osnovna strategija za većinu pacijenata na GLP-1 terapiji, uz individualiziranu nadopunu prema kliničkom stausu, komorbiditetima i laboratorijskim nalazima.
Omega-3 masne kiseline: protuupalna potpora i očuvanje mišića
Omega-3 masne kiseline, osobito EPA i DHA iz morskih izvora, pokazuju višestruke komplementarne učinke u kontekstu GLP-1 terapije. Protuupalno djelovanje osobito je relevantno s obzirom da kronična upala niskoga stupnja predstavlja jedno od patogenetskih obilježja pretilosti i jedan od mehanizama kojim pretilost ubrzava gubitak mišićne mase.
Klinička istraživanja pokazuju da suplementacija od 4 g na dan tijekom šest mjeseci rezultira mjerljivim povećanjem mišićne snage, a manji dodatak od oko 1 g na dan u kombinaciji s redukcijskom dijetom pridonosi smanjenju tjelesne mase i udjela masnog tkiva. Mehanizmi su višestruki: omega-3 masne kiseline moduliraju aktivnost mišićnih proteaza, pospješuju sintezu mišićnih proteina, poboljšavaju osjetljivost na inzulin i smanjuju razinu proupalnih citokina koji inače ubrzavaju mišićnu atrofiju. Uz to, pojedini bioaktivni sastojci hrane – poput omega-3 masnih kiselina u ribi – mogu izravno stimulirati lučenje GLP-1, čime se ostvaruje sinergijski učinak s farmakoterapijom.
Bioaktivni biljni spojevi: đumbir i protuupalni fitonutrijenti
Određeni bioaktivni biljni spojevi zaslužuju posebnu pažnju u komplementarnoj potpori GLP-1 terapije, posebice đumbir zbog svog specifičnog mehanizma relevantnog upravo za nuspojave te terapije.
Đumbir zauzima posebno mjesto zbog dvojnog mehanizma djelovanja: s jedne strane ubrzava pražnjenje želuca i ublažava mučninu, jednu od najčešćih nuspojava GLP-1 terapije, koja se javlja kod 25-44 % pacijenata. Napitak ili čaj od đumbira može se preporučiti kao mjera ublažavanja mučnine, a od koristi mogu biti i pripravci s đumbirom. S druge strane, istraživanja bilježe skromno, ali statistički značajno smanjenje tjelesne mase, glukoze u krvi i HbA1c uz redovitu primjenu đumbira, a preporučena doza iznosi oko 2 g na dan. Đumbir je dostupan u obliku čaja, kapsula ili svježe namirnice, što ga čini jednim od najpristupačnijih i najpraktičnijih komplementarnih pristupa koje ljekarnik ili nutricionist mogu preporučiti.
Kurkumin u meta-analizama koje obuhvaćaju 50-66 randomiziranih kliničkih studija pokazuje statistički značajno smanjenje razine CRP-a, TNF-alfa i interleukina-6, uz blago smanjenje tjelesne mase i opsega struka. Preporučene doze kreću se od 500-1.500 mg na dan, a uputno je preporučiti oblike s poboljšanom biološkom raspoloživošću. Ostali bioaktivni spojevi s preliminarnim dokazima – polifenoli, resveratrol, antocijani i zeleni čaj – mogu biti korisna nadopuna, no razina dokaza za čvrste kliničke preporuke još nije dovoljna.
Tjelesna aktivnost i bihevioralne intervencije kao komplementarna terapija
Tjelesna aktivnost nije tek preporučljivi dodatak u kontekstu GLP-1 terapije, ona je neophodna komponenta bez koje optimalni ishodi nisu ostvarivi. Ključna distinkcija leži u tipu aktivnosti: redovita aktivnost umjerenog do visokog intenziteta potiče endogeno lučenje GLP-1 i poboljšava kardiometaboličke parametre, dok trening snage i otpora izravno stimulira sintezu mišićnih proteina i jedini je pouzdan način očuvanja mišićne mase za vrijeme farmakološki induciranog gubitka tjelesne mase. Kombinacija GLP-1 terapije i redovite vježbe ujedno poboljšava gubitak abdominalne masti, smanjuje upalne parametre, poboljšava vaskularnu funkciju i inzulinsku osjetljivost.
Preporuka je minimalno 150 minuta aerobne aktivnosti tjedno, uz trening snage dva do tri puta tjedno. Sam unos proteina, bez adekvatnog mehaničkog opterećenja mišića, ne stimulira optimalno sintezu mišićnih proteina – to je bitna poruka koju svaki zdravstveni djelatnik treba jasno prenijeti pacijentu.
Bihevioralne intervencije obuhvaćaju svjesno jedenje (mindful eating), upravljanje stresom i higijenu sna – sve tri komponente imaju neposredni učinak na GLP-1 sustav. Nedostatak sna potiče žudnju za masnom i slatkom hranom, te usporava porast razine GLP-1 nakon obroka. Stres potiče oslobađanje kortizola, što smanjuje proizvodnju GLP-1 i usporava funkcije probavnog sustava. Prepoznavanje emocionalnih okidača za prejedanje, uz kognitivno-bihevioralnu podršku tamo gdje je dostupna, povećava šanse za dugoročno održavanje postignutih rezultata.
Nutritivna tranzicija: komplementarna potpora nakon prestanka terapije
Prestanak primjene GLP-1 agonista predstavlja osobito osjetljivu fazu u kojoj se tijelo ponovno prilagođava na brže pražnjenje želuca i povratak neurobioloških signala gladi, koji se kod osoba s pretilosti nerijetko opisuju kao „food noise“. Studije konzistentno bilježe da pacijenti bez edukacije o promjeni načina života, unutar prve godine po prestanku terapije vraćaju u prosjeku dvije trećine izgubljene tjelesne mase.
Strategija tzv. reverse dieting – postupnog povećanja kalorijskog unosa za 100-150 kcal tjedno, tijekom nekoliko tjedana do optimalnog unosa energije, može značajno umanjiti taj rebound efekt. Takav pristup omogućuje metabolizmu da se stabilizira bez naglog nakupljanja masnog tkiva, a istraživanja pokazuju da skupina koja je kalorije vraćala postupno, premda je u početku osjećala više gladi, dugoročno postiže bolju metaboličku stabilizaciju od one koja je odmah prešla na procijenjeni unos za održavanje.
Temelj dugoročnog uspjeha u toj fazi ostaje proteinski unos od 1,2-1,6 g po kilogramu tjelesne mase na dan radi očuvanja mišićne mase i metaboličke stabilnosti, uz zadržavanje strukture obroka, redovite tjelovježbe i svih navedenih komplementarnih mjera. Ljekarnik ima važnu ulogu u praćenju te tranzicijske faze i motiviranju pacijenta da navedene navike zadrži kao trajnu promjenu životnog stila, a ne kao privremenu mjeru uz terapiju.
GLP-1 agonisti predstavljaju revolucionarni iskorak u farmakološkom liječenju debljine, ali njihov pravi potencijal dolazi do izražaja samo kada su poduprti sveobuhvatnim komplementarnim pristupom. Proteinski dodaci prehrani za sprječavanje gubitka mišićne mase, vlakna i psilijum za pomoć kod probavnih nuspojava, probiotici za obnovu crijevne mikrobiote, ciljana suplementacija vitaminom D, B12, željezom i magnezijem, omega-3 masne kiseline za protuupalnu potporu, đumbir za ublažavanje mučnine i redovita tjelesna aktivnost koja uključuje trening snage – sve su to sastavnice koje sinergijski pojačavaju učinkovitost farmakoterapije i štite pacijenta od njezinih potencijalnih nutritivnih i funkcionalnih nuspojava.
Ljekarnik, kao najdostupniji zdravstveni stručnjak u kolaborativnom lancu, ima jedinstvenu poziciju za provedbu upravo ovih komplementarnih intervencija. Strukturirano farmaceutsko savjetovanje, anticipiranje ili rana detekcija nutritivnih deficita, pravovremeno upućivanje nutricionistu, psihologu ili liječniku i kontinuirana motivacijska podrška pacijentu mogu biti razlika između terapije koja daje kratkoročni rezultat i one koja trajno mijenja zdravstveni status i kvalitetu života pacijenta.
Literatura:
Abbasi F, Haghighat Lari MM, Khosravi GR, Mansouri E, Payandeh N, Milajerdi A. A systematic review and meta-analysis of clinical trials on the effects of glutamine supplementation on gut permeability in adults. Amino Acids. 2024 Oct 13;56(1):60.
Mattioli M, D’Agostino E, Valerii L. et al. Probiotics In Incretin-Based Therapy for Patient Living with Obesity: A Synergistic Approach. Journal of Pharmacy and Pharmacology Research. 8 (2024): 95-103.
Montero, A.; Sparks, G.; Presiado, M.; Hamel, L. KFF Health Tracking Poll—May 2024: The Public’s Use and Views of GLP-1 Drugs. 2024.
Mozaffarian D, Agarwal M, Aggarwal M, Alexander L, Apovian CM, Bindlish S, Bonnet J, Butsch WS, Christensen S, Gianos E, Gulati M, Gupta A, Horn D, Kane RM, Saluja J, Sannidhi D, Stanford FC, Callahan EA. Nutritional priorities to support GLP-1 therapy for obesity: A joint advisory from the American College of Lifestyle Medicine, the American Society for Nutrition, the Obesity Medicine Association, and the Obesity Society. Obes Pillars. 2025;15:100181
Mozaffarian, D. GLP-1 Agonists for Obesity—A New Recipe for Success? JAMA 2024, 331, 1007–1008
Lingow S, Carris N, Clements J, et al., “The Pharmacist’s Role in the Use of Incretin-Based Therapies for Weight Management: An Opinion of the Endocrine and Metabolism Practice and Research Network of the American College of Clinical Pharmacy,” Journal of the American College of Clinical Pharmacy, no. 10 (2025): 1078–1093
van Deuren T, Blaak EE, Canfora EE. Butyrate to combat obesity and obesity-associated metabolic disorders: Current status and future implications for therapeutic use. Obes Rev. 2022 Oct;23(10):e13498.
Vranešić Bender D, Pavić E, Martinis I. Vodič za prehranu osoba na GLP-1 lijekovima Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara (Zagreb, 2026.)