Bolesti štitnjače među najčešćim su endokrinološkim poremećajima današnjice. Hipotireoza, Hashimotov tireoiditis i hipertireoza mogu značajno utjecati na kvalitetu života, a brojni pacijenti uz standardnu terapiju traže i savjet o dodacima prehrani. Iako farmakoterapija ostaje temelj liječenja, određeni mikronutrijenti mogu imati važnu potporu u regulaciji funkcije štitnjače i imunološkog sustava.
Donosimo sažetak članka autorice Maje Vugrinec, mag. pharm., univ. mag. dermatofarmacije i kozmetologije, objavljenog u časopisu inPharma 103, svibanj/lipanj 2026. Originalni članak dostupan je zdravstvenim djelatnicima nakon registracije.
Što je štitnjača i zašto je važna?
Štitnjača (glandula thyroidea) je mali endokrini organ smješten u prednjem dijelu vrata. Unatoč svojoj veličini, ima ključnu ulogu u regulaciji brojnih funkcija organizma. Hormoni koje proizvodi – trijodtironin (T3) i tiroksin (T4) – sudjeluju u:
- regulaciji metabolizma
- održavanju tjelesne temperature
- radu srca
- rastu i razvoju organizma
- reproduktivnoj funkciji
- metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina
- neurološkom razvoju.
Zbog toga se štitnjača smatra jednim od glavnih regulatora homeostaze organizma.
Kako funkcionira štitnjača?
Rad štitnjače regulira tzv. HPT os koju čine hipotalamus-hipofiza-štitnjača.
Hipotalamus luči TRH hormon koji potiče hipofizu na stvaranje TSH-a. TSH zatim stimulira štitnjaču na proizvodnju hormona T3 i T4.
Za sintezu hormona neophodan je jod, a važnu ulogu imaju i brojni mikronutrijenti, posebno selen koji sudjeluje u pretvorbi hormona T4 u biološki aktivniji T3.
Najčešće bolesti štitnjače
Prema epidemiološkim podacima, bolesti štitnjače zahvaćaju 10–12% odrasle populacije, a znatno su češće kod žena.
Hipotireoza – je naziv za smanjenu funkciju štitnjače i nedovoljno stvaranje hormona. Najčešći simptomi uključuju:
- kronični umor
- debljanje
- osjetljivost na hladnoću
- suhu kožu i kosu
- zatvor
- usporen rad srca
- depresivno raspoloženje
- poremećaje menstrualnog ciklusa
- probleme s koncentracijom.
Najčešći uzrok hipotireoze u razvijenim zemljama je Hashimotov tireoiditis.
Hashimotov tireoiditis – najčešća je autoimuna bolest štitnjače i vodeći uzrok hipotireoze. Karakterizira ga kronična upala štitnjače tijekom koje imunološki sustav stvara protutijela protiv vlastitog tkiva. U serumu pacijenata najčešće se nalaze anti-TPO i anti-Tg protutijela. Bolest može godinama biti bez simptoma, a s vremenom dovodi do postupnog slabljenja funkcije štitnjače. Mnogi pacijenti, čak i kada imaju uredne laboratorijske nalaze i uzimaju levotiroksin, i dalje prijavljuju:
- umor
- smanjenu koncentraciju
- bolove u mišićima
- osjećaj iscrpljenosti.
Upravo zbog toga često traže dodatne načine za potporu organizmu.
Hipertireoza i Gravesova bolest – je stanje pojačane aktivnosti štitnjače. Najčešći simptomi su:
- ubrzan rad srca
- lupanje srca
- gubitak tjelesne mase
- pojačano znojenje
- nesanica
- nervoza
- drhtanje ruku
- proljevi.
Najčešći uzrok autoimune hipertireoze je Gravesova bolest.
Kod osoba s hipertireozom potreban je poseban oprez pri korištenju dodataka prehrani, osobito onih koji sadrže jod.
Nodularna bolest (čvorovi) i karcinom štitnjače – Čvorovi štitnjače vrlo su čest nalaz u općoj populaciji i većinom su benigni. Karcinom štitnjače relativno je rijedak, ali osobe koje imaju čvorove ili su liječene zbog karcinoma trebaju se prije uzimanja dodataka prehrani savjetovati s endokrinologom.
Standardna terapija
Levotiroksin je najčešće propisivani lijek za hipotireozu. Da bi se osigurala njegova optimalna apsorpcija, potrebno ga je uzimati natašte, 30-60 minuta prije doručka, uz čašu vode. Brojni dodaci prehrani i namirnice mogu smanjiti njegovu apsorpciju, uključujući: kalcij, željezo, magnezij, antacide, pripravke bogate vlaknima, soju i kavu. Zbog toga se preporučuje vremenski razmak od najmanje 2-4 sata između levotiroksina i većine mineralnih dodataka.
Kada posumnjati na problem sa štitnjačom?
Ljekarnik može prepoznati simptome koji zahtijevaju liječničku obradu. Pregled liječnika preporučuje se osobama koje imaju:
- neobjašnjiv umor
- nagle promjene tjelesne mase
- poremećaje srčanog ritma
- dugotrajnu osjetljivost na hladnoću ili toplinu
- promjene raspoloženja
- trajne probleme s koncentracijom.
Također, osobe koje uzimaju levotiroksin, a i dalje imaju izražene simptome, trebaju razgovarati s endokrinologom.
Dodaci prehrani kod bolesti štitnjače?
Dodaci prehrani ne mogu zamijeniti propisanu terapiju, ali u određenim situacijama mogu imati potporni učinak. Njihova uloga najčešće uključuje:
- nadoknadu nedostatka određenog mikronutrijenata
- potporu imunološkom sustavu
- modulacija autoimunog odgovora
- ublažavanje rezidualnih simptoma.
Najvažniji mikronutrijenti za zdravlje štitnjače
Selen – jedan od najvažnijih minerala za funkciju štitnjače. Njegove ključne uloge uključuju: pretvorbu T4 u aktivni T3; zaštitu tkiva štitnjače od oksidativnog stresa; potporu imunološkoj regulaciji. Kod osoba s Hashimotovim tireoiditisom suplementacija selenom pokazala je smanjenje razine anti-TPO protutijela.
Vitamin D – ima važnu imunomodulatornu funkciju. Nedostatak vitamina D češći je kod osoba s Hashimotovim tireoiditisom i Gravesovom bolešću. Kod laboratorijski potvrđenog manjka, suplementacija može biti opravdana kao dio potpore liječenju.
Cink – sudjeluje u metabolizmu hormona štitnjače, radu imunološkog sustava i u regulaciji TSH receptora. Posebno je važan za: vegetarijance, vegane, starije osobe i osobe s poremećajima apsorpcije.
Vitamin B12 – nedostatak vitamina B12 čest je kod osoba s Hashimotovim tireoiditisom. Simptomi manjka vitamina B12 često nalikuju simptomima hipotireoze: umor; trnci u ekstremitetima; depresivno raspoloženje; problemi s koncentracijom. Zbog toga je preporučljivo provjeriti njegove vrijednosti kod osoba koje imaju trajne simptome.
Omega-3 masne kiseline – poznate su po: protuupalnom djelovanju; regulaciji imunološkog odgovora; smanjenju proizvodnje upalnih citokina. Zbog tih svojstava često se koriste kao dodatna potpora osobama s autoimunim bolestima.
Magnezij – sudjeluje u više od 300 enzimskih reakcija u organizmu.Može pomoći kod umora, poremećaja spavanja i mišićnih grčeva.Važno je ne uzimati ga istovremeno s levotiroksinom zbog moguće interakcije.
Vitamin C – djeluje kao snažan antioksidans te može pomoći u zaštiti stanica od oksidativnog stresa i u boljoj apsorpciji levotiroksina kod određenih pacijenata.
Dodaci prehrani koji zahtijevaju poseban oprez
Jod – je neophodan za proizvodnju hormona štitnjače, ali više nije uvijek bolje.Kod osoba s Hashimoto tireoiditisom i Gravesovom bolešću visoke doze joda mogu pogoršati stanje.Poseban oprez potreban je kod pripravaka od morskih algi i kelpa zbog neujednačenog sadržaja joda.
Ašvaganda (Withania somnifera) – često se promovira kao prirodna pomoć kod umora i stresa. No, može stimulirati funkciju štitnjače, pa nije prikladna za sve pacijente, osobito osobe s hipertireozom.
L-tirozin – sudjeluje u sintezi hormona štitnjače, no trenutačno nema dovoljno kliničkih dokaza koji bi potvrdili njegovu specifičnu korist kod bolesti štitnjače.
Posebne skupine pacijenata
Trudnice – Pravilna funkcija štitnjače tijekom trudnoće ključna je za razvoj fetusa. Potrebe za jodom u trudnoći povećavaju se, no svaku suplementaciju potrebno je uskladiti s ginekologom i endokrinologom.
Starije osobe – Kod starijih osoba češći su deficiti vitamina D i vitamina B12 te problemi s doziranjem levotiroksina. Zbog toga je individualni pristup posebno važan.
Vegetarijanci i vegani – Osobe koje ne konzumiraju namirnice životinjskog podrijetla imaju povećan rizik od manjka vitamina B12, cinka i joda te često zahtijevaju prilagođenu suplementaciju.
Zaključak
Bolesti štitnjače, osobito Hashimotov tireoiditis i hipotireoza, zahtijevaju dugoročno praćenje i individualizirani pristup liječenju. Standardna terapija ostaje temelj liječenja, no određeni mikronutrijenti poput selena, vitamina D, cinka, vitamina B12, magnezija i omega-3 masnih kiselina mogu pružiti dodatnu potporu organizmu.
Prije uvođenja bilo kojeg dodatka prehrani važno je procijeniti moguće interakcije s terapijom, laboratorijske nalaze i individualne potrebe pacijenta, uz savjet liječnika ili ljekarnika.
Literatura:
Vanderpump MP. The epidemiology of thyroid disease. Br Med Bull. 2011;99:39-51. doi:10.1093/bmb/ldr030
Chaker L, Bianco AC, Jonklaas J, Peeters RP. Hypothyroidism. Lancet. 2017;390(10101):1550-1562. doi:10.1016/S0140-6736(17)30703-1
Wiersinga WM, Duntas L, Fadeyev V, Nygaard B, Vanderpump MP. 2012 ETA Guidelines: The Use of L-T4 + L-T3 in the Treatment of Hypothyroidism. Eur Thyroid J. 2012;1(2):55-71.
Stathatos N. Thyroid physiology. Med Clin North Am. 2012;96(2):165-173.
Köhrle J, Jakob F, Contempré B, Dumont JE. Selenium, the thyroid, and the endocrine system. Endocr Rev. 2005;26(7):944-984.
Ventura M, Melo M, Carrilho F. Selenium and Thyroid Disease: From Pathophysiology to Treatment. Int J Endocrinol. 2017;2017:1297658. doi:10.1155/2017/1297658
Wichman J, Winther KH, Bonnema SJ, Hegedüs L. Selenium Supplementation Significantly Reduces Thyroid Autoantibody Levels in Patients with Chronic Autoimmune Thyroiditis: A Systematic Review and Meta-Analysis. Thyroid. 2016;26(12):1681-1692.
Drutel A, Archambeaud F, Caron P. Selenium and the thyroid gland: more good news for clinicians. Clin Endocrinol (Oxf). 2013;78(2):155-164.
Triggiani V, Tafaro E, Giagulli VA, et al. Role of iodine, selenium and other micronutrients in thyroid function and disorders. Endocr Metab Immune Disord Drug Targets. 2009;9(3):277-294.
Betsy A, Binitha M, Sarita S. Zinc deficiency associated with hypothyroidism: an overlooked cause of severe alopecia. Int J Trichology. 2013;5(1):40-42.
Mahmoodianfard S, Vafa M, Golgiri F, et al. Effects of Zinc and Selenium Supplementation on Thyroid Function in Overweight and Obese Hypothyroid Female Patients: A Randomized Double-Blind Controlled Trial. J Am Coll Nutr. 2015;34(5):391-399.
Mazokopakis EE, Papadomanolaki MG, Tsekouras KC, et al. Is vitamin B12 deficiency a contributing factor to the clinical expression of Hashimoto’s thyroiditis? Hell J Nucl Med. 2012;15(3):209-212.
Štefanić M, Tokić S. Serum 25-hydroxyvitamin D concentrations in relation to Hashimoto’s thyroiditis: a systematic review, meta-analysis and meta-regression of observational studies. Eur J Nutr. 2020;59(2):433-446.
Kim D. The Role of Vitamin D in Thyroid Diseases. Int J Mol Sci. 2017;18(9):1949.
Benvenga S, Bartolone L, Pappalardo MA, et al. Altered intestinal absorption of L-thyroxine caused by coffee. Thyroid. 2008;18(3):293-301.
Surks MI, Sievert R. Drugs and thyroid function. N Engl J Med. 1995;333(25):1688-1694.
Murch SH. Toward a molecular understanding of complex dietary supplement–drug interactions. Thyroid. 2004;14(7):571-573.
Sharma AK, Basu I, Singh S. Efficacy and Safety of Ashwagandha Root Extract in Subclinical Hypothyroid Patients: A Double-Blind, Randomized Placebo-Controlled Trial. Medicine (Baltimore). 2018;97(5):e9539.
Antonelli A, Ferrari SM, Corrado A, Di Domenicantonio A, Fallahi P. Autoimmune thyroid disorders. Autoimmun Rev. 2015;14(2):174-180.
Burch HB, Cooper DS. Management of Graves Disease: A Review. JAMA. 2015;314(23):2544-2554.
Peeters RP. Subclinical Hypothyroidism. N Engl J Med. 2017;376(26):2556-2565.
Toulis KA, Anastasilakis AD, Tzellos TG, Goulis DG, Kouvelas D. Selenium supplementation in the treatment of Hashimoto’s thyroiditis: a systematic review and a meta-analysis. Thyroid. 2010;20(10):1163-1173.
Negro R, Greco G, Mangieri T, Pezzarossa A, Dazzi D, Hassan H. The Influence of Selenium Supplementation on Postpartum Thyroid Status in Pregnant Women with Thyroid Peroxidase Autoantibodies. J Clin Endocrinol Metab. 2007;92(4):1263-1268.
Kawicka A, Regulska-Ilow B. Metabolic disorders and nutritional status in autoimmune thyroid diseases. Postepy Hig Med Dosw. 2015;69:80-90.
Liontiris MI, Mazokopakis EE. A concise review of Hashimoto thyroiditis (HT) and the importance of iodine, selenium, vitamin D and gluten on the autoimmunity and dietary management of HT patients. Points that need more investigation. Hell J Nucl Med. 2017;20(1):51-56.