Ugodan dan ispunjen odličnim predavanjima, razmjenom iskustava i druženju s kolegama – tako bismo najkraće opisali održani stručni skup Psihosomatske bolesti. Skup je održan 19. rujna u Sheraton Hotelu u Zagrebu, a okupio je gotovo 400 sudionika uživo i on-line. U nastavku donosimo kratke sažetke predavanja i prikaz proizvoda koje su najveći sponzori predstavili sudionicima.
Hvala predavačima, sponzorima i svim sudionicima!
Psihodinamika psihosomatike – prof.dr.sc. Darko Marčinko, dr.med., spec.psihijatar, subspec. iz biologijske psihijatrije, psihoterapije i forenzičke psihijatrije
Psihodinamika naglašava važnost nesvjesnih mehanizama u razumijevanju psihičkog funkcioniranja. Naglasak je na razumijevanju dubinskih faktora koji su temelj izvana vidljivog ponašanja i smetnji koje nazivamo psihosomatskim. Psihodinamske teorije naglašavaju važnost prepoznavanja neverbalnog, što u konkretnoj kliničkoj situaciji implicira da je prisutnost i konstantnost terapeuta često bitnija od verbalnih poruka.
Tri su razine nesvjesnog koje su bitne u kontekstu psihosomatike, a to su individualna, grupna i kolektivna razina (arhetipovi). Uz objektivnu, vanjsku realnost, iznimno je bitna i subjektivna, unutarnja psihička realnost. Upravo nesklad faktora vanjske realnosti s psihičkom realnosti povećava rizik psihosomatskih reakcija. Psihodinamski terapijski pristup tzv. psihosomatskim poremećajima zasniva se na poboljšanju razumijevanja i empatije prema sebi te važnosti prepoznavanja pozitivnih potencijala ličnosti. U kontekstu poslovnih odnosa, važno je raditi na prepoznavanju i podržavanju faktora pozitivne radne atmosfere. Podržavajući faktore rezilijencije, smanjujemo negativni učinak faktora kroničnog stresa koji je u podlozi psihosomatskih reakcija. Literatura dostupna na upit.
Probavni sustav i serotonin – dr.sc. Katja Grubelić Ravić, dr.med., spec. gastroenterologije
Važnu ulogu u patogenezi i fenotipskoj manifestaciji brojnih bolesti probavnog sustava, posebice upalnih bolesti crijeva imaju interakcija psiholoških (stres, depresija), neuralnih, imunoloških i endokrinih čimbenika, i to putem osovine mozak-crijevo. Ta osovina uključuje: centralni živčani sustav (CNS), hipotalamo-hipofizno-adrenergičnu (HPA) osovinu odgovora na stresna stanja; autonomni živčani sustav (ANS); enterički živčani sustav (ENS) te mehanizme crijevnog odgovora [intestinalna barijera (mukoza), luminalni mikroorganizmi (mikrobiom crijeva) i intestinalni imunološki sustav (imunološki sustav crijevne sluznice)]. Interakcija se odvija putem različitih neurotransmitera koji između ostalog utječu i na aktivnost imuno-efektorskih stanica (mastocita, neutrofila, makrofaga i T limfocita) u stijenci GI sustava. Najbolje proučen među njim je 5-hidroksitriptamin (5-HT) odnosno serotonin. Serotonin je monoaminski neurotransmiter prisutan u serotonergičnim neuronima centralnog (~1% ukupnog serotonina) i perifernog živčanog sustava, trombocitima (~2% ukupnog serotonina) i GI sustavu (~95% ukupnog serotonina). Sintetizira se iz esencijalne aminokiseline L-triptofana. Nakon sinteze, serotonin se aktivnim transportom uz pomoć vezikularnog monoamin transportera (VMAT: VMAT1 – neuroendokrine stanice, VMAT2 – neuroni) pakira u vezikule/granule, čime se izbjegava njegova oksidacija u 5-hidroksiindoloctenu kiselinu (5-HIAA) do koje dolazi djelovanjem mitohondrijskog enzima monoamin oksidaze (MAO).
U središnjem živčanom sustavu serotonin sudjeluje u regulaciji različitih fizioloških procesa kao što su: regulacija raspoloženja, spavanja, apetita, termoregulacije, pažnje/učenja, seksualnog ponašanja, osjeta boli, motornog tonusa i neuroendokrina regulacija. U perifernom tkivu serotonin između ostalog ima ulogu u hematopoezi (potiče obnavljanje matičnih stanica hematopoeze u koštanoj srži, potiče eritropoezu i povoljno djeluje na životni vijek eritrocita), potiče stvaranje i sekreciju inzulina (ovisno o glukozi) u β stanicama gušterače, potiče lipolizu i suprimira lipogenezu unutar adipocita te smanjuje njihov odgovor na inzulin, smanjuje unos glukoze i potiče glukoneogenezu u stanicama jetre (5-HT iz crijeva) djelovanjem na osteoblaste sudjeluje u remodeliranju koštanog tkiva [5-HT sintetiziran u koštanom tkivu i porijeklom iz neurona CNS-a promovira rast koštanog tkiva (indukcija proliferacije osteoblasta i suprimiranje proliferacije i diferencijacije osteoklasta) dok 5-HT porijeklom iz GI sustava negativno utječe na proliferaciju osteoblasta, smanjuje omjer osteoblasta/osteoklasta te na taj način promovira smanjenje gustoće koštanog tkiva.
Glavnina perifernog serotonina sintetizira se i potom skladišti u enterokromafinim stanicama koje se nalaze uzduž probavnog sustava s najvećom gustoćom u terminalnom ileumu i rektumu u GI sustavu ljudi. Smještene su unutar epitelnog sloja sluznice crijeva s apikalnom stranom pokrivenom brojnim mikrovilima okrenutim prema lumenu crijeva dok im je bazalni dio u kontaktu sa bazalnom membranom crijevne stijenke. Aktivacijom odgovarajućih serotoninskih receptora na plazma membrani intrinzičnih živčanih završetaka odnosno enterocita i drugih stanica crijevne sluznice može doći do inicijacije odnosno propagacije crijevnih refleksa kao što su peristaltika i sekrecija dok aktivacija ekstrinzičnih živčanih završetaka može rezultirati inicijacijom vazovagalnog refleksa ili visceralne nocicepcije. Osim djelovanja na peristaltiku i sekreciju sluznice serotonin u GI sustavu može također, ovisno o uvjetima, imati protuupalnu/zaštitnu ili proupalnu funkciju.
Mikrobiota, psihobiotici i PEA: sinergija u održavanju zdravlja – prof.dr.sc. Donatella Verbanac, dipl.ing.med. biokemije
U posljednjim desetljećima bilježi se radikalni pomak u biomedicinskom razumijevanju povezanosti između mozga i probavnog sustava, posebice mikrobiote. Iako su drevne medicinske tradicije poput ajurvedske i kineske već naglašavale važnost veze između crijeva i mozga, zapadna medicina tek sada, uz pomoć suvremenih znanstvenih metoda, potvrđuje složenost te komunikacije. Mikrobiota koja broji više stanica nego cijeli ljudski organizam, igra ključnu ulogu u održavanju fiziološke ravnoteže. Nakon pionirskog rada Gershona koji je istraživao GI živčani sustav, znanstvenici su počeli dublje razumijevati kako mikroorganizmi utječu na mentalno zdravlje, imunološki odgovor i neurokemijske procese. U tom kontekstu, psihobiotici – specifični probiotici koji pozitivno utječu na mentalno zdravlje – postaju sve važniji. Oni djeluju kroz interakciju s komenzalnim bakterijama u crijevima, utječući na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, imunološki sustav te proizvodnju neurotransmitera poput serotonina i dopamina. Iako mehanizmi njihova djelovanja nisu u potpunosti razjašnjeni, studije pokazuju da vrste poput Lacticaseibacillus casei LA205 i Lacticaseibacillus paracasei LA903 mogu ublažiti učinke kroničnog stresa.
Drugi važan spoj u toj sinergiji je palmitoiletanolamid (PEA) – bioaktivni lipid koji se prirodno proizvodi u tijelu kao odgovor na staničnu ozljedu. PEA ima protuupalna i neuroprotektivna svojstva, djelujući lokalno na smanjenje aktivacije mastocita i zaštitu neurona od ekscitotoksičnosti. Tijekom kroničnih upalnih stanja, razina endogenog PEA opada, što otežava obnovu homeostaze. U takvim slučajevima, povećanje razine PEA smanjenjem njegove razgradnje ili vanjskom primjenom, može pomoći u regulaciji neuroinflamacije i očuvanju zdravlja živčanog sustava.
Sinergija između mikrobiote, psihobiotika i PEA otvara nove mogućnosti za prevenciju i liječenje raznih poremećaja – od GI tegoba poput sindroma propusnog crijeva, nadutosti i intolerancije na hranu, do psiholoških stanja poput anksioznosti, depresije i kroničnog umora. Ta integrirana perspektiva potvrđuje važnost holističkog pristupa zdravlju, gdje se tijelo i um promatraju kao nerazdvojna cjelina.
Farmaceut kao savjetnik: nutritivna podrška kod osteoporotičnog i kardiovaskularnog rizika – doc.dr.sc. Katarina Fehir Šola, mag.pharm.
Uloga farmaceuta u savjetovanju pacijenata o prevenciji i u potpori pri liječenju dviju vodećih kroničnih bolesti suvremenog društva – osteoporoze i kardiovaskularnih bolesti (KVB) – je ključna. Osteoporoza se definira kao sistemska bolest kostiju obilježena gubitkom koštane mase i strukturnim poremećajem, što povećava rizik od prijeloma. KVB obuhvaćaju široki spektar poremećaja rada srca i krvnih žila, uključujući koronarne i cerebrovaskularne bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu i Hrvatskoj.
Stres, neadekvatna prehrana, ubrzan način života i loše životne navike značajno pridonose razvoju i pogoršanju tih bolesti. Posebno je važno istaknuti utjecaj kroničnog stresa na povećanje kortizola, što negativno djeluje na metabolizam kostiju i povećava kardiovaskularni rizik. U tom kontekstu, adekvatan unos mikronutrijenata, posebno vitamina D₃ i K₂, ima ključnu preventivnu i terapijsku vrijednost. Vitamin D₃ regulira apsorpciju kalcija i fosfora, pridonosi mineralizaciji kostiju, održava endotelnu funkciju i povoljno utječe na psihičko zdravlje. S druge strane vitamin K₂ osigurava pravilnu raspodjelu kalcija – potiče njegovu ugradnju u kosti, a sprječava taloženje u krvnim žilama, čime se smanjuje rizik od vaskularne kalcifikacije.
Farmaceut, kao prvi dostupni zdravstveni stručnjak, može putem individualiziranog savjetovanje prepoznati rizične skupine, naglasiti važnost kombinirane suplementacije vitaminima D₃ i K₂, te pacijentima približiti načine očuvanja zdravlja kostiju i kardiovaskularnog sustava. Time se značajno pridonosi javnozdravstvenoj prevenciji i unaprjeđenju kvalitete života.
Psihosomatske bolesti kod djece – Lucija Duvnjak, mag.psych.
Psihosomatske bolesti i somatizacija pojmovi su koji se danas često koriste u objašnjavanju simptoma s mogućom psihogenom komponentom, zbog čega ih je važno razlikovati. Somatizacija predstavlja izražavanje psihološkog distresa kroz tjelesne simptome koji su stvarni i nisu pod voljnom kontrolom djeteta, ali nemaju adekvatnu organsku podlogu, ili su izraženi u većoj mjeri nego što bi se očekivalo na temelju postojećeg medicinskog stanja. Psihosomatski poremećaji karakterizirani su interakcijom psiholoških i somatskih čimbenika, kada emocionalni stres i konflikti pridonose nastanku ili pogoršanju medicinskih stanja koja uključuju organske lezije poput astme, peptičkih ulkusa, upalnih bolesti crijeva i atopijskog dermatitisa.
Prema Diagnostic and Statistical Manual – dijagnoza DSM-5 uključuje psihološke čimbenike koji utječu na medicinsko stanje putem utjecaja na tijek bolesti, ometanjem liječenja, dodatnim rizikom za stanje i pogoršanje simptoma ili potrebom za zbrinjavanjem. U MKB-10 su psihosomatski poremećaji klasificirani kao ‘psihološki i bihevioralni čimbenici povezani s drugim bolestima’ te se šifriraju s dva koda – jednim za mentalno, a drugim za fizičko oboljenje koje je povezano s prvim.
Više od 50% školske djece izvještava o simptomima somatizacije, dok je prevalencija psihosomatskih bolesti 2-10%. Simptomi variraju s dobi – mlađa djeca češće pokazuju GI tegobe, adolescenti glavobolje, kronični umor i neurološke simptome. U etiologiji bronhalne astme, psihološki čimbenici pojavljuju se kod četvrtine oboljelih. Etiopatogeneza psihosomatskih bolesti je multifaktorijalna i uključuje genetsku predispoziciju, razvojnu ranjivost, obiteljsku dinamiku, stres, traumu i čimbenike ličnosti, a kao važan koncept ističe se aleksitimija, nemogućnost prepoznavanja i izražavanja emocija.
Psihosomatske bolesti i somatizacija nastaju u okviru biopsihosocijalnog modela koji uključuje biološke faktore: individualne razlike u fiziologiji, pobudljivosti živčanog sustava i reaktivnosti na stres; psihološke faktore: karakteristike ličnosti, stilove suočavanja sa stresom i percepcija simptoma; te socijalne faktore: obiteljska dinamika, reakcije okoline na djetetove simptome i sekundarna dobit, koje značajno utječu na nastanak i održavanje simptoma. Psihosomatske bolesti razlikuju se po tome što uključuju specifične patofiziološke puteve i često dokazive organske promjene, dok somatizacija podrazumijeva klinički značajne tjelesne simptome bez adekvatne organske podloge.
U dijagnostičkom procesu važna je multidisciplinarna procjena, prije svega detaljna medicinska obrada da bi se ispitala organska podloga, nakon čega se procjenju psihološki i socijalni čimbenici. Među ostalim, koriste se razni upitnici i skale samoprocjene, uz praćenje kriterija iz DSM-5 i MKB-10. Liječenje zahtjeva multidisciplinarni, integrativan pristup koji uključuje medicinsko zbrinjavanje i kontrolu simptoma, psihološke intervencije poput kognitivno-bihevioralne i psihodinamske terapije, edukaciju djeteta i obitelji o povezanosti uma i tijela, razvoj vještina suočavanja sa stresom i emocionalne regulacije, te poticanje redovite aktivnosti i postupnog povratka socijalnim, školskim i tjelesnim aktivnostima. Ključna je koordinacija između zdravstvenih djelatnika različitog profila (liječnici, psiholozi) da bi se osigurala dosljednost poruka prilagođenih djetetovim potrebama.
NAD+: molekula dugovječnosti u podršci psihosomatskom zdravlju – Lucija Majetić, mag.pharm.
NAD⁺ (nikotinamid adenin dinukleotid) je ključni stanični koenzim koji podržava mitohondrijsku funkciju, stanični metabolizam i regulaciju stresa te modulira metaboličke i epigenetske putove povezane s dugovječnošću. Smanjene razine NAD⁺ povezane su s metaboličkom disfunkcijom, neurodegeneracijom, poremećajima raspoloženja, psihosomatskim i kroničnim bolestima, te ubrzanim staničnim starenjem.
Suplementacija se najčešće provodi putem prekursora poput nikotinamid ribozida, uz potencijalno sinergijsko djelovanje PQQ, koenzima Q10, vitamina B kompleksa, resveratrola i omega-3 masnih kiselina. Ljekarnici imaju važnu ulogu u prepoznavanju ciljanih skupina pacijenata, edukaciji i preporuci optimalnih strategija nadopune, čime se omogućuje personalizirani pristup očuvanju vitalnosti, otpornosti na stres i dugovječnosti.
Utjecaj probiotika na psihosomatsko zdravlje – Fabijan Oštarić, mag.ing.agr
Psihosomatske bolesti predstavljaju značajan javnozdravstveni izazov, pri čemu sve veći broj istraživanja potvrđuje ulogu mikrobioma, odnosno „osi crijeva-mozak“ u njihovoj patofiziologiji. Posebno mjesto u tom području imaju probiotici, često nazivani i „psihobiotici“, koji mogu mijenjati crijevni mikrobiom te putem imunoloških, neuroendokrinih i metaboličkih putova utjecati na mentalno zdravlje1.
Prema kliničkim studijama, probiotički sojevi Lactobacillus acidophilus LA-5 i Bifidobacterium animalis subsp. lactis BB-12 pokazali su potencijal u smanjenju simptoma anksioznosti, depresije i sindroma iritabilnog crijeva (IBS)2 što dodatno naglašava povezanost probavnog i psihičkog zdravlja. Redovita konzumacija tih sojeva može pridonijeti smanjenju psihološkog stresa, poboljšanju raspoloženja te smanjenju somatskih simptoma povezanih s kroničnim stresom3,4. Ti rezultati otvaraju nove mogućnosti za integraciju probiotika u terapijske strategije kod psihosomatskih bolesti, uz potrebu za daljnjim studijama koje bi razjasnile optimalne doze i trajanje primjene. Literatura dostupna na upit.
Zdravo vaskularno starenje: crtice iz kardiološke svakodnevice – Hrvoje Jurin, dr.med., spec. interne medicine, subspec. kardiologije
Vaskularno starenje nije samo rezultat bioloških i metaboličkih procesa, već i dugotrajnog djelovanja psiholoških i socijalnih čimbenika. Kronični stres, depresija i anksioznost povezani su s ubrzanom endotelijalnom disfunkcijom, povećanjem arterijske krutosti i bržim razvojem ateroskleroze. Osim gubitka elastičnosti arterija i progresije ateroskleroze, ključnu ulogu imaju poremećaji u ravnoteži endogenih vazodilatacijskih, antioksidativnih i citoprotektivnih molekula. Psihosomatski aspekti dodatno ubrzavaju taj proces te aktivirajući neurohumoralne mehanizme povećavaju oksidativni stres. Time se stvara začarani krug u kojem psihološko opterećenje ubrzava biološko starenje arterija.
Sve navedeno ima niz praktičnih implikacija: bolesnici s ubrzanim vaskularnim starenjem zahtijevaju pažljiviji intervencijski pristup, individualiziranu farmakoterapiju, ali i suradnju s multidisciplinarnim timovima u prevenciji i kontroli psiholoških čimbenika rizika. Budućnost kardiovaskularne medicine leži u komplementarnosti farmakoloških i nefarmakoloških strategija koje ciljaju ne samo klasične faktore rizika, nego i endotelijalnu biologiju, uz integrirani pristup psihosomatskom zdravlju.
Od svrbeža do savjeta: psihodermatologija kao dio ljekarničke svakodnevice – doc.dr.sc. Josipa Bukić, univ.spec.pharm.
Psihodermatologija istražuje povezanost uma i kože, a u središtu ovog predavanja bila su stanja u kojima emocionalni ili psihološki čimbenici uzrokuju ili pogoršavaju kožne simptome. Prethodna istraživanja navode kako se somatizacija može očitovati kroz svrbež, bol, pečenje, utrnulost ili crvenilo – često bez vidljivih dermatoloških promjena. Pacijenti s takvim simptomima često najprije dolaze u ljekarnu, tražeći rješenje za „kožni problem“ koji možda nema organski uzrok.
Prema trenutnim saznanjima, somatizacija se češće javlja kod žena, a rizik povećavaju stres, psihološka trauma, nisko socioekonomsko stanje i kronične kožne bolesti poput psorijaze i atopijskog dermatitisa. Valja naglasiti da su kod tih bolesnika često prisutni i drugi tjelesni simptomi, ali i tjeskoba ili depresija.
Uloga ljekarnika je prepoznati moguće psihodermatološke obrasce, pružiti empatičan pristup, izbjeći banaliziranje tegoba, a pacijenta po potrebi uputiti liječniku ili psihologu. Treba naglasiti da edukacija o pravilnoj njezi kože, smanjenju stresa uz podršku u pridržavanju terapije, mogu značajno poboljšati kvalitetu života. Psihodermatološki pristup u ljekarni znači gledati širu sliku – iza svrbeža i crvenila često se krije priča koja zahtijeva više od samo kreme.
Oralne psihoneuroimunološke bolesti: terapijski pristup – dr.sc. Ana Glavina, dr.med.dent., spec. oralne medicine
Psihoneuroimunologija (PNI) oralnih bolesti novija je medicinska disciplina koja predstavlja konvergenciju psihologije, neuroznanosti, endokrinologije i imunologije. Psihološki čimbenici mogu utjecati na imunološki sustav direktno (imunosupresija, upala) ili indirektno putem živčanog i endokrinog sustava, utječući na nastanak ili mijenjajući tijek različitih autoimunih/kroničnih bolesti. Dobro je poznata povezanost stresa i lošeg oralnog zdravlja kao i porasta različitih salivarnih biomarkera (α-amilaza, TNF-α, IL-6, IL-1β).
Oralno-higijenske navike (bihevioralni učinci) mijenjaju se u stanjima stresa poput nezadovoljavajuće oralne higijene, nezdrave prehrane i loših navika (pušenje, alkohol) što dodatno negativno utječe na oralno zdravlje. Najčešće oralne PNI bolesti su: parodontitis, oralni lihen planus (OLP), rekurentni aftozni stomatitis (RAS), temporomandibularni poremećaji (TMP), herpes labijalis, sindrom pekućih usta (SPU) i atipična odontalgija. Dobro je poznat učinak tih kompleksnih interakcija (PNI) i na oralni mikrobiom.
U stanjima stresa autoimune/kronične bolesti teže se kontroliraju i učestalije se događa povrat bolesti. Kliničari bi trebali biti svjesni međudjelovanja mentalnog i općeg zdravlja u svakodnevnom kliničkom radu te razmotriti uključivanje specijalista psihijatrije/psihologa kao dodatak konvencionalnim modalitetima liječenja. Oralnim PNI bolestima potreban je multidisciplinarni terapijski pristup tj. uključivanje specijalista psihijatrije/psihologa u dijagnozu komorbiditeta podležećih psihičkih poremećaja kako bi se postigli povoljniji terapijski ishodi (bolja kontrola osnovne bolesti) i veća kvaliteta života bolesnika.
