Instagram

Roditeljski upiti u ljekarnama: najčešći ljetni problemi i rješenja

Visoke temperature, povećana izloženost UV zračenju, insekti i aktivniji način života dovode do nekih tipičnih ljetnih zdravstvenih tegoba djece. Farmaceuti su prve stručne osobe koje zabrinutim roditeljima pružaju informacije i savjete te ih po potrebi upućuju liječniku., Autorica članka: Ana Močić, mag.pharm., univ.spec. kliničke farmacije, inPharma 98, srpanj/kolovoz 2025.

Mnogi roditelji dolaze u ljekarnu tražeći rješenja za ljetne tegobe poput proljeva, oštećenja kože od sunca, svrbeža, problema s ušima… Također, stalne su nedoumice o primjeni zaštitnih sredstava protiv sunca, o izboru trgovačkih marki repelenata, uzimanju probiotika ili drugim dodatnim mjerama zaštite od bolesti. Uloga ljekarnika je pružiti relevantne informacije, educirati roditelje o prevenciji i liječenju uobičajenih ljetnih stanja te ih uputiti na pravovremenu reakciju kod potencijalnih zdravstvenih problema. U ovom tekstu analizirat ćemo najčešća pitanja s kojima se roditelji susreću i ponuditi stručne savjete temeljene na aktualnim smjernicama i znanstvenim saznanjima.

Moje dijete ima proljev

Proljev je nespecifičan simptom širokog spektra GI poremećaja, a po definiciji nastaje kao posljedica smanjene apsorpcije vode iz crijeva u krvnu plazmu te povećanog ulaska tekućine u debelo crijevo. Incidencija u dječoj dobi je velika, a smatra se da svako dijete mlađe od pet godina godišnje u prosjeku ima tri epizode akutnog proljeva. Visoke temperature ne idu u prilog sprječavanju širenja mikroorganizama česih u hrani koju konzumiramo. Dok su respiratorne virusne infekcije probavnog sustava češće u hladnijim razdobljima godine, ljeto je rezervirano za virusne i bakterijske uzročnike gastroenteritisa.

. Opći simptomi infekcije GI sustava

Akutne crijevne infekcije praćene su brojnim općim simptomima izraženijim u početku bolesti. Smatra se da veći dio simptoma nastaje kao posljedica apsorbiranih toksina ili produkata nastalih upalom sluznice crijeva. Najčešći opći simptomi u akutnoj crijevnoj infekciji su klonulost, glavobolja, somnolencija, bolovi u mišićima i zglobovima te febrilitet. Iako febrilitet dominira, njime ne mora biti popraćena svaka akutna crijevna infekcija. Visokom temperaturom bit će popraćene bolesti uzrokovane invazivnim uzročnikom, međutim, nije rijetko da su bolesnici subfebrilni, pa čak i afebrilni.

. Specifični simptomi infekcije GI sustava

Simptomi probavnog sustava koji pobuđuju sumnju na akutnu crijevnu infekciju su povraćanje, mučnina, bol, grčevi u trbuhu i proljev. Ako nema povraćanja ili je bolesnik povratio samo jednom u početku bolesti, to upućuje na enteritis ili enterokolitis, a ako dijete povraća tri ili više puta, svakako treba razmišljati o gastroenteritisu ili gastroenterokolitisu. Jako povraćanje u kombinaciji s proljevom može brzo dovesti do dehidracije. Bol u trbuhu vrlo je čest simptom u akutnim crijevnim infekcijama, a može biti različitog intenziteta i lokalizacije – od umjereno jake difuzne boli, češće kod akutnih crijevnih infekcija uzrokovanih salmonelom, pa sve do boli popraćene jakim grčevima.

Na proljev kao najvažniji simptom treba obratiti posebnu pozornost. Važan je broj stolica u danu, njihova konzistencija, moguće primjese i količina pojedine stolice. Po konzistenciji stolica može biti kašasta ili vodenasta, a od primjesa u stolici najčešće se može zamijetiti sluz koja upućuje na enterotoksično djelovanje i edem sluznice. Krv u stolici jasno upućuje na invazivnost patogena i na oštećenje sluznice crijeva. Za procjenu dehidracije osim broja stolica na dan važna je i procjena količine jedne stolice, jer proljevi ponekad mogu biti toliko obilni da se u roku od 24 sata može razviti teška dehidracija.

. Epidemiologija

Put prijenosa infekata koji uzrokuju akutni gastroenteritis je dominantno fekalno-oralni put, i to primarno konzumacijom kontaminirane hrane ili pića. Kada su u pitanju izrazito zarazni enteropatogeni (Shigella, Salmonella, E. coli, Campylobacter jejuni, Giardia lamblia, norovirus, rotavirus) infekcija se prenosi i kontaktom s čovjeka na čovjeka (prljave ruke, druge površine). Danas su najčešći uzročnici proljeva rotavirusi, a slijede adenovirusi, enterovirusi, norovirusi i niz drugih virusa te bakterije. Važno je istaknuti bakterijske infektivne proljeve, jer oni zahtijevaju nadzor liječnika i primjenu antibiotske terapije. Bakterije koje najčešće uzrokuju enteritise su Salmonella, Campylobacter, E. coli i njihovi toksini (npr. stafilokokni toksin).

. Kako liječiti proljev?

Roditelje je najvažnije educirati o važnosti sprječavanja dehidracije te o načinima kontrole postojećih simptoma. Liječenje infektivnog proljeva provodi se simptomatski, dakle bez obzira na uzročnika. Nastoje se otkloniti simptomi da bi se kao krajnji cilj sprječila dehidracija. Uz rehidraciju, mogu se savjetovati  antidijaroici, oralni adsorbensi i probiotici. Većina lakših GI infekcija uzrokovana je virusima. Stoga se antimikrobna terapija primjenjuje samo u strogo indiciranim slučajevima, i to prema procjeni liječnika, nakon uzimanja potpune anamneze i na temelju kliničke slike.

. Savjetujemo li cijepljenje kao prevenciju rota virusa?

Cjepiva imaju iznimnu učinkovitost u prevenciji teških simptomatskih oblika rotavirusne bolesti, osobito oblika koji zahtijevaju parenteralnu rehidraciju ili hospitalizaciju. Za prevenciju gastroenteritisa izazvanog infekcijom rotavirusa za aktivnu imunizaciju dojenčadi u dobi od 6.-24. tjedna indicirano je monovalentno humano cjepivo Rotarix. Daju se 2 doze – prva od 6. tjedna, a druga prije 16. tjedna života. Razmak između doza mora biti najmanje 4 tjedna, a ciklus se mora dovršiti do dobi od 24 tjedna.

. Kada savjetovati antidijaroik?

Antidijaroik savjetujemo ako pacijent nema proljev popraćen povišenom tjelesnom temperaturom i krvavim stolicama. On ne utječe na trajanje proljeva, nego na olakšavanje simptoma. Krvave stolice daju naznaku da bi se moglo raditi o bakterijskom invazivnom proljevu, kada terapijski cilj više nije zaustavljanje i usporavanje motiliteta crijeva. Danas za samoliječenje proljeva savjetujemo loperamid ili racekadotril, a u teškim slučajevima i pod nadzorom liječnika može se uključiti i kodein.

. Važnost primjene adsorbensa

Adsorbensi su tvari koje uključuju aktivni ugljen, anorganske mineralne polimerne smole i smole koje sadrže silicij. Djelovanje ispoljavaju prolaskom kroz GI trakt tijekom kojeg mogu adsorbirati određene molekule bez vlastite apsorpcije iz crijeva u sistemsku cirkulaciju. Dakle, djelovanje je lokalno i mehaničko, bez ulaska u krvotok i metaboliziranja. Adsorbensi smanjuju terapijski učinak većine istodobno oralno primijenjenih lijekova. Zbog toga, pri istodobnoj primjeni, potrebno je paziti da razmak između njihova uzimanja bude najmanje dva sata.

. Što jesti za vrijeme trajanja proljeva?

Dokazano je da nema potrebe ni za kakvim restrikcijskim dijetama, jer dodatno iscrpljuju organizam. S obzirom na to da je vrijeme infektivnog proljeva ujedno i vrijeme kada treba imunološki reagirati, važno je da pacijent jede energetski i imunološki hranjive tvari. Izbjegavati treba samo osmotski aktivne tvari poput slatkih napitaka, slatkiša i nekih vrsta voća. Dijareja može privremeno oštetiti crijevne enzime potrebne za probavu i apsorpciju laktoze, pa preuranjeno hranjenje mliječnim pripravkom koji sadrži laktozu ponekad može dovesti do loše apsorpcije laktoze i uzrokovati još jači proljev. Zato treba biti oprezan s mlijekom i uvoditi male mliječne obroke s određenim razmacima.

. Pobliže o probioticima

Probiotici imaju preventivno i terapijsko djelovanje na nekoliko vrsta proljeva različitih etiologija. Mogu skratiti trajanje i intenzitet proljeva. Ta su djelovanja dokazana za više vrsta probiotičkih sojeva, poglavito iz rodova Lactobacillus GG, S. boulardii i L. reuteri sojeva. U studijama je istraživana njihova medicinska upotreba, i to kao izoliranih sojeva i kao mješavina više sojeva. Njihov učinak ne ovisi samo o soju nego i o dozi – za postizanje učinka potrebna je doza od najmanje 5×109 CFU/dan. Najučinkovitiji su kada se primijene u početnoj fazi bolesti, posebice kod virusnih gastroenteritisa, a pacijentima s akutnim infektivnim proljevom savjetuje se uzimanje i 7-14 dana nakon što nestanu simptomi. Koristan učinak je skraćivanje trajanja proljeva za 1 dan, što je prvenstveno uočeno kod infekcije rotavirusom.

. Dodatni savjeti kod zbrinjavanja proljeva

Važno je razlikovati proljev koji se može samoliječiti, od onog iza kojeg se krije teža klinička slika. Zato je potrebno obratiti pažnju na opće stanje pacijenta, količinu proljeva unutar 24h, krv ili sluz u stolici, visoku temperaturu, abdominalnu bol, nenamjeran gubitak težine, promjene u mentalnom statusu te umjereno do teško povraćanje. Također, potrebno je s posebnom pažnjom samoliječiti djecu mlađu od godine dana i pacijente starije životne dobi.

Kako znati je li dijete dehidriralo?

Iako je dehidracija kod djece potencijalno opasna, pravodobnim prepoznavanjem simptoma i tretmanom mogu se uspješno spriječiti daljnje komplikacije. Različiti simptomi upućuju na dehidraciju – osjećaj slabosti, jaka žeđ, klonulost, suhoća sluznica, ubrzan rad srca, nesvjestica, hipotenzija… Dehidrirani bolesnici mogu imati promukao, pa čak i afoničan glas, što je rezultat suhoće larinksa. Tipično imaju oslabljeni turgor kože, a izrazito dehidrirani bolesnici mogu imati i naboranu kožu prstiju ruku. Pri jačoj dehidraciji, uslijed elektrolitnog disbalansa, pojavljuju se i grčevi u mišićima. To je posebno opasno kod djece, jer brže dovodi do hipotenzije, teške slabosti, šoka, acidoze, poremećaja rada bubrega i na kraju kome. Također, dehidracija kod djece nastupa brže, jer je volumen tekućine u dječjem organizmu značajno manji nego kod odraslih. Zato proljev kao posljedica virusnih i bakterijskih gastroenteritisa kod njih prije dovodi do dehidracije. Da bi se potvrdila dehidracija koriste se laboratorijski nalazi koji u tom slučaju pokazuju povišeni hematokrit, hipokalijemiju, acidozu te porast ureje i kreatinina.

  • Kako dozirati oralnu rehidracijsku otopinu – ORS?

Najvažnija mjera je spriječiti dehidraciju pojačanim unosom tekućine. Za rehidraciju su najbolje koristiti oralne rehidracijske otopine koje osim tekućine sadrže i glukozu i elektrolite, pa se osim vode nadoknađuju i manjak elektrolita i šećera. Rehidracijske otopine danas imaju smanjenu osmolarnost, manju koncentraciju natrija i glukoze te su povezane s manje popratnih simptoma kao što su povraćanje i hipernatrijemija. Također, danas se umjesto glukoze upotrebljava rižina sluz da bi se postigao učinkovitiji transport natrija i vode.

Ako je osoba blaže dehidrirana, tekućina se uvijek nastoji nadoknaditi na usta, uporno i ponavljano. Uz ORS treba nuditi i druge tekućine: vodu, čaj, juhu i slično, jer također hidriraju i okrepljuju organizam, i to:

  1. za djecu mlađu od 2 g. 50-100 mL za svaku proljevastu stolicu (davati tekućinu malom žličicom svake 2 min.);
  2. za djecu 2-10 g. 100-200 mL za svaku proljevastu stolicu (piti tekućinu iz šalice malim gutljajima);
  3. za djecu stariju od 10 g. i odrasle – koliko žele.

ORS je potrebno davati i nakon korekcije dehidracije sve do prestanka proljeva, čime se ubrzava oporavak sluznice crijeva i skraćuje njegovo trajanje. Ako pacijent povraća davanje tekućine treba prekinuti na 10 min. a zatim nastaviti, ali sporijim tempom. Ako je osoba značajno dehidrirana ili povraća, tj. tekućina se ne može dobro nadoknaditi na usta, potrebno je provoditi parenteralnu rehidraciju.

Što je trovanje hranom?

Trovanje hranom je bolest koju često susrećemo ljeti, a može nastati kao posljedica konzumacije hrane zagađene bakterijama ili virusima koji se zatim umnožavaju u probavnom traktu i uzrokuju infekcije. Također, može nastati i kao posljedica konzumacije hrane zagađene toksinima koje proizvode bakterije. Osim kao posljedica djelovanja virusnih uzročnika, trovanje hranom može nastati i zbog bakterijskih uzročnika. Najčešće je trovanje Salmonellom spp. koje vežemo uz konzumaciju piletine, jaja i svih izvedenica iz tih namirnica. Vrijeme inkubacije je 1-2 dana. Valja istaknuti i trovanje bakterijom Listeria monocytogenes koja najčešće zahvaća djecu, starije ljude i trudnice, a prenosi se nedovoljno termički obrađenom svinjetinom. Vrijeme inkubacije je 4-6 dana, a osim tipičnih simptoma bolesti može uzrokovati i simptome nalik upali slijepog crijeva. Ostale bakterije koje izazivaju simptome gastroenterokolitisa su: Staphylococcus aureus, Clostridium perfringens, Bacillus cereus.

  • Botulizam – najopasnije bakterijsko trovanje hranom

Svako ljeto čujemo za jedan težak ili smrtni slučaj nastao kao posljedica trovanja toksinom botulinum kojeg producira bakterija Clostridium botulinum. Obično se pojavljuje više slučajeva bolesti kod ljudi koji su konzumirali istu hranu, najčešće domaću konzerviranu hranu. Bolest započinje mučninom i povraćanjem, bolovima u trbuhu i proljevom, slično drugim oblicima trovanja hranom, a vrijeme inkubacije je 12-36 sati. Bolest je opasna, jer se naknadno može razviti mišićna slabost koja može ugroziti život kada zahvati dišne mišiće. Važno je ne konzumirati hranu iz konzerve ispupčenih stijenki, jer to upućuje na nakupljanje plina i upućuje na moguću zagađenost toksinom botulinumom.

Mislim da dijete ima upalu uha

Akutna upala srednjeg uha jedna je od najčešćih dijagnoza ljeti. Najviše pogađa djecu. Bol se često uspoređuje s boli zuba, pa se može svrstati u jako bolno akutno stanje. Bolest se otklanja spontano ili uz primjenu suportivne terapije i antibiotika. S obzirom na učestalost, utjecaj na sluh i često ponavljanje, akutna upala srednjeg uha zahtijeva svu pozornost i pravovremeno prepoznavanje te liječenje, ali i prevenciju.

  • Kako simptomatski prepoznati koji dio uha je zahvaćen upalom?

Bol u uhu može biti izazvana upalom vanjskog uha (otitis externa), srednjeg uha (otitis media) i unutarnjeg uha (otitis interna). Otitis externa je upala zvukovoda unutar kojeg dolazi do upale kože koja ga oblaže. Najčešći uzrok je ulazak vode u zvukovod, a posljedično i bakterija, budući da je zvukovod prekriven tankim slojem osjetljive kože koja lako dovodi do upale. Ponekad je kao dodatni rizični faktor prisutna i sitna ozljeda kože (npr. od čišćenja uha štapićem). Najčešći uzročnici tih upala su bakterije koje se primarno nalaze na koži, kao što su stafilokoki, streptokoki ili pseudomonas, a ponekad i gljivice koje mogu uzrokovati gljivičnu infekciju. Dijete se žali na izrazito jaku bol čiju lokaciju ne može jasno definirati, pa pokazuje da ga boli cijela glava. Pritisak na tragus (mala izraslina ispred zvukovoda) je bolan. Mogu biti prisutni slabiji sluh i jak svrbež. Kod jake upale mogu oticati i limfni čvorovi oko uške.

Otitis media, akutna upala srednjeg uha, jedna je od najčešćih dijagnoza kod djece. Uhobolja nastupa naglo, uz kliničke znakove izljeva i upalnog procesa. Najčešće se javlja kao komplikacija virusne infekcije gornjeg dišnog sustava, zbog koje dolazi do zatvaranja prirodnog kanala koji spaja nosni dio ždrijela i srednje uho (E. tuba). Djeca imaju predispoziciju za razvoj upale srednjeg uha zbog anatomske osobitosti Eustahijeve cijevi, uvećane adenoidne vegetacije i češćih virusnih infekcija gornjih dišnih putova u usporedbi s odraslima.

  • Kako znati da dijete boli uho?

Dijete se žali na bol zahvaćenog uha. Pritom tjelesna temperatura može, ali i ne mora biti povišena. Upali često prethode simptomi virusne infekcije gornjeg dišnog sustava. Kod manje djece jedini znak upale može biti plačljivost i/ili razdražljivost. Na dodir uho najčešće nije bolno. Laboratorijski nalazi često nisu značajnije poremećeni, osim broja leukocita, kao izraza upalne reakcije u organizmu. Otitis interna najčešće se prezentira kao virusna infekcija koja se javlja uz zujanje u uhu, slabljenje sluha, vrtoglavicu, poremećaj ravnoteže, mučninu i povraćanje.

  • Pristup liječenju bolnog uha

Liječenju pristupamo s obzirom na simptome koji se jave u akutnom infektu. Prije svega, potrebno je ustanoviti o kojem se dijelu uha radi i ovisno o tome započeti sa simptomatskom terapijom. Naravno, prva pomoć će biti analgetik koji je nužan da bi reducirao osjet boli. Pritom možemo, ovisno o dobi, kroničnim bolestima i stanju pacijenta, upotrijebiti paracetamol kao siguran analgetik koji se najbolje podnosi. Primjena nesteroidnih antireumatika i kortikosteroida ne preporuča se zbog mogućnosti maskiranja ozbiljnosti simptoma. Od nefarmakoloških mjera možemo savjetovati tople suhe obloge koji se lagano pritisnu na uho.

  • Kad je vrijeme za antibiotik?

S obzirom da najveći broj akutnih infekcija uha uzrokuju virusi, većina europskih vodiča preporuča čekanje do 3 dana na eventualno uvođenje antibiotske terapije. Propisuje se ako simptomi traju duže od 3 dana ili se tijek bolesti pogorša, jer to može uputiti na razvoj bakterijske infekcije kao posljedice narušene stanične barijere Eustahijeve tube virusom, gljivicama ili drugim mikroorganizmima. Kod djece mlađe od 24 mjeseca postoji iznimka – pedijatrijska udruženja SZO savjetuju primjenu antibiotika odmah, bez obzira na dokaz bakterijske infekcije. Za ostalu populaciju savjet je da se antibiotici ne uključuju u prvih 48-72 h od početka simptoma, uz praćenje situacije, osim u slučajevima jako visoke temperature (>39,5°) perforacije bubnjića, bilateralnog otitis media. U 70-90% slučajeva dolazi do spontanog izliječenja za 7-14 dana. Rana primjena antibiotika osigurava smanjenje ili nestanak simptoma nakon 24 h kada oni i sami sponatno nestaju, a povećava incidenciju GI tegoba.

  • Što napraviti ako dijete ima uhobolju zbog začepljenog nosa?

Ako je primaran razlog otalgije začepljena Eustahijeva tuba, pomoći mogu  dekongestivi koji se koriste u kombinaciji s toaletom nosa fiziološkim ili hipertoničnim otopinama. Terapija dekongestivom ne bi smjela trajati dulje od 3-4 dana zbog opasnosti od reaktivne kongestije. Antihistaminici mogu biti korisni ako je primarni razlog alergija.

  • Kako liječiti “plivačko uho”?

Terapija je najčešće lokalna, jer se radi o upali kože. Pri tome možemo koristiti lipofilne preparate na bazi prirodnih ulja. S obzirom da je glavni uzročnik upale voda, da bi se spriječila upala zvukovoda, uši moraju biti suhe. Nakon kupanja potrebno je glavu nagnuti na stranu i pričekati da se tekućina iscijedi iz zvukovoda. Naravno, ako dođe do razvoja bakterijskih infekcija vodeći se smjernicama posežemo za antibioticima.

  • Prirodni način liječenja otalgije

Uhu (kao lipofilnoj sredini) najviše odgovaraju lipofilne supstancije, pa se mogu upotrijebiti preparati na bazi ulja. Maslinovo ulje sadrži polifenole i vitamin E koji su vrlo učinkoviti antioksidansi te pridonose poboljšanju imuniteta. Ističu se lokalni antiinflamatorni učinak kao i efekt uklanjanja patogena. Kantarionovo ulje sadrži tanine koji imaju adstringentni učinak, pa tako onemogućava prodor mikroorganizama u dublje slojeve kože uha. Ima i antiseptički učinak. Ulje bijelog luka dokazano djeluje protiv Candide albicans. Sadrži alin koji ima antimikrobni učinak i emolijentno djelovanje. Ulja lavande i ružmarina imaju antimikrobna i emolijentna svojstva. Prirodni preparati u obliku ulja ne smiju se koristiti ako postoje sekrecija ili krvarenje iz ušnog kanala, jer takvi simptomi mogu upućivati na oštećen bubnjić.

Smijem li dijete izlagati ultraljubičastom (UV) zračenju?

Dojenčad i mala djeca ne bi trebala biti izložena direktnom sunčevom zračenju. Izlaganje suncu, posebno u ranoj dobi, značajan je faktor rizika za razvoj raka kože godinama kasnije. Dokazi upućuju na jaču povezanost sa skvamocelularnim karcinomima u odnosu na bazocelularne karcinome i melanome. Opeklina na koži djeteta indicija je rizika (Whiteman et al. 2001). Stručnjaci koje je okupila Međunarodna agencija za istraživanje raka 2000. g. zaključili su da korištenje krema za zaštitu od sunca smanjuje rizik od opeklina i skvamocelularnog karcinoma, iako nije pronađeno dovoljno dokaza o njihovoj zaštiti od bazocelularnog karcinoma i melanoma. Također, naglašeno je da upotreba krema može dovesti do lažnog osjećaja sigurnosti, što može rezultirati duljim izlaganjem suncu i, posljedično, povećanjem rizika od melanoma (Vainio et al. 2000).

  • Fotoprotekcija

Fotoprotekcija uključuje razne mjere zaštite od štetnih učinaka UV zračenja – izbjegavanje sunca, osobito od 10-16 sati; nošenje zaštitne odjeće, šešira i naočala; te korištenje kreme za sunčanje. Sve je to važno za prevenciju malignih tumora kože i starenja kože. Fotoprotektivna odjeća izrađena je prema specijalnim standardima i nosi oznaku UPF (Ultraviolet Protection Factor) a njena zaštita pruža zaštitu ekvivalentnu SPF-u do najviše 40. Za usporedbu, lagana pamučna odjeća nudi zaštitu do 6. Važno je napomenuti da oblaci propuštaju do 95% UV zraka, dok odražavanje s bijelih površina poput pijeska ili snijega također povećava izloženost UV zrakama.

Zaštita očiju također je važna za prevenciju oštećenja poput makularne degeneracije, katarakte ili raka oka. Sunčane naočale koje zadovoljavaju europske standarde označene su znakom CE i dolaze u pet kategorija (CE 0-4) te štite od odbljeska i sunčevog zračenja. Međutim, nisu namijenjene zaštiti od izravnog gledanja u sunce.

  • Osjetljivost dječje kože

Koža djece je tanja od kože odraslih i sadrži manju količinu melanina, što omogućava i dublje prodiranje UV zraka. Osim toga, djeca provode više vremena vani, pa su posebno osjetljiva na štetne učinke sunca. Izloženost djece suncu uvelike ovisi o znanju i ponašanju odraslih (roditelja, učitelja). Majke često više štite svoju djecu od sunca nego sebe. Također, stavovi roditelja o zaštiti od sunca mijenjaju se ovisno o dobi djeteta od djetinjstva do adolescencije. Važno je znati da se kreme za zaštitu od sunca ne smiju nanositi na kožu dojenčadi mlađe od 6 mjeseci.

  • Neželjene posljedice upotrebe zaštitnih sredstava

Jedna od najčešće prijavljivanih posljedica primjene zaštitnih sredstava je tzv. cosmetic intolerans syndrom – osjećaj peckanja ili svrbeža bez vidljivih promjena na koži, koji se javlja oko pola sata do sat nakon nanošenja. Prave alergijske reakcije na kreme za sunčanje su rijetke, ali s povećanom upotrebom često se bilježe iritacije i alergije, uključujući kontaktni i fotokontaktni dermatitis.  Alergijske reakcije obično izazivaju organski UV filteri kao što su paraaminobenzojeva kiselina (PABA) cinamati, avobenzon i benzofenoni. U posljednjih 10 g. zabilježen je porast alergijskih reakcija na oktokrilen, pa se preporuča izbjegavati taj sastojak. I osobe alergične na ketoprofen ili benzofenon ne bi trebale koristiti proizvode s oktokrilenom. Akne su također česta nuspojava uzrokovana dodacima u kremama, a ne aktivnim sastojcima zaštite.

Sadašnja saznanja upućuju na to da štetni učinci zaštitnih sredstava ne uzrokuju sustavne probleme, no preporučuje se nakon sunčanja oprati kremu s kože.

  • Kemijska i prirodna zaštita

Na tržištu postoje kemijski i mineralni filteri za zaštitu od sunčevih zraka. Kemijski filteri prodiru u kožu i blokiraju UV zrake apsorpcijom ili transformacijom. Njihova učinkovitost započinje tek nakon što se apsorbiraju, što traje najmanje 20 min. kod odraslih, a oko 12 min. kod djece. Iako kemijski filteri nude zaštitu, mogu izazvati alergijske reakcije i hormonalne promjene. Također, njihova upotreba može imati štetne učinke na morski život. S druge strane, prirodni (mineralni) filteri ostaju na površini kože i reflektiraju UV zrake, što ih čini zdravijom opcijom.

  • Preporuke za zaštitu

Ljeti je UV zračenje najintenzivnije, a sunčeva svjetlost manje je jaka ujutro i kasno popodne (do 10 i nakon 17 h). Što je dijete mlađe, njegova koža je osjetljivija na UV zrake. Također, mlađa djeca imaju veću površinu kože u odnosu na tjelesnu masu, što ih čini osjetljivijima na dehidraciju. Preporučuje se da se djeca izlažu suncu u kraćim intervalima, a zaštita u vidu krema s filterima trebala bi se primijeniti ako je izlaganje duže od 30-45 min. UV zrake  dopiru i u hlad, osobito u blizini mora, pa čak i u hladu može doći do promjene boje kože.

  • Što savjetovati u slučaju opeklina
  1. Oblozima rashladiti opečenu kožu. Gazu natopiti vodom sobne temperature i mijenjati je svakih 5-10 min. Izbjegavati stavljanje leda ili alkohola na kožu.
  2. Na opečenu kožu nanositi neutralni losion ili kremu za hlađenje. Oblog se može staviti i preko kreme.
  3. Piti dovoljno tekućine i boraviti u klimatiziranim prostorijama.

Savjetujte roditeljima da potraže liječničku pomoć ako opekline zahvaćaju veću površinu tijela; tjelesna temperatura povisi se iznad 38°C; postoje simptomi poput glavobolje ili povraćanja; koža ima mjehuriće uz crvenilo.

U ljekarnama se mogu pronaći različita sredstva za ublažavanje opekotina od sunca, a svaki od njih ima svoje jedinstvene prednosti. Aloe vera gel je prirodni proizvod dobiven iz lista biljke aloe vera, poznat po svojim umirujućim, hidratantnim i regenerativnim svojstvima. Odmah hladi kožu, ublažava osjećaj peckanja i pomaže u oporavku oštećenih stanica. Pripravci s pantenolom (provitamin B5) pomažu u vlaženju i obnovi kože, smanjuju upalu i potiču zacjeljivanje. Kreme i losioni za hlađenje pružaju osjećaj hlađenja i smanjuju svrbež, dok dodatne hidratantne komponente pomažu u vlaženju suhe i oštećene kože. No, često sadrže sastojke poput mentola ili kamfora, pa nisu namijenjeni djeci mlađoj od 12 godina. Osim toga, oralni lijekovi protiv bolova poput ibuprofena i paracetamola, učinkoviti su za smanjenje boli i upala povezanih s opeklinama.

Kad se smije započeti s upotrebom repelenata kod djece?

Repelenti su važna sredstva za zaštitu djece od bolesti koje se prenose putem ugriza insekata, kao što su Zika virus, dengue i malarija. Prema preporukama američkih Centra za kontrolu bolesti (CDC) i Agencije za zaštitu okoliša (EPA) primjena repelenata može započeti nakon što dijete napuni 2 mjeseca, a posebno se preporučuju formulacije koje sadrže aktivne sastojke kao što su DEET, pikaridin, 2-undekanon ili IR3535.

. Smjernice za korištenje repelenata

Za djecu stariju od 3 godine dopuštena je upotreba repelenta koji sadrži ulje limunskog eukaliptusa (OLE) i para-mentan-diol (PMD). Američka akademija za pedijatriju (AAP) savjetuje da se repelenti s koncentracijom DEET-a većom od 30% ne koriste na djeci, da bi se smanjio rizik od neurotoksičnih učinaka povezanih s prekomjernom izloženošću. Također je važno napomenuti da se repelente koji sadrže DEET ne smije nanositi na kožu ispod odjeće, da bi se izbjegla prekomjerna apsorpcija aktivne tvari. Preporučuje se nakon povratka s vanjskih aktivnosti oprati dijelove tijela na koje su repelenti primijenjeni, da bi se uklonili ostaci kemikalija.

. Prirodni repelenti

U slučaju primjene prirodnih repelenta poput onih koji sadrže citronelu, ljekarnici  bi trebali istaknuti da je vrlo važno prethodno provjeriti registraciju proizvoda kod EPA, da bi se osigurala njihova sigurnost i učinkovitost u primjeni na dojenčad. Prirodni repelenti tipično nude kraće razdoblje zaštite u odnosu na sintetičke alternative, što može zahtijevati češću reaplikaciju.

. Savjeti za prevenciju uboda komaraca

Prilikom savjetovanja roditelja o mjerama zaštite, savjetujte odijevanje djece u svjetlije tonove (bež, bijela) jer tamnije boje više privlače komarce. Prehrana također može igrati ulogu u privlačenju insekata – dijete koje konzumira veće količine šećera ili soli privlačnije je komarcima. Privlačenje insekata može se smanjiti i izbjegavanjem jakih mirisnih proizvoda i parfema. Za dodatnu zaštitu, prozori i vrata trebaju biti opremljeni mrežama protiv insekata, što je jedan od najučinkovitijih načina zaštite u kućnim uvjetima. Bebin krevetić može se  zaštititi i baldahinom.

Prilikom odabira preparata za zaštitu od komaraca, posebno je važno obratiti pažnju na uzrast za koji je proizvod namijenjen, rok valjanosti i jasne upute o primjeni. U domaćinstvima se mogu koristiti i elektronski uređaji za odbijanje komaraca, ali ih treba koristiti s oprezom u blizini djece. Neki uređaji su dizajnirani za priključivanje na kolica ili odjeću i funkcioniraju na baterije, pružajući dodatnu zaštitu dok su djeca u pokretu.

Literatura:

Belić, J. (2019). Akutni poremećaji prehrane u djece (Završni rad). Koprivnica: Sveučilište Sjever. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:122:964381

Grgurić, J., Jurčić, Z., Peršić, M; Postupnik kod akutnih proljeva u djece. Preventivni, dijagnostički I terapijski postupci u pedijatriji. Zagreb, 2006. Str. 59-68.

Žaja, Orjena. Kronični dojenački proljev; Paediatria Croatica. Supplement, 58 (2014), Suppl1,192-200

Kovačević, V. (2014). Probiotici u prevenciji i liječenju akutnog proljeva u djece (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:348972

Jovanović T. Akutne dijarejalne bolesti zadobivene tijekom bolničkog liječenja [Master’s thesis]. Zagreb: University of Zagreb, School of Medicine; 2014 [cited 2024 June 17] Available at: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:043931

Berman, B., & Finkel, L. J. (2019). “Sun protection for children: an update.” Journal of the American Academy of Dermatology, 80(2), 703-705.

Draelos, Z. D. (2018). “Photoprotection in children: the role of sunscreens.” Pediatric Dermatology, 35(1), 15-19.

Klein, M. M. & Rood, K. M. (2020). “Children and sunscreen: An updated review of the evidence.” Journal of Clinical Aesthetic Dermatology, 13(5), 33-42.

Kumar, R., & De, A. (2017). “Sun Protection in Children: Current Insights.” Clinical Pediatric Dermatology, 10(1), 1-10.

Lademann, J., & Surber, C. (2016). “Strategies for improved protection against UV radiation.” Journal of Photochemistry and Photobiology B: Biology, 162, 283-292.

Matta, M. K., & Goyal, K. (2016). “The Importance of Sunscreen Use in Children.” Pediatric Annals, 45(9), e487-e491.

Whiteman, D. C., & Green, A. C. (2016). “Ultraviolet radiation, skin cancer, and the prevention of skin cancer.” Journal of Clinical Oncology, 34(9), 950-956.

American Academy of Pediatrics. (2019). “Sun Safety for Kids.”

D’Amato, G., et al. (2020). “Insect Repellents in Children: Safety, Efficacy, and Recommendations.” Pediatric Dermatology, 37(5), 880-887.

Mofidi, M., & Nasrabadi, A. N. (2019). “Safety and Efficacy of Insect Repellents in Children: A Systematic Review.” Management of Environmental Quality: An International Journal, 30(6), 1309-1325.

Wang, W., et al. (2017). “The Role of Insect Repellents in the Prevention of Vector-Borne Diseases.” Journal of the American Academy of Pediatrics, 139(3), e20162910.