Ušljivost je svjetski raširena pojava među različitim dobnim skupinama, ali i u državama različitih socioekonomskih stanja. Najčešće se pojavljuje u kolektivima među djecom predškolske i školske dobi. Razlog čestog pojavljivanja i lakog širenja među njima je bliski kontakt, dijeljenje igračaka te boravak i korištenje zajedničkih prostorija tijekom odmora. Navedeni razlozi odnose se i na druge zarazne bolesti uzrokovane parazitima ili mikroorganizmima kao što su dječje gliste, vodene kozice, crijevne viroze i druge. No, uši glave nisu prijenosnici drugih infekcija.
Ušljivost se može prenijeti i na odrasle osobe, ali puno rjeđe nego kod djece. Zbog čestog pojavljivanja kod djece, vrlo je važno provoditi zdravstveni odgoj i preventivne mjere u dječjim vrtićima i osnovnim školama. Važno je uočiti prve simptome kao što su svrbež na tjemenu te pojavljivanje gnjida na vlasima kose. U kolektivima, dječjim vrtićima ili osnovnim školama, od izrazite je važnosti rano otkrivanje uši da bi se spriječilo pojavljivanje epidemije. U suradnji s javnim zdravstvom provodi se edukacija roditelja, odgajatelja i djece o prevenciji. Educiraju se o biologiji uši, načinu prijenosa te njihovom uklanjanju. Važno je educirati roditelje da bi mogli pregledati svoje dijete i pripaziti na pojavu simptoma.
Vrste uši
Uši su sitni kukci koji parazitiraju na različitim organizmima – biljkama, životinjama i ljudima, jer ih trebaju za svoj životni ciklus, odnosno razmnožavanje i rast. Na čovjeku se pojavljuju dvije vrste uši: čovječja uš (Pediculus humanus) i stidna uš (Phthirius pubis). Čovječja uš ima dvije podvrste: tjelesnu uš (Pediculus humanus var. corporis) i uš glave (Pediculus humanus var. capitis)
Uš glave parazitira na vlasištu ljudi te izaziva pedikulozu vlasišta. To su mali plosnati kukci koji nemaju krila. Imaju usni aparat za ubod i sisanje krvi te noge s kratkim, uvinutim nožicama. Ne mogu preživjeti ako se ne nalazi na vlasištu, a ponekad se mogu pojaviti na obrvama ili trepavicama. Da bi preživjele, sišu krv do koje dolaze malim bezbolnim ubodima na vlasištu. Na mjestima uboda nastaju male rane na kojima se javlja svrbež, i to kao posljedica ispuštanja sline na mjestu uboda i prisutnosti fekalnih otpadaka i antigena uši. Hrane se 4-5 puta na dan da bi preživjele i razmnožavale se, jer umiru ako su 2 dana bez hrane.
Odrasli mužjak pokušat će se spariti sa svakom uši odgovarajuće veličine, bez obzira da li je odrasla ženka, nimfa u zadnjem stadiju ili odrasla muška uš. Nakon pronalaska odgovarajuće uši započinje parenje koje traje oko 30 minuta. Uš tijekom svojeg života može položiti 200-300 jajašca, ali ne prihvate se sva jajašca na vlas kose te se ne razviju. Najmanje su aktivne u prvom i drugom stadiju nimfe i tada imaju najnižu vjerojatnost prelaska na drugog domaćina.
Tjelesna uš hrani se na čovjekovom tijelu, pri čemu najčešće bode vrat, mjesta oko lopatica te donji dio leđa. Živi u odjeći, posebice u šavovima i naborima, a u kontakt s tijelom dolazi samo u vrijeme hranjenja. Tjelesna uš može prenositi neke zarazne bolesti (pjegavi tifus, povratnu i rovovsku groznicu). Osobe koje su preboljele pjegavi tifus (veliki broj bio ih je na našim prostorima u vrijeme i nakon drugog svjetskog rata) mogu doživotno u sebi nositi uzročnika te bolesti, a blaži oblik bolesti može se pojaviti ponovno tijekom života (recidiv pjegavog tifusa ili Brill-Zinserova bolest). Ako se takva osoba nalazi u sredini u kojoj već postoji ušljivost, postoji mogućnost da se putem tjelesnih uši koje se na njoj hrane, uzročnici pjegavog tifusa prenesu na okolinu i izazovu epidemiju. Svaka ušljivost tijela obvezno se prijavljuje epidemiološkoj službi kao i svaki recidiv pjegavog tifusa (Brill-Zinserova bolest). Postupke liječenja provodi epidemiološka služba.
Podizanjem općeg higijenskog standarda u Hrvatskoj, ušljivost tijela je iskorijenjena i danas je kod nas nema.
Stidna uš manja je od uši glave, a živi među dlakama genitalne regije. Može se javiti i na dlačicama pazuha i ostalim dlakama na tijelu, a kod djece i na trepavicama i obrvama. Živi isključivo na čovjeku i hrani se sisanjem krvi, što izaziva jak svrbež. Stidna uš može u rublju i posteljini preživjeti dva dana bez hranjenja na čovjeku. Najčešće se prenosi spolnim kontaktom, rjeđe preko donjeg rublja, ručnika ili posteljine. Liječiti je potrebno sve spolne partnere. Liječi se prema uputama proizvođača preparatima permetrina ili specijalnim šamponom koji sadrži sredstvo protiv ušiju. Donje rublje, ručnike i posteljinu treba iskuhati te se suzdržavati od spolnog odnosa 24 sata nakon liječenja.
Uši glave
Uši glave mogu se nastaniti na vlasištu djece i odraslih, bez obzira na čistoću i higijenu. Neka istraživanja čak upućuju na to da imaju povećani afinitet prema čistoj kosi zbog olakšanog kretanja i lijeganja jajašaca. Do prijenosa dolazi direktnim dodirom glave o glavu, premda se mogu prenijeti i preko posteljine, češljeva, ručnika ili pokrivala za glavu. Uši nemaju krila i ne mogu letjeti, niti skaču. Ne pojavljuju se na životinjama, stoga kućni ljubimci ne predstavljaju izvor zaraze.
Najviše ih ima ondje gdje je kosa najgušća i gdje je najtoplije, uz vrat i iza uha. Jajašca su ovalna i duga otprilike 0,8 milimetara i također su najčešće smještena na stražnjem dijelu vrata i iza ušiju. Tamo ih uz dlake fiksira proteinsko ljepilo koje luči odrasla ženka iz svog reproduktivnog organa. Ako se ne odstrane, zbog rasta kose, mogu se naći i duž vlasi. Teže se uočavaju na svijetloj kosi i često se zamijene s prhuti.
Iz gnjide se za otprilike tjedan dana izlegne spolno nezrela uš koju nazivamo larva ili nimfa. Obično se smjesti 1-2 milimetra od tjemena, gdje pronalazi optimalnu temperaturu za svoj daljnji rast i razvoj. Nakon 8-10 dana nimfa postaje spolno zrela i spremna za razmnožavanje.
Pažljivim pregledom kose i kože glave (često i uz korištenje povećala) moguće je vidjeti gnjide, nimfe ili odrasle oblike ušiju. Nimfe i odrasle jedinke prisutne su u manjem broju i sklone bježanju od prstiju, pa ih je tako teže uočiti. Zbog toga se dijagnoza najčešće postavlja pronalaskom gnjida u blizini skalpa, što potvrđuje da se radi o ušljivosti ili pedikulozi. Kako su zbog učinka ljepila gnjide čvrsto prilijepljene uz kosu, mogu se razlikovati od peruti koju je lako skinuti s kose.
Ono što često pobuđuje sumnju da bi se moglo raditi o ušljivosti je uporan svrbež glave koji se pojačava tri do četiri tjedna nakon početne zaraze. Navedeni svrbež može dovesti do razdražljivosti, nesanice i gubitka koncentracije. Vidljiva reakcija na ubode je vrlo blaga te se ne viđa često između vlasi kose, iako kod osoba s dugom kosom može biti vidljiva na koži vrata. U rijetkim slučajevima intenzivan svrbež i češanje mogu dovesti do sekundarne infekcije, tj. razvoja impetiga ili drugih gnojnih upala kože. Povećanje limfnih čvorova i vrućica javljaju se iznimno rijetko.
Liječenje
Postoje razna sredstva za uništavanje ili mehaničko uklanjanje uši i jajašaca (gnjida) koje se mogu kupiti u ljekarnama: šamponi, gusti mehanički češljevi za mehaničko iščešljavanje vlasišta, električni češljevi koji bi ih prilikom iščešljavanja trebali uništiti. Šampone treba koristiti prema uputama proizvođača i postupak ponavljati više puta, uz redovito pregledavanje vlasišta. Česti i redoviti pregledi vlasišta važni su radi pronalaska i mehaničkog uklanjanja i uništavanja svježe izlegnutih uši i preostalih jajašaca. Na tržištu su dostupni i repelenti u spreju koji preventivno odbijaju uši, a potrebno ih je raspršiti prije odlaska u kolektiv. U novije su vrijeme dostupne i gumice za kosu premazane prirodnim uljima. Prije odlaska u kolektiv preporučuje se kosu zavezati.
U liječenju ušiju najvažnije je prekinuti reproduktivni ciklus ušiju glave. Danas na tržištu postoji čitav niz pedikulicida. Najčešće se rabe šamponi koji uglavnom sadrže supstancije koje guše i isušuju uši te ih na taj način uništavaju. U šampone se često dodaju i prirodna eterična ulja za uklanjanje ušiju. Najčešće se koriste eterična ulja čajevca, lavande, lavandina i eukaliptusa.
Tretman šamponom protiv ušiju važno je ponoviti nakon desetak dana, jer je nakon polaganja jajašaca potrebno 6-9 dana da bi se izlegle nimfe. Nakon toga je s vlasišta potrebno odstraniti sve gnjide. Važno je izbjegavati kontakt šampona i drugih preparata s očima, te ih primjenjivati samo kad postoji indikacija.
Uši i gnjide mogu se riješiti i mehanički, strpljivim iščešljavanjem malih segmenata kose gustim češljem za uši. Preporuka je da se na kosu prije toga obilno nanese regenerator. On će omekšati kosu da se ne petlja te će se zalijepiti na uš da se ne kreće po kosi. Gusti češalj iščešljavanjem sakuplja regenerator i skida s kose i uši i gnjide.
Električni češalj koristi se malim električnim nabojem da bi uništio uši koje dolaze u kontakt s njegovim zupcima. Na taj se način izbjegava rezistencija koja se može pojaviti kod tretmana šamponima. Metoda je sigurna i učinkovita. Kod težih oblika ušljivosti često se preporučuje šišanje, budući da kraća kosa znatno olakšava uklanjanje uši i gnjida.
Nakon provedenog tretmana, vlasište treba pregledavati sljedeća 2-3 tjedna da bi bili sigurni da su uklonjene sve uši i gnjide.
Čim se otkriju uši kod jednog člana obitelji ili kolektiva, potrebno je u okolini provesti mjere kontrole. Trebalo bi tretirati vlasišta svih članova obitelji, promijeniti ili oprati češljeve, te oprati svu posteljinu, ručnike, kape i odjeću koja se navlači preko glave. Odjeću i predmete koje nije moguće oprati treba držati zatvorenima u plastičnoj vrećici tijekom 2 tjedna. Pod i namještaj potrebno je počistiti usisivačem.
Zaključak
Da bi se prevenirala pojava uši vlasišta, potrebno je održavati svakodnevnu osobnu higijenu, izbjegavati bliske kontakte (eng. head-to-head) tijekom igranja, u školi ili tijekom različitih timskih aktivnosti. Ne preporuča se dijeljenje kapa, marama, šalova, kaputa te češljeva ili ručnika. Nakon što je inficirana osoba bila u kontaktu s ručnicima, plahtama i odjećom, treba ih adekvatno oprati i osušiti.
Tjelesna uš prenosi se preko odjeće ili posteljine, pa je prevencija njihove pojave redovita higijena (kupanje, redovito pranje i mijenjanje odjeće). Sa zaraženom osobom ne smiju se dijeliti plahta, odjeća ni ručnici.
Literatura:
Kalenić S. i sur., Medicinska mikrobiologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2013
Medicinski priručnik za pacijente; Infestacija ušima (URL: http://www.msdprirucnici.placebo.hr/msd-za-pacijente/kozne-bolesti/parazitske-infekcijekoze/infestacija-usima)
Bhushan Madke, Uday Khopkar. Pediculosis capitis: An update; Department of Dermatology, Seth GS Medical College and KEM Hospital, Parel, Mumbai, Maharashtra, India; 2012:78:4;429-438; doi: 10.4103/0378-6323.98072 7. Lice world. Eggs. (URL: https://liceworld.com/eggs/)
Lice world. The head louse anatomy (URL: https://liceworld.com/the-head-louseanatomy/)
Centers for Disease Control and Prevention; Lice- Head Lice (URL: https://www.cdc.gov/parasites/lice/head/gen_info/faqs.html)
Health line; What do lice looklike. (URL: https://www.healthline.com/health/what-dohead-lice-look-like#What-are-lice?)
Centers for Disease Control and Prevention; DPDx – Laboratory Identification of Parasites of Public Health Concern- Pediculosis. (URL: https://www.cdc.gov/dpdx/pediculosis/index.html)
Lice world; Life cycle. (URL: https://liceworld.com/lifecycle/)
Healthychoices. Dealingwithhead lice. (URL: http://www.healthychoices.co.uk/head_lice.html)
Centers for Disease Control and Prevention; Lice- Pubic „Carb“ Lice. (URL: https://www.cdc.gov/parasites/lice/pubic/prevent.html )