Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Zdravlje mozga – izvještaj

Stručni skup održan je 20. rujna 2024. godine u Sheraton Hotelu u Zagrebu. Za nešto više od 200 sudionika uživo i gotovo 100 sudionika online, održano je deset aktualnih, stručnih predavanja i radionica, a 16 sponzora predstavilo je svoje proizvode u ovom iznimno zanimljivom području.

Uvodno predavanje – Kako se naš mozak mijenja u digitalnom dobu? održala je prof.dr.sc. Zdravka Poljaković. Već je odavno poznato da je čovjek društveno biće najvišeg stupnja. Ovisnost o međusobnim susretima i socijalnim kontaktima izražena je do te mjere da njihov gubitak dovodi do promjena ponašanja i neočekivanog reagiranja pojedinca na određene životne situacije. Na žalost, novija saznanja govore da su te promjene mnogo dublje i trajnije.

Takozvani “društveni” mozak nalazi se u području dijela čeonog režnja i dubokim strukturama sljepoočnog režnja te je podložan promjenama tijekom života. Istraživanja su pokazala da tijekom puberteta u tim dijelovima mozga dolazi do sinaptičke reorganizacije i promjena morfologije, ali i volumena pojedinih jezgri, čime se tumače i promjene ponašanja u toj dobi. U ranom razvojnom razdoblju čovjeka, upravo su susreti i komunikacija između jedinki doveli do razvoja sofisticiranijih, “računalno” sposobnijih i metabolički zahtjevnijih regija mozga. Također, studije naprednih neuroslikovnih metoda pokazale su da kod osoba koje se smatraju usamljenima postoji jasan “neuronalni” potpis u dijelovima moždanih struktura, koji ih razlikuje od osoba koje se smatraju društveno ispunjenima. Drugim riječima, izgleda da postoji jasna strukturalna promjena mozga “usamljenika”.

Neurobiologija društvene udaljenosti danas je u posebnoj žiži interesa znanstvenika uslijed pratećih posljedica nedavne pandemije, koje utječu i na taj segment života, ali još i više, s obzirom na sve veće promjene u socijalnim kontaktima koji su danas puno više vezani uz virtualni nego stvarni svijet. Dokazano je da su ljudi koje sebe smatraju usamljenim i izoliranim (treba svakako naglasiti da je i taj parametar izuzetno subjektivan i ovisi o nizu čimbenika) podložniji nekim bolestima (kao što su kognitivno propadanje, pa i razvoj Alzheimerove demencije, depresija, pa time i povišeni rizik za kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti) i slabljenju imunološkog sustava općenito, ali i da se uslijed dugotrajne društvene izoliranosti javljaju specifične morfološke promjene mozga. Digitalizacija kojoj smo svjedoci podupire ponašanje “usamljenika” i omogućava lažnu viziju stvarnosti, što je prema današnjim saznanjima podloga ne samo načina komunikacije već i strukturalnih promjena centralnog živčanog sustava.

Doc.dr.sc. Sandra Morović predavanjem Neuronutrijenti i kognitivno zdravlje objasnila je kako smanjenje stresa, izbjegavanje toksina, prevencija tjelesnih bolesti, uvođenje mentalnog i tjelesnog vježbanja te upotreba biološki aktivnih spojeva iz hrane poput vitamina, antioksidansa i fitokemikalija, mogu imati zaštitni učinak protiv blagog kognitivnog oštećenja. U novije vrijeme pozornost je pomaknuta prema traženju preventivnih mjera kako bi se odgodio početak bolesti.

Neuronutricionizam se razvija kao novi segment unutar neuroznanosti, a posvećen je različitim aspektima prehrane uključujući nutrijente, prehranu, prehrambeno ponašanje i prehrambeno okruženje te njihovom utjecaju na razvoj neuroloških poremećaja. Naime, mozak je najsloženiji organ u ljudskom tijelu, s velikom i stalnom potražnjom za unosom hranjivih tvari. Adekvatna prehrana neophodna je za potpuno funkcioniranje mozga zbog opskrbe energijom, makronutrijentima i mikronutrijentima, nužnim za sintezu neurotransmitera i proteinskih komponenti. Vitamini, minerali i druge komponente prehrane također čine takozvane “neuronutrijente”. Elementi u tragovima i vitamini, zajednički poznati kao mikronutrijenti, neophodni su za odvijanje metaboličkih reakcija u ljudskom tijelu. Značajne promjene u njihovim količinama mogu dovesti do zdravstvenih tegoba i oboljenja. Istraživanja upućuju na negativan utjecaj dugotrajnog poremećaja razina mikronutrijenata i njihovog značaja u etiopatogenezi neuroloških bolesti. Također, akutne i kronične promjene u razinama mikronutrijenata mogu uzrokovati komplikacije kod neuroloških bolesti.

Istraživanja pokazuju veliki napredak u prevenciji, nastanku i liječenju neuroloških poremećaja i bolesti. U porastu je prepoznavanje uloge prehrane kao vrijedne dopune procesima prevencije i liječenja bolesti, posebno u neurologiji. Navedene procese u stopu prate istraživanja znanstvenih osnova neuronutrijenata koji predstavljaju značajan i do sada dobrim dijelom nepoznat i neistražen segment neuroznanosti.

O pomoći kod depresije i anksioznosti u predavanju pod nazivom Učinak psihobiotika na kronični stres, anksioznost i depresiju govorila je Helena Šimurina,dr.med. Naime, stresne situacije dio su svakodnevnice, a živčani, endokrinološki i imunološki sustav omogućuju nam adekvatno reagiranje i prilagodbu u stresnim situacijama. Određena razina akutnog stresa mobilizirat će naše fizičke i mentalne snage kako bismo što efikasnije reagirali, razriješili situaciju ili se adaptirali i vratili u homeostazu. U tom slučaju govorimo o „zdravoj napetosti“ i dobroj adaptaciji na stresne događaje. Problem predstavlja život u kroničnom stresu koji iscrpljuje adaptacijske mehanizme, dovodi do poremećaja na razini neurotransmitera (nefiziološke razine kortizola, pad razine serotonina, dopamina..) poremećaja mentalnog zdravlja, anksioznosti, depresije, te somatskih tegoba (somatizacija stresa).

Istraživanja pokazuju da su depresija i anksioznost u sklopu kroničnog stresa povezane s poremećajem mikrobioma te s lokalnom i sistemskom upalom uzrokovanom disbiozom. Kroničan stres i povišen kortizol dovode do promjene mikrobioma, smanjene bioraznolikosti i disbioze, a takav mikrobiom svojim signalnim molekulama uzrokuje žudnju za nezdravijom hranom, promjene prehrambenih navika i apetita, dolazi do produbljivanja disbioze te poremećaja metabolizma, imunološkog sustava, sinteze neurotransmitera i poremećaja mentalnog zdravlja. Osovina mikrobiom-crijevo-mozak (microbiota-gut-brain axis) svojom dvosmjernom komunikacijom utječe na raspoloženje, ponašanje, kapacitet i način odgovora na stres. U istraživanjima na životinjskim modelima pokazalo se da se fekalnom transplantacijom, prijenosom uzoraka od depresivnih ili anksioznih osoba u germ free miševe može uzrokovati pojava anksioznih i depresivnih simptoma. Time se dokazala uloga mikrobioma u pojavi mentalnih poremećaja. 

Poremećaji mentalnog zdravlja u porastu su u cijelom svijetu, a osobito nakon pandemije COVID-19. U fokusu mnogih istraživanja zadnjih godina je mogućnost djelovanja određenih sojeva probiotika na osovinu mikrobiom-crijevo-mozak u preventivne i terapijske svrhe kod osoba u kroničnom stresu ili osoba s anksioznim poremećajem i depresijom. Probiotici koji, kada se daju u adekvatnoj dozi, imaju povoljne učinke na mentalno zdravlje nazivaju se psihobioticima. Sojeve Lactobacillus paracasei LA903 i Lactobacillus casei LA205 ubrajamo u tu skupinu, jer su i u animalnim i u humanim istraživanjima pokazali pozitivan učinak na simptome anksioznosti, na bolje podnošenje stresa, smanjenje večernjeg kortizola, na percepciju bolje produktivnosti, poboljšanje osjećaja odmorenosti nakon spavanja, te manji osjećaj iscrpljenosti. Uz zdravu prehranu, uzimanje psihobiotika preporučuje se osobama koje već osjećaju negativne učinke kroničnog stresa, ali i osobama koje se preventivno žele zaštititi i ojačati svoje adaptacijske kapacitete za savladavanje stresa.

Joana Cortada iz španjolske tvtke Vitae održala je predavanje NADH i CoQ10, ključna kombinacija za mitohondrijsku aktivnost, energetsku postaju stanica. Mitohondriji, energetske stanice, vitalni su za ljudsko preživljavanje te su prisutni u gotovo svim vrstama ljudskih stanica. Njihova glavna funkcija je generiranje energije potrebne za napajanje stanica, ali imaju i druge funkcije osim proizvodnje energije. Tijekom predavanja predstavljena su najnovija istraživanja o zdravlju mitohondrija, temeljena na inovativnim sastojcima te je prikazano kako se pomoću njih mogu poboljšati zdravlje mitohondrija i svi povezani procesi. Bilo je govora o koenzimima NADH i Q10, serinu i vitaminu C. NADH je koenzim koji zajedno s Q10 dovodi do proizvodnje stanične energije ili ATP-a putem Krebsova ciklusa, a koenzim Q10 doprinosi generiranju više od 90% energije (ATP) tijela, jer je ključan u procesu staničnog disanja. Ima i neuroprotektivno djelovanje, stabilizirajući mitohondrijske membrane neurona zbog oksidativnog stresa te usporava napredovanje neurodegenerativnih bolesti.Serinje ključna aminokiselina u komunikaciji između živčanih stanica s temeljnim ulogama u staničnoj proliferaciji, a vitamin C je neophodan antioksidans koji doprinosi mijelinizaciji, popravku i pravilnoj neuralnoj funkciji središnjeg živčanog sustava tijekom sazrijevanja. Osim toga, sudjeluje u neuronskoj diferencijaciji, sazrijevanju i preživljavanju.

Proizvod s kombinacijom navedenih sastojaka testiran je na više od 300 pacijenata s jedinstvenim rezultatima u mitohondrijskoj funkcionalnosti i proizvodnji energije, pa na tržište donosi novo prirodno rješenje za sve patologije povezane s disfunkcijom mitohondrija i fiziološkim umorom.

Praktični savjeti o suplementaciji za zdravlje i dobrobit mozga bili su tema predavanja Suplementi za zdravlje mozga: znanstveni pogledi i praktične primjene, prim. Ane Sruk,dr.med. Zdravlje mozga ima ključnu ulogu u cjelokupnom zdravlju i kvaliteti života, jer mozak kontrolira sve funkcije ljudskog tijela, od osnovnih životnih do složenih poput kognitivnih procesa i složenih motoričkih zadataka. Rad mozga ovisi o nizu čimbenika kao što su genetika, okoliš i način života, uključujući tjelesnu aktivnost i prehranu. Hranjive tvari imaju ključnu ulogu u održavanju zdravlja mozga, a u slučaju njihovog nedostatka, suplementacija može biti od koristi. U predavanju su istražene uloge određenih mikronutrijenata i dodataka prehrani u kontekstu najčešćih neuroloških bolesti (Alzheimerova bolest, migrena, epilepsija, multipla skleroza) te je razmotren njihov sinergijski učinak kada se koriste uz farmakoterapiju.

Vitamini B skupine esencijalni su za zdravlje mozga i živčanog sustava, jer imaju ulogu u metabolizmu energije, sintezi neurotransmitera i zaštiti od oksidativnog stresa. Istraživanja pokazuju da suplementacija riboflavinom (B2) može smanjiti učestalost i intenzitet migrena, vjerojatno zbog njegove uloge u proizvodnji energije u mitohondrijima. Vitamin B5 (pantotenska kiselina) je ključan za sintezu koenzima A koji je neophodan za metabolizam masti i ugljikohidrata kao i za sintezu acetilkolina. Folna kiselina je posebno važna tijekom trudnoće za pravilan razvoj mozga fetusa. Njezin nedostatak povezan je s povećanim rizikom od kognitivnih poremećaja. Vitamin B12 ključan je za stvaranje mijelina, zaštitnog omotača oko živaca kao i za sintezu DNK. Njegov nedostatak može uzrokovati neurološke simptome kao što su periferna neuropatija i demencija.

Vitamin D ima neuroprotektivne učinke, uključujući regulaciju rasta živčanih stanica i zaštitu od oksidativnog stresa, a receptori za njega nalaze se u mnogim dijelovima mozga. Postoji značajna povezanost između niskih razina vitamina D i povećanog rizika za razvoj multiple skleroze. Suplementacija vitaminom D može pomoći u smanjenju rizika i progresije bolesti, iako su potrebna daljnja istraživanja da bi se definirala optimalna doza i trajanje liječenja. Omega-3 masne kiseline, osobito DHA i EPA, ključne su za razvoj i funkcioniranje mozga. Istraživanja pokazuju da mogu usporiti kognitivno propadanje starijih osoba i smanjiti rizik od razvoja Alzheimerove bolesti. Njihova suplementacija može poboljšati pamćenje i kognitivne funkcije, osobito uz primjenu drugih vrsta liječenja.

Aminokiselina L-karnitin ima ključnu ulogu u energetskom metabolizmu. Istražuje se zbog svojih potencijalnih neuroprotektivnih učinaka u liječenju neuroloških poremećaja. Lecitin je mješavina fosfolipida, a važan je za sintezu acetilkolina, neurotransmitera ključnog za pamćenje i učenje. Također se istražuje u kontekstu neuroloških poremećaja, osobito Alzheimerove bolesti. Dodatno, brojne su aminokiseline značajne kao prekursori neurotransmitera koji imaju značajnu ulogu u razvoju neuroloških poremećaja. Zbog svoje uloge u sintezi dopamina, fenilalanin se istražuje kao potencijalni dodatak u liječenju Parkinsonove bolesti. Tirozin se često koristi za poboljšanje kognitivnih funkcija i mentalne izdržljivosti u stresnim situacijama. Istraživanja su pokazala da suplementacija tirozinom može poboljšati radno pamćenje, fokus i kognitivnu fleksibilnost kod osoba pod akutnim stresom ili deprivacijom spavanja. Kolin se intenzivno proučava u kontekstu Alzheimerove bolesti zbog svoje uloge u sintezi acetilkolina, čiji se nedostatak povezuje s kognitivnim opadanjem. Pokazalo se da suplementacija kolinom može poboljšati kognitivne funkcije kod osoba s blagim do umjerenim kognitivnim poremećajem. Zaključeno je da suplementacija pod nadzorom zdravstvenog stručnjaka, može pružiti značajne koristi u neurološkim bolestima, posebno kada se koristi kao dodatak standardnim farmakoterapijama.

U današnjem ubrzanom svijetu, regulacija stresa postaje sve važnija za održavanje mentalnog i fizičkog zdravlja, a dodaci prehrani mogu pomoći kod upravljanja stresom, anksioznošću i depresijom. Doc.dr.sc. Katairna Fehir Šola održala je predavanje Reguliranje razine stresa prirodnim terapijama –  uloga ljekarnika u savjetovanju. Naime, uloga ljekarnika u savjetovanju pacijenata o samoliječenju stresa, anksioznosti ili drugih manjih tegoba povezanih s mentalnim zdravljem je od ključne važnosti, jer mogu pomoći u odabiru odgovarajućih proizvoda te osigurati njihovu pravilnu primjenu.

Jedan od ključnih sastojaka koji se često koristi u borbi protiv stresa je S-adenozil L-metionin (SAMe). To je tvar koja prirodno nastaje u tijelu i sudjeluje u sintezi neurotransmitera poput serotonina, dopamina i noradrenalina, odgovornih za regulaciju raspoloženja. Nedostatak SAMe-a može dovesti do simptoma depresije kao što su umor, iscrpljenost, smanjena energija i motivacija te psihička napetost. Ljekarnici su ključni u prepoznavanju simptoma koje pacijenti mogu sami navesti, poput umora, smanjene koncentracije i osjećaja tjeskobe. Na temelju tih simptoma, ljekarnik može preporučiti prirodne dodatke prehrani koji sadrže SAMe, uz napomenu da se uzimaju redovito da bi se postigli optimalni rezultati. Važno je da proizvod uključuje i B vitamine (B1, B2, B3, B6, B12) jer imaju značajnu ulogu u podržavanju normalnog funkcioniranja živčanog sustava, energetskog metabolizma i psihološke funkcije. Uloga ljekarnika nije samo u preporuci odgovarajućih proizvoda, već i u pružanju savjeta o sigurnoj primjeni, o mogućim interakcijama s drugim lijekovima, potrebi za konzultacijom s liječnikom u specifičnim slučajevima (poput trudnoće ili kroničnih bolesti) te o pravilnom doziranju. Također imaju važnu ulogu u praćenju učinka. Redovitim razgovorima s pacijentima, mogu procijeniti napredak, prilagoditi preporuke ili predložiti daljnje korake ako simptomi ne pokazuju znakove poboljšanja. Dodaci prehrani su vrijedan alat u upravljanju stresom i u poboljšanju mentalnog zdravlja, a ljekarnici imaju ključnu ulogu u njihovom pravilnom odabiru i primjeni. Kroz savjetovanje i kontinuirano praćenje, značajno mogu doprinijeti kvaliteti života pacijenata, pomažući im da učinkovito reguliraju razinu stresa i održe mentalnu ravnotežu.

Predavanjem je pokazano kada i kako savjetovati pacijente koji su u stresu ili osjećaju blagu anksioznost. Prema Hrvatskom kompetencijskom okviru polaznici su stekli kompetencije iz cjeline 2 – Kompetencije ljekarničke skrbi, i to: 2.1 Procjena lijekova te medicinskih i drugih proizvoda; 2.3 Izdavanje lijekova i MDP; 2.4 Razgovor s pacijentom; 2.5 Osiguravanje sigurne primjene lijekova.

Kakav je Utjecaj tjelovježbe na razvoj, funkcionalnost i zdravlje mozga čuli smo u predavanju Ljerke Jurić Karoli, mag.pharm. U vrijeme brzog napretka znanosti i tehnologije, globalno njegujemo neznanje o vlastitom tijelu, što rezultira poražavajućom statistikom kroničnih bolesti i pretilosti/debljine u odrasloj, ali i dječjoj dobi, i to uzrokovanih lošim životnim navikama i manjkom tjelesne aktivnosti. Prema podacima SZO 31% odrasle populacije i čak 81% adolescenata (11-17 g.) nedovoljno je tjelesno aktivno (manje od 150 min. tjedno) što za posljedicu može imati povećanje udjela masnog tkiva, loše kardiometaboličko zdravlje, lošiji ritam sna i budnosti, lošije raspoloženje, narušenu sliku o sebi i lošije socijalno ponašanje. Redovna tjelesna aktivnost utječe i na razvoj mozga u djetinjstvu, što doprinosi i moždanom razvoju u odrasloj dobi. Studije su pokazale da tjelovježba utječe na poboljšanje radne memorije, bolju koncentraciju, pažnju, učenje i akademske performanse, te na povećanje volumena hipokampusa i bazalnih ganglija, struktura koje sudjeluju u procesima učenja. Uočena su značajna poboljšanja u memoriji, pažnji, brzini procesuiranja informacija i izvršnim funkcijama mozga odraslih osoba. Brojne animalne studije kao i humana istraživanja pokazala su da tjelovježba prevenira narušavanje kognitivnih funkcija tijekom starenja i smanjuje rizik od neurodegenerativnih bolesti i psihičkih poremećaja.

Iako se neki od pretpostavljenih mehanizama još istražuju dokazano je da pod utjecajem tjelovježbe dolazi do povećanja koncentracije moždanog neurotrofnog faktora (engl. Brain derived neurotrophic factor) čime se stimulira neurogeneza, sinaptogeneza, prevenira se propadanje moždanih stanica i povećava neuroplastičnost mozga, što dovodi do poboljšanja u procesima pamćenja i učenja kao i jačoj otpornosti na stres. Premda se pozitivni učinci ostvaruju i u aerobnom i anaerobnom načinu aktivnosti, aerobno vježbanje ima utjecaj na: pojačani protok krvi kroz mozak; promjene u neuroendokrinom sustavu; lučenje raznih signalnih molekula koje utječu na povećanje koncentracije BDNF-a iz mišića, jetre, probavnog sustava; poticanje i nastanak mitohondrija, održavanje ravnoteže mitohondrija u mozgu i smanjenje oksidativnog stresa; smanjenje inzulinske rezistencije u mozgu, koja je primijećena kod nekih neurodegenerativnih bolesti; poboljšanje metabolizma glukoze u mozgu i dotok energije u mozak; održavanje ravnoteže sojeva crijevne flore i zaštitu intestinalne barijere crijevne mikroflore.

Ljudsko tijelo stvoreno je za kretanje, a tjelovježba je dokazani, svima dostupan alat kojim sami upravljamo te utječemo na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja. Zaključeno je da je vrijeme da se tjelovježba pozicionira kao ključna preporuka za pacijente, kao i u edukaciji opće populacije, počevši od najranije dobi.

U posljednjem desetljeću, novo istraživačko područje usmjereno je na Os crijevo-koža-mozak koje nudi sve više dokaza o tome kako hrana i crijevna mikrobiota mogu utjecati na razvoj crijevnih i kožnih bolesti te neuroloških, psihijatrijskih i psiholoških poremećaja. O tome je govorila dr.sc. Iva Crnarić. Mogućnost prevencije i liječenja tih patoloških stanja modulacijom crijevne mikrobiote i sastojaka hrane mogla bi smanjiti njihovu učestalost, smanjiti upotrebu lijekova i omogućiti bolje razumijevanje uključenih mehanizama. U istraživanju Suna i suradnika, bile su razmatrane dvije fiziološke tjelesne barijere – koža i crijeva. Epidemiološkom analizom i eksperimentalnim pristupom istraženi su odnos između crijevne mikrobiote i razvoja psorijaze. Kod ispitanika s psorijazom učestalost simptoma gastrointestinalne nelagode bila je značajno viša nego kod zdravih osoba, a crijevna mikrobiota se poboljšala kada su ispitanici primili terapiju oralnim acitretinom i uskopojasnim ultraljubičastim B zračenjem, uz očigledno smanjenje indeksa područja zahvaćenosti i težine psorijaze (PASI) u usporedbi s neliječenim ispitanicima. Transplantacija fekalne mikrobiote ispitanika s psorijazom ili zdravih kontrola kod miševa, nakon primjene kreme s imikvimodom, potvrdila je da su psorijatički mikrobi usporili oporavak psorijaziformnog dermatitisa i izazvali manje smanjenje IL-17A, ključnog proinflamatornog psorijatičkog citokina, čime su potvrdili epidemiološke podatke. To istraživanje predstavlja izvrstan primjer translacijske integracije pretkliničkih i kliničkih istraživanja i pomaže u boljem definiranju složenog odnosa između disbioze i psorijaze s konačnim ciljem razvoja terapija za kožne bolesti baziranih na mikrobiomu.

Nedavna istraživanja istaknula su potencijal probiotika i prebiotika za modulaciju crijevne mikrobiote, potkrijepljena in vivo i kliničkim istraživanjima. Probiotici, prebiotici i postbiotici utječu na os crijevo-koža i imaju potencijal za liječenje i prevenciju kožnih stanja, uključujući psorijazu, akne, dijabetičke ulkuse, atopijski dermatitis i rak kože. Analize otkrivaju da probiotici djeluju modulirajući proizvodnju citokina, bilo da se primjenjuju oralno ili lokalno. Probiotici jačaju obranu kože proizvodnjom antimikrobnih peptida i poticanjem diferencijacije i regeneracije keratinocita. Ipak, mnoga pitanja o probioticima ostaju neodgovorena, što zahtijeva daljnja istraživanja mehanizama njihovih djelovanja u kontekstu kožnih bolesti.

Prof. Nenada Bogdanovića održao je predavanje Uloga vitamina D u neurodegenerativnim bolestima. Demencija je povezana s brojnim neurodegenerativnim bolestima uključujući Alzheimerovu bolest (AB), vaskularnu demenciju (VD), demenciju s Lewyjevim tjelešcima (DLB) i frontotemporalnu demenciju (FTD). AB je progresivna degenerativna bolest središnjega živčanog sustava te najčešći uzrok demencije kod osoba starijih od 65 godina, a ujedno i najčešća neurodegenerativna bolest. Brojne pretkliničke studije pokazale su utjecaj vitamina D na podležeće procese uključene u njen nastanak i progresiju. Tako primjerice studije pokazuju da primjena vitamina D3 kod miševa koji pojačano eksprimiraju amiloidni prekursorski protein (APP) dovodi do smanjenog nakupljanja Aβ u mozgu. Studije na miševima koji pojačano eksprimiraju APP, aktivacija receptora za vitamin D pomoću analoga vitamina D parikalcitola, dovela je od snižene razine fosforiliranog Tau proteina. Također, oralna primjena vitamina D3 u mišjem modelu VD dovela je do smanjene neuroinflamacije u vidu sniženih razina IL1β i TN-α u hipokampusu. Nalazi pretkliničkih studija pokazuju da bi vitamin D mogao biti uključen u ublažavanje kliničkog fenotipa AB te poboljšanje kognicije i ponašanja, iako postoje i oprečni rezultati.

Na kraju skupa održana je radionica: Imate li u ljekarni nešto za pamćenje? – Ljekarnička skrb u neurokognitivnim poremećajima, pod vodstvom dr.sc. Ive Bužančić, mag.pharm. Europsko, pa tako i hrvatsko stanovništvo, sve više stari, a starenjem se povećava i rizik za razvoj različitih neurokognitivnih poremećaja. Projekcije Europskog udruženja nacionalnih društava Alzheimerove bolesti (Alzheimer Europe) pokazuju da će se broj oboljelih udvostručiti do 2050. godine te će uključiti više od 18 milijuna osoba na razini Europe.

Vodeće preporuke za liječenje neurokognitivnih poremećaja naglašavaju važnost multidisciplinarnog pristupa i uključivanja različitih zdravstvenih radnika u skrb za pacijente. Javni ljekarnici se često susreću s upitima pacijenata o lijekovima i/ili pripravcima koji mogu pozitivno utjecati na zdravlje mozga, posebice pamćenje osoba starije životne dobi. No, briga za pacijente ne staje samo na ljekarničkoj preporuci dodatka prehrani ili savjetovanja o primjeni lijeka. Ljekarnici imaju važnu ulogu i tijekom skrbi o pacijentima s neurokognitivnim poremećajima, uključujući: rano prepoznavanje pacijenata s povećanim rizikom razvoja poremećaja, savjetovanje o ispravnom korištenju farmakoterapije i dodataka prehrani, poticanje adherencije na sve oblike liječenja, praćenje pacijenata tijekom progresije bolesti i u konačnici pružanje potpore pacijentima i njihovim skrbnicima. Interaktivno izlaganje prikaza slučaja sudionicima je pružilo priliku za obnovu i proširivanje znanja o posebnostima ljekarničke skrbi za pacijente s neurokognitivnim poremećajima.

Evo i djelića atmosfere…