Etiologija, dijagnostika, liječenje i prevencija
Najčešći uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje prirodno nastanjuju probavni sustav, a najčešći klinički oblik bolesti je akutni cistitis. Akutni cistitis očituje se učestalim i bolnim mokrenjem, osjećajem pečenja tijekom mokrenja te izraženim nagonom za mokrenjem uz izlučivanje manjih količina urina. Autorica članka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.spec. dermatofarmacije i kozmetologije; inPharma 104, srpanj/kolovoz 2026.
Prekomjerna izloženost sunčevom zračenju, visokim temperaturama i povećanoj vlažnosti zraka može nepovoljno utjecati na zdravlje kože, osobito na osjetljivu kožu i sluznicu intimnog područja. Takvi uvjeti pogoduju razmnožavanju različitih mikroorganizama, uključujući gljivice, bakterije i viruse. Osim vulvovaginalnih gljivičnih infekcija, tijekom ljetnih mjeseci učestalije se pojavljuju i infekcije mokraćnog sustava, najčešće u obliku nekomplicirane upale mokraćnog mjehura, odnosno cistitisa. Razvoju tih infekcija, osim korištenja higijenski neadekvatno održavanih bazena, mogu pridonijeti dugotrajno zadržavanje u hladnoj vodi te nošenje mokrog kupaćeg kostima tijekom duljeg vremenskog razdoblja.
Infekcije mokraćnog sustava među najčešćim su bakterijskim infekcijama u populaciji te se po učestalosti nalaze odmah iza infekcija gornjeg dišnog sustava. Ujedno su jedan od vodećih razloga obraćanja liječniku obiteljske medicine. Najčešći put ulaska uzročnika u mokraćni sustav je ascendentni put preko vanjskog ušća mokraćne cijevi. Nakon prodora kroz uretru, bakterije koloniziraju mokraćni sustav i počinju se umnažati. Širenjem infekcije prema mokraćnom mjehuru nastaje cistitis koji je najčešći oblik uroinfekcije. U slučaju izostanka odgovarajućeg liječenja, infekcija se može proširiti na mokraćovode te uzrokovati uretritis, a u težim slučajevima zahvatiti bubrežno tkivo i dovesti do razvoja pijelonefritisa.
Tko najčešće obolijeva
Žene imaju značajno veći rizik za razvoj infekcija donjeg mokraćnog sustava u usporedbi s muškarcima, prvenstveno zbog anatomskih obilježja. Njihova mokraćna cijev kraća je i smještena u neposrednoj blizini završnog dijela debelog crijeva, što olakšava prijenos bakterija u mokraćni sustav. Epidemiološki podaci pokazuju da više od 30% žena tijekom života preboli barem jednu epizodu infekcije mokraćnog sustava.
Pojedina fiziološka stanja i kronične bolesti dodatno povećavaju sklonost nastanku uroinfekcija. Primjerice, žene u menopauzi češće obolijevaju od infekcija mokraćnog sustava te imaju povećanu sklonost njihovom ponovnom javljanju. Također, osobe sa šećernom bolešću izložene su većem riziku razvoja upalnih procesa zbog promjena u funkciji imunološkog sustava, zbog čega je pridržavanje načela zdravog načina života važan čimbenik prevencije.
Infekcije mokraćnog sustava relativno su česte i tijekom trudnoće, osobito u razdoblju između četvrtog i dvadeset četvrtog tjedna gestacije. Njihovo pravodobno prepoznavanje i liječenje od iznimne je važnosti, jer neliječena bakterijska infekcija mokraćnog mjehura može napredovati do infekcije bubrega. Takva komplikacija povezana je s povećanim rizikom od prijevremenog poroda, perinatalne smrtnosti te mogućeg razvoja kronične bubrežne bolesti u kasnijem životnom razdoblju.
Uzročnici, simptomi i dijagnoza
Najčešći uzročnici infekcija mokraćnog sustava su bakterije koje prirodno nastanjuju probavni sustav. U najvećem broju slučajeva riječ je o bakteriji Escherichia coli, dok se znatno rjeđe kao uzročnici izoliraju bakterije rodova Proteus, Klebsiella, Enterobacter, Pseudomonas i drugi mikroorganizmi. Najčešći klinički oblik bolesti je akutni cistitis koji se očituje učestalim i bolnim mokrenjem, osjećajem pečenja tijekom mokrenja te izraženim nagonom za mokrenjem uz izlučivanje manjih količina urina. Bolesnici često navode i osjećaj nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura. U određenim slučajevima može se pojaviti hematurija, odnosno prisutnost krvi u mokraći, dok urin može poprimiti tamniju boju i neugodan miris. Za razliku od žena, kod muškaraca je cistitis relativno rijetka dijagnoza te u pravilu zahtijeva dodatnu urološku obradu radi utvrđivanja mogućeg temeljnog uzroka.
Postavljanje dijagnoze infekcije mokraćnog sustava najčešće nije zahtjevno te se temelji na karakterističnoj kliničkoj slici i simptomima koje bolesnik navodi. Dijagnostička obrada uključuje laboratorijske pokazatelje upale poput broja leukocita i vrijednosti C-reaktivnog proteina (CRP), a prema potrebi i analizu urina te urinokulturu. Da bi rezultati bili što pouzdaniji, bolesnika je potrebno educirati o pravilnom uzimanju uzorka urina. Preporučuje se korištenje prvog jutarnjeg urina nakon prethodne higijene spolovila običnom vodom. Prvi mlaz urina treba ispustiti, dok se srednji mlaz prikuplja u sterilnu posudu namijenjenu za laboratorijsku analizu.
Važno je naglasiti da prisutnost bakterija u urinu ne mora nužno upućivati na postojanje infekcije. U određenim slučajevima riječ je o asimptomatskoj bakteriuriji, stanju u kojem su bakterije prisutne u mokraći bez kliničkih simptoma bolesti. Takvo stanje najčešće ne zahtijeva liječenje, osim kod trudnica te bolesnika koji se pripremaju za urološke kirurške zahvate.
Liječenje
Liječenje infekcija mokraćnog sustava potrebno je započeti odmah nakon pojave prvih simptoma, budući da neliječene infekcije mogu relativno brzo napredovati u složenije oblike bolesti, koji nerijetko zahtijevaju hospitalizaciju. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti određenim skupinama bolesnika, među kojima su trudnice, mala djeca, osobe oboljele od šećerne bolesti te pacijenti s ozbiljnim kroničnim ili sistemskim bolestima. Njima se preporučuje pravodobno javljanje liječniku radi procjene stanja i određivanja odgovarajućeg terapijskog pristupa.
Ovisno o kliničkoj slici, intenzitetu simptoma i općem zdravstvenom stanju bolesnika, liječnik može odmah započeti antibiotsko liječenje ili prethodno zatražiti laboratorijsku obradu urina, uključujući urinokulturu i određivanje osjetljivosti izoliranog uzročnika na antibiotike (antibiogram). Kod inače zdravih žena koje imaju povremene epizode nekompliciranog cistitisa urinokultura najčešće nije nužna, jer je uzročnik infekcije u većini slučajeva predvidiv.
Osnovu liječenja infekcija mokraćnog sustava čini primjena antibiotika, isključivo prema preporuci liječnika. Uz standardnu farmakološku terapiju, određenu korist mogu pružiti i biljni pripravci dostupni bez recepta u ljekarnama, koji se koriste kao potporna terapija.
Neovisno o uzroku infekcije, iznimno je važno dosljedno slijediti liječničke upute vezane uz primjenu propisane terapije. To se osobito odnosi na antibiotsko liječenje koje je potrebno provesti do kraja, bez prekidanja terapije nakon povlačenja simptoma. Uobičajeno trajanje antibiotske terapije kreće se između tri i sedam dana, a njezino trajanje određuje liječnik na temelju kliničke procjene. Iako se simptomi često značajno smanje ili potpuno nestanu unutar jednog do dva dana od početka liječenja, bakterije mogu i dalje biti prisutne u mokraćnom sustavu te se ponovno razmnožiti. Stoga je završetak cjelokupnog propisanog terapijskog ciklusa ključan za potpuno izlječenje. Prerani prekid liječenja može rezultirati razvojem bakterijske rezistencije te ponovnom pojavom ili pogoršanjem simptoma bolesti.
Ponavljajuće infekcije mokraćnog sustava definiraju se kao infekcije koje ne reagiraju zadovoljavajuće na primijenjenu terapiju ili se ponovno pojavljuju nakon završetka ciljano odabrane antimikrobne terapije. Takvi slučajevi predstavljaju poseban terapijski izazov i zahtijevaju dodatni nadzor te individualiziran pristup liječenju.
Kod bolesnika s učestalim recidivima liječnici često primjenjuju profilaktičku antibiotsku terapiju. Ona podrazumijeva svakodnevno uzimanje malih doza odgovarajućeg antibiotika, najčešće u večernjim satima neposredno prije odlaska na spavanje. Takav oblik prevencije obično traje najmanje šest mjeseci, a nerijetko se produžuje na godinu dana ili dulje, ovisno o učestalosti infekcija i procjeni liječnika.
Jedan od značajnih problema povezanih s primjenom antibiotika je razvoj bakterijske otpornosti. Pretjerana, dugotrajna, nepravilna ili neopravdana upotreba antibiotika stvara selekcijski pritisak koji pogoduje nastanku novih bakterijskih sojeva otpornih na pojedine antimikrobne lijekove. Zbog toga se preporučuje, kada god je moguće, mikrobiološka analiza urina i prilagodba terapije prema rezultatima urinokulture i antibiograma.
Poznato je da antibiotici, osim patogenih mikroorganizama, mogu narušiti i normalnu crijevnu mikrobiotu. Njihova primjena često dovodi do smanjenja broja korisnih bakterija te poremećaja ravnoteže crijevne flore, što može rezultirati pojavom proljeva tijekom ili nakon terapije. Učestalije pražnjenje crijeva i češći odlasci na toalet povećavaju mogućnost prijenosa uropatogenih bakterija, osobito bakterije Escherichia coli, iz perianalnog područja u mokraćni sustav. Na taj način može nastati začarani krug ponavljajućih infekcija.
Fitoterapija
Među najčešće korištenim biljkama za potporu zdravlju mokraćnog sustava nalaze se medvjetka i brusnica.
Medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi) samonikla je biljka planinskih područja koja sadrži hidrokinonske derivate arbutin i metilarbutin. Navedeni spojevi u alkalnom mediju prolaze metaboličku razgradnju pri čemu nastaju hidrokinon i metilhidrokinon, tvari odgovorne za uroantiseptičko djelovanje biljke. Budući da se njihova aktivnost ostvaruje isključivo u alkalnom urinu, tijekom primjene medvjetke preporučuje se održavanje lužnatog pH urina, primjerice primjenom manje količine natrijeva bikarbonata. Istodobno se savjetuje izbjegavanje namirnica koje mogu zakiseliti urin, uključujući veće količine šećera, izrazito kiselu hranu, veće doze vitamina C te kisele voćne sokove. Zbog istog razloga ne preporučuje se istodobna primjena pripravaka brusnice, što je česta pogreška kod bolesnika koji nisu dovoljno upoznati s načinom djelovanja navedenih biljnih pripravaka.
Prilikom primjene čaja od medvjetke potrebno je voditi računa o trajanju terapije, koje ne bi smjelo biti dulje od sedam do deset dana. Poseban oprez potreban je kod osoba koje boluju od dispeptičkih tegoba ili bubrežnih bolesti, jer visok sadržaj tanina može izazvati neugodne gastrointestinalne smetnje. Primjena medvjetke kontraindicirana je tijekom trudnoće te kod djece.
Sok te različiti ekstrakti američke brusnice (Vaccinium macrocarpon) predstavljaju vrijedan dodatak u očuvanju zdravlja mokraćnog sustava te se mogu primjenjivati tijekom duljeg vremenskog razdoblja u preventivne svrhe, osobito kod osoba sklonih ponavljajućim infekcijama mokraćnog sustava uzrokovanima bakterijom Escherichia coli. Brojna istraživanja upućuju na to da proantocijanidini, bioaktivni spojevi prisutni u plodovima brusnice, otežavaju prianjanje bakterija na epitel mokraćnog sustava, čime se smanjuje mogućnost razvoja infekcije. U kombinaciji s vitaminom C brusnica pridonosi zakiseljavanju urina, stvarajući nepovoljne uvjete za rast i razmnožavanje bakterija. Zbog svoje kiselosti, pripravke brusnice potrebno je primjenjivati s oprezom kod osoba koje pate od dispeptičkih tegoba, pri čemu se takvim bolesnicima češće preporučuju kapsulirani oblici umjesto soka.
Kao potporna terapija mogu se koristiti i pripravci te čajevi od koprive, budući da potiču metaboličke procese te pokazuju blago diuretičko djelovanje, čime pridonose povećanom izlučivanju mokraće.
D-manoza se danas smatra jednim od najznačajnijih prirodnih sredstava za prevenciju i potporu liječenju infekcija mokraćnog sustava. Riječ je o jednostavnom monosaharidu koji se prirodno nalazi u različitim biljnim vrstama, uključujući brusnicu, borovnicu, breskvu, jabuku i naranču. Prema dostupnim podacima, njezino djelovanje može biti višestruko snažnije od djelovanja brusnice u sprječavanju vezanja bakterija za mokraćni sustav. Patogene bakterije, osobito Escherichia coli, nakon vezanja za stijenku mokraćnog sustava mogu izazvati simptome poput učestalog mokrenja, osjećaja pritiska u području mokraćnog mjehura te pečenja tijekom mokrenja. Mehanizam djelovanja D-manoze temelji se na njezinoj sposobnosti da se nepromijenjena izlučuje urinom te da pokazuje visok afinitet vezanja za bakteriju E. coli. Nakon primjene, bakterije se vežu za molekule tog šećera umjesto za sluznicu mokraćnog sustava, nakon čega se zajedno s urinom izlučuju iz organizma. Važno je istaknuti da D-manoza ne djeluje baktericidno te da ne narušava ravnotežu korisne mikrobiote.
Dosadašnja istraživanja nisu zabilježila značajne nuspojave povezane s njenom primjenom. Uz odgovarajuće doziranje mogu je koristiti i djeca te trudnice. Osobe sa šećernom bolešću također je mogu primjenjivati, uz preporuku redovitog praćenja vrijednosti glukoze u krvi.
Primjena može započeti već pri pojavi prvih simptoma infekcije mokraćnog sustava, pri čemu može pridonijeti ublažavanju tegoba do liječničkog pregleda i postavljanja dijagnoze. Posebno je korisna tijekom razdoblja čekanja rezultata urinokulture. Osim toga, može se primjenjivati istodobno s antibiotskom terapijom kao dodatna potpora liječenju, a nakon završetka terapije i u preventivne svrhe. Trenutno su u tijeku znanstvena istraživanja koja ispituju mogućnost da D-manoza u budućnosti djelomično ili u potpunosti zamijeni profilaktičku primjenu antibiotika kod osoba s rekurentnim uroinfekcijama. Također je značajno naglasiti da do sada nije zabilježena pojava bakterijske rezistencije na D-manozu.
Odabir odgovarajućeg prirodnog pripravka
Odabir odgovarajućeg prirodnog pripravka ovisi o fazi infekcije, učestalosti pojavljivanja simptoma te individualnim karakteristikama bolesnika. D-manoza se preporučuje već pri pojavi prvih simptoma infekcije mokraćnog sustava poput učestalog mokrenja, pečenja i osjećaja pritiska u području mokraćnog mjehura. Može se primjenjivati samostalno do liječničkog pregleda, tijekom antibiotske terapije kao dodatna potpora liječenju te nakon završetka terapije u svrhu prevencije ponavljajućih infekcija uzrokovanih bakterijom Escherichia coli.
Brusnica se prvenstveno koristi u preventivne svrhe, osobito kod osoba koje imaju sklonost rekurentnim infekcijama mokraćnog sustava. Dugotrajna primjena pripravaka brusnice može smanjiti mogućnost prianjanja bakterija na sluznicu mokraćnog sustava te tako pridonijeti smanjenju učestalosti infekcija. Može se koristiti tijekom duljeg vremenskog razdoblja, ali nije namijenjena kao jedina terapija kod već razvijene akutne infekcije.
Medvjetka se najčešće primjenjuje kod akutnih, nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava zbog svojeg uroantiseptičkog djelovanja. Budući da njezini aktivni sastojci djeluju samo u alkalnom urinu, tijekom primjene potrebno je izbjegavati tvari koje zakiseljuju urin, poput većih količina vitamina C i kiselih voćnih sokova. Terapija medvjetkom trebala bi biti kratkotrajna, najčešće u trajanju od sedam do deset dana, te se ne preporučuje trudnicama, dojiljama, djeci i osobama s određenim bubrežnim bolestima.
Važno je naglasiti da se ne preporučuje brusnicu i medvjetku koristiti istodobno. Dok brusnica zakiseljuje urin i time smanjuje mogućnost rasta bakterija, medvjetka zahtijeva alkalni urin da bi njezini aktivni sastojci mogli ostvariti terapijski učinak. Zbog međusobno suprotnog mehanizma djelovanja njihova istodobna primjena može umanjiti učinkovitost terapije.
Utjecaj probiotika
Uravnotežena crijevna mikroflora ključna je za normalno funkcioniranje probavnog sustava, ali i za pravilno djelovanje imunološkog sustava. Redovita primjena probiotika pridonosi povećanju broja korisnih mikroorganizama te istodobno smanjuje prisutnost potencijalno patogenih bakterija, uključujući uropatogene sojeve bakterije Escherichia coli. Zbog navedenih svojstava Saccharomyces boulardii predstavlja važan dodatak u liječenju i prevenciji infekcija mokraćnog sustava te može pomoći u prekidanju začaranog kruga ponavljajućih uroinfekcija.
Saccharomyces boulardii je probiotički kvasac koji ima važnu ulogu u obnovi i održavanju zdrave crijevne mikrobiote. Smatra se jednim od najučinkovitijih probiotika za primjenu tijekom i nakon antibiotske terapije upravo zbog činjenice da pripada skupini kvasaca. Za razliku od probiotičkih pripravaka koji sadrže bakterijske kulture, a koje antibiotici mogu uništiti, na S. boulardii antibiotici nemaju značajan učinak.
Dodatni savjeti za pacijente
Prevencija infekcija mokraćnog sustava temelji se na usvajanju odgovarajućih higijenskih i životnih navika. Preporučuje se dovoljan svakodnevni unos tekućine, redovito mokrenje bez zadržavanja urina te mokrenje neposredno nakon spolnog odnosa. Važan preventivni čimbenik predstavlja i pravilna intimna higijena, pri čemu se ženama preporučuje pranje spolovila od naprijed prema natrag kako bi se smanjila mogućnost prijenosa bakterija iz perianalnog područja. Također se savjetuje tuširanje umjesto dugotrajnog kupanja u kadi te izbjegavanje uske odjeće koja može pogodovati razvoju infekcija.
Količina unesene tekućine trebala bi biti dovoljna za stvaranje više od dvije litre urina na dan, čime se potiče redovito ispiranje mokraćnog sustava. U slučaju da se infekcije unatoč provođenju svih preventivnih mjera i dalje učestalo ponavljaju, potrebno je potražiti savjet liječnika radi dodatne dijagnostičke obrade i određivanja odgovarajućeg terapijskog pristupa.
Literatura:
Flores-Mireles AL, Walker JN, Caparon M, Hultgren SJ. Urinary tract infections: epidemiology, mechanisms of infection and treatment options. Nature Reviews Microbiology. 2015.
Bonkat G, Bartoletti R, Bruyère F, Cai T, Geerlings SE, Köves B, et al. EAU Guidelines on Urological Infections. Arnhem: European Association of Urology; 2024.
Foxman B. Epidemiology of urinary tract infections: incidence, morbidity, and economic costs. The American Journal of Medicine. 2002;113(Suppl 1A):5S–13S.
Gupta K, Hooton TM, Naber KG, Wullt B, Colgan R, Miller LG, et al. International clinical practice guidelines for the treatment of acute uncomplicated cystitis and pyelonephritis in women. Clinical Infectious Diseases.
Jepson RG, Williams G, Craig JC. Cranberries for preventing urinary tract infections. Cochrane Database of Systematic Reviews.
Kranjčec B, Papeš D, Altarac S. D-mannose powder for prophylaxis of recurrent urinary tract infections in women: a randomized clinical trial. World Journal of Urology.
Hooton TM. Clinical practice. Uncomplicated urinary tract infection. New England Journal of Medicine. 2012.