Alfa-linolenska kiselina (ALA), eikozapentaenska kiselina (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA) ne djeluju potpuno jednako, pa se ni svi proizvodi koji sadrže omega-3 masne kiseline ne mogu međusobno uspoređivati; Autorica članka: Maja Vugrinec, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije; inPharma rujan/listopad 2026.
Omega-3 masne kiseline među najpoznatijim su sastojcima dodataka prehrani. Najčešće se povezuju sa zdravljem srca i krvnih žila, no njihova biološka uloga znatno je šira. Imaju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju organizma, a pojedine omega-3 masne kiseline povezane su s održavanjem normalne funkcije srca, mozga i vida.
Međutim, pod zajedničkim nazivom „omega-3” krije se skupina višestruko nezasićenih masnih kiselina koje se međusobno razlikuju prema strukturi, prehrambenim izvorima i fiziološkoj ulozi. Alfa-linolenska kiselina (ALA), eikozapentaenska kiselina (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA) ne djeluju potpuno jednako, pa se ni svi proizvodi koji sadrže omega-3 masne kiseline ne mogu međusobno uspoređivati.
Velika popularnost omega-3 dodataka prehrani dovela je i do brojnih tvrdnji o njihovu djelovanju. Zbog toga je važno razlikovati fiziološke učinke za koje postoji čvrsta znanstvena i regulatorna osnova od područja u kojima su rezultati istraživanja još uvijek neujednačeni ili nedovoljni za donošenje čvrstih zaključaka. Omega-3 masne kiseline stoga ne treba promatrati kao univerzalni dodatak „za sve”, već kroz njihovu konkretnu ulogu u organizmu i individualne potrebe pojedinca.
Omega-3, omega-6 i omega-9: u čemu je razlika?
Omega-3, omega-6 i omega-9 pripadaju skupini nezasićenih masnih kiselina, ali se razlikuju prema kemijskoj strukturi i metaboličkoj ulozi.
Omega-3 i omega-6 masne kiseline pripadaju višestruko nezasićenim masnim kiselinama. Za čovjeka su posebno važne određene esencijalne masne kiseline koje organizam ne može sintetizirati u dovoljnoj količini i koje je potrebno unositi prehranom. Alfa-linolenska kiselina (ALA) pripada omega-3 skupini, dok je linolna kiselina predstavnik omega-6 skupine.
Omega-3 i omega-6 masne kiseline dijele dio metaboličkih putova i mogu se natjecati za pojedine enzimske sustave uključene u njihovu pretvorbu. Zbog toga se u popularnoj literaturi često govori o „idealnom omjeru” omega-6 i omega-3 masnih kiselina. Međutim, za takav univerzalni omjer nema dovoljno znanstvene osnove da bi se mogao preporučiti svim osobama. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nije odredila posebnu preporučenu vrijednost za omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina. Važnije je osigurati odgovarajući unos omega-3 masnih kiselina u okviru uravnotežene prehrane.
Omega-9 masne kiseline, među kojima je najpoznatija oleinska kiselina, pripadaju jednostruko nezasićenim masnim kiselinama. Za razliku od ALA i linolne kiseline, nisu esencijalne, jer ih organizam može sintetizirati.
ALA, EPA i DHA – nisu sve omega-3 masne kiseline iste
Tri najvažnije omega-3 masne kiseline u prehrani čovjeka su:
- ALA (alfa-linolenska kiselina)
- EPA (eikozapentaenska kiselina)
- DHA (dokozaheksaenska kiselina)
ALA se prvenstveno nalazi u biljnim izvorima, dok se EPA i DHA najvećim dijelom nalaze u ribi, morskim plodovima i određenim mikroalgama.
Organizam može ALA pretvoriti u EPA, a zatim i u DHA, ali je ta pretvorba ograničena i razlikuje se među pojedincima. Zbog toga biljni izvori ALA ne predstavljaju potpunu zamjenu za izravan unos EPA i DHA kada je cilj povećati njihov unos ili razinu u organizmu. Ta je razlika važna i pri odabiru dodatka prehrani. Proizvod koji sadrži omega-3 iz lanenog ulja prvenstveno je izvor ALA, dok pripravci dobiveni iz ribljeg ulja ili mikroalgi mogu sadržavati EPA, DHA ili njihovu kombinaciju.
EPA i DHA imaju djelomično različite fiziološke uloge. DHA je posebno važna strukturna komponenta mozga i mrežnice oka, dok se EPA intenzivno istražuje zbog svojeg sudjelovanja u regulaciji upalnih procesa i metabolizma lipida. Ipak, takvu podjelu ne treba shvatiti previše strogo, jer obje masne kiseline sudjeluju u različitim procesima i djeluju međusobno povezano.
Gdje se nalaze omega-3 masne kiseline?
Najvažniji prehrambeni izvori EPA i DHA su masne vrste ribe. Među njima se posebno ističu sardine, skuša, haringa i losos. Mogu se pronaći i u drugim vrstama ribe i plodovima mora te u određenim mikroalgama, iako njihov sadržaj značajno varira ovisno o vrsti. Biljni izvori omega-3 prvenstveno su izvori ALA, a među njima se izdvajaju: lanene sjemenke i laneno ulje, chia sjemenke, orasi, ulje uljane repice i pojedina druga biljna ulja.
ALA ima vlastitu fiziološku ulogu u organizmu. Kao esencijalna masna kiselina sudjeluje u sastavu staničnih membrana i metabolizmu lipida, a organizam je može u ograničenoj mjeri pretvarati u EPA i DHA. Međutim, ta je pretvorba relativno mala, osobito u slučaju DHA, zbog čega se ALA ne može jednostavno izjednačiti s izravnim unosom EPA i DHA.
Osobe koje redovito konzumiraju ribu mogu značajan dio svojih potreba za EPA i DHA zadovoljiti prehranom. S druge strane, kod osoba koje ribu konzumiraju rijetko ili je uopće ne konzumiraju, dodatak prehrani može predstavljati praktičan način povećanja unosa tih dugolančanih omega-3 masnih kiselina. Važno je pritom imati na umu da prehrana i dodatak prehrani nisu potpuno isto. Riba je složena namirnica koja, osim EPA i DHA, sadrži bjelančevine i druge nutritivno vrijedne sastojke. Stoga se rezultati istraživanja koja ispituju učinke redovitog konzumiranja ribe ne mogu uvijek izravno prenijeti na dodatke prehrani koji sadrže izolirane ili koncentrirane omega-3 masne kiseline.
Kako omega-3 masne kiseline djeluju?
Jedan od razloga zbog kojih omega-3 masne kiseline imaju širok raspon bioloških učinaka je njihova sposobnost ugrađivanja u stanične membrane. Stanična membrana nije samo pasivna ovojnica stanice. Njezin sastav utječe na komunikaciju između stanica, aktivnost određenih membranskih proteina i stvaranje signalnih molekula.
EPA i DHA mogu mijenjati sastav staničnih membrana te sudjelovati u stvaranju različitih bioaktivnih spojeva uključenih u regulaciju upalnog odgovora. Iz EPA i DHA nastaju i specijalizirani medijatori, poput resolvina, protektina i maresina, koji sudjeluju u procesima kontrole i razrješenja upale. Zbog toga se djelovanje omega-3 masnih kiselina često opisuje kao protuupalno. Ipak, takav opis treba donekle pojednostaviti: omega-3 ne djeluju kao klasični protuupalni lijekovi koji jednostavno „isključuju” upalu. Njihova je uloga složenija i uključuje modulaciju upalnog odgovora te sudjelovanje u procesima njegova fiziološkog završetka i razrješenja.
Takav način djelovanja može pomoći objasniti zašto se omega-3 masne kiseline istražuju u različitim stanjima povezanima s kroničnom upalom, od kardiovaskularnih bolesti do upalnih bolesti zglobova i pojedinih dermatoloških stanja.
Omega-3 i srce: što pokazuju znanstveni dokazi?
Povezanost omega-3 masnih kiselina i zdravlja srca vjerojatno je njihova najpoznatija uloga. Međutim, upravo je to područje dobar primjer zašto se rezultati znanstvenih istraživanja moraju tumačiti pažljivo.
Prema odobrenim zdravstvenim tvrdnjama u Europskoj uniji, EPA i DHA pridonose održavanju normalne funkcije srca, a povoljan učinak postiže se dnevnim unosom od 250 mg EPA i DHA. Za održavanje normalne razine triglicerida u krvi odobrena zdravstvena tvrdnja odnosi se na dnevni unos od 2 g EPA i DHA, dok se za održavanje normalnog krvnog tlaka navodi unos od 3 g dnevno. Pri takvim višim dozama važno je pridržavati se preporučenih količina te uzeti u obzir ukupni unos omega-3 masnih kiselina iz svih izvora.
Jedan od najdosljednije potvrđenih učinaka EPA i DHA je smanjenje koncentracije triglicerida. Omega-3 masne kiseline utječu na metabolizam lipida u jetri i na stvaranje trigliceridima bogatih lipoproteina, zbog čega su posebno zanimljive za osobe s povišenim koncentracijama triglicerida. Međutim, utjecaj na trigliceride i smanjenje rizika od infarkta ili moždanog udara nisu isto.
Veliki Cochraneov sustavni pregled randomiziranih istraživanja pokazao je da povećanje unosa EPA i DHA smanjuje koncentraciju triglicerida, dok su učinci na ukupnu smrtnost i većinu ozbiljnih kardiovaskularnih događaja mali ili nejasni.
Pojedine velike kliničke studije pokazale su značajnu korist specifičnih, visokodoznih i standardiziranih pripravaka EPA kod određenih skupina visokorizičnih bolesnika. REDUCE-IT je, primjerice, pokazao smanjenje rizika od ozbiljnih kardiovaskularnih događaja uz 4 g/dan pročišćenog EPA u odabranoj populaciji bolesnika s povišenim trigliceridima, koji su već uzimali statine.
S druge strane, veliki pokus STRENGTH koji je ispitivao kombinaciju EPA i DHA u visokoj dozi, nije pokazao značajnije smanjenje ozbiljnih kardiovaskularnih događaja u usporedbi s kontrolom. Rezultati REDUCE-IT-a stoga se ne mogu automatski prenijeti na sve proizvode koji sadrže riblje ulje ili kombinaciju EPA i DHA.
Zato je izraz „omega-3 za srce” potrebno promatrati u kontekstu sastava, doze i razloga uzimanja. Nije svaki proizvod koji sadrži omega-3 jednak, niti svaka količina EPA i DHA ima isti očekivani učinak.
Omega-3 za mozak i vid
DHA je važna sastavnica staničnih membrana živčanog sustava i mrežnice, zbog čega je osobito važna tijekom razvoja mozga i u održavanju njegove funkcije tijekom života.
Omega-3 se istražuju i u području mentalnog zdravlja. U jednoj meta-analizi 26 randomiziranih kontroliranih ispitivanja, koja je uključila 2.160 sudionika, pripravci s većim udjelom EPA pokazali su povoljan učinak na simptome depresije, osobito kada je EPA činila najmanje 60% ukupnog sadržaja EPA i DHA. Međutim, rezultati nisu potpuno ujednačeni, a veličina učinka relativno je skromna. Zbog toga se omega-3 u tom području mogu promatrati kao predmet istraživanja i potencijalna dopuna standardnom liječenju, ali ne kao zamjena za antidepresivnu ili drugu propisanu terapiju.
DHA je jedna od najzastupljenijih omega-3 masnih kiselina u mrežnici. Sastavni je dio membrana fotoreceptora i sudjeluje u održavanju njihove funkcije. Zbog toga se istražuje njezina moguća uloga u različitim očnim bolestima, uključujući sindrom suhog oka i dobno povezanu makularnu degeneraciju (AMD). Iako postoje zanimljivi eksperimentalni nalazi, klinički rezultati suplementacije omega-3 kod AMD-a nisu dovoljno konzistentni da bi se ona mogla preporučiti kao standardna prevencija ili za liječenje bolesti.
Kod suhog oka također postoje istraživanja koja upućuju na moguću korist omega-3 zbog njihova utjecaja na upalne procese. Sustavni pregledi pokazali su određena poboljšanja simptoma, ali rezultati objektivnih mjerenja nisu potpuno konzistentni, zbog čega je i ovdje potreban oprez u interpretaciji rezultata.
Ovo je dobar primjer područja u kojem biološka utemeljenost određene primjene ne znači automatski i dokazanu kliničku učinkovitost.
Omega-3 tijekom trudnoće
Trudnoća je jedno od područja u kojima omega-3 masne kiseline imaju posebno važnu fiziološku ulogu. DHA sudjeluje u razvoju mozga i oka fetusa, a njihov je unos posebno važan tijekom razdoblja intenzivnog razvoja živčanog sustava, u zadnjem tromjesečju. EFSA za odrasle navodi odgovarajući unos od 250 mg EPA + DHA dnevno, a tijekom trudnoće i dojenja preporučuje se dodatnih 100-200 mg DHA dnevno.
Veliki Cochraneov sustavni pregled koji je obuhvatio 70 randomiziranih kontroliranih istraživanja i 19.927 žena, pokazao je da povećanje unosa dugolančanih omega-3 masnih kiselina tijekom trudnoće može smanjiti učestalost prijevremenog poroda.
Pri odabiru prehrambenih izvora i dodataka prehrani tijekom trudnoće važno je obratiti pozornost i na njihov sastav. Prednost treba dati pouzdanim izvorima, a treba imati na umu i da određeni pripravci, poput ulja jetre nekih vrsta riba, mogu sadržavati veće količine vitamina A. Stoga omega-3 dodatak prehrani tijekom trudnoće ne treba promatrati izolirano, već kao dio ukupne prehrane i postojećeg unosa drugih vitamina i nutrijenata.
Omega-3 i upalni procesi
Upala je složen obrambeni odgovor organizma koji je neophodan za borbu protiv infekcija i popravak oštećenog tkiva. Problem nastaje kada je upalni odgovor pretjeran, dugotrajan ili neadekvatno reguliran.
EPA i DHA mogu utjecati na stvaranje signalnih molekula povezanih s upalnim procesima. Zbog toga se istražuju u različitim kroničnim stanjima u kojima upala ima važnu ulogu. Ipak, potrebno je naglasiti da se biološki mehanizam i klinički učinak ne mogu uvijek izjednačiti. Činjenica da određena tvar djeluje na upalne medijatore ne znači automatski da će biti učinkovita terapija svake bolesti povezane s upalom. Upravo zbog toga rezultate istraživanja treba promatrati odvojeno za svako područje.
Omega-3 i zglobovi
Omega-3 su istraživane i kod reumatoidnog artritisa, kronične upalne autoimune bolesti kod koje upalni medijatori imaju važnu ulogu u nastanku boli i oštećenja zglobova. Sustavni pregledi i klinička ispitivanja pokazuju da suplementacija omega-3 može imati povoljan učinak na pojedine simptome, uključujući bol i jutarnju ukočenost, a jedan od zanimljivih nalaza je i smanjena potreba za nesteroidnim protuupalnim lijekovima kod dijela bolesnika.
Ipak, učinak nije jednak u svim istraživanjima, a omega-3 ne zamjenjuju osnovnu antireumatsku terapiju. Njihovo je mjesto eventualno u području dopunske terapije, uz procjenu individualnih potreba i postojeće terapije.
Omega-3 i koža
Uloga omega-3 masnih kiselina u zdravlju kože posljednjih je godina sve zanimljivija, osobito zbog njihove povezanosti s upalnim procesima i funkcijom staničnih membrana. Ipak, vrlo je važno razlikovati biološku pretpostavku od stvarno potvrđene kliničke koristi. Kod kože se razlikuju dva pristupa – peroralna suplementacija i lokalna (topikalna) primjena, jer dokazi za njih nisu jednako čvrsti.
Peroralna primjena – Sustavni pregledi dermatoloških istraživanja upućuju na moguću korist peroralnog unosa omega-3 masnih kiselina kod pojedinih upalnih kožnih stanja, uključujući atopijski dermatitis, akne i psorijazu. Međutim, kvaliteta i opseg dokaza razlikuju se među pojedinim stanjima. Kod atopijskog dermatitisa postoje pojedina klinička istraživanja s ohrabrujućim rezultatima. Primjerice, randomizirano, placebom kontrolirano istraživanje provedeno na djeci pokazalo je poboljšanje pojedinih kliničkih pokazatelja nakon višemjesečne suplementacije masnim kiselinama. Međutim, zbog ograničenog broja studija, različitih pripravaka, doza i istraživanih populacija, zasad nije moguće donijeti čvrstu preporuku o rutinskoj primjeni omega-3 masnih kiselina u liječenju atopijskog dermatitisa.
Slična je situacija i kod drugih dermatoloških stanja, poput akni i psorijaze, gdje postoje zanimljivi biološki i klinički nalazi, ali rezultati još nisu dovoljno ujednačeni da bi omega-3 masne kiseline postale dio standardne terapije. Stoga se njihova primjena zasad može promatrati prvenstveno kao moguća nadopuna osnovnom liječenju, a ne kao njegova zamjena.
Lokalna primjena – Lokalna primjena omega-3 masnih kiselina još je manje istražena. Noviji sustavni pregled objavljen 2025. godine pokazao je obećavajuće rezultate u različitim eksperimentalnim modelima kožnih bolesti, osobito u kontekstu protuupalnog djelovanja i obnove kožne barijere, ali istodobno naglašava potrebu za kvalitetnijim kliničkim istraživanjima na ljudima.
U kozmetičkim formulacijama koriste se različita ulja bogata ALA, primjerice laneno ili konopljino ulje. Ona mogu biti zanimljiva kao dio njege suhe i reaktivne kože, gdje pridonose lipidnom sastavu rožnatog sloja i smanjenju transepidermalnog gubitka vode. To je relevantno za segment anti-age njege, iako se više radi o podržavanju bioloških mehanizama nego o dokazanom kliničkom anti-age učinku u strogom smislu.
Kako odabrati dodatak prehrani s omega-3 masnim kiselinama?
Prilikom odabira proizvoda nije dovoljno uzeti u obzir samo velik broj miligrama naveden na prednjoj strani pakiranja. Ključno je provjeriti koliko EPA i DHA proizvod stvarno sadrži u preporučenoj dnevnoj dozi. Primjerice, proizvod može sadržavati 1.000 mg ribljeg ulja, ali to ne znači da sadrži 1.000 mg EPA i DHA. Riblje ulje sastoji se od različitih masnih kiselina, pa količina EPA i DHA može biti znatno manja.
Zato je korisno obratiti pozornost na:
- količinu EPA po dnevnoj dozi
- količinu DHA po dnevnoj dozi
- ukupnu količinu EPA + DHA
- preporučenu dnevnu količinu
- izvor omega-3 masnih kiselina
- prisutnost drugih sastojaka.
Osobe koje ne konzumiraju ribu mogu razmotriti i proizvode dobivene iz mikroalgi. Takvi proizvodi predstavljaju alternativni izvor DHA, a pojedini sadrže i EPA. Biljni proizvodi poput lanenog ulja mogu biti vrijedan izvor ALA, ali ih ne treba automatski smatrati jednakima proizvodima koji izravno sadrže EPA i DHA.
Koliko omega-3 masnih kiselina uzimati?
Odgovor na ovo pitanje ovisi o razlogu uzimanja. EFSA za odrasle navodi odgovarajući unos od 250 mg EPA + DHA dnevno. To je količina povezana s održavanjem normalne funkcije srca.
Za održavanje normalne funkcije mozga i normalnog vida povoljan učinak DHA postiže se dnevnim unosom od 250 mg DHA.
Tijekom trudnoće i dojenja preporučuje se dodatnih 100-200 mg DHA dnevno, uz odgovarajući osnovni unos EPA i DHA.
Za određene učinke povezane s koncentracijom triglicerida i krvnim tlakom koriste se više količine EPA i DHA. U Europskoj uniji odobrene zdravstvene tvrdnje navode dnevni unos od 2 g EPA + DHA za održavanje normalne razine triglicerida te 3 g EPA + DHA za održavanje normalnog krvnog tlaka. Riječ je o znatno višim dozama od uobičajenog nutritivnog unosa, pa njihovu primjenu treba promatrati u kontekstu razloga uzimanja, ukupnog unosa i zdravstvenog stanja osobe.
Za ALA, primjerenim se unosom smatra približno 0,5% ukupnog dnevnog energetskog unosa, što za prosječnu odraslu osobu odgovara približno 1-2 g dnevno.
Sigurnost i na što treba obratiti pozornost
Omega-3 dodaci prehrani općenito se dobro podnose. Najčešće se mogu javiti: podrigivanje ili neugodan okus ribe, gastrointestinalne tegobe, mučnina, nelagoda u probavnom sustavu, proljev. Pri višim dozama treba obratiti pozornost na moguće učinke na hemostazu, osobito kod osoba koje koriste lijekove koji utječu na zgrušavanje krvi ili imaju poremećaje koagulacije. U takvim okolnostima potrebno je individualno procijeniti primjenu i dozu dodatka prehrani. Važno je provjeriti i ukupni unos iz više različitih proizvoda. Osoba može, primjerice, istodobno koristiti multivitaminski pripravak, prenatalni dodatak i zaseban omega-3 proizvod.
U europskoj regulativi, u kontekstu zdravstvenih tvrdnji povezanih s višim unosom EPA i DHA, navodi se da dodatni dnevni unos tih dviju masnih kiselina zajedno, putem dodataka prehrani, ne bi trebao prelaziti 5 g.
Najnovije mišljenje EFSA-e iz 2026. godine nije utvrdilo klasičnu gornju granicu unosa (UL) za suplementirani DHA kada se uzima samostalno. Ipak, Agencija je zadržala sigurnu razinu unosa od 1 g DHA dnevno za suplementirani DHA koji se uzima samostalno ili iz izvora s vrlo niskim udjelom EPA. Ta se vrijednost odnosi isključivo na DHA unesen putem dodataka prehrani, a ne na DHA koji se prirodno nalazi u hrani.
Poseban oprez potreban je kod osoba koje uzimaju antikoagulantne ili antiagregacijske lijekove, imaju poremećaj zgrušavanja krvi, uzimaju više dodataka prehrani istodobno, imaju kroničnu bolest i koriste više lijekova ili specifične medicinske okolnosti koje zahtijevaju individualnu procjenu. Kod planiranih kirurških ili drugih invazivnih zahvata primjenu dodataka prehrani potrebno je spomenuti liječniku.
Pitanja uz preporuku
Prije odabira dodatka prehrani korisno je razmotriti nekoliko jednostavnih pitanja.
Koji je razlog uzimanja omega-3? – Preventivni unos, prehrana siromašna ribom, trudnoća ili neki drugi razlog zahtijevaju različit pristup.
Koliko se ribe već konzumira? – Prehrambene navike mogu značajno utjecati na potrebu za dodatnom suplementacijom.
Koliko EPA i DHA proizvod stvarno sadrži? – Ukupna količina ribljeg ulja nije isto što i količina EPA i DHA.
Uzima li se već neki drugi dodatak prehrani? – Na taj se način može izbjeći nepotrebno udvostručavanje sastojaka.
Koriste li se lijekovi koji utječu na zgrušavanje krvi? – To je posebno važno kod viših doza omega-3 masnih kiselina.
Takav jednostavan pristup pomaže realnije procijeniti ima li suplementacija smisla i koji bi sastav proizvoda mogao odgovarati individualnim potrebama.
Što nam donose nova istraživanja?
Jedan od najzanimljivijih smjerova suvremenih istraživanja nisu više samo „protuupalna svojstva” omega-3, nego aktivno razrješenje upale. EPA i DHA mogu biti prekursori specijaliziranih pro-rezolucijskih medijatora – resolvina, protektina i maresina – koji sudjeluju u završetku upalnog procesa i vraćanju tkiva prema normalnom stanju.
To mijenja tradicionalnu sliku upale kao procesa koji treba samo „ugasiti”. Organizam upalu mora i aktivno završiti, a upravo bi razumijevanje tih mehanizama u budućnosti moglo otvoriti nove mogućnosti za liječenje kroničnih upalnih i kardiometaboličkih bolesti. Ipak, važno je razlikovati zanimljiv biološki mehanizam od dokazanog kliničkog učinka. Činjenica da određeni medijator pokazuje obećavajuće rezultate u eksperimentalnim istraživanjima ne znači da će svaki dodatak prehrani koji sadržava EPA ili DHA imati jednak učinak u čovjeka.
Zaključak
Omega-3 masne kiseline opravdano zauzimaju važno mjesto u prehrani i području dodataka prehrani. Međutim, njihovu vrijednost ne treba svesti na pojednostavljenu tvrdnju da su „dobre za srce”. ALA, EPA i DHA razlikuju se prema prehrambenim izvorima, metabolizmu i fiziološkoj ulozi. EPA i DHA pridonose održavanju normalne funkcije srca, dok DHA pridonosi održavanju normalne funkcije mozga i vida. Više doze EPA i DHA imaju dokazani učinak na metabolizam triglicerida, dok su učinci suplementacije na prevenciju ozbiljnih kardiovaskularnih događaja znatno složeniji i ovise o sastavu pripravka, dozi i populaciji koja se ispituje.
Omega-3 masne kiseline imaju i važnu ulogu tijekom trudnoće, osobito zbog fiziološke važnosti DHA za razvoj fetusa. Istraživanja također upućuju na moguću korist u pojedinim upalnim stanjima, ali razina dokaza razlikuje se ovisno o bolesti.
U dermatologiji su omega-3 masne kiseline posebno zanimljive zbog svojeg potencijalnog utjecaja na upalne procese i funkciju kožne barijere. Iako dosadašnja istraživanja upućuju na moguću korist kod atopijskog dermatitisa, akni i drugih upalnih kožnih stanja, dostupni dokazi još nisu dovoljno čvrsti za njihovu primjenu kao samostalne standardne terapije. Stoga se njihova primjena zasad može promatrati prvenstveno kao moguća nadopuna osnovnom liječenju. Zato je najvažnije razlikovati ono što omega-3 masne kiseline dokazano mogu učiniti, od onoga što se još istražuje.
Kvalitetan odabir ne temelji se samo na velikom broju miligrama ribljeg ulja na pakiranju, nego prije svega na stvarnoj količini EPA i DHA, razlogu uzimanja, prehrambenim navikama i ukupnom zdravstvenom stanju. Omega-3 masne kiseline nisu univerzalno rješenje za prevenciju i liječenje bolesti, ali predstavljaju važan dio uravnotežene prehrane i, kada za to postoji potreba, mogu biti vrijedna nutritivna nadopuna. Pritom je važno razlikovati pojedine omega-3 masne kiseline, razumjeti njihove izvore i uloge te imati realna očekivanja od suplementacije.
Literatura
EFSA Panel on Dietetic Products, Nutrition and Allergies (NDA). Scientific Opinion on Dietary Reference Values for fats, including saturated fatty acids, polyunsaturated fatty acids, monounsaturated fatty acids, trans fatty acids, and cholesterol. EFSA J. 2010;8(3):1461. doi:10.2903/j.efsa.2010.1461.
EFSA Panel on Dietetic Products, Nutrition and Allergies (NDA). Scientific Opinion on the substantiation of health claims related to eicosapentaenoic acid (EPA), docosahexaenoic acid (DHA) and maintenance of normal cardiac function. EFSA J. 2010;8(10):1796.
Brenna JT, Salem N Jr, Sinclair AJ, Cunnane SC. α-Linolenic acid supplementation and conversion to n-3 long-chain polyunsaturated fatty acids in humans. Prostaglandins Leukot Essent Fatty Acids. 2009;80(2-3):85-91. doi:10.1016/j.plefa.2009.01.004.
Burdge GC, Wootton SA. Conversion of α-linolenic acid to longer-chain polyunsaturated fatty acids in human adults. Reprod Nutr Dev. 2005;45(5):581-597.
Burdge GC, Calder PC. Conversion of α-linolenic acid to longer-chain polyunsaturated fatty acids in human adults. Reprod Nutr Dev. 2005;45(5):581-597.
Calder PC. Omega-3 fatty acids and inflammatory processes. Nutrients. 2010;2(3):355-374. doi:10.3390/nu2030355.
Calder PC. Omega-3 polyunsaturated fatty acids and inflammatory processes: nutrition or pharmacology? Br J Clin Pharmacol. 2013;75(3):645-662. doi:10.1111/j.1365-2125.2012.04374.x.
European Commission. Commission Regulation (EU) No 432/2012 of 16 May 2012 establishing a list of permitted health claims made on foods. Off J Eur Union. 2012;L136:1-40.
Mozaffarian D, Wu JHY. Omega-3 fatty acids and cardiovascular disease: effects on risk factors, molecular pathways, and clinical events. J Am Coll Cardiol. 2011;58(20):2047-2067. doi:10.1016/j.jacc.2011.06.063.
Abdelhamid AS, Brown TJ, Brainard JS, Biswas P, Thorpe GC, Moore HJ, et al. Omega-3 fatty acids for the primary and secondary prevention of cardiovascular disease. Cochrane Database Syst Rev. 2020;3:CD003177. doi:10.1002/14651858.CD003177.pub5.
Bhatt DL, Steg PG, Miller M, Brinton EA, Jacobson TA, Ketchum SB, et al. Cardiovascular risk reduction with icosapent ethyl for hypertriglyceridemia. N Engl J Med. 2019;380(1):11-22. doi:10.1056/NEJMoa1812792. Nicholls SJ, Lincoff AM, Garcia M, Bash D, Ballantyne CM, Barter PJ, et al. Effect of high-dose omega-3 fatty acids vs corn oil on major adverse cardiovascular events in patients at high cardiovascular risk: the STRENGTH randomized clinical trial. JAMA. 2020;324(22):2268-2280. doi:10.1001/jama.2020.22258.
Gutiérrez S, Svahn SL, Johansson ME. Effects of omega-3 polyunsaturated fatty acids on depression: a meta-analysis. Transl Psychiatry. 2019;9:190. doi:10.1038/s41398-019-0515-5.
O’Byrne C, O’Keeffe M. Omega-3 fatty acids in the management of dry eye disease: an updated systematic review and meta-analysis. Acta Ophthalmol. 2023;101(2):e118-e134. doi:10.1111/aos.15255.
Middleton P, Gomersall JC, Gould JF, Shepherd E, Olsen SF, Makrides M. Omega-3 fatty acid addition during pregnancy. Cochrane Database Syst Rev. 2018;11:CD003402. doi:10.1002/14651858.CD003402.pub3.
Abdulrazaq M, Innes JK, Calder PC. Effect of ω-3 polyunsaturated fatty acids on arthritic pain: a systematic review. Nutrition. 2017;39-40:57-66. doi:10.1016/j.nut.2016.12.003.
Rajaei E, Mowla K, Ghorbani A, Zakerkish M, Dargahi-Malamir M, Gholamrezaei A, et al. Omega-3 fatty acids in rheumatoid arthritis: a systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. Clin Rheumatol. 2016;35(11):2877-2888. doi:10.1007/s10067-016-3387-2.
Balić A, Vlašić D, Žužul K, Marinović B, Bukvić Mokos Z. Omega-3 versus omega-6 polyunsaturated fatty acids in the prevention and treatment of inflammatory skin diseases. Int J Mol Sci. 2020;21(3):741. doi:10.3390/ijms21030741.
Vassilopoulou E, Comotti A, Douladiris N, Konstantinou GN, Zuberbier T, Alberti I, et al. A systematic review and meta-analysis of nutritional and dietary interventions in randomized controlled trials for skin symptoms in children with atopic dermatitis and without food allergy: an EAACI task force report. Allergy. 2024;79(7):1708-1724. doi:10.1111/all.16160.
Mateu-Arrom L, Mora I, Garrote L. Therapeutic benefits of topical omega-3 polyunsaturated fatty acids in skin diseases and cosmetics: an updated systematic review. J Cosmet Dermatol. 2025;24(7):e70341. doi:10.1111/jocd.70341.
EFSA Panel on Nutrition, Novel Foods and Food Allergens (NDA). Scientific Opinion on the tolerable upper intake level for supplemental docosahexaenoic acid. EFSA J. 2026;24:e9858. doi:10.2903/j.efsa.2026.9858.