Hemoroidi su česta anorektalna bolest. Procjenjuje sa da približno 70% odraslih ljudi ima tegobe vezane za analnu regiju, te se danas sve veća pozornost pridaje dijagnostici i liječenju promjena perianalnog područja. Proktološka problematika pripada u djelokrug rada dermatovenerologa, a odvija se u suradnji s gastroenterologom i kirurgom.
Hemoroidalni čvorovi ili jastučići su normalna anatomska struktura smještena u završnom dijelu debelog crijeva – anusu. Najvećim dijelom građeni su od spleta krvnih žila, tzv. arterio–venskih šantova, u kojima u neposredni kontakt dolaze arterijska i venska cirkulacija.
Karakteristika arterio–venskih šantova je ta da nemaju tipičnu građu krvnih žila već zbog izostanka mišićnog dijela imaju vrlo tanku stijenku, lako podložnu ozljedama. Osim krvnih žila, građu hemoroida čine elastično i potporno tkivo te tanki sloj glatke muskulature.
U normalnim okolnostima hemoroidi su jedan od mehanizama koji sudjeluju u kontroli kontinencije, naročito pri kontroli tekuće stolice (proljev) i vjetrova. Hemoroidi su prekriveni sluznicom s osjetnim tkivom koje omogućava razlikovanje između formirane stolice, tekuće stolice i vjetrova.
Hemoroidalna bolest definira se kao simptomatsko povećanje i/ili distalno istiskivanje analnih jastučića. Osobe koje imaju problema s hemoroidima, ili oni koji vjeruju da boluju od hemoroida, skloniji su samomedikaciji nego tome da potraže pomoć stručnih osoba. Često osobe s takvim problemima pomoć traže na raznim mrežnim stranicama. Uvidom u kvalitetu sadržaja na tim stranicama uočeno je da je više od 50% tekstova vrlo niske kvalitete, pa stoga svim oboljelima od hemeroidalne bolesti treba savjetovati što ranije obraćanje stručnim osobama.
Većinu hemoroidalnih problema kliničari su u mogućnosti riješiti neoperativnim mjerama. Operativne mjere potrebne su kod težih stanja, ili u slučajevima kada neoperativne mjere nisu dale željene rezultate.
Najvažniji etiopatogenetski uzroci nastajanja hemoroidalne bolesti su genetska predispozicija (slabost venskog tkiva), problemi sa stolicom (zatvor, proljev), portalna hipertenzija, smanjeni tonus analnog sfinktera, pritisak vene u maloj zdjelici, dob, ženski spol, starenje, sjedilački način života te prehrambene navike (manjak vlakana).
Hemoroidi se klinički, s obzirom na veličinu, sklonost krvarenju i stupanj prolapsa dijele u četiri stupnja (Slika 1):
- prvi stupanj – blago povećan hemoroidalni čvor praćen nekim od simptoma bolesti;
- drugi stupanj – znatno povećan hemoroidalni čvor koji ne izlazi (ne prolabira) kroz anus;
- treći stupanj – povećani hemoroidalni čvor koji prolabira kroz anus, ali se može reponirati;
- četvrti stupanj – prolaps hemoroida kroz anus, bez mogućnosti repozicije.
Glavni simptomi hemoroidalne bolesti su svrbež, perianalni dermatitis, osjećaj pečenja u anusu, razvoj tromboze (ugruška) u hemoroidalnom čvoru, upalne promjene hemoroidalnih čvorova te bol, i to naročito prilikom defekacije (stolice). Također može doći do pojave krvarenja, a u težim slučajevima i do prolapsa hemoroida kroz anus.
Dijagnoza se postavlja na temelju tipične anamneze i kliničke slike, a pri dijagnozi unutrašnjih hemoroida koriste se anoskopija, odnosno rektoskopija, te je moguća primjena i kontrastne rendgenske dijagnostike.
Terpija i liječenje
Terapija i mjere liječenja kod hemoroidalne bolesti ovise o tipu i jačini problema, sklonosti bolesnika prema tipu terapije i ekspertizi stručnjaka.
Blagi unutarnji hemoroidi uspješno se liječe promjenama u prehrani i životnim navikama, medicinskim tretmanima i/ili malim zahvatima kao što su podvezivanje ili skleroterapija.
Studije su pokazale da korištenje suplemenata na bazi vlakana pridonosi smanjenju simptoma i rizika od krvarenja za približno 50%. Iako je relativno malo podataka o učinkovitosti promjene životnih navika i prehrane na liječenje hemoroida, zdravstveni stručnjaci uvijek ih savjetuju kao dio konzervativne terapije, te u preventivi. Uobičajeno se savjetuje povećan oralni unos vlakana i tekućine, redovita tjelovježba, izbjegavanje dugotrajnog boravka na toaletu te izbjegavanje korištenja lijekova koji mogu uzrokovati zatvor ili proljev.
Provedena meta-analiza dokazala je da oralni preparati flebotičkog učinka na bazi flavonoida mogu poboljšati najvažnije simptome hemoroidalne bolesti uključujući bol, svrbež, tenezme i analni iscjedak.
Kirurški zahvati primjenjuju se u slučajevima kada nekirurške mjere ne daju rezultate, ili kod težih stupnjeva hemoroidalne bolesti. Vanjski hemoroidi ne traže specifične zahvate, osim u slučajevima kad postanu akutno trombozirani ili uzrokuju jaku nelagodu.
Uobičajeno je u početku bolesti liječenje započeti konzervativnom terapijom koja se sastoji od higijensko-dijetetskih mjera, regulacije stolice i primjene protuhemoroidalnih lijekova (supozitorija, odnosno čepića i/ili krema). Da bi se izbjeglo dodatno oštećenje tkiva trenjem toaletnim papirom, ljekarnik može kao higijenske mjere, u komunikaciji s pacijentom, savjetovati korištenje blagih sapuna za pranje analnog područja te korištenje losiona za njegu analnog područja nakon nužde.
Kod problema sa zatvorom ljekarnik može kao dijetetsku mjeru savjetovati korištenje dijetetskih vlakana ili makrogola za omekšavanje stolice. Pri savjetovanju treba naglasiti da korištenje začina i konzumiranje ljute hrane mogu dovesti do pogoršanja simptoma hemoroidalne bolesti. Važno je istaknuti potrebu za kretanjem da bi se potakla prirodna peristaltika, te savjetovati unošenje dovoljne količine tekućine u organizam.
Pacijenti se često odlučuju na korištenje krema i čepića koji kratkoročno donose olakšanje, osobito ako se radi o blažim simptomima. Takvi preparati u pravilu sadrže blago adstringentne komponente i one koje djeluju na epitelizaciju i obnavljanje tkiva. Treba naglasiti da čepići i kreme u pravilu ublažavaju simptome, ali u suštini ne liječe. Stoga, unatoč konzervativnim mjerama, bolest obično napreduje, a smetnje se ponovno javljaju, nerijetko još jačeg intenziteta, što ljekarnik treba svakako napomenuti kod svakog savjetovanja pacijenata s hemoroidalnom bolešću, i to neovisno o njenom stupnju.
Prethodno spomenuta uporaba oralnih preparata flebotičkog učinka na bazi flavonoida dodatna je mogućnost u tretmanu hemoroidalne bolesti. Da bi se postigao terapijski cilj, ljekarnik pritom mora naglasiti protokole korištenja tih preparata. Kod učestalih problema s hemoroidalnom bolešću, potrebno je pacijentu savjetovati posjet liječniku.
Zaključak
Bolje razumijevanje patofiziologije hemoroidalne bolesti dovest će do razvoja učinkovitijih tretmana. U trenutačnoj situaciji, korekcija životnih i prehrambenih navika najbolji je način prevencije nastanka i liječenja te bolesti.
Literatura:
https://www.plivazdravlje.hr/bolest-clanak/bolest/533/Hemeroidi.html, pristupljeno 21.2.2021.
http://arithera.hr/hr/proktologija/hemoroidalna-bolest, pristupljeno 21.2.2021.
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolesti-probave/anorektalne-bolesti/hemeroidi, pristupljeno 21.2.2021
https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/23080/Kako-se-lijeci-hemoroidalna-bolest.html, pristupljeno 21.2.2021
Misra M.C., Parshad R. Randomized clinical trial of micronized flavonoids in the early control of bleeding from acute internal haemorrhoids. Br. J. Surg.87 (2000) 868-872
Perera N.,Liolitsa D.,Iype S.,Croxford A.,Yassin M., Lang P.,Ukaegbu O.,van Issum C. Phlebotonics for haemorrhoids. Cochrane Database Syst.Rev. 8 (2012) CD004322
Dobrić I. i suradnici, Dermatovenerologija. Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1994, str. 243-246
Lohsirwat V.Hemorrhoids: From basic pathophysiology to clinical management. World J. Gastroenterol.18(2012) 2009-2017
Ray-Offor E., Amadi S.Hemorrhoidal disease: Predilection sites, pattern of presentation and treatment. Ann.Afr. Med.18 (2019) 12-16
Lohsirwat I. Treatment of hemorrhoids: A coloproctologist’s view. World J. Gastroenterol.21(2015)9245-9252