Tijekom radnog vijeka ljekarnik se susreće s različitim tipovima pacijenata, svakodnevno je s njima u bliskom kontaktu, komunicira na maloj distanci nastojeći uspostaviti empatijski i profesionalni odnos, kako bi pacijentu najbolje pomogao u rješavanju problema zbog kojeg je došao u ljekarnu. Većinom se to odvija bez problema, često je ugodno, ponekad i zabavno. No, komunikacija nije uvijek jednostavna.
Za ljekarnike je osobito izazovno bilo vrijeme protuepidemijskih mjera, jer su za razliku od drugih zdravstvenih radnika, uvijek bili dostupni pacijentima koji su imali različite potrebe, zahtjeve i strahove, pa i onima na koje je situacija ostavila i psihičke posljedice.
Ponekad se moramo suočiti i s agresivnim pacijentom. Agresija se može javiti kao rezultat različitih medicinskih, neuroloških ili psihičkih poremećaja. Da bi spriječili moguće neugodne posljedice, tijekom razgovora treba pratiti neverbalne i verbalne znakove agresivnosti te prema tome prilagoditi komunikaciju. Pacijent će lakše prihvatiti suradnju ako mu se obraćamo s poštovanjem i pokažemo empatiju, a verbalnu komunikaciju provodimo kratkim, jasnim i nedvosmislenim, jednostavnim rečenicama izrečenim blagim tonom i uvjerljivo.
Psihički poremećaji i bolesti aktualni su problemi današnjice. Statistika pokazuje da su narušeno mentalno zdravlje i psihička oboljenja visoko na listi najzastupljenijih bolesti među općom populacijom. Psihički poremećaji nepovoljno utječu na čovjekovo ponašanje, funkcioniranje i raspoloženje te značajno smanjuju kvalitetu života, ostavljajući trag u svim segmentima života. Na globalnoj razini i prema dostupnim statističkim pokazateljima, najčešći oblici mentalnih oboljenja su anksiozni poremećaj i poremećaji raspoloženja, posebice depresivni poremećaj.
Anksioznost se definira kao osjećaj nelagode, napetosti, zabrinutosti, tjeskobe, panike, straha te iracionalnog lošeg predosjećanja. To nije isto što i običan strah – strah je emocija koja se razvije kada osoba procijeni određenu opasnost u okolini i pokrene svoje psihološke i fiziološke snage koje joj mogu pomoći u savladavanju te opasnosti. Kod svih ljudi povremeno se javlja osjećaj tjeskobe, što je normalan dio života, međutim, osobe s anksioznim poremećajima često imaju intenzivnu, pretjeranu i trajnu brigu i osjećaj straha. Pritom se javljaju mnogobrojni neugodni simptomi – emocionalni, kognitivni i tjelesni. Prisutni su nemir, neizvjesnost i iščekivanje, uplašenost, nervoza i napetost… Anksiozne osobe počinju izbjegavati neke ljude i situacije, dolazi do nesigurnosti u socijalnim kontaktima, a često im se javljaju i teškoće u koncentraciji i pamćenju. Anksioznost je obično popraćena i nekim tjelesnim simptomom, ili s više njih, što može biti vrlo neugodno. Najčešće su to osjećaj gušenja i nedostatka zraka, ubrzano disanje, ubrzan puls, osjećaj lupanja srca, povišen krvni tlak, promjene na koži i drhtanje, a učestale su i gastrointestinalne tegobe (bol u trbuhu, proljev, mučnina…).
Većina je ljudi iz različitih razloga povremeno anksiozna, ali može kontrolirati i upravljati takvim stanjem, pa se to ne smatra medicinskim problemom. No, problem se javlja kada učestalost, intenzitet i trajnost takvih događanja počinju ometati svakodnevno fizičko i psihičko funkcioniranje. Tada se može govoriti o anksioznom poremećaju. U takvim slučajevima potrebno je što prije potražiti stručnu pomoć, jer je anksioznost, kao i mnoga druga stanja mentalnog zdravlja, teže liječiti ako se predugo čeka.
Danas postoji mnogo učinkovitih terapijskih mogućnosti u liječenju anksioznog poremećaja. Za liječenje se treba obratiti stručnjaku, psihijatru, koji će donijeti odluku o načinu liječenja, za svakog pacijenta individualno. Kod blagih simptoma prioritet se daje psihoterapijskim postupcima, relaksacijskim tehnikama, tjelesnoj aktivnosti, a u posljednje vrijeme koristi se i biofeedback (neinvazivne vježbe kojima se pomaže kontrolirati odgovore tijela na tjelesnu napetost, anksioznost i stres, tj. promijeniti tjelesnu reakciju na stres, a time umanjiti i simptome i štetne utjecaje na zdravlje).
Ono što pacijent može napraviti sam su jednostavne i djelotvorne vježbe disanja. Preporuča se i društvena interakcija i sudjelovanje u aktivnostima koje pobuđuju dobro osjećanje. Svakako treba izbjegavati upotrebu alkohola ili droga.
Kod jako izraženih simptoma koji u značajnoj mjeri narušavaju kvalitetu života koristi se psihofarmakoterapija. Kao anksiolitici koriste se uglavnom benzodiazepini, lijekovi za simptomatsku, a ne etiološku terapiju. Učinkoviti su i dobro prihvaćeni od pacijenata, no imaju i niz nedostataka – razvoj tolerancije, ovisnosti i veliki potencijal zlouporabe. Primjena benzodiazepina u liječenju anksioznih poremećaja treba biti racionalna, tj. treba ih koristiti kod akutnog pogoršanja simptoma anksioznosti, i to u što manjoj dozi i u što kraćem vremenu. Iako je preporučeno trajanje terapije najdulje do 4 tjedna, vrlo se često uzimaju dugotrajno, pa se prestankom uzimanja mogu javiti simptomi sustezanja koji su često teži od izvornih simptoma zbog kojih su primjenjivani. Benzodiazepini su jedna od najpropisivanijih skupina lijekova, nekritički se propisuju, često i pod pritiskom zahtjeva pacijenata, a poneki ih uzimaju i samoinicijativno. Statistički podaci u RH već duže vrijeme bilježe porast potrošnje te skupine lijekova. Često smo i mi u ljekarnama izloženi pritisku za izdavanje benzodiazepina bez recepta i ponekad neugodnim reakcijama kada to odbijemo.
Kako pomoći anksioznom pacijentu u ljekarni? Pri izdavanju lijeka na recept, pacijenta treba upozoriti na sve opasnosti nepravilnog i predugog uzimanja lijeka. Pacijentu možemo savjetovati i druge, nemedikamentozne metode koje mu mogu pomoći, iako u današnjem načinu života svi traže brzo rješenje. Možemo preporučiti i neke biljne pripravke za smirenje, primjerice one koji sadrže valerijanu, matičnjak ili pasifloru.
Pacijenta s težim simptomima treba uputiti liječniku. Liječenje ozbiljnog anksioznog poremećaja uključuje lijekove i psihoterapijsko liječenje te druge nemedikamentozne postupke. Najčešće se radi o kombiniranom liječenju, a odabir terapije za svaku je osobu individualan.