Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Iz iskustva: Psorijaza

Psorijatične lezije mogu se javiti bilo gdje na koži, ali najčešće na laktovima, koljenima i lumbosakralnoj regiji. Karakteristično je da bolest izbija simetrično na tijelu, primjerice istodobno na oba koljena, oba lakta i sl. Među bolesnicima postoje značajne razlike u zahvaćenosti površine kože i u težini simptoma bolesti, s obzirom na eritem, infiltraciju i ljuskanje.

Melita Petrović, mag.pharm., inPharma 82

Psorijaza je kronična nezarazna kožna bolest čiji točan uzrok nije poznat. Danas se smatra sustavnom bolešću koja obuhvaća promjene na koži, uz mogućnost da budu zahvaćeni i zglobovi, te karakteristične pridružene bolesti (kronične upalne bolesti poput reumatoidnog artritisa i upalne bolesti crijeva). Pojavljuje se u bilo kojoj životnoj dobi, no češće prije 25. godine života i podjednako kod oba spola. Značajno utječe na kvalitetu života bolesnika, a nije zanemariv ni psihološki aspekt koji ta bolest uzrokuje, s obzirom da se radi o vidljivim simptomima koji se manifestiraju na koži.

Etiologija bolesti nije jednoznačna. Najčešće ju uzrokuju genetski čimbenici. Epidemiološkim istraživanjima utvrđeno je da ako oba roditelja imaju psorijazu, vjerojatnost da će je imati i djeca iznosi čak 50%. Ostali čimbenici mogu biti infekcije, pušenje, psihički stres, a najčešće više čimbenika zajedno. Psihički stres vrlo često prethodi prvom nastupu psorijaze, a kod značajnog postotka  oboljelih dovodi do pogoršanja kliničkog tijeka bolesti. Konzumacija alkohola i pušenje također pogoršavaju kliničku sliku. I neki lijekovi poput litija, beta-blokatora, inhibitora enzima konverzije angiotenzina i antimalarika, mogu pogoršati ili uzrokovati nastanak psorijaze.

Smatra se da bolest nastaje kao posljedica poremećene aktivacije prirođene i stečene imunosti. Imunosni čimbenici su kod psorijaze pokretači upalnog procesa, jer potiču keratinocite na 4-6 puta brže dijeljenje u odnosu na zdravu kožu. Keratinociti, najzastupljenije stanice u dubokom bazalnom sloju epiderme, odgovorni su za proizvodnju keratina koji služi kao mehanička barijera za oštećenja. Ubrzani ciklus prelaska keratinocita iz bazalnog u površinski sloj kože skraćuje se s normalnih 28-30 dana na 3-5 dana, a posljedica toga je njihovo poremećeno sazrijevanje. Zbog toga epidermis sadrži više slojeva stanica, što se može vidjeti kao zadebljali rožnati sloj sklon ljuštenju.

Kliničku sliku psorijaze karakterizira pojava upalnih crvenkastih, oštro ograničenih žarišta različite veličine, prekrivenih srebrnkasto-bjelkastim ljuskama različite debljine, uz čest osjećaj nelagode, peckanje i svrbež. Uz kožu, gotovo su redovito zahvaćeni i oštećeni nokti. Nakon uklanjanja ljuski koža je glatka, sjajna, izrazito crvena i oštećena, s vidljivim sitnim pukotinama. Psorijatične lezije mogu se javiti bilo gdje na koži, ali najčešće na laktovima, koljenima i lumbosakralnoj regiji. Karakteristično je da bolest izbija simetrično na tijelu, primjerice istodobno na oba koljena, oba lakta i sl.

Dijagnoza se potvrđuje na temelju kliničke slike, a prema potrebi i histološkim nalazom. S obzirom na kroničan tijek bolesti, važno je oboljelu osobu educirati o svim važnim aspektima bolesti, provocirajućim čimbenicima i dostupnim terapijskim opcijama.

Klinički oblici mogu biti različiti. Bolest se najčešće očituje kao Psoriasis vulgaris koju karakteriziraju eritematozni ljuskavi plakovi koji se kasnije mogu međusobno spajati i zahvaćati veću površinu kože, obično na laktovima, koljenima, vlasištu, lumbosakralnoj regiji i oko pupka.

Bolest se klasificira kao blaga, umjerena ili teška, uglavnom na osnovi uspješnosti bolesnika da se nosi s bolešću, budući da ona ima značajan utjecaj na bolesnikov svakodnevni život. Među bolesnicima postoje značajne razlike u zahvaćenosti površine kože (glava, trup, ekstremiteti) i u težini simptoma bolesti, uzimajući u obzir eritem (crvenilo), infiltraciju (zadebljanje) i  ljuskanje. Najveći dio bolesnika (dvije trećine) pati od blagog, a jedna trećina od težeg oblika psorijaze. Bolest je kronična, ali se izmjenjuju razdoblja poboljšanja i pogoršanja kliničke slike, spontano ili s pojavom i nestankom poticajnih čimbenika. Ljeti se promjene mogu znatno povući, a zimi obično slijedi pogoršanje.

Dio bolesnika sa psorijazom oboli od psorijatičnog artritisa. Riječ je o kroničnoj upali zglobova, uz psorijazu kože i noktiju, a u liječenju se provodi terapija kao kod reumatoidnog artritisa. Najčešće su pogođeni zglobovi prstiju ruku i nogu, a može doći i do progresije u kronični artritis s invalidnošću.

Liječenje

S obzirom da psorijaza ima znatan utjecaj na kvalitetu života, liječenje treba obuhvatiti fizički i psihosocijalni aspekt bolesti te je iznimno važno educirati bolesnika.

Vrsta liječenja ovisi o težini bolesti, o pridruženim bolestima te o učinkovitosti i procjeni odgovora na terapiju. Bolesnike s blagom do umjerenom bolešću moguće je liječiti primjenom lokalne terapije, a kod onih s umjerenom do teškom psorijazom, bit će potrebno provođenje sustavne terapije i/ili fototerapije.

Fototerapija, tj. kontrolirano izlaganje ultraljubičastim zrakama, može se primijeniti kod težih oblika bolesti. Fotokemoterapija (PUVA) – kombinacija oralno primijenjenog psoralena i  naknadnog izlaganja ultraljubičastom svjetlu –  koristi se kod zahvaćenosti više od 30% površine kože psorijatičnim žarištima. Ponekad se koristi i terapija naftalanom u obliku kupki ili premazivanja kože.

Od konvencionalne sustavne terapije, u liječenju psorijaze najčešće se primjenjuju retinoidi, metotreksat i ciklosporin. U liječenje bolesnika koji ne reagiraju i/ili ne podnose i/ili imaju kontraindikacije na konvencionalne lijekove, uvode se biološki lijekovi. Oni djeluju selektivno na molekule imunološkog sustava, utječu na pretjerani imunološki odgovor koji uzrokuje upalu, tj. na specifične imunološke stanice i molekule odgovorne za pretjerani rast stanica kože keratinocita. Lijekovi su iz skupina antagonista TNF-α  i antagonista interleukina. Novi oralni imunosupresiv apremilast, inhibitor je enzima fosfodiesteraze 4, koja je uključena u nastanak brojnih upalnih molekula (citokina) važnih u nastanku psorijaze.

psorijaza, kortikosteroidi, keratolitici, koloidna zob

Lokalna terapija

U lokalnoj terapiji najčešće se koriste keratolitici za uklanjanje ljusaka, obično na bazi salicilne kiseline, te lokalni protuupalni lijekovi poput lokalnih kortikosteroida. Salicilna kiselina u koncentracijama od 3-5% u vazelinu ili maslinovom ulju, koristi se za omekšavanje ljuski i olakšava njihovo odstranjivanje, što je potrebno prije primjene drugih antipsorijatičnih lijekova. Nalazi se kao djelatna komponenta šampona i otopina za liječenje psorijaze. Osobito je korisna kao sastavnica liječenja vlasišta gdje su ljuske debele.

Korisne su i masti, otopine ili šamponi s ugljenim katranom. Antralin, lokalno protuproliferativno i protuupalno sredstvo, također je djelotvorno, no može djelovati nadražujuće, pa se treba pažljivo primjenjivati.

Lokalni protuupalni lijekovi – kortikosteroidi – nanose se dva puta na dan, a preko noći pod okluzivnim polietilenskim zavojem. Jačina kortikosteroida odabire se ovisno o opsegu zahvaćanja, a kako se promjene na koži poboljšavaju, nanose se rjeđe ili se koriste slabiji pripravci. Nakon 2-3 tjedna terapije kortikosteroidom, treba ga zamijeniti emolijensom na 1-2 tjedna (razdoblje odmora). Dugotrajna primjena lokalnih kortikosteroida na velikim površinama tijela može izazvati sistemske učinke i pogoršanje psorijaze.

Kod malih, debelih, lokaliziranih ili tvrdokornih promjena, učinkovita je primjena jačih kortikosteroida uz okluzivni zavoj.

Za trajno liječenje psorijaze, kao osnovna terapija kod blažih i umjerenih oblika bolesti i kao dopunska terapija kod težih oblika, koristi se lokalno liječenje emolijensima,  pripravcima koji sprječavaju isušivanje kože i pomažu u održavanju njezine vlažnosti, te  preparatima sa zobi ili uljem noćurka. Emolijensi se na tržištu nalaze u obliku sindeta, kupki, krema i losiona, nemaju nikakvih nuspojava i mogu se koristiti bez pauze. Njihovom upotrebom umanjuje se potreba za korištenjem kortikosteroidnih lokalnih pripravaka.

Koloidna zob (Avena sativa) je prirodni sastojak s hidratantnim učinkom. Ulje noćurka također je prirodna pomoć za tretiranje psorijatičnih promjena. Njegove  glavne djelatne komponente su nezasićene masne kiseline: alfa linolenska kiselina (ALA) i gama linolenska kiselina (GLA) koje neposredno utječu na stvaranje protuupalnih prostaglandina.

Kao dodatne mjere u liječenju psorijaze primjenjuju se dodaci prehrani, te nefarmakološke mjere – pravilna prehrana i smanjenje stresa. U prehrani  oboljelih od psorijaze preporučuje se mediteranska  prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama. Treba izbjegavati citrusno voće, veće doze vitamina C, svinjetinu, crveno meso, mlijeko, maslac, jaja, začinjenu, masnu i prženu hranu te kavu, šećer i alkohol.

Od dodataka prehrani preporučuju se ulje noćurka (omega-6 masne kiseline), ulje crnog kima (smanjuje upalne reakcije, imunološko djelovanje), minerali cink i selen te vitamini  B6, B12 i folna kiselina.