Ljetni mjeseci, iako općenito povezani s godišnjim odmorima i opuštanjem, istovremeno predstavljaju razdoblje s povećanom učestalošću određenih zdravstvenih tegoba. Ekstremne temperature, pojačano UV zračenje, mikrobiološki rizici povezani s hranom i vodom, te veća izloženost insektima i alergenima, ljeto čine epidemiološki specifičnim razdobljem. Prepoznavanje simptoma, znanje o faktorima rizika i pravilna prevencija ključ su za očuvanje zdravlja tijekom ljetne sezone., Autorica članka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.spec. dermatofarmacije i kozmetologije, inPharma 98, srpanj/kolovoz 2025
Plivačko uho
Plivačko uhoili otitis externa je vrlo često stanje koje karakterizira upala vanjskog ušnog kanala. Često se povezuje s plivanjem, ali može biti posljedica i drugih čimbenika. Nastaje kad voda ostane u ušnom kanalu, što stvara vlažnu okolinu koja je idealna za rast bakterija. Da bi se spriječio nastanak plivačkog uha uho je nakon kupanja potrebno temeljito osušiti. Kao preventivnu mjeru možemo savjetovati korištenje čepića za uši koji se mogu nositi tijekom plivanja i kupanja da bi se spriječio ulazak vode u ušni kanal.
Simptomi plivačkog uha mogu varirati od blagih do teških. Uporni svrbež unutar ušnog kanala jedan je od prvih znakova. Mogu se javiti i crvenilo i iscjedak. Uobičajena je blaga do jaka bol u uhu, a ako ušni kanal natekne ili se začepi iscjetkom, može doći i do privremenog gubitka sluha.
Liječenje ovisi o težini infekcije. Uobičajeni pristupi uključuju kapi za uši koje se izdaju bez recepta ili na recept, a mogu pomoći pri isušivanju viška vlage i ublažiti upalu. Za bakterijske infekcije mogu se propisati antibiotske kapi za uho, a za gljivične infekcije antifungalne kapi. Lijekovi protiv bolova poput ibuprofena ili paracetamola mogu pomoći u smanjenju boli i nelagode. Tijekom liječenja važno je uho održavati suhim.
Dehidracija
Ljeti se pojačano znojimo, te preko kože znojenjem i isparavanjem gubimo više tekućine nego inače, pa ju je nužno nadoknaditi. Stoga se savjetuje svakodnevno uzimati oko dvije litre tekućine, a prema potrebi i više. Opasnostima od dehidracije posebno su sklone starije osobe, djeca, trudnice, sportaši i rekreativci.
Jačem znojenju mogu pridonijeti i povišena temperatura te bolesti poput hipertireoze i šećerne bolesti. I alkohol pojačava izlučivanje vode iz organizma te može pojačati već postojeću dehidraciju, na koju su posebno osjetljive moždane stanice.
Osobama koje se zbog prirode posla dodatno pojačano znoje (rad na otvorenome, sportaši…) i uz to su sklone nižem krvnom tlaku, mogu se uz običnu vodu preporučiti i rehidracijske otopine, s obzirom na to da se znojenjem pojačano gube i neki elektroliti.
Također, dehidracija izazvana nedostatnim uzimanjem tekućine, pojačanim znojenjem te povraćanjem i proljevom ubrzava nedostatak kalija i magnezija koji su važni za zdravlje krvožilnog sustava. Dodatan oprez potreban je i kod primjene lijekova kao što su diuretici, laksativi i kortikosteroidi.
Infekcije mokraćnog sustava i vaginalne infekcije
Vlažna sredina i mokri kupaći kostimi izvrsna su podloga za brz razvoj mikroorganizama, osobito gljivica i bakterija. Osim upale jajnika i jajovoda (koji su osjetljivo tkivo, pa svaka neliječena upala može utjecati na reproduktivnu sposobnost) ljeti se može javiti i neugodna genitalna kandidijaza čiji su simptomi karakteristični – sirast iscjedak, crvenilo i peckanje. Njezinu umnožavanju može pridonijeti previše klora u bazenima, ali i više drugih čimbenika kao što su toplina, vlažnost, stres, promjene pH sluznice, pretjerana konzumacija alkohola i slatkih gaziranih napitaka. Upala uzrokovana Candidom može se javiti i nakon uzimanja nekih lijekova, kod slabokrvnosti, šećerne bolesti i slično, ili biti povezana s padom imuniteta. Ako se simptomi pojave, valja potražiti savjet stručne osobe te započeti liječenje.
Infekcije mokraćnog sustava pripadaju skupini najčešćih bolesti koje se javljaju u ljetnim mjesecima tijekom i nakon povratka s godišnjeg odmora. Među češćim infekcijama su upala mokraćnog mjehura i upala bubrega. Bubrežni kamenci su također češći ljeti, a pogađaju do pet posto svjetske populacije. Upala bubrega (pijelonefritis) jedna je od najčešćih infekcija mokraćnog sustava koja se javlja u gotovo svim dobnim skupinama. Uzrok upale bubrega može biti uzlazno širenje infekcije iz donjih mokraćnih putova. Bubrežne kamence (urolitijaza) karakteriziraju kamenci koji ometaju protok mokraće iz bubrega. Ako kamenci imaju oštre rubove, iritiraju sluznicu mokraćovoda što izaziva jaku bol. Razlog njihova stvaranja je zasićenost mokraće određenim solima ili nedostatak tvari koje sprječavaju stvaranje kamenca.
Upala mokraćnog mjehura (cistitis) je česta „ljetna“ bolest, a najčešći uzrok je Escherichia coli. Akutni cistitis puno je češći kod žena nego kod muškaraca, što se objašnjava širom i kraćom mokraćnom cijevi kod žena. Manifestira se osjećajem peckanja pri mokrenju, učestalim mokrenjem manje količine mokraće, jakim i neočekivanim porivom na mokrenje, osjećajem nepotpuno ispražnjenog mjehura nakon mokrenja, bolovima u donjem dijelu trbuha, zamućenom mokraćom i općom slabošću, a u težim slučajevima i pojavom krvi u mokraći. Uzroci češće upale mjehura ljeti su hladnoća i vlaga, oslabljeni imunitet te prečesto pranje.
Liječenje upale mokraćnog sustava uključuje unošenje puno tekućine, provođenje higijenskih mjera i upotrebu lijekova koje propisuju liječnici. U slučaju lakšeg oblika upale i pravodobnog liječenja, moguće je otkloniti simptome kod kuće, uz pomoć biljnih čajeva, prirodnih lijekova, medicinskih proizvoda i dodataka prehrani. Kod težih upala u liječenje je potrebno uključiti antibiotik.
Medvjetka (Arctostaphylos uva ursi) kao djelatne tvari sadrži fenolne spojeve arbutin i metilarbutin. Djelatna doza arbutina koja se koristi za liječenje uroinfekata je 400-800 mg na dan. Korištenje listova medvjetke ne preporučuje se osobama mlađim od 18 godina, muškarcima, trudnicama ni dojiljama, a tijekom primjene treba izbjegavati prekomjerni unos tekućine zbog smanjenja djelotvornosti hidrokinona. Iako je medvjetka vrlo sigurna i djelotvorna biljka za primjenu, njeno se korištenje ne preporuča dulje od tjedan dana.
Zelen europske zlatnice (Solidago virgaurea) sadrži flavonoide, saponine, fenilglikozide te ima mnoga djelovanja: diuretsko, protuupalno, spazmolitičko, antimikrobno i antifungalno. Zbog širokog spektra djelovanja i sigurnosnog aspekta, često se koristi kao adjuvantna terapija u liječenju bakterijskih infekcija mokraćnog sustava. Tradicionalno se koristi 2-4 tjedna, a djelatna doza je od 350-450 mg suhog ekstrakta 3x/dan. Ne preporučuje se trudnicama i dojiljama.
Brusnica (Vaccinium macrocarpon) često se koristi u liječenju urinarnih infekcija. Koristi se plod koji sadrži flavonoide, antocijane, proantocijanidine, katehine, askorbinsku kiselinu. Zbog svoje strukturne sličnosti s receptorima urinarnog sustava na koje se bakterija veže, proantocijanidini onemogućuju vezanje bakterije za stijenke mokraćnog sustava te potpomažu uklanjanju bakterija mokraćom. Također, brusnica zakiseljava mokraću, što je mehanizam zaštite od infekcija. Sigurna je za djecu i trudnice te pogodna za dugotrajnu primjenu, pogotovo za sprječavanje ponovljenih infekcija. U upotrebi je i list europske brusnice (Vaccinium vitis ideae) koji ima uroantiseptičko djelovanje slično medvjetki.
U liječenju urinarnih infekcija često se koristi i D–manoza. Zbog strukturne sličnosti s veznim mjestom glikoproteinskog receptora na površini urinarnog trakta, sprječava vezanje bakterija za stijenke mjehura, pa time i samu infekciju. U posljednje se vrijeme u pripravcima sve češće nalazi u raznim kombinacijama, najčešće s ekstraktom brusnice. Valja naglasiti da je učinkovitost visoka, a da nisu zabilježene nikakve nuspojave, pa se smatra da je u preporučenim dozama mogu koristiti i trudnice i djeca. Za prevenciju i u terapiji postojeće infekcije koristi se 1,5-3 g na dan.
Važnu ulogu u prevenciji ponavljajućih uroinfekcija imaju probiotici, i to bakterije iz soja Lactobacillus. Istraživanja su pokazala da su neki od najučinkovitijih sojeva L. rhamnosus, L. acidophilus i L. fermentum. Mehanizmi njihova djelovanja su kompetitivna inhibicija vezanja patogena na vaginalne epitelne stanice, produkcija bakteriocina (tvari koje štetno djeluju na patogene bakterije) kao što su vodikov peroksid i laktatna kiselina. Također, laktatna kiselina uzrokuje kiseli medij koji nije pogodan za razvoj patogenih bakterija. Nalazimo ih samostalno u pripravcima za oralnu ili vaginalnu primjenu te u kombinaciji s brusnicom.
Breza (Betula sp.) sadrži flavonoide, terpene i dosta kalija. Osim diuretičkog djelovanja, pokazuje i protuupalno, pa se tradicionalno koristi kod infekcija mokraćnog sustava i bubrežnih kamenaca.
Preslica (Equisetum arvense) također sadrži flavonoide i saponine. Djeluje kao diuretik, a koristi se tijekom i nakon infekcija.
Ubodi insekata
Zbog čestog boravka na otvorenom ljeti su češći ubodi insekata (komarci, pčele, ose, krpelji, pauci). Stoga je pacijentima dobro preporučiti da pri ruci imaju repelent. Od konvencionalnih repelenata najčešće se koristi DEET i ikaridin.
DEET (N,N–Diethyl-3-methylbenzamide) je standard među repelentima. Odbija komarce, muhe, buhe i krpelje, i to one koji su prijenosnici lajmske borelioze, te komarce prijenosnike malarije i virusa zapadnog Nila. DEET je bezbojna tekućina slabog mirisa, koja se vodom ne ispire lako. Ima ga u sastavu tekućina, losiona, sprejeva, stikova i impregniranih narukvica. Za primjenu na ljudskoj koži dolazi u postotku od 4-100%, no dovoljna je koncentracija od 5-35% za zaštitu u gotovo svim uvjetima. Koncentracija od 10% štiti 1,5 sat, a od npr. 30% štiti tijekom 5-6 sati.
Ikaridin je bezbojna tekućina ugodnog mirisa koja štiti od komaraca, krpelja, muha i buha. Niske je toksičnosti, a djelovanje mu se zasniva na utjecaju na olfaktorni sustav insekata koji zbog njega ne mogu prepoznati svoju metu. Trajanje učinka je ovisno o koncentraciji – oko 2,5 sata za 7%-tne preparate i do 8 sati za 20%-tnu koncentraciju.
Kao prirodni repelenti često se koriste i različita eterična ulja. Ona sadrže spojeve koji naneseni na kožu odbijaju insekte. Ako se pravilno upotrebljavaju, prirodni repelenti nisu štetni za zdravlje i mogu biti jednako djelotvorni kao i sintetski. U tu svrhu koriste se mješavine različitih eteričnih ulja lavande, geranija, limunske trave, mentola, eukaliptusa, ružmarina, melise, timijana, komorača, pačulija, cedra, čajevca, cimeta i klinčića, a može se koristiti i ulje nima (neem). Na tržište dolaze u obliku ulja, losiona i hidrolata.
Ako su simptomi nakon uboda komarca ili nekoga drugog insekta jače izraženi, može se koristiti antihistaminik u obliku masti, kreme ili gela koji će ublažiti svrbež i oteklinu, dok je kod jake opće reakcije ili generalizirane urtikarije potrebno primijeniti adrenalin i kortikosteroide, što će propisati liječnik.
Zbog brzog razvoja edema i mogućega gušenja, posebno su urgentna stanja ona nakon uboda insekta (pčele ili ose) u predjelu usne šupljine, vrata i grla, pa je u takvim situacijama ključna hitna reakcija.
Budući da sezona krpelja traje i tijekom ljeta, a da ubodom oni mogu prenijeti virusni krpeljni meningoencefalitis, nakon svakog boravka u prirodi savjetuje se detaljno pregledati cijelo tijelo i odstraniti krpelja ako ga se pronađe. Najbolje ga je omamiti alkoholom, ostaviti tri do pet minuta te zatim skinuti pincetom.
Ubodi morskih životinja
U ljetnom razdoblju tijekom boravka na moru mogući su i neugodni susreti s morskim životinjama. U Jadranu žive ribe otrovnice s otrovnim bodljama, a na morskom dnu ježevi, čije bodlje ako ostanu u tijelu mogu biti jako bolne.
Najotrovnija riba u Jadranu je morski pauk, poznat i kao ranj, ranjan ili taranta. Otrovne su njegove bodlje kojih ima od 5-8 i crne su boje. Riba pauk najčešće obitava u moru s pjeskovitim dnom gdje leži napola ukopan u pijesak čekajući plijen. Često stradaju kupači koji bosonogi nagaze na njega, ali i ribari prilikom razvrstavanja ribe nakon ulova ili domaćice kod pripreme ribe za jelo. Nakon uboda javlja se jaka bol koja u roku od tridesetak minuta postaje nepodnošljiva. Bol se prvo javlja na mjestu uboda, a zatim se širi duž cijele ruke ili noge (koji su najčešće mjesto uboda) praćena je otokom cijelog uda i regionalnim otokom limfnih čvorova. Simptomi trovanja najčešće su samo lokalni, no ponekad se javljaju i opći simptomi u vidu pojačanog znojenja, slabosti, vrtoglavice, mučnine i povraćanja, a česte su i sekundarne bakterijske infekcije.
Škarpina ne napada, pa nije opasna za kupače i ronioce. Do uboda najčešće dolazi kod ribara kada je vade iz mora ili kod pripreme ribe za jelo, jer se otrov zadržava u perajama i do dva dana nakon što riba ugine. Stoga su ubodi najčešći na prstima ruke ili na šaci. Na mjestu uboda javljaju se bol, crvenilo i otok koji se ne povlače nekoliko dana. Lokalno može doći do depigmentacije kože, pojave bula i nekroze tkiva, dok je pojava općih simptoma izuzetno rijetka.
Ostale ribe, poput ribe golub i murine rijetko napadaju čovjeka, jer uglavnom žive u dubljim morima gdje predstavljaju rizik „samo“ za neoprezne ronioce koji ulaze u kanale i špilje gdje ih uznemiruju. Murina nije otrovna, ali je agresivna, napada ronioce, a rane od ugriza vrlo se lako mogu inficirati.
Odmah nakon uboda navedenih riba potrebno je izvaditi eventualne zaostale dijelove otrovnih bodlji. Prva pomoć temelji se na činjenici da su riblji otrovi izrazito termolabilni, odnosno osjetljivi na djelovanje povišene temperature. Ozlijeđeni dio tijela (najčešće ruke ili noge) potrebno je uroniti u vruću vodu (50–60°C) i to tijekom 30-90 minuta. Najbolje je postupno dodavati sve topliju vodu. Ponekad su potrebni antihistaminici i kortikosteroidi, pa čak i manji kirurški zahvat.
Meduze su morske životinje odgovorne za najviše otrovanja na moru. Površinom mora plovi njezin klobuk koji je prozirno žuto-ružičaste boje i slabo vidljiv, a ispod klobuka u moru su krakovi puni otrovnih žarnika. Nakon dodira s meduzom javlja se jaka bol žarećeg tipa. Na mjestu dodira javljaju se crvene papule koje mogu prijeći u mjehuriće u početku vodenaste, a kasnije gnojne, praćene krvarenjem i ljuštenjem kože. Dodirom veće površine tijela s eventualno većim brojem meduza može doći do opće reakcije organizma u vidu slabosti, mučnine, povraćanja, glavobolje, bolova u mišićima i mišićnog spazma.
Prva pomoć kod uboda meduze je uklanjanje krakova s kože. Mjesto uboda potrebno je dobro isprati slanom vodom. Za zaustavljanje otpuštanja otrova koristi se ocat, dok je slatka voda kontraindicirana, jer aktivira otpuštanje otrova. Ozlijeđeni dio tijela potrebno je umakati u ocat ili stavljati obloge od octa. Antihistaminska ili kortikosteroidna krema ili mast primjenjuje se radi ublažavanja upalne reakcije kože.
Morski ježevi također spadaju među otrovne životinje. Većina ozljeda od bodlji morskih ježeva nastaje nakon što se bodlje polome i ostanu u koži uzrokujući lokalne reakcije. Na mjestu uboda dolazi do crvenila i otoka. Ako se ne uklone mogu migrirati u dublja tkiva i uzrokovati granulomatoznu reakciju i dermatitis. Bodlju morskog ježa potrebno je odmah ukloniti. Ocat otapa većinu površinski smještenih bodlji te se kao prvu pomoć preporučuje natapanje rane u ocat ili stavljanje obloga od octa. Ubodno mjesto potrebno je dezinficirati alkoholnom otopinom ili nekim drugim dezinficijensom da bi se spriječila sekundarna bakterijska infekcija. Kod opsežnih promjena i pojave sekundarne bakterijske infekcije potrebno je zatražiti liječničku pomoć.
Trovanje hranom
Visoke temperature pogoduju razvoju mikroorganizama u prehrambenim proizvodima, posebice ako nisu primjereno uskladišteni. Kvarenju su osobito podložne namirnice proteinskog podrijetla kao što su meso, jaja, mliječni proizvodi, riba i školjke, jer su odlična hranjiva podloga za rast mikroorganizama.
Ljeti je najčešće trovanje salmonelom, a najopasnija su gotova jela bez prethodne termičke obrade. Posebnu pozornost treba obratiti na mliječne proizvode, jer im se ljeti zbog visokih temperatura rok može skratiti u odnosu na onaj označen na deklaraciji. S obzirom na to da se ta bakterija uništava i inaktivira već na temperaturi od 56ºC, termička obrada hrane najbolja je prevencija. Zaraza salmonelom moguća je i putem vode, pa je kloriranje dobra prevencija. Izvor zaraze nekim enterovirusima mogu biti i sirove, nedovoljno termički obrađene školjke, primjerice dagnje.
Proljev
Terapija proljeva sastoji se od rehidracije, prehrane, farmakoterapije koja uključuje antimikrobne lijekove, antidijaroike, probiotike i suplemente. Kod zdravih pacijenata kliničko poboljšanje trebalo bi nastupiti nakon 24-48 sati. Ako se stanje u tom razdoblju ne poboljša ili se pogorša, pacijenta treba uputiti liječniku.
Oralne rehidracijske otopine su tekućine koje nadoknađuju natrij koji se gubi proljevom te poboljšavaju apsorpciju vode kotransportom glukoze i natrija. Citrat i bikarbonat ispravljaju acidozu. Preporučena doza za odrasle je 200-400 ml nakon svakog pražnjenja, a za djecu 50-100 ml/kg, ovisno o stupnju dehidracije. Kod djece tjelesne mase manje od 10 kg preporuka je koristiti 50-100 ml nakon svake epizode proljeva ili povraćanja. Dojenje ne treba prekidati, jer je majčino mlijeko bogato protutijelima, a dojenčadi na prsima i onoj koja se hrane na bočicu, ORS se daje između podoja ili obroka.
Antidijaroici registrirani u Hrvatskoj kao OTC lijekovi su aktivni ugljen (intestinalni adsorbens), loperamid (antipropulziv) i racekadotril (antisekrecijski učinak). Ljekarnik ih može preporučiti u slučaju akutnih proljeva kad nema prisutnosti krvi/gnoja u stolici, niti povišene temperature.
Aktivni ugljen je nespecifični intestinalni adsorbens. Farmakološki je neaktivna supstancija, ne resorbira se iz probavnog trakta, pa zato nema sistemskih interakcija. Primijenjen oralno ima veliki kapacitet vezanja toksina i plinova, reducira njihovu sistemsku apsorpciju i povećava eliminaciju putem probavnog sustava. Nepromijenjen se izlučuje stolicom (crna stolica). U roku 24 h od uzimanja potpuno se eliminira iz probavnog sustava. Adsorbensi se najviše koriste u pripravcima za liječenje proljeva kod djece, s obzirom na to da se većinom ne resorbiraju iz probavnog trakta, pa su relativno bezopasni i sigurni za upotrebu. Potrebno ga je uzimati u razmaku od 2 sata u odnosu na druge lijekove da bi se izbjeglo smanjenje terapijskog učinka oralno primjenjenih lijekova koji se apsorbiraju na čestice ugljena. Tijekom trudnoće i dojenja nisu zabilježeni nikakvi problemi u vezi s primjenom aktivnog ugljena. No, ne preporučuje se djeci mlađoj od 3 g.
Loperamid je derivat piperidina, antagonist perifernih opioidnih receptora. Olakšava simptome proljeva smanjujući motilitet crijeva, no njegova upotreba ne utječe na trajanje proljeva. Počinje djelovati 1 sat nakon uzimanja. Preporučuje se kratkotrajna primjena uz istodobnu primjenu rehidracijskih otopina. Veliki nedostatak je što može usporiti eliminaciju uzročnika proljeva i tako prolongirati bolest. Terapijske indikacije bezreceptnog loperamida su simptomatsko liječenje akutnog proljeva djece starije od 12 g. i odraslih (ne dulje od 2 dana bez preporuke liječnika). Započinje se sa 4 mg (2 mg djeca >12 g.) loperamida te nastavlja sa 2 mg nakon svake tekuće stolice. Maksimalna dnevna doza je 12 mg (8 mg djeca >12 g.). Ne savjetuje se primjena u trudnoći i tijekom dojenja. Kontraindiciran je kod stanja u kojima treba izbjegavati usporavanje crijevne peristaltike (nadutost abdomena, zatvor, opstrukcija crijeva); proljeva s vrućicom i/ili krvavom stolicom; akutnog napada ulceroznog kolitisa; enterokolitisa izazvanog invazivnim bakterijama (Shigella, Salmonella, Campylobacter); proljeva nastalog tijekom ili nakon liječenja antibioticima, a u slučaju kroničnog proljeva treba ga koristiti samo po preporuci liječnika. Kao česte nuspojave navode se: konstipacija, flatulencija, glavobolja, mučnina, povraćanje, suha usta, abdominalni grčevi, bolovi i omaglica.
Racekadotril je indiciran za simptomatsko liječenje akutnog proljeva kod djece i odraslih kad nije moguće liječenje samog uzroka te kao dopuna terapije ako se može liječiti uzrok proljeva. Odrasli inicijalno uzimaju 100 mg (jedna kapsula) a nakon toga 1 kapsulu 3 puta na dan, poželjno prije glavnih obroka. Liječenje se nastavlja do pojave dviju urednih stolica, a ne smije trajati dulje od sedam dana. Oprez je potreban kod bolesnika s oštećenom jetrenom ili bubrežnom funkcijom, a s obzirom da lijek sadrži laktozu, ne bi ga trebale uzimati osobe s bolešću nepodnošenja laktoze. Ne treba ga primjenjivati kod krvavih stolica ili vrućice (moguća prisutnost invazivnih bakterija ili teških bolesti) a primjena lijeka u slučaju kroničnog proljeva i proljeva izazvanog antibioticima nije dovoljno ispitana. Prednost njegova uzimanja je ta da smanjuje proljev, pa pacijent može normalnije funkcionirati (odlazak na put, posao). Do sada nema opisanih interakcija s lijekovima. Od nuspojava se često javlja glavobolja. Ne preporučuje se trudnicama i dojiljama zbog nedovoljno podataka o sigurnosti primjene.
Probiotici smanjuju rizik od kolonizacije patogenim bakterijama te skraćuju trajanje proljeva i intenzitet simptoma. Normaliziraju mikrobiotu domaćina, reguliraju intestinalnu permeabilnost, poboljšavaju funkciju imunološke barijere te normaliziraju ravnotežu proupalnih i antiupalnih citokina. Kod infektivnih proljeva najveću učinkovitost pokazali su Saccharomyces boulardii, Lactobacillus rhamnosus GG ili Lactobacillus reuteri kod djece, a kod odraslih probiotik s više sojeva laktobacila i bifidobakterijama. Minimalne terapijske doze su 1×108, a koriste se doze sve do 5×1010. Niže koncentracije neće odmoći, ali neće postići potpuni učinak. Ograničenja u primjeni probiotika su mala. Nuspojave ni toksični učinci nisu zabilježeni. Oprez je potreban kod izrazito imunokompromitiranih pacijenata, pacijenata s centralnim venskim kateterom te kod pacijenata na sterilnoj dijeti. Kod akutnog proljeva probiotici se uzimaju tijekom 5 dana, a kod proljeva povezanog s primjenom antibiotika tijekom 1-4 tjedna. Kod mogućeg putničkog proljeva preporuča se terapiju započeti 5 dana prije odlaska, te nastaviti do povratka. Kod proljeva koji je posljedica putovanja, korisni su sojevi L. rhamnosus, L. bulgaricus, B. longum te Streptococcus thermophilus.
Silikatni gelovi za oralnu primjenu su organosilicijevi polimerni spojevi porozne strukture i konzistencije gela, koji djeluju kao selektivni intestinalni adsorbensi. To znači da na sebe vežu patogene bakterije, viruse i štetne nusprodukte ljudskog metabolizma koji se nalaze u gastrointestinalnom sustavu te ih uklanjaju iz organizma. Preporučena doza za odrasle je 15 g 3x/dan, uz puno tekućine. Mogu ga primjenjivati i djeca starija od jedne godine, trudnice i dojilje. Preporučuje se uzimanje 1-2 sata prije ili poslije uzimanja lijekova.
Žgaravica
Tegoba na koju se pacijenti često žale ljeti je i žgaravica. Neki od faktora koji mogu utjecati na pojavu i intenzitet žgaravice su porast intraabdominalnog tlaka, opuštanje donjeg sfinktera jednjaka, pojačano lučenje želučane kiseline, određene namirnice te životne navike.
Antacidi djeluju lokalno neutralizirajući želučanu kiselinu, povisuju pH u želucu te inhibiraju peptičku aktivnost i na taj način smanjuju simptome žgaravice. Korisni su za kratkotrajno i povremeno uzimanje, uglavnom kod blažih simptoma. Koriste se nekoliko puta na dan, nakon obroka ili prije spavanja, a samoliječenje je indicirano u trajanju do 14 dana. Antacidi ulaze u interakcije s brojnim lijekovima i utječu na njihovu apsorpciju, pa se preporučuje druge lijekove ne uzimati istodobno, nego najmanje 1 sat prije ili 2 sata nakon antacida. Pacijenti ih preferiraju zbog brzog nastupa učinka. U pravilu su dobro podnošljivi, no mogu sadržavati visoke koncentracije natrija, ili zbog svog sastava utjecati na ravnotežu elektrolita te su kontraindicirani u slučajevima teške bubrežne insuficijencije. Na našem su tržištu dostupni u obliku tableta za žvakanje u OTC režimu, a sastavom su uglavnom soli magnezija, kalcija i aluminija.
Alginati su polimeri prirodnih polisaharida koji se dobivaju iz smeđih algi. Zbog svojih specifičnih karakteristika koriste se za smanjenje simptoma gastroezofagealnog refluksa u obliku oralne suspenzije ili tablete za žvakanje. U kontaktu sa želučanom kiselinom alginati stvaraju viskozni gel neutralnog pH. U dostupnim oblicima postoje u kombinaciji s karbonatima koji pri formiranju alginatnog gela oslobađaju CO2. Time mu smanjuju gustoću i omogućavaju plutanje na želučanom sadržaju, stvarajući fizičku barijeru koja sprječava refluks želučanog sadržaja u jednjak. Učinak nastupa vrlo brzo nakon primjene, a traje do nekoliko sati. Osim brzog djelovanja, karakterizira ih i vrlo povoljan sigurnosni profil. Mogu ih koristiti trudnice i dojilje, a pri istovremenoj primjeni ne utječu negativno na bioraspoloživost IPP.
Inhibitori protonske crpke (IPP) su među najpropisivanijim lijekovima u svijetu. Mehanizam djelovanja temelji se na ireverzibilnoj inhibiciji enzimskog sustava vodik-kalij-ATP-aze u membrani parijetalnih stanica želučane sluznice, što dovodi do značajno smanjene sekrecije želučane kiseline. Nakon prestanka primjene IPP-a, njihov se učinak gubi postupno, ovisno o brzini obnavljanja zaliha protonske pumpe. Vrlo su selektivni i dobro se podnose. Zbog nedostatka kliničkih iskustava ne preporučuje se primjena kod djece, trudnica i dojilja. Kod pacijenata s oštećenom jetrenom funkcijom potrebna je prilagodba doze. Pacijentima je za samoliječenje u bezreceptnom režimu dostupan pantoprazol za kratkotrajno liječenje simptoma refluksa, žgaravice i regurgitacije, koji se učestalo javljaju (češće od dva puta tjedno). Lijek treba uzeti jednom na dan, ujutro prije doručka.
Mješavine biljnih ekstrakata mogu se koristiti za potporno liječenje gastritisa ili za simptomatsko liječenje funkcionalne dispepsije. Mogu pomoći kod simptoma poput boli u želucu, osjećaja punoće, nadutosti, mučnine i žgaravice. Kontraindikacije se odnose na preosjetljivost na pojedine biljke iz sastava kao i prisutnost alkohola, što nije prikladno za djecu, trudnice i dojilje.
Zatvor
Zatvor je jedan od najčešćih probavnih poremećaja s kojima se susrećemo u ljekarničkoj praksi. Često se zbog promjene sredine javlja tijekom ljetnih putovanja. Temelj liječenja je prehrana, a uključuje unos dovoljne količine tekućine i prehrambenih vlakana. U težim slučajevima kratkotrajno se preporučuje primjena laksativa. Trajna primjena otežava uspostavljanje urednog ritma stolice. U liječenju opstipacije svakako treba istaknuti i važnost svakodnevne tjelesne aktivnosti.
Volumni laksativi poput psilijuma djeluju na povećanje volumena i omekšavanje fekalne mase čime stimuliraju pražnjenje crijeva. Uz unos te skupine laksativa nužno se mora unositi i veća količina tekućine.
Osmotski laksativi djeluju na načelu smanjenja apsorpcije tekućine iz crijeva, čime se povećava udio tekućine u stolici. Najčešće su to polietilenglikol 3.350 (PEG, makrogol), anorganske soli magnezija te laktuloza koja ujedno pokazuje prebiotski učinak, odnosno stimulira rast i zaštitnu ulogu dobrih bakterija u debelom crijevu.
Ekstrakt lista i ploda sene te bisakodil djeluju stimulirajući peristaltiku lokalnim podražajem živčanih završetaka glatkih mišića crijeva, što utječe na povećanu apsorpciju vode i elektrolita iz stijenke crijeva. Rabe se kratkotrajno za liječenje akutnog zatvora, a produljena upotreba može uzrokovati dehidraciju, grčeve i ovisnost o laksativima.
Glicerinski čepići ili čepići bisakodila koriste se kod akutnog zatvora, a svakodnevna upotreba dulje od tjedan dana se ne preporučuje jer može uzrokovati iritaciju i ovisnost.
Sunčane opekline
Opekline mogu nastati kao posljedica pretjeranog izlaganja kože UVB zrakama. Kožne promjene javljaju se u rasponu od blagog crvenila s ljuštenjem kože do jakih opeklina praćenih boli, oteklinom i plikovima. U tretmanu opeklina potrebno je više puta na dan nanijeti emolijentni pripravak koji štiti kožu, djeluje protuupalno i vraća joj potrebnu vlagu. Daljnje izlaganje suncu treba izbjegavati sve dok se opeklina potpuno ne povuče. Ovisno o težini, potrebno je otprilike 7-14 dana za oporavak površinskog sloja kože.
Pri ublažavanju simptoma mogu pomoći i oblozi od hladne vode ili fiziološke otopine. Gelovi s aloe verom svojim protuupalnim djelovanjem mogu pomoći u smirivanju crvenila i bolnosti, jer aloja snažno vlaži kožu te pospješuje regeneraciju. Djeluje protuupalno, potiče sintezu kolagena, potpomaže cijeljenje rana i smiruje kožu. Prodire u najdublje dijelove kože i vraća joj elastičnost. Sadrži vitamine A, B, C i E, enzime, polisaharide, aminokiseline, šećere i minerale. Gel treba nanositi nekoliko puta na dan.
Također pomažu i kreme i losioni koji sadrže dekspantenol koji potiče epitelizaciju kože, povećava vlažnost i olakšava njegu. U stanicama kože pretvara se u pantotensku kiselinu (B5) koja je potrebna za normalnu funkciju kože epitela i održavanje fizioloških metaboličkih procesa u koži i sluznicama.
Brojni pripravci koji se uz bezreceptne preparate mogu naći u ljekarnama sadrže različite biljne ekstrakte i vitamine koji njeguju i hlade kožu, a time i ublažavaju opekline. Termalne vode raspršene po koži hlade, vlaže i pružaju osjet ugode. Hlađenje se može postići kupkama od mlake do ohlađene vode, a učinak im se može pojačati dodavanjem eteričnog ulja lavande, kamilice, ohlađenim koncentriranim čajem od kamilice (Matricaria chamomilla) ili ekstrakta hamamelisa (Hamamelis virginiana) i nevena (Calendula officinalis) koji imaju protuupalno djelovanje.
Riblja mast je galenski pripravak koji sadrži riblje ulje i vitamine A i D koji pospješuju obnavljanje kože i cijeljenje blažih kožnih oštećenja. Nanosi se 2-3x/dan u tankom sloju na oštećene dijelove kože.
Pri srednje teškim opeklinama za ublažavanje svrbeža preporučuje se gel koji sadrži antihistaminik, a pri težim opeklinama područja s plikovima trebaju se liječiti slično kao i druge opekline sterilnim povijanjem i lokalnom primjenom bacitracina ili srebrnog sulfadiazina. Jednostavne mjere predostrožnosti (izbjegavanje jakog sunca, nošenje gusto tkane odjeće, faktori za zaštitu od sunca…) sprječavaju većinu slučajeva sunčanih opeklina.
Osipi i alergije uzrokovane vrućinom
Osipi uzrokovani vrućinom nastaju iritacijom kože zbog preobilnog znojenja kod vrućeg, vlažnog vremena. Mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, ali najčešće kod male djece. Osip je uglavnom izražen kao nakupina crvenih prištića ili malih plikova. Pretežno se pojavljuje na vratu ili gornjem dijelu prsa, na preponama, ispod grudi i unutarnjem dijelu lakta. Osip koji izbije nakon izlaganja suncu potrebno je tretirati na isti način kao i običnu opeklinu. Najbolje je na zahvaćeno mjesto što prije staviti hladni oblog, a u slučaju jačih bolova uzeti paracetamol.
Ako je zahvaćena manja površina kože koriste se lokalni antihistaminici u obliku kreme i gela, a oralni antihistaminici smanjuju alergijske simptome na koži i drugim organskim sustavima. U težim slučajevima liječnik može propisati kortikosteroidne preparate za kratkotrajnu primjenu (10-14 dana).
Kalcij dokazano pomaže u prevenciji i olakšanju simptoma alergijskih reakcija pa je preparate kalcija poželjno uzimati kao potpornu terapiju antihistaminicima. Kalcijevi ioni pridonose stabilizaciji i manjoj propusnosti membrane mastocita. Najčešće se uzima peroralno u obliku tableta ili eferveta, a poželjno ga je kombinirati s vitaminom C i bioflavonoidom kvercetinom zbog sinergističkog djelovanja na smanjenje razine histamina.
U liječenju alergija na koži često se koriste lokalni preparati sa zobi (Avena sativa) bogatom lipidima i beta-glukanima koji djeluju kao snažni imunostimulatori kože, te protuupalnim polifenolima. Preparati s ceramidima pomažu u obnovi kožne barijere relipidacijom, dok dekspantenol kao ovlaživač smanjuje gubitak vode, djeluje protuupalno i antipruritički te stimulira reepitelizaciju. Gliciretična kiselina (iz sladića) također ima snažno protuupalno djelovanje kao i preparati s nezasićenim masnim kiselinama iz ulja noćurka, boražine, lana i jojobe. Za smirenje kože često se koriste i termalne vode bogate mineralima i elementima u tragovima. Djeluju protuupalno, antiseptički, imunomodulatorno i antipruritički. Rehidracijom kože jačaju kožnu barijeru i smanjuju propusnost epidermisa. Mogu se koristiti i kod djece. Aloe vera djeluje protuupalno, potiče sintezu kolagena, potpomaže cijeljenje rana i smiruje kožu.
Sunce ima mnogo korisnih učinaka na organizam – potiče cirkulaciju i metabolizam, osigurava stvaranje vitamina D i djeluje blago antidepresivno. Na žalost, kod pretjeranog izlaganja pokazuje i štetne učinke – ubrzano starenje kože, opekline, povećava mogućnost nastajanja tumora kože, osobito melanoma, a može biti i jedan od čimbenika oštećenja rožnice i mrežnice oka. Zato se, posebice ljeti, valja pridržavati savjeta za boravak na suncu i pravilno se zaštititi, vodeći pritom računa o tipu kože.
Ljeto donosi mnoge blagodati, ali i izazove za zdravlje. Ključ je u prevenciji, informiranosti i pravovremenom djelovanju. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci, starijima i kroničnim bolesnicima. Pravilna hidracija, zaštita od sunca i higijena temelj su zdravog i sigurnog ljeta.
Literatura:
Braun-Falco et al. ( 2000). Dermatology. Berlin: Springer-Verlag
Čajkovac M. (2004). Kozmetologija. Jastrebarsko: naklada Slap
Cash,T.F. (2001). The psychology of hair loss and its implications for patient care. Clinics in Dermatology. 19, 161-166.
Bailey LB, Stover PJ, McNulty H, Fenech MF, Gregory JF, Mills JL, … Raiten D J. Biomarkers of Nutrition for Development—Folate Review. J Nutr 2015; 145(7):1636-1680.
Gregory JF, 3rd. Ascorbic acid bioavailability in foods and supplements. Nutr Rev. 1993;51(10):301-303.
Carr AC, Frei B. Toward a new recommended dietary allowance for vitamin C based on antioxidant and health effects in humans. Am J Clin Nutr. 1999;69(6):1086-1107.7.
Li Y and Schellhorn. New Developments and Novel Therapeutic Perspectives for Vitamin C. J Nutr 2007;137:2171
Casi, prirucnik_za_samolijecenje
Jovančević M, Hegeduš Jungvirth M, Nenadić N. Oralna rehidracija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti djece . Pediatria Croatica 2006; Vol 50, No 4.
Diarrhoea treatment guidelines-World Health Organisation
Mason P. Što poduzeti kod proljeva i povraćanja. Farmaceutski glasnik 2003;59:109-115.
Grgec M. Paraziti kao uzročnici kroničnog putničkog proljeva
Trošelj Vukić B, Cekinović Đ. Antimikrobno liječenje infektivnih proljeva i nekih crijevnih parazitoza. Infektološki glasnik 2010;30:27-33.
http://www.inpharma.hr/index.php/news/792/20/Dijareja
Francetić i sur., Farmakoterapijski priručnik 7. izdanje, Medicinska naklada, Zagreb, 2015.
Rang, H.P., Dale M.M., Ritter, J.M., Moore, P.K., Farmakologija, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006.
Iveković H. Žgaravica i dispepsija: vodič za primjenu bezreceptnih lijekova
Bielen, L., Inhibitori protonske pumpe – osnove farmakologije
Melanija Ražov Radas, dr.sc. Simptomi i dijagnoza GERB-a. 2019.