Iza teškoća usnivanja ili učestalih noćnih buđenja kriju se različiti uzroci, pa se uloga ljekarnika ne odnosi samo na preporuku proizvoda, već uključuje i procjenu simptoma, prepoznavanje čimbenika rizika i – kada je potrebno – pravodobno upućivanje liječniku. Autorica članka: doc.dr.sc. Katarina Fehir Šola, mag.pharm., univ.spec.pharm., ZU Ljekarna Bjelovar, Medicinski fakultet Osijek, inPharma 104, srpanj/kolovoz 2026.
Kvalitetan san jedan je od temeljnih preduvjeta očuvanja tjelesnog i mentalnog zdravlja. Tijekom spavanja odvijaju se brojni fiziološki procesi važni za oporavak organizma, regulaciju imunološkog sustava, konsolidaciju memorije te održavanje emocionalne ravnoteže. Iako se često promatra kao pasivno stanje odmora, san je zapravo složen neurobiološki proces koji uključuje koordinirano djelovanje brojnih moždanih struktura i neurotransmiterskih sustava.
U današnjem ubrzanom načinu života sve veći broj ljudi suočava se s problemima spavanja. Stres, rad u smjenama, pretjerana izloženost elektroničkim uređajima, kronične bolesti te promjene životnih navika pridonose porastu učestalosti nesanice u svim dobnim skupinama. Procjenjuje se da gotovo trećina odraslih osoba povremeno ima simptome nesanice, a približno 10% populacije zadovoljava kriterije za kronični poremećaj nesanice.
Nesanica je jedan od najčešćih razloga zbog kojih se pacijenti obraćaju ljekarniku tražeći savjet ili preporuku bezreceptnog pripravka. Međutim, iza teškoća usnivanja ili učestalih noćnih buđenja često se kriju različiti uzroci – od prolaznih stresnih situacija i neadekvatne higijene spavanja do kroničnih bolesti, psihičkih poremećaja ili nuspojava lijekova. Upravo zbog toga uloga ljekarnika ne svodi se samo na preporuku proizvoda, već uključuje procjenu simptoma, prepoznavanje čimbenika rizika i pravodobno upućivanje liječniku kada je to potrebno.
Posebnu skupinu čine žene u menopauzi. Hormonske promjene, vazomotorni simptomi, promjene raspoloženja i povećana učestalost drugih poremećaja spavanja dovode do toga da nesanica postaje jedan od najčešćih razloga narušene kvalitete života u tom razdoblju. U takvim situacijama ljekarnik može imati važnu ulogu u edukaciji, savjetovanju i odabiru prikladnih nefarmakoloških i farmakoloških mjera.
Cilj je ovog članka prikazati suvremene spoznaje o uzrocima i mehanizmima nastanka nesanice, s posebnim osvrtom na menopauzu, te prikazati mogućnosti samoliječenja i stručnog savjetovanja u ljekarničkoj praksi.
Fiziologija i regulacija spavanja
Regulacija spavanja temelji se na djelovanju dvaju međusobno povezanih sustava. Prvi je homeostatski sustav koji odražava potrebu organizma za snom: što smo dulje budni, potreba za spavanjem postaje izraženija, a tijekom sna postupno se smanjuje. Drugi je cirkadijalni sustav koji djeluje kao unutarnji biološki sat i određuje optimalno vrijeme za uspavljivanje i buđenje.
Središnji regulator cirkadijalnog ritma nalazi se u suprahijazmatskoj jezgri hipotalamusa. Ta struktura prima informacije o svjetlu putem retine te usklađuje brojne fiziološke procese s izmjenom dana i noći. U tom procesu važnu ulogu ima melatonin, hormon koji se sintetizira u epifizi i čije lučenje raste tijekom večeri, doseže vrhunac tijekom noći te se pod utjecajem dnevnog svjetla smanjuje u jutarnjim satima.
Tijekom noći izmjenjuju se faze NREM i REM spavanja. Duboki stadiji NREM sna posebno su važni za tjelesni oporavak, dok REM faza ima ključnu ulogu u obradi emocija, učenju i konsolidaciji memorije. Kod zdrave odrasle osobe tijekom noći izmjenjuje se četiri do šest ciklusa sna, a svaki traje približno 90 do 120 minuta.
S godinama dolazi do promjena u arhitekturi sna. Smanjuje se udio dubokog sna, povećava broj noćnih buđenja, a san postaje fragmentiraniji. Upravo su te fiziološke promjene jedan od razloga zbog kojih se nesanica češće javlja u starijoj životnoj dobi.
Što ljekarnik treba znati?
Pacijenti često smatraju da je svako noćno buđenje znak bolesti. Važno ih je informirati da se određene promjene u obrascu spavanja javljaju fiziološki tijekom starenja te da nije svaka promjena kvalitete sna nužno znak poremećaja.
Definicija i klasifikacija nesanice
Nesanica je najčešći poremećaj spavanja i predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Definira se kao trajna poteškoća usnivanja, održavanja sna ili prerano jutarnje buđenje uz posljedično narušeno dnevno funkcioniranje, unatoč postojanju odgovarajućih uvjeta za spavanje.
Važno je naglasiti da nesanica nije isključivo noćni problem. Posljedice se često manifestiraju tijekom dana kao umor, smanjena koncentracija, razdražljivost, poremećaji raspoloženja, smanjena radna učinkovitost te povećan rizik od ozljeda i prometnih nezgoda.
Prema suvremenim klasifikacijama razlikujemo kratkotrajnu/akutnu i kroničnu nesanicu. Kratkotrajna nesanica najčešće je povezana sa stresnim životnim događajima, promjenom okruženja ili akutnom bolešću te traje nekoliko dana ili tjedana. Kronična se nesanica dijagnosticira kada simptomi traju najmanje tri mjeseca i javljaju se najmanje tri puta tjedno.
Posljednjih je godina napuštena tradicionalna podjela na primarnu i sekundarnu nesanicu. Danas se smatra da se kod većine pacijenata radi o složenom međudjelovanju bioloških, psiholoških i socijalnih čimbenika.
Patofiziologija nesanice
Unatoč velikom broju istraživanja, mehanizmi nastanka nesanice nisu u potpunosti razjašnjeni. Trenutačno najprihvaćenije objašnjenje temelji se na teoriji hiperuzbuđenosti (engl. hyperarousal). Prema toj teoriji osobe koje pate od kronične nesanice pokazuju trajno povišenu aktivnost sustava budnosti, i danju i noću.
Takvo stanje karakteriziraju povećana aktivnost simpatičkog živčanog sustava, povišene koncentracije kortizola i povećana metabolička aktivnost pojedinih dijelova mozga. Pacijenti često opisuju da se osjećaju iscrpljeno, ali istovremeno nisu sposobni „isključiti misli“ i opustiti se prije spavanja.
Zanimljivo je da su istraživanja funkcionalnog snimanja mozga pokazala da pojedine moždane regije kod osoba s nesanicom ostaju aktivnije čak i tijekom spavanja. Upravo to može objasniti zašto se mnogi pacijenti bude s osjećajem da njihov san nije bio dovoljno kvalitetan ni okrepljujući.
Etiologija i čimbenici rizika
Nastanak nesanice najčešće je multifaktorski. U svakodnevnoj ljekarničkoj praksi rijetko postoji samo jedan uzrok problema sa spavanjem.
Među najvažnijim čimbenicima rizika nalaze se ženski spol, starija životna dob, kronične bolesti, anksioznost, depresija, kronična bol te rad u smjenama. Važnu ulogu imaju i životne navike poput pretjeranog unosa kofeina, konzumacije alkohola, pušenja te prekomjerne upotrebe elektroničkih uređaja u večernjim satima.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti lijekovima koji mogu uzrokovati ili pogoršati nesanicu. U praksi se to najčešće odnosi na kortikosteroide, dekongestive, pojedine antidepresive, beta-agoniste te lijekove za Parkinsonovu bolest.
Što ljekarnik treba znati?
Prilikom savjetovanja pacijenta uvijek treba razmotriti mogućnost da je nesanica posljedica osnovne bolesti ili nuspojava terapije, a ne samostalan poremećaj. Provjera cjelokupne terapije pacijenta često je prvi korak u rješavanju problema sa spavanjem.
Nesanica u menopauzi
Spavanje žene mijenja se tijekom života, jer razdoblja izraženih hormonskih promjena nose povećan rizik od poremećaja spavanja. Perimenopauza obuhvaća niz vazomotornih, urogenitalnih, kognitivnih i psihičkih simptoma povezanih s postupnim padom razine spolnih hormona, a nastanak ili pogoršanje nesanice jedan je od njezinih najčešćih i najupornijih simptoma.
Mehanizmi su višestruki: cikličke fluktuacije estrogena i progesterona izravno utječu na kvalitetu sna; vazomotorni simptomi, prije svega valovi vrućine i noćno znojenje, fragmentiraju san i uzrokuju učestala buđenja; smanjeno lučenje melatonina i promjene cirkadijalnog ritma dodatno produbljuju problem, kao i istodobne promjene raspoloženja koje su u tom razdoblju česte. Zbog toga je nesanica u menopauzi tipično multifaktorska i zahtijeva individualiziran pristup.
U savjetovanju tih pacijentica temelj pristupa čine nefarmakološke mjere, prije svega higijena spavanja i kognitivno-bihevioralne tehnike. Hormonsko nadomjesno liječenje prva je linija za vazomotorne smetnje, no za žene koje ga ne mogu ili ne žele primjenjivati razmatraju se nehormonske i biljne mogućnosti, o kojima ljekarnik može savjetovati.
Što ljekarnik treba znati?
Kod žena u menopauzi nesanica je rijetko izolirana, češće se isprepliće s valovima vrućine, anksioznošću i promjenama raspoloženja. Prepoznavanje vazomotornih simptoma kao okidača noćnih buđenja pomaže u odabiru prikladne potporne mjere i u odluci o upućivanju ginekologu.
Uloga ljekarnika i nefarmakološke mjere
Ciljevi savjetovanja su unaprjeđenje trajanja i kvalitete spavanja, smanjenje dnevnog umora i pospanosti te poboljšanje kvalitete života, uz najmanji mogući rizik od nuspojava i interakcija. Prolazna i povremena nesanica u pravilu ne zahtijevaju farmakološko liječenje; izdavanje pripravka trebalo bi biti posljednji, a ne prvi korak. Svim se osobama s poremećajem spavanja najprije savjetuje primjena mjera higijene spavanja, a kod mnogih su pacijenata te mjere dovoljne i bez uvođenja pripravaka.
Pritom valja naglasiti da je za kroničnu nesanicu terapija prvog izbora kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I) utemeljena na smjernicama American College of Physicians, American Academy of Sleep Medicine i European Sleep Research Society. Dodaci prehrani i biljni pripravci u tom su kontekstu potporne, vremenski ograničene mjere, a ne zamjena za CBT-I. Higijena spavanja vrijedna je dopunska mjera, no sama po sebi nije ekvivalent CBT-I.
Higijena spavanja podrazumijeva redovit ritam lijeganja i ustajanja (uključujući i vikendom), krevet rezerviran isključivo za spavanje, dovoljno jutarnje dnevne svjetlosti te navečer zamračenu, tihu i blago rashlađenu sobu. Preporučuje se izbjegavanje zaslona i plavog svjetla prije spavanja, umirujuća večernja rutina (čitanje, topla kupka, topli čaj), tjelesna aktivnost tijekom dana, ali ne neposredno prije spavanja, te izbjegavanje kofeina, nikotina i alkohola u kasnijim satima. Korisno je preporučiti i tehnike opuštanja te, prema potrebi, restrikciju sna i promjenu navika povezanih sa spavanjem.
Ako je primjena bezreceptnog proizvoda opravdana, ljekarnik odabire prikladan pripravak, dogovara režim doziranja i trajanje primjene, objašnjava moguće nuspojave te prepoznaje i sprječava interakcije s drugim lijekovima, hranom, alkoholom i pušenjem. Jednako je važno pacijenta savjetovati o znakovima koji upućuju na potrebu odlaska liječniku.
Kada pacijenta uputiti liječniku?
Umjesto dugotrajne samoinicijativne primjene pripravaka, liječnička obrada potrebna je u slučajevima nesanice:
– kod djece,
– kod starijih osoba s s izraženom dnevnom pospanošću, koje su na polifarmaciji, imaju kognitivne tegobe, sklonost padovima, ili se sumnja na drugi poremećaj spavanja,
– kod trudnica i dojilja,
– ako simptomi traju mjesecima ili se javljaju više puta tjedno;
– nesanica koja značajno narušava svakodnevno funkcioniranje ili je povezana s drugim zdravstvenim tegobama (depresija, kronična bol, sumnja na apneju u spavanju ili sindrom nemirnih nogu).
Melatonin – najistraživaniji bezreceptni pripravak
Kada pacijent u ljekarni zatraži preporuku za nesanicu, melatonin je često prvi pripravak koji ima na umu. Posljednjih je godina njegova popularnost znatno porasla, ponajprije zbog percepcije da je riječ o „prirodnom hormonu spavanja“ koji može pomoći bez rizika povezanih s primjenom klasičnih hipnotika.
Melatonin je hormon koji se fiziološki sintetizira u epifizi iz serotonina, a njegovo je lučenje usko povezano s izmjenom svjetla i tame. Koncentracija melatonina počinje rasti u večernjim satima, doseže vrhunac tijekom noći te se pod utjecajem dnevnog svjetla smanjuje prema jutru. Na taj način organizam dobiva informaciju o vremenu predviđenom za spavanje i budnost.
S godinama dolazi do postupnog smanjenja endogene proizvodnje melatonina, što se smatra jednim od čimbenika koji pridonose češćoj pojavi poremećaja spavanja u starijoj životnoj dobi. Upravo zbog toga starije osobe često predstavljaju skupinu koja može ostvariti najveću korist od nadoknade melatonina.
Rezultati kliničkih istraživanja pokazuju da melatonin može skratiti vrijeme potrebno za usnivanje te poboljšati subjektivnu kvalitetu sna, no dokazna baza najbolje je potkrijepljena za poremećaje cirkadijalnog ritma – za jet lag i poremećaj odgođene faze spavanja i budnosti (DSWPD) te za registrirani lijek s produljenim oslobađanjem za starije osobe. Za kroničnu nesanicu odraslih dokazi nisu dovoljno snažni da bi se suplementi melatonina rutinski preporučivali kao standardno liječenje. Smjernice American Academy of Sleep Medicine (2017.) daju slabu preporuku protiv rutinske primjene melatonina u liječenju kronične nesanice odraslih, a ACP naglašava CBT-I kao početni terapijski pristup. Pritom je važno da melatonin nije klasični hipnotik – ne dovodi do sedacije usporedive s lijekovima na recept, već pomaže organizmu ponovno uspostaviti fiziološki ritam spavanja i budnosti.
Treba razlikovati dodatak prehrani od registriranog lijeka. U dodacima prehrani najčešće se primjenjuju niže doze, najčešće 1 mg prije spavanja, dok se više doze trebaju razmatrati oprezno, ovisno o indikaciji, formulaciji i regulatornom statusu proizvoda. U Europskoj uniji registriran je lijek s produljenim oslobađanjem melatonina (2 mg) indiciran za kratkotrajno liječenje primarne nesanice osoba od 55 godina i starijih, koji se primjenjuje jedanput na dan, 1-2 sata prije spavanja i nakon obroka, i to do 13 tjedana. Učinkovitost i sigurnost kod djece (0-18 godina) nisu utvrđene.
U svakodnevnoj praksi često susrećemo pacijente koji očekuju trenutačan učinak već nakon prve primjene. Treba ih upozoriti da učinak melatonina može biti individualan te da je za procjenu učinkovitosti najčešće potrebno nekoliko dana redovite primjene.
Kod odraslih se najčešće preporučuje 1-2 mg melatonina jedan do dva sata prije odlaska na spavanje. Veće doze nisu nužno djelotvornije i mogu pojačati nuspojave. Uz dozu su važni i vrijeme primjene, formulacija i indikacija. Količina od od 1 mg melatonina po dozi je prag iz Uredbe (EU) 432/2012 za dopuštenu zdravstvenu tvrdnju da melatonin „pridonosi skraćenju vremena potrebnog za usnivanje“. Dopuštene količine melatonina u dodatku prehrani te njegov status (dodatak prehrani ili lijek) razlikuju se po državama EU-a.
Melatonin se općenito smatra sigurnim za kratkotrajnu primjenu. Najčešće prijavljene nuspojave uključuju jutarnju pospanost, glavobolju, vrtoglavicu i živopisne snove. Najznačajnija je interakcija s fluvoksaminom (može višestruko povećati koncentraciju melatonina), a opisane su i interakcije s drugim lijekovima koji djeluju na CYP-sustav (npr. cimetidin, estrogeni, kinoloni, rifampicin, karbamazepin). Alkohol treba izbjegavati, jer može umanjiti učinak, a melatonin može pojačati djelovanje sedativa i hipnotika. Poseban je oprez potreban kod osoba na antikoagulansima, antitrombocitnim lijekovima ili imunosupresivima. Zbog nedostatnih sigurnosnih podataka melatonin bez liječničke procjene ne preporučuje se u trudnoći, dojenju ni pri planiranju trudnoće bez liječničkog savjeta, kao ni za djecu.
Što ljekarnik treba znati?
Melatonin nije sredstvo za „obaranje u san“, nego regulator ritma – najbolje djeluje kod poremećaja cirkadijalnog ritma, jet laga i starijih osoba. Ako simptomi traju mjesecima ili su povezani s drugim tegobama, umjesto produljene samoinicijativne primjene potrebno je preporučiti liječničku obradu.
Magnezij
Magnezij je esencijalni mineral i kofaktor brojnih enzimskih reakcija te sudjeluje u regulaciji odgovora na stres, u neuromišićnoj funkciji i regulaciji živčane podražljivosti, a pretpostavlja se da može utjecati i na prijenos GABA-e, glavnog neurotransmitera za smirenje i san.
Manjak magnezija, koji je posljedica smanjenog unosa hranom i učestaliji je kod starijih osoba, može uzrokovati napetost, mišićne grčeve i umor te tako narušiti kvalitetu sna. Najizraženiji učinak na nesanicu očituje se u skraćenju vremena potrebnog za usnivanje, osobito kod osoba s početnim manjkom.
Doze treba individualizirati prema obliku, cilju i podnošljivosti. Prema Office of Dietary Supplements američkog nacionalnog instituta za zdravlje, gornja dopuštena razina dodatnog elementarnog magnezija iz pripravaka, bez liječničkog nadzora, iznosi 350 mg na dan (RDA za odrasle: žene 310-320 mg, muškarci 400-420 mg, uključujući unos hranom). Magnezij može smanjiti apsorpciju pojedinih lijekova (bisfosfonati, levotiroksin) te s tetraciklinima i kinolonima stvoriti netopljive komplekse, pa ih treba primjenjivati u vremenskom razmaku od najmanje četiri sata. Oprez je nužan kod bubrežnog zatajenja. U ljekarničkoj se praksi magnezij često preporučuje kao dodatak biljnim pripravcima ili melatoninu, ali ga ne treba predstavljati kao univerzalno djelotvoran dodatak prehrani.
Ljekovito bilje u potpornoj terapiji
Primjereno primijenjeni biljni pripravci u pravilu ne dovode do ovisnosti i imaju povoljan sigurnosni profil pri kratkotrajnoj primjeni, zbog čega su čest izbor pacijenata. Ipak, „biljno“ ne znači automatski „bezopasno“ – i biljni pripravci imaju nuspojave, interakcije i ograničenja, pa je stručni savjet o doziranju i kombiniranju nužan.
Jednako je važna realna ocjena dokaza – za biljne pripravke kao pomoć kod nesanice dokazna baza uglavnom je ograničena, heterogena i nedostatna za snažne preporuke, osobito za kroničnu nesanicu. Stoga ih treba prikazati kao potporne, vremenski ograničene opcije kod blage napetosti i subjektivnih tegoba sa spavanjem, uz oprez prema sedativnom potencijalu, u trudnoći, pred operativne zahvate i interakcije s drugim depresorima središnjeg živčanog sustava.
Dostupni su kao monokomponentni pripravci ili u fiksnim kombinacijama, često s melatoninom i magnezijem.
Odoljen (Valeriana officinalis L., Caprifoliaceae)
Odoljen je najpoznatija biljka za smirenje i poticanje sna. Ljekovita su droga podanak i korijen, a djelovanje se pripisuje sinergiji seskviterpenskih kiselina, iridoida i drugih sastavnica koje moduliraju GABA-ergičku neurotransmisiju. Tradicionalno je indiciran kod nemira, nervoze i poremećaja sna. Dokazi o učinkovitosti su nekonzistentni i nedostatni za čvrst zaključak. AASM (2017.) daje slabu preporuku za upotrebu valerijane kod kronične nesanice, premda pojedine studije i meta-analize upućuju na moguće poboljšanje subjektivne kvalitete sna. Relevantna je i randomizirana studija kod žena u postmenopauzi. Kratkotrajna primjena (oko 300-600 mg/dan do otprilike 6 tjedana) općenito se dobro podnosi. Oprez je potreban uz alkohol, sedative i hipnotike, u trudnoći, pri duljoj upotrebi te prije upravljanja vozilom.
Pasiflora (Passiflora incarnata L., Passifloraceae)
Pasiflora se tradicionalno primjenjuje kod napetosti, nemira, razdražljivosti i nesanice. Dokazna baza je ograničena – dio studija upućuje na moguće produljenje ukupnog trajanja sna, no učinci na latenciju usnivanja i održavanje sna su mješoviti. Moguće su nuspojave (pospanost, omaglica, smetenost) pa se ne preporučuje prije vožnje. Zbog sigurnosnih razloga treba je izbjegavati u trudnoći i prije operativnih zahvata, a oprez je potreban uz druge sedative.
Matičnjak (Melissa officinalis L., Lamiaceae)
Matičnjak, ugodnog mirisa limuna, tradicionalno se primjenjuje kod blage napetosti, probavnih tegoba i tegoba sa spavanjem. Klinička je podloga jača za kombinaciju s odoljenom nego za samostalan učinak. Interakcijski i sigurnosni profil općenito je povoljan, no to ne znači da interakcije i upozorenja ne postoje – kod istodobne primjene sedativa i u trudnoći potreban je uobičajeni oprez.
Lavanda (Lavandula angustifolia Mill., Lamiaceae)
Lavanda se primjenjuje oralno, dermalno i inhalacijski, a sedativni učinak pripisuje se monoterpenima linalolu i linalil-acetatu. Dokazna baza za samu nesanicu je ograničena i nejasna – eventualna korist vjerojatnija je kod anksiozne napetosti nego kod jasno definirane kronične nesanice. Oralni pripravci mogu biti sigurni za kratkotrajnu primjenu, no uz moguće nuspojave i interakcije sa sedativima. Pripravci s eteričnim uljem za oralnu primjenu namijenjeni su odraslima i djeci starijoj od 12 godina.
Hmelj (Humulus lupulus L., Cannabaceae)
Hmelj se tradicionalno koristi za ublažavanje blagog mentalnog stresa i kao pomoć pri spavanju. Aktivni spojevi djeluju sedativno, a humulon pojačava GABA-ergičku inhibiciju. Zbog sadržaja fitoestrogena, žene s estrogen-ovisnim stanjima primjenu hmelja trebaju izbjegavati. Često se kombinira s odoljenom.
Što ljekarnik treba znati?
Fiksne kombinacije (npr. odoljen + matičnjak + melatonin + magnezij) pacijentima su praktične, no ljekarnik treba provjeriti ukupan unos pojedinih sastavnica i moguće interakcije s redovnom terapijom, osobito sa sedativima, hipnoticima i antikoagulansima.
Zaključak
Nesanica je čest, multifaktorski poremećaj sa značajnim utjecajem na kvalitetu života, a neliječena utječe i na cjelokupno zdravlje. Ljekarnik je često prva točka kontakta i ima ključnu ulogu u procjeni simptoma, edukaciji o higijeni spavanja, racionalnom odabiru bezreceptnog pripravka te u prepoznavanju situacija koje zahtijevaju liječničku obradu. Poseban oprez i individualiziran pristup nužni su u osjetljivim skupinama, osobito kod žena u menopauzi. Melatonin, magnezij i ljekovito bilje mogu biti djelotvorna i sigurna potpora kada se primjenjuju ispravno i uz stručni savjet. Njihova primjena može biti korisna kod blagih i prolaznih tegoba, ali ne smije odgoditi prepoznavanje kronične nesanice, apneje u spavanju, depresije ili nuspojava lijekova kao mogućih uzroka poremećaja spavanja.
Literatura:
Riemann D, Nissen C, Palagini L, Otte A, Perlis ML, Spiegelhalder K. The neurobiology, investigation, and treatment of chronic insomnia. Lancet Neurol. 2015;14(5):547–58.
Sateia MJ, Buysse DJ, Krystal AD, Neubauer DN, Heald JL. Clinical practice guideline for the pharmacologic treatment of chronic insomnia in adults. J Clin Sleep Med. 2017;13(2):307–49.
Pengo MF, Won CH, Bourjeily G. Sleep in women across the life span. Chest. 2018;154(1):196–206.
Troìa L, Garassino M, Volpicelli AI, Fornara A, Libretti A, Surico D, et al. Sleep disturbance and perimenopause: a narrative review. J Clin Med. 2025;14(5):1479.
Dopheide JA. Insomnia overview: epidemiology, pathophysiology, diagnosis and monitoring, and nonpharmacologic therapy. Am J Manag Care. 2020;26(4 Suppl):S76–84.
Fehir Šola K. Melatonin – pomoć kod nesanice. inPharma. 2024;(80).
Lemoine P, Nir T, Laudon M, Zisapel N. Prolonged-release melatonin improves sleep quality and morning alertness in insomnia patients aged 55 years and older and has no withdrawal effects. J Sleep Res. 2007;16(4):372–80.
Taavoni S, Ekbatani N, Kashaniyan M, Haghani H. Effect of valerian on sleep quality in postmenopausal women: a randomized placebo-controlled clinical trial. Menopause. 2011;18(9):951–5.
Bent S, Padula A, Moore D, Patterson M, Mehling W. Valerian for sleep: a systematic review and meta-analysis. Am J Med. 2006;119(12):1005–12.
Šurić D. Prirodna pomoć za pacijente s nesanicom. inPharma. 2024;(88).
European Medicines Agency. Circadin (melatonin 2 mg, produljeno oslobađanje): EPAR i Sažetak opisa svojstava lijeka. Amsterdam: EMA.
National Center for Complementary and Integrative Health (NCCIH). Sleep disorders and complementary health approaches; Melatonin: what you need to know. Bethesda (MD): NIH/NCCIH.
Sateia MJ, Buysse DJ, Krystal AD, et al. AASM clinical practice guideline for the pharmacologic treatment of chronic insomnia in adults. J Clin Sleep Med. 2017;13(2):307–49.
National Institutes of Health, Office of Dietary Supplements (ODS). Magnesium: fact sheet for health professionals. Bethesda (MD): NIH/ODS.
National Institute for Health and Care Excellence (NICE). Menopause: identification and management (NG23). London: NICE.
National Heart, Lung, and Blood Institute (NHLBI); MedlinePlus. Insomnia: definition and management. Bethesda (MD): NIH/NLM.
Uredba (EU) br. 432/2012 o popisu dopuštenih zdravstvenih tvrdnji na hrani; EFSA znanstvena mišljenja o melatoninu (2010., 2011.).