Građa i uloga kože
Koža je najveći organ tijela, od vitalnog značaja za cjelokupno zdravlje organizma. Ima više funkcija, a najvažnija je zaštita cijelog organizma i unutarnjih organa od negativnih utjecaja iz okoline, osobito od mehaničkih, tj. fizikalnih, kemijskih i bioloških podražaja, te od patogenih mikroorganizama. Koža također sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, homeostaze vode i elektrolita te ima sekrecijsku funkciju. Dobro je poznata i njena osjetilna funkcija (bol, svrbež, dodir i pritisak, vibracije, hladnoća i toplina). Stvaranjem melanina koža štiti DNA stanice od štetnog djelovanja UV zračenja, a Langerhansove stanice i limfociti imaju bitnu ulogu u njenoj imunosnoj funkciji.
Koža sadrži tri glavna strukturna sloja: hipodermis, dermis i epidermis (slika 1.).
Epidermis sadrži 4 sloja (slika 3): temeljni sloj (stratum basale; SB), trnasti sloj (stratum spinosum; SS), zrnati sloj (stratum granulosum; SG) i rožnati sloj (stratum corneum; SC), a odgovoran je za zaštitu kože, sprječavanje gubitka vode, stvaranje epidermalnih lipida te obnovu stanica kože. Osim što štiti od vanjskih utjecaja, obavlja osjetljivu zadaću uspostavljanja ravnoteže i regulira razinu vlage. Velik broj tih procesa odvija se u najgornjem sloju epidermisa – rožnatom sloju (Stratum corneum; SC) koji sadrži korneocite, mrtve stanice ispunjene keratinom s čvrsto oroženom ovojnicom, koji su uronjeni u lipidni matriks. Zbog takve strukture predstavlja glavnu fizičku i barijeru propusnosti kože.
Korneociti su poput cigli uronjeni u žbuku, tj. u lipidni matriks. Njihova propusnost znači da reguliraju gubitak i primanje tekućine te zato imaju ključnu ulogu u osiguravanju vlage koja kožu čini mekom i glatkom. To se također postiže prirodnim ljuštenjem kože ili deskvamacijom koja potiče i regulira prirodni proces regeneracije kože. Korneociti nastaju iz keratinocita u vrlo složenom procesu epidermalne diferencijacije. Taj proces naziva se keratinizacija ili oroženje. Nepravilnosti u procesu keratinizacije epidermisa utječu na formiranje rožnatog sloja, a time i kožne barijere te najčešće rezultiraju propusnijom barijerom, što rezultira dehidracijom i suhoćom kože.
Lipidi su u rožnatom sloju složeni u obliku lipidnih dvoslojeva, a čine ih uglavnom ceramidi, kolesterol i slobodne masne kiseline. Odgovorni su za zaštitnu barijernu funkciju kože. Reguliraju gubitak i primanje tekućine i zato imaju ključnu ulogu u osiguravanju vlage koja je neophodna za funkcioniranje epidermalne barijere.
Ceramidi su najzastupljeniji lipidi (40-50%) u rožnatom sloju epidermisa, te zbog toga imaju značajnu ulogu u održavanju barijerne funkcije kože. Ceramidi su strukturno heterogena i složena skupina, a sadrže baze sfingozina [sfingozin (S), fitosfingozin (P) ili 6-hidroksisfingozin (H)] amidno povezane s dugačkim lancima nehidroksi (N) ili α-hidroksi (A) masnih kiselina. U ljudskom SC-u identificirano je 12 različitih klasa CER. Acilceramidi CER [EOS], CER [EOP], CER [EOD] i CER [EOH] imaju jedinstvenu strukturu, jer sadrže linolensku kiselinu (LA) povezanu s ω-hidroksi masnom kiselinom. Ti ceramidi se sa svojim ω-hidroksi skupinama kovalentno vežu s proteinima orožene ovojnice, posebice s involukrinom, čineći tako lipidnu ovojnicu korneocita. Nedostatak esencijalnih masnih kiselina, tj. linolenske kiseline u CER [EOS] i CER [EOP] dovodi do poremećaja zaštitne barijere epidermisa.
Promjene na ceramidima ili njihov gubitak uzrokuju povećanu permeabilnost rožnatog sloja kože i povećano ljuštenje površinskog sloja (deskvamacija korneocita) što dovodi do visokog transepidermalnog gubitka vode (TEWL). Koža postaje suha i osjetljiva. Stoga je kod dehidrirane kože najvažnija zadaća obnoviti hidrolipidnu barijeru epidermisa.
Većina topikalnih pripravaka namijenjenih za njegu suhe i atopiji sklone kože nastoji poboljšati njenu epidermalnu zaštitnu barijeru nadopunjavanjem lipida, jer se pokazalo da su ceramidi odsutni iz atopične kože. Brojne studije upućuju na učinkovitost tih pripravaka kod atopijskog dermatitisa, ali i drugih bolesti povezanih s oštećenom epidermalnom barijerom kože. Takvi pripravci mogu poboljšati simptome atopijskog dermatitisa, te smanjiti upotrebu topikalnih glukokortikoida koji imaju brojne nuspojave poput atrofije ili supresije osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda (HPA osi).
Održavanje optimalne razine hidracije u rožnatom sloju epidermisa, osim o lipidima, u velikoj mjeri ovisi i o prirodnim faktorima ovlaživanja kože (Natural Moisturising Factors; NMF) koji se nalaze u visokim koncentracijama u korneocitima rožnatog sloja epidermisa, a čine ih aminokiseline i njihovi derivati (40%) uključujući pirolidon-karboksilnu kiselinu (PCA, 12%), laktati (12%), urea (7%) i anorganske soli (18%). Nastaju razgradnjom filagrina (FLG) i to kako je shematski prikazano na slici 2. Ti higroskopni faktori ovlaživanja vežu vodu, omogućavajući normalnu keratinizaciju i funkcioniranje rožnatog sloja epidermisa. Dokazane su smanjene vrijednosti koncentracije NMF-a u SC-u pacijenata s različitim stupnjevima atopijskog dermatitisa. Humektansi, tj. ovlaživači, u lokalnim pripravcima mogu poboljšati funkciju epidermalne barijere te produljiti faze atopijskog dermatitisa bez simptoma.
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis (AD) je kronično recidivirajuća upalna kožna bolest uvjetovana genetskom predispozicijom, obilježena suhoćom kože, svrbežom i tipičnom kliničkom slikom ovisnom o dobi bolesnika. Često je udružena s drugim atopijskim bolestima kao što su astma i/ili alergijski rinitis. Razlikujemo intrinzični tip (nealergijski oblik) bez udruženosti s ostalim alergijskim bolestima i ekstrinzični tip (alergijski oblik) udružen s IgE temeljem genskih razlika i faktora okoliša.
Pokazalo se da je bolest u Europi u porastu, pa je tako njena prevalencija oko 20%. Kod oko 80% oboljelih bolest se pojavi prije prve godine života, a kod oko 2% nakon 20. godine života. Učestalost bolesti u industrijski razvijenim zemljama u stalnom je porastu. Kod djece je najčešća rana, reverzibilna manifestacija atopije, karakterizirana periodičnim pogoršanjima. Oko 40% djece s AD-om u kasnijoj dobi oboli od bronhalne astme.
Uzroci nastanka te bolesti još uvijek nisu u potpunosti poznati. Kronično stanje rezultat je složenog međudjelovanja između abnormalnosti nekoliko funkcija epidermalne barijere, od kojih većina uključuje primarno stratum corneum (SC) i genetski različit imunološki odgovor na razne egzogene utjecaje kao što su alergeni, iritansi, mikroorganizmi, klimatske promjene i psihološki stres. Najnoviji znanstveni dokazi o uzrocima nastanka AD-a omogućuju bolje razumijevanje bolesti i prikladniju upotrebu terapije.
Čimbenici koji dovode do oštećenja barijerne funkcije kože su uglavnom deficit filagrina, povećana aktivnost serinskih proteaza i smanjena ukupna koncentracija lipida SC-a, posebice frakcija ceramida.
Brojna istraživanja pokazala su da nedostatak filagrina može biti glavni uzrok nedostatka zaštitne barijerne funkcije SC-a kod osoba s AD-om. Poremećaji zaštitne barijere SC-a povezani s nedostatkom filagrina u AD-u uključuju smanjenu čvrstoću/ integritet zaštitne barijere SC-a, povećanu perkutanu apsorpciju, povećanu dehidraciju, povećanu (alkalnu) pH vrijednost kože, smanjenu sposobnost puferiranja, povećanu aktivnost serinskih proteaza i smanjenu antimikrobnu funkciju.
Nedostatak filagrina javlja se kod mutacije gena za FLG i dovodi do kompromitiranog integriteta SC-a te smanjene razine NMF-a, što rezultira dehidratacijom kože zbog smanjene sposobnosti korneocita da apsorbiraju i zadrže vodu na razinama nužnim za normalnu fiziološku funkciju. Smanjeni sadržaj vode stvara strmi gradijent vode u gornjim slojevima SC-a, što dodatno povećava gubitak i isparavanje vode.
Kod AD-a, promjene u osnovnoj pH vrijednosti kože i sposobnosti puferiranja, također su jedna od posljedica nedostataka filagrina, tj. NMF-a, a posebno t-UCA koji je endogeni kiseli agens SC-a. Također, pH kože je zbog smanjene proizvodnje kiselih metabolita uslijed proteolize FLG alkalniji nego kod zdrave kože (pH=4,0 do 6,0). Klinički je dokazano da veća pH vrijednost kože u AD-u korelira s povećanom težinom bolesti.
Održavanje pH kože u kiselom području i održavanje inherentnog puferskog kapaciteta je važno, jer povećani pH dovodi do povećane aktivnosti serinskih proteaza (SP), povećane osjetljivosti na infekciju, smanjenog lučenja lipida i smanjene funkcije enzima za preradu lipida koji su štetni za normalnu funkciju kožne barijere.
Neki stresori mogu pogoršati stanje AD-a izazivajući abnormalnost barijere. Tako na primjer upotreba neutralno-alkalnih sapuna koji su poznati kao egzogeni stresori kliničkog AD-a, može uzrokovati povećanje pH i aktivnost SP-a. Stoga se osobama s AD-om preporuča izbjegavanje neutralno-alkalnih sapuna i ostalih sredstava za pranje koji povisuju pH te iritiraju kožu.
Isto tako, dugotrajni psihološki stres pogoršava funkciju barijere propusnosti i može biti uzrok rezistencije na terapiju. Psihički stres inducira povećanje endogenih glukokortikoida te posljedično utječe na homeostazu barijere propusnosti, SC integritet i epidermalnu antimikrobnu zaštitu. Pretpostavljeni mehanizam za negativne učinke psihološkog stresa je inhibicija sinteze ključnih epidermalnih lipida posredstvom glukokortikoida: ceramida, kolesterola i slobodnih masnih kiselina. Dokazano je da se topikalnom primjenom pripravaka koji sadrže te tri vrste lipida u ekvimolarnom udjelu mogu normalizirati funkcije barijere, čak i tijekom stalnog psihološkog stresa ili glukokortikoidne terapije.
Etiologija atopijskog dermatitisa vrlo često obuhvaća poremećaje sinteze integralnih barijernih lipida, čime su ugroženi kohezija i integritet rožnatog sloja, što dovodi do lakšeg prodora antigena i veće mogućnosti infekcije te do povećanog transepidermalnog gubitka vode (TEWL) iz epidermisa (slika 3). Koža postaje suha, dehidrirana i osjetljiva na najmanje iritacije.
Brojne studije pokazale su da je nadomještanje lipida u SC-u nužno u terapiji gotovo svih kožnih oboljenja, a posebno atopijskog dermatitisa.
Kod bolesnika s AD-om također postoji dokazani poremećaj metabolizma masnih kiselina: snižene su gamalinolenska (GLA) i di-gamalinolenska kiselina (DGLA). GLA je vrlo važna za sintezu strukturnih lipida kože te djeluje kao protuupalni medijator (sinteza prostaglandina). Prirodni izvor GLA su biljna ulja kao npr. ulje noćurka i ekstrakt sjemenki ječma.
Njega suhe i atopiji sklone kože
Pravilnom njegom kože mogu se ublažiti glavni simptomi atopijskog dermatitisa kao što su suhoća, iritacija, svrbež, upala i infekcija. Pravilna njega kože podrazumijeva redovito pranje i nakon toga (unutar tri minute) primjenu neutralnih preparata za njegu kože (emolijensa).
Prilikom pranja, osobama s atopijskim dermatitisom kod kojih je koža već suha, dehidrirana i iritirana, preporuča se izbjegavanje sapuna s agresivnim i iritabilnim surfaktantima (kao npr. natrijev lauril sulfat) koji se nalaze u većini komercijalnih proizvoda za čišćenje i ostalih sredstava za pranje kože, koja povisuju pH i iritiraju kožu. Umjesto njih preporučuju se emolijentni gelovi za pranje ili sindeti. Poznato je da površinski aktivne tvari (surfaktanti, tenzidi) u sredstvima za čišćenje kao npr. kod sapuna, mogu uzrokovati oštećenja na proteinima i lipidima kože, što dovodi do suhoće, oštećenja barijere, iritacije i svrbeži. Stoga, da bi se izbjegla takva oštećenja, u sredstva za pranje se dodaju emolijensi kao što su okluzivi, kožni lipidi, ulja (npr. biljno ulje sjemenki jojobe) i humektansi (npr. glicerol). Oni pranjem smanjuju štetne interakcije između surfaktanata, proteina i lipida kože, čime se smanjuje oštećenje barijere kože, te se poboljšava hidracija kože i obnavljaju kožni lipidi izgubljeni tijekom pranja.
Dok su svi surfaktanti u određenoj mjeri u interakciji s lipidima, njihova interakcija s proteinima može značajno varirati, ovisno o prirodi djelovanja njihove glavne skupine. Istraživanja su pokazala da tenzidi koji uzrokuju značajne iritacije kože snažno reagiraju s proteinima kože. Sklonost vezanju na proteine varira kako slijedi: anionski tenzidi (natrijev lauril sulfat (SLS) ili natrijev laurat > monoalkil fosfat > natrij kokoil izetionat) > amfoterni surfaktanti > neionski surfaktanti. Isto je tako nekoliko surfaktanata i smjesa surfaktanata identificirano kao blago (manje iritirajuće površinski aktivne tvari) zbog njihove smanjene interakcije s proteinima kože. Surfaktanti koji minimalno ulaze u interakcije s lipidima i proteinima kože osobito su blagi.
Još jedan faktor koji može pogoršati suhoću induciranu površinski aktivnom tvari je pH sredstva za čišćenje. Najnovija istraživanja pokazuju da visoki pH (npr. kod sapuna pH 10) čak i u odsutnosti surfaktanata može povećati oticanje SC-a i mijenjati rigidnost lipida, što upućuje na to da sredstva za čišćenje s neutralnim (npr. sindet pH 7) ili kiselim pH, blizu SC (normalni pH 5,5) mogu biti manje štetni za kožu.
Njega kože osim pranja uključuje i primjenu neutralnih preparata (emolijensa) za suzbijanje suhoće i poboljšanje hidracije kože. Emolijentni pripravci pokazali su se kao jedna od mogućnosti njege suhe i atopiji sklone kože, pogotovo kada se radi o regeneraciji zaštitne barijere kože (slika 4). Kozmetika namijenjena atopičarima mora osiguravati snažnu zaštitu, djelovati na povišenu hidraciju kože, te smanjiti transepidermalni gubitak vode u epidermisu. Stvarajući pozitivnu okluziju, emolijensi mogu ublažiti suhoću, svrbež i osjećaj zategnutosti kože, te smanjiti izloženost iritansima iz okoline. Redovitom primjenom produljuju se faze bez simptoma bolesti i smanjuje se potreba primjene lokalnih kortikosteroida.
Djelatne tvari kozmetike za atopičnu kožu uglavnom sadrže tradicionalno poznate fitoekstrakte s protuupalnim, antiiritabilnim i regenerirajućim učincima. Aktivni sastojci koji su se pokazali učinkovitima za tu namjenu svakako su ekstrakt sjemenki zobi, ceramidi, urea, dekspantenol i omega masne kiseline. Što je stupanj suhoće kože veći, navedene je preparate uputno češće primjenjivati.
Ovlaživači (humektansi) u pripravcima za lokalnu primjenu povećavaju sadržaj vode u SC-u tako što ju navlače i vežu, pa su takvi proizvodi često učinkovitiji u liječenju poremećaja suhe kože od onih bez ovlaživača. Voda je važna za održavanje elastičnosti kože. Stoga su prirodni faktori ovlaživanja (NMF) kao npr. urea, važni za funkciju SC-a, jer osiguravaju zadržavanje vlage, održavaju kiselinski pH, puferiraju kapacitet SC-a, osiguravaju odgovarajuće epidermalno sazrijevanje i uklanjanje crvenila, te smanjuju patogenu kolonizaciju bakterija. Kada se smanji njihova koncentracija u SC-u, sama voda u proizvodima ne može vratiti elastičnost.
Brojne studije pokazuju da lokalna primjena lipida može poboljšati oštećenu epidermalnu zaštitnu barijeru kože. U tu svrhu mogu se koristiti nefiziološki i fiziološki lipidi. Nefiziološki lipidi kao na primjer lanolin, ne ulaze u sekretorni put lamelarnog tijela nego ispunjavaju izvanstanični prostor rožnatog sloja i tako inhibiraju kretanje vode i elektrolita. Lokalnom primjenom nefizioloških lipida može se vrlo brzo obnoviti epidermalna barijera kože, ali isto se tako mogu i inhibirati normalni mehanizmi za popravak propusnosti zaštitne barijere. Zato ih je u pripravcima najbolje kombinirati s fiziološkim lipidima koji su normalno prisutni u lamelarnim tjelešcima. Istraživanja su pokazala da odgovarajući omjer fizioloških lipida koji sadrže kolesterol, ceramide i masne kiseline, može poboljšati homeostazu barijerne propusnosti. Za razliku od nefizioloških lipida, ti se lipidi transportiraju preko rožnatog sloja u zrnati sloj, gdje se miješaju s endogenim lipidima. U bolestima kod kojih je određeni tip lipida smanjen, preporuča se primjena mješavina fizioloških lipida u kojima dominira tip lipida koji nedostaje. Na primjer, kod AD-a je korisna mješavina lipida u kojoj dominiraju ceramidi. Najboljom se pokazala mješavina fizioloških i nefizioloških lipida, jer nefiziološki lipidi osiguravaju trenutnu djelomičnu obnovu zaštitne epidermalne barijere, dok je djelovanje fizioloških lipida naknadno.
Najčešće korištene djelatne tvari u njezi kože sklone atopiji
Ekstrakt sjemenki ječma bogat je nezasićenim masnim kiselinama i fitosterolima, sadrži dosta vitamina A, D i E, veće količine vitamina B12 (inače rijedak u biljkama) i pantotenske kiseline, a od minerala kalij, magnezij, cink, željezo, fosfor, kobalt, fluor i jod. U kozmetičkim pripravcima koristi se za njegu suhe, osjetljive, upaljene kože kojoj je potrebna regeneracija te za ublažavanje svrbeži. Idealan je u pripravcima za njegu atopične kože. Provedeno je istraživanje koje je pokazalo da primjena fermentiranog ekstrakta ječma (Fermented Barley Extract, FBE, 5%) suzbija razvoj AD-a i sličnih lezija kože kod miševa.
Pantenol je alkoholni analog pantotenske kiseline (vitamin B5) i kao takav provitamin vitamina B5. U organizmu se brzo oksidira u pantotenat (pantotensku kiselinu). Pantenol se javlja u obliku dva enantiomera, D i L. Samo je D-pantenol (dekspantenol) biološki aktivan, ali oba oblika imaju hidracijska svojstva. Za kozmetičku upotrebu pantenol se koristi u D obliku ili kao racemat (DL-pantenol). Dekspantenol je vrlo viskozna prozirna tekućina. Posjeduje emolijentna i humektantna svojstva. Djeluje protuupalno, uklanja svrbež i potiče epitelizaciju kože.
Lanolin je jedan od najstarijih i najčešće primjenjivanih emulgatora u farmaciji tijekom dvadesetog stoljeća, pogotovo za njegu kože beba. To je pročišćeni vosak dobiven s vune ovce Ovisaries L., Bovidae. Dobiva se čišćenjem vune pomoću vruće vode, te dodatnim pročišćavanjima kako bi se uklonile nečistoće. U njemu dominiraju lanolinske kiseline (preko 200 različitih) te lanolinski alkoholi (preko 100 različitih) no od spojeva je najviše kolesterola i lanosterola. Alkoholi i kiseline grade estere u lanolinu i smatra se da ih ima više od 10.000 različitih kombinacija. Zbog svojstva vezanja velike količine vode služi kao emulgator za masne podloge, za izradu mnogih ljekovitih masti, osobito onih u kojima su inkorporirane vodene otopine ljekovitih supstancija. Smeđe je žuta, masna pastozna tvar, a pravi anhidrični lanolin na sebe može vezati trostruku masu vode u odnosu na svoju masu. Postoji i ultrapročišćeni lanolin koji je bijele boje i potpuno je bez mirisa. Emulzije s lanolinom su tipa tekućih kristala, odnosno kompleksne i višeslojne, čiji konačni sastav podsjeća na hidrolipidnu barijeru ljudske kože. U tome i leži tajna jake zaštitne uloge lanolinskih emulzija koje sprječavaju gubitak vlage iz kože. Zato su idealni za zaštitu jako suhe i ispucale kože, primjerice ruku i stopala, te njegu kože beba. Lanolin ne ulazi samo u sustav emulzija, već i u bezvodne kreme (balzame). Uobičajeno ga se koristi 20-50% u emulzijskim sustavima, premda taj postotak može snažno varirati od 1% (ako se uz njega koriste i drugi emulgatori) do čak 100%. Lanolin kao okluziv na koži može smanjiti TEWL 20-30% tako što formira hidrofobni film između korneocita.
Shea maslac, poznat i kao karite, dobiva se iz sjemenki afričkog stabla, a tradicionalno se koristio u prehrani i za njegu kože. Nekoć se dobivao kuhanjem zdrobljenih plodova, a danas se dobiva na nižim temperaturama. Na sobnoj temperaturi je krut (odatle i naziv maslac). Sadrži velike količine nezasićenih masnih kiselina; stearinsku, oleinsku i linolnu kiselinu (između 7 i 12%), relativno velike količine lipida koji nisu trigliceridi (karisterol, parkeol, lupeol, katiten i esteri cimetne kiseline), vitamine A i E, te visok sadržaj proteina i minerala. Shea maslac je jedno od rijetkih ulja koja štite kožu od UVB spektra zračenja, i to zbog prisustva cimetne kiseline. Za takav učinak maslac mora biti nerafiniran. Idealan je za prirodnu kozmetiku, losione za sunčanje i nakon sunčanja. Vraća vlažnost koži, pa je izvrstan za njegu zrele kože. Djeluje i protuupalno, pa se može dodavati u pripravke za liječenje bolesti kao što su seboreja, neurodermitis, akne i psorijaza. Zbog čvrste konzistencije, odličan je za njegu usana (dodaje ga se do 20%) a u kozmetičkim pripravcima dodaje ga se do 30%.
Ulje sjemenki noćurka sadrži puno višestruko nezasićenih masnih kiselina (do 10% GLA, do 72% LA) i maksimalno 8% zasićenih masnih kiselina. Brojne studije pokazale su da se primjena tog ulja pokazala učinkovitom u poboljšavanju suhe, ljuskave i ispucale kože, gdje veliku ulogu čine esencijalne masne kiseline od kojih je najvažnija GLA. Vrlo rano je utvrđeno da manjak esencijalnih masnih kiselina dovodi do upalnih promjena na koži i kod životinja i kod ljudi. Stoga noćurak pomaže u kroničnim upalnim bolestima i kožnim tegobama poput atopijskog dermatitisa, akni, psorijaze, raznih ekcema i neurodermitisa. Dodaje se i u „pakunge“ protiv prhuti. U količini od 20-30% dodaje se u pripravke protiv nastajanja bora.
Urea je humektans (tvar koja na sebe veže vodu) i ovlaživač (tvar koja kožu opskrbljuje vlagom). Održava poželjnu razinu vlage u koži, omekšava ju i poboljšava njenu elastičnost, čime sprječava prijevremeno starenje i pojavu bora. Česti je sastojak krema za hidraciju kože, i to ne samo za kozmetičku primjenu nego i za liječenje dermatoza kod kojih se javlja izrazito suha, prhutava koža. Posebice se nedostatak ureje u rožnatom sloju epidermisa povezuje s atopijama, psorijazom te kserozom kod starijih ljudi. Povoljno djeluje na cijeljenje rana i oštećenja kože. Za pripravke za redovnu njegu i blagi keratolitički učinak koriste se koncentracije od 2-5%, a za intenzivniji keratolitički učinak 5-15%. Također je uočena smanjena razina ureje u eksperimentalno induciranoj ljuskavoj koži i kod bolesnika s ihtiozom. Meka i savitljiva koža dobivena je kod sedam pacijenata s teškom ihtiozom nakon tretmana s formulacijom koja je sadržavala 10% ureje. Još je jedna placebom kontrolirana studija pokazala da je pripravak sa 5% ureje bio odgovoran za poboljšanje barijerne funkcije kože. Nakon ponovljenih primjena s tim pripravkom, smanjio se transepidermalni gubitak vode u SC-u, te se smanjila iritacija inducirana natrijev lauril sulfatom (SLS-om).
Ceramidi su specifična skupina lipida u rožnatom sloju kože. Najvažniji su strukturni element prirodne zaštitne barijere epidermisa. S obzirom da su značajno reducirani kod pacijenata koji boluju od atopijskog dermatitisa, relipidacija je jedan od osnovnih smjerova kozmetske terapije. Brojne studije pokazuju da lokalna primjena ceramida (fosfolipida i sfingolipida, dobivenih iz biljnih ulja) u vrlo kratkom vremenu obnavlja oštećenu hidrolipidnu barijeru rožnatog sloja epidermisa, te se smanjuje mogućnost velikog transepidermalnog gubitka vode i nastanka sekundarnih infekcija. Ceramidi koji se koriste u kozmetičkim pripravcima proizvode se patentiranim postupkom biofermentacije i imaju istu strukturu kao i ceramidi koji su prirodno prisutni u koži.
Prehrana i dodaci prehrani
Prehrana također utječe na zdravlje kože, pa ju pravilnim odabirom namirnica možemo nahraniti i iznutra. Tako su npr. korisni fosfolipidi, u koje spadaju i ceramidi, protuupalne komponente zastupljene u mesu, žumanjku jajeta, suncokretu, uljanoj repici, zobi. Veće koncentracije nalaze se i u ribama poput skuše, brancina, lososa i sardina te plodovima mora. Riba i plodovi mora ujedno predstavljaju izvor blagotvornih omega-3 masnih kiselina kojima obiluje i ulje račića krila. Novija istraživanja ističu još jednu masnu kiselinu koja potiče sintezu proteina kožne barijere, a to je petroselinska masna kiselina. Može se konzumirati putem biljnih ulja i začinskog bilja, posebice ulja korijandera. Biljni steroli ili fitosteroli također mogu smanjiti upalu i imaju strukturnu funkciju, pa se preporuča unositi dovoljno biljnih ulja, orašastih plodova, voća i povrća. S obzirom na učestale infekcije kože patogenima kod oboljelih od atopijskog dermatitisa (najčešće Staphylococcus aureus) poželjno je unositi i hranu bogatu polifenolima među kojom se posebno ističu brusnice, nar, aronija, jabuka, patlidžan, peršin, crno vino, zeleni i crni čaj te kakao. Funkcionalnost kožne barijere može pojačati i vitamin E iz pšeničnih klica, žumanjka, biljnih ulja, orašastih plodova i lisnatog povrća.
Dodaci prehrani i atopijski dermatitis tema su brojnih istraživanja, no rezultati su nekonzistenti i, nažalost, ne postoji supstancija za koju se može jednoznačno tvrditi da pomaže u kontroli simptoma. Najviše dokaza za ublažavanje simptoma govori u prilog omega-3 masnih kiselina, osobito eikosapentaenske kiseline (EPA) te gama-linolenske kiseline iz ulja noćurka. I vitamin D može biti od koristi i to osobito kod djece koja imaju niske razine tog vitamina u serumu. Iako su se probiotici pokazali korisnim u prevenciji nastanka bolesti, dokazi nisu toliko snažni kada se koriste u svrhu kontrole simptoma.
Zaključak
Najnoviji znanstveni dokazi o uzrocima nastanka atopijskog dermatitisa omogućavaju bolje razumijevanje bolesti i primjenu prikladne terapije. Jedan od glavnih uzroka kroničnog stanja AD-a je oštećena barijerna funkcija kože, do koje dovode čimbenici povezani s patologijom AD, a to su deficit ili nedostatak filagrina, a time i prirodnih faktora ovlaživanja (NMF) i lipida (ceramidi, kolesterol, masne kiseline) u rožnatom sloju epidermisa. Posljedica toga je povećani transepidermalni gubitak vode iz epidermisa i smanjena hidracija. Koža postaje suha, ljušti se i svrbi. Stoga je cilj djelatnih tvari u dermokozmetičkim formulacijama namjenjenim za njegu suhe i atopiji sklone kože obnoviti oštećenu barijernu funkciju, smanjiti transepidermalni gubitak vode, povećati hidraciju epidermisa i na taj način ublažiti simptome atopijskog dermatitisa. Studije su pokazale da se redovitom primjenom odgovarajuće dermokozmetike prilagođene njezi atopične i suhe kože, u čijem sastavu su spomenuti humektansi, lipidi, dekspantenol i blaga sredstva za pranje, hidracija kože može poboljšati za 30-40%, a transepidermalni gubitak vode iz epidermisa (TEWL) smanjiti za 20- 30%.
Literatura:
Šitum M, Buljan M, Čavka M, Kotrulja L, Pustišek N, Poduje S, et. al. Dermatovenerologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2018. p. 117-21.
Jensen JM, Proksch E. The skin’s barrier. G Ital Dermatol Venereol. 2009;144(6):689-700.
Lipozenčić J, Murat-Sušić S, Šitum M, Skerlev M, Filipović V, Labar, et al. Dermatovenerologija. Zagreb:Medicinska naklada; 2004. p.163-71.
Sahle FF, Gebre-Mariam T, Dobner B, Wohlrab J, Neubert R H H. Skin Diseases Associated with the Depletion of Stratum Corneum Lipids and Stratum Corneum Lipid Substitution Therapy. Skin Pharmacol Physiol 2015;28:42–55.
Gao Y, Tannenbaum A, Chen H, Torres M, Yoshida E, Yang X, et al. Automated skin segmentation in ultrasonic evaluation of skin toxicity in breast cancer radiotherapy. Ultrasound Med Biol. 2013 Nov; 39(11):2166–2175.
Elias PM. Skin barrier function. Curr Allergy Asthma Rep. 2008;8(4):299–305.
Sandilands A, Sutherland C, Irvine AD, McLean WHI. Filaggrin in the frontline: role in skin barrier function and disease. J Cell Sci. 2009 May 1; 122(9):1285–1294.
Feingold KR. The role of epidermal lipids in cutaneous permability barrier homeostasis. J Lipid Res. 2007;48:2531-46.
Krakowski AC, Barrier Repair: Where Do We Stand? Practical Dermatology. December 2013:38-40.
Rawlings AV, Harding CR. Moisturization and skin barrier function. Dermatol Ther. 2004;17:43–8. Available from: http://doi.wiley.com/10.1111/j.1396-0296.2004.04S1005.x
Lodén M. Effect of moisturizers on epidermal barrier function. Clin Dermatol. 2012; 30(3):286–96.
Kabashima K. New concept of the pathogenesis of atopic dermatitis: Interplay among the barrier, allergy, and pruritus as a trinity. Journal of Dermatological Science, 2013. 70(1): p. 3-11.
Levin J, Fallon-Friedlander S, Q. Del Rosso J. Atopic Dermatitis and the Stratum Corneum: Part 1: The Role of Filaggrin in the Stratum Corneum Barrie rand Atopic Skin. J Clin Aesthet Dermatol. 2013 Oct; 6(10):16–22
McLean WHI. The allergy gene: how a mutation in a skin protein revealed a link between eczema and asthma. F1000 Medicine Reports 2011 Jan 14; 3:2. Available from: http://f1000.com/reports/m/3/2
Cork MJ, Danby SG, Vasilopoulos Y, Hadgraft J, Lane ME, Moustafa M, et al. Epidermal Barrier Dysfunction in Atopic Dermatitis. Journal of Investigative Dermatology. 2009; 129:1892–1908.
Gonzalez T, Biagini Myers JM, Herr AB, Khuarana Hershey GK. Staphylococcal Biofilms in Atopic Dermatitis. Curr Allergy Asthma Rep. 2017 Oct 23; 17(12): 81.
Ananthapadmanabhan KP, Moore DJ, Subramanyan K, Misra M, Meyer F. Cleansing without compromise: the impact of cleansers on theskin barrier and the technology of mild cleansing. Dermatologic Therapy. 2004; 17: 16–25.
Downie JB. Understanding Moisturizers and their Clinical Benefits. Pediatric Skincare. 2010 September/October:19-22.
Verdier-Sévrain S, Bonté F. Skin hydration: a review on its molecular mechanisms. J Cosmet Dermatol. 2007;6(2):75–82.
Lee SH, Jeong SK, Ahn SK. An update of the defensive barrier function of skin. Yonsei Med J. 2006;47(3):293–306.
Lowe AJ, Leung DYM, Tang MLK, Su JC, Allen KJ. The skin as a target for prevention of the atopic march. Ann Allergy Asthma Immunol. 2018; 120: 145–51.
Corazza M, Lauriola MM, Bianchi A, Zappaterra M, Virgili A. Irritant and sensitizing potential of eight surfactants commonly used in skin cleansers: an evaluation of 105 patients. Dermatitis. 2010 Sep-Oct;21(5):262-8.
Agencija za lijekove i medicinske proizvode RH. Hrvatska farmakopeja 2007 s komentarima. Zagreb: Hrvatsko farmaceutsko društvo; 2007. p. 102.
Marković S. Fitoaromaterapija. Zagreb: Centar Cedrus; 2005. p. 319.
Iguchi T, Kawata A, Watanabe T, Mazumder TK, Tanabe S. Fermented barley extract suppresses the development of atopic dermatitis-like skin lesions in NC/Nga mice, probably by inhibiting inflammatory cytokines. Biosci Biotechnol Biochem. 2009 Mar 23;73(3):489-93.
Ebner F, Heller A, Rippke F, Tausch I. Topical Use of Dexpanthenol in Skin Disorders. American Journal of Clinical Dermatology. 2002 August;3(6):427–33. Available from: https://link.springer.com/article/10.2165%2F00128071-200203060-00005
Hublik G. Xanthan. Polymer Science: A Comprehensive Reference. 2012.; 10: 221-229. Available from: https://doi.org/10.1016/B978-0-12-803581-8.01529-0
Agencija za lijekove i medicinske proizvode RH. Hrvatska farmakopeja 2007 s komentarima. Zagreb: Hrvatsko farmaceutsko društvo; 2007. p. 154-5.
Kuštrak D. Farmakognozija-Fitofarmacija. Zagreb: Golden marketing- Tehnička knjiga; 2005. p.215-6.
Marković S. Fitoaromaterapija. Zagreb: Centar Cedrus; 2005. p.323.
Marković S. Fitoaromaterapija. Zagreb: Centar Cedrus; 2005. p.322.
Nasrollahi SA, Ayatollahi A, Yazdanparast T, Samadi A, Hosseini H, Shamsipour M, et al. Comparison of linoleic acid-containing water-in-oil emulsion with urea-containing water-in-oil emulsion in the treatment o fatopic dermatitis: a randomized clinical trial. Clin Cosmet Investig Dermatol. 2018 Jan 5;11:21-28.
Hederos CA, Berg A. Epogam evening primrose oil treatment in atopic dermatitis and asthma. Arch Dis Child. 1996 Dec;75(6):494-7.
Biagi PL, Bordoni A, Hrelia S, Celadon M, Ricci GP, Cannella V, et al. The effect of gamma-linolenic acid on clinical status, red cell fatty acid composition and membrane microviscosity in infants with atopic dermatitis. Drugs Exp Clin Res. 1994;20(2):77-84.
Bordoni A, Biagi PL, Masi M, Ricci G, Fanelli C, Patrizi A, et al. Evening primrose oil (Efamol) in the treatment of children with atopic eczema. Drugs Exp Clin Res. 1988;14(4):291-7.
Biagi PL, Bordoni A, Masi M, Ricci G, Fanelli C, Patrizi A, et al. A long-term study on the use of evening primrose (Efamol) in atopic children. Drugs Exp Clin Res. 1988;14(4):285-90.
Swanbeck G. A new treatment of ichthyosis and other hyperkeratotic conditions. Acta Derm Venereol (Stockh) 1968;48:123-7.
Lodén M, Bárány E, Mandahl P, Wessman C. The influence of urea treatment on skin susceptibility to surfactant-induced irritation: a placebo-controlled and randomized study. Exog Dermatol 2004;3:1-6.