Omega-3 masne kiseline – kako odabrati pravu formulaciju?

Nisu sve omega-3 masne kiseline jednake, baš kao što ni svaki proizvod s ribljim uljem ne donosi jednaku korist. Pravilan odabir ovisi o sadržaju i omjeru EPA i DHA, njihovoj dozi te kvaliteti i stabilnosti ulja. Razumijevanje tih razlika temelj je ciljane i kvalitetne preporuke. Autorica članka: Martina Košeto, mag.pharm.inv.; inPharma 105, rujan/listopad 2026.

Omega-3 masne kiseline imaju gotovo sveobuhvatnu ulogu u ljudskom organizmu. Sastavni su dio staničnih membrana, sudjeluju u međustaničnoj komunikaciji, regulaciji upalnih procesa te su važne za normalno funkcioniranje srca, mozga, vida i drugih organskih sustava. Ipak, suvremeni način prehrane često ne osigurava njihov dovoljan unos.

Tijekom ljudske evolucije omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina u prehrani promijenio se s približno 2:1 na čak 15:1 u korist omega-6 masnih kiselina. Takva neravnoteža može utjecati na lošiju regulaciju upalnih procesa, pri čemu nije važna samo količina nego i vrsta unesenih omega-3 masnih kiselina. Najvažnije među njima su alfa-linolenska (ALA), eikozapentaenska (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA), koje se razlikuju prema izvorima, iskoristivosti i ulozi u organizmu.

ALA je esencijalna masna kiselina koju organizam ne može sam proizvesti, pa ju moramo unositi hranom. Nalazi se prvenstveno u lanenim i chia sjemenkama, orasima te lanenom i repičinom ulju. Djelovanjem enzima elongaza i desaturaza može se pretvoriti u EPA, a zatim u DHA, no ta je pretvorba ograničena. Procjenjuje se da se približno 5-10% ALA pretvara u EPA, a svega 2-5% u DHA, uz velike individualne razlike. Biljni izvori ALA zato jesu važni, ali nisu uvijek pouzdana zamjena za izravan unos EPA i DHA.

EPA i DHA biološki su najvažnije dugolančane omega-3 masne kiseline. Ugrađuju se u fosfolipide staničnih membrana i pritom utječu na njihovu fluidnost, funkciju receptora i prijenos signala. Iz njih nastaju i specijalizirani lipidni medijatori poput rezolvina, protektina i maresina, koji sudjeluju u regulaciji i rješavanju upalnog odgovora.

EPA i DHA ipak nemaju potpuno jednake uloge. DHA ima iznimnu strukturnu ulogu i najzastupljenija je omega-3 masna kiselina u mozgu i mrežnici. Važna je za funkciju neuronskih membrana, sinaptičku signalizaciju i fotoreceptore, a osobito tijekom trudnoće, dojenja i ranog razvoja djeteta. EPA predstavlja važan izvor signalnih molekula koje utječu na upalne procese, funkciju krvnih žila i agregaciju trombocita. Odobrene EFSA zdravstvene tvrdnje potvrđuju da EPA i DHA doprinose normalnoj funkciji srca pri dnevnom unosu od 250 mg, dok ista količina DHA doprinosi održavanju normalne funkcije mozga i vida. Tijekom trudnoće i dojenja dodatnih 200 mg DHA dnevno, uz 250 mg EPA i DHA, doprinosi normalnom razvoju mozga i očiju fetusa i dojenčeta. Viši dnevni unos EPA i DHA doprinosi održavanju normalne razine triglicerida (2 g) i normalnog krvnog tlaka (3 g).

Najbolji prehrambeni izvor EPA i DHA je sitna plava morska riba poput sardine, inćuna, skuše i haringe. Međutim, velik dio populacije ne doseže preporuku od najmanje dvije porcije ribe tjedno, a podaci govore da je konzumacija ribe i morskih plodova u Hrvatskoj niža od europskog prosjeka. Kada prehrambeni unos nije dovoljan, riblje ulje može biti praktičan izvor EPA i DHA. No, pritom treba voditi računa o njegovoj kvaliteti, stabilnosti i koncentraciji.

Zbog velikog broja dvostrukih veza EPA i DHA izrazito su osjetljive na kisik, svjetlost i povišenu temperaturu. Njihovom oksidacijom nastaju lipidni peroksidi, a potom i sekundarni produkti oksidacije. Oksidirano ulje može imati neugodan miris i okus te slabiju podnošljivost. Zato prednost treba dati proizvodima kod kojih se kontroliraju peroksidni broj i ukupna vrijednost oksidacije – TOTOX. Nadalje, jednako je važna i sama koncentracija. Količina ribljeg ulja navedena na deklaraciji nije isto što i količina EPA i DHA. Proizvod može sadržavati 1.000 mg ribljeg ulja, ali samo 200 mg EPA i DHA. Stoga uvijek treba provjeriti njihov stvarni sadržaj u dnevnoj dozi, jer preniske količine možda neće biti dovoljne za postizanje željenog tkivnog statusa ili učinka.

Omega-3 indeks predstavlja udio EPA i DHA u ukupnim masnim kiselinama membrana eritrocita te odražava njihov dugoročniji status u organizmu. Vrijednost od 4% ili niža povezana je s višim kardiovaskularnim rizikom, dok se vrijednost od 8% ili viša povezuje s boljom kardioprotekcijom. Iako nisu službeni dijagnostički kriteriji, te vrijednosti mogu pomoći u individualizaciji doze i praćenju odgovora nakon nekoliko mjeseci suplementacije.

EPA-dominantne formulacije prikladne su kada je naglasak na regulaciji upalnih procesa, kardiovaskularnoj potpori, osobito kod povišenih triglicerida, ili dodatnoj nutritivnoj potpori osobama sa simptomima depresije. DHA-dominantne formulacije prednost imaju tijekom trudnoće i dojenja te kada je cilj strukturna potpora mozgu, neuronskim membranama i mrežnici. Za opću nadopunu prehrane i povećanje omega-3 indeksa prednost treba dati visokopročišćenim, stabilnim i koncentriranim formulacijama s jasno navedenim količinama EPA i DHA, a odabir prilagoditi početnom statusu i cilju primjene.

Upravo su kvaliteta sirovine, koncentracija i očuvana svježina ribljih ulja temelj proizvoda Wiley’s Finest. Proizvode se od visoko pročišćenog ribljeg ulja divlje aljaške kolje iz održivog ribolova. Posebna pozornost posvećuje se uklanjanju teških metala i drugih potencijalnih onečišćenja te kontroli peroksidnog broja i ukupne TOTOX vrijednosti. Tamne staklene bočice dodatno štite osjetljive omega-3 masne kiseline od svjetlosti i pomažu očuvati kvalitetu ulja.

Među najprepoznatljivijim proizvodima brenda ističe se Wiley’s Finest Peak EPA. Jedna kapsula sadrži čak 750 mg EPA i 250 mg DHA, odnosno ukupno 1.000 mg EPA i DHA u omjeru 3:1. Takav sastav omogućuje ciljani unos EPA i DHA te predstavlja praktičan izbor za osobe koje ne konzumiraju dovoljno masne ribe i žele poboljšati svoj omega-3 indeks.