Jedan od najstarijih zabilježenih dokaza interakcije čovjeka i pčela zabilježen je na zidovima Paukovih pećina u Španjolskoj, a prikazuje čovjeka okruženog pčelama, koji uzima med iz njihovog gnijezda. Drevni Egipćani vjerovali su da su pčele nastale od suza boga Sunca Ra, a pčela je bila simbol Donjeg Egipta. Iako iznimno cijenjene, pčele su rijetko bile prisutne na amblemima i grbovima, i to sve do krunidbe francuskog cara Napoleona Bonapartea u pariškoj katedrali Notre-Dame, kada se pojavio u sjajnom plaštu urešenom pčelama koje su bile ušivene zlatnim nitima. Ubrzo nakon toga burbonski ljiljani iščeznuli su sa svih zastava, pečata i državnih zgrada, a zamijenile su ih „Napoleonove pčele“.
Apiterapija
Primjena pčelinjih proizvoda u svrhu prevencije i liječenja bolesti naziva se apiterapija (lat. apis – pčela) a sastoji se od dva različita pravca: znanstvene i holističke apiterapija. Pčelinji proizvodi koji se primjenjuju u apiterapiji su med, propolis, matična mliječ, pelud, pčelinji otrov i pčelinji vosak. Metoda pčelinjeg uboda je apiterapijska metoda liječenja koja se koristi kao akupunktura pčelinjeg otrova. Apiinhalacija je apiterapijska metoda udisanja ljekovitog aerosola iz pčelinjih košnica preko inhalacijske maske, a djeluje na simptome plućnih i kardiovaskularnih bolesti te alergija.
Propolis
Propolis većinom skuplja medonosna pčela – Apis mellifica koja tijekom jednog leta prikupi približno 10 mg propolisa. (Za proizvodnju jednog kilograma meda pčele moraju posjetiti nekoliko milijuna cvjetova i pritom preletjeti oko 150.000 kilometara, što je slično udaljenosti koju bi prešle kada bi četiri puta okružile Zemlju.)
Količina sakupljenog propolisa najviše ovisi o pasmini pčele, a ostali čimbenici koji mogu utjecati na sakupljanje su doba dana, godišnje doba, vremenske prilike i vrsta vegetacije. Pčelinja zajednica godišnje prikupi od 50-150 kg propolisa. Pčele ga u košnici koriste da bi se zaštitile od vanjskih neprijatelja (grč. pro – obrana; polis – grad), za sprječavanje ulaska nametnika te za popravljanja saća.
Sukladno Pravilniku o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda, propolis se definira kao pčelinji proizvod koji sadrži smolaste tvari koje pčele sakupljaju s pupoljaka drvenastih biljaka. Propolis koji se stavlja na tržište mora sadržavati najmanje 35% tvari koje se ekstrahiraju alkoholom, ne smije sadržavati katran ni spojeve slične katranu, tj. katranske smole, ne smije sadržavati više od 5% mehaničkih nečistoća ni dijelova pčela, niti više od 30% voska.
Ovisno o biljkama prisutnima na određenom zemljopisnom području, o dostupnosti biljaka tijekom sezone te o vrsti pčela koje ga skupljaju, postoji nekoliko tipova propolisa koji može biti u različitim bojama poput žute, crvene, zelene i smeđe. Sastav propolisa je promjenjiv, a sirovi propolis je sastavljen od balzama i smola, pčelinjeg voska, isparivih spojeva, peludi i različitih organskih komponenti i minerala. Prema Europskoj farmakopeji, za rutinsku analizu biljnih spojeva najčešće su metode kromatografske analitičke tehnike, iako se u novije vrijeme koriste i spektroskopske analitičke metode.
Istraživanja propolisa izravno se temelje na dubljem razumijevanju njegove biološke aktivnosti. U brojnim kliničkim studijama dokazano je da širok spektar prirodnih spojeva u propolisu, koji uključuje flavonoide, fenolne spojeve, polifenole, terpene, terpenoide i aromatske kiseline, ima potencijalno antibakterijsko, antivirusno, antifungalno, antioksidativno, antiinflamatorno i antitumorsko djelovanje. Zato se učinkovito primjenjuje u tretiranju bolesti dišnog sustava, dermatoloških bolesti, bolesti probavnog sustava, šećerne bolesti, kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti.
Sve vrste propolisa, bez obzira na podrijetlo i spojeve koje sadrže, pokazale su antimikrobno djelovanje kod različitih vrsta bakterija, virusa, gljivica i parazita. In vitro, propolis djeluje direktno na mikroorganizme sprječavajući njihov rast, dok u organizmu djeluje i na indirektan način tako što potiče stvaranje stanica imunološkog sustava te antitijela. Propolis može stimulirati povećanu proizvodnju antitijela, može aktivirati makrofage povećavajući njihovu mikrobicidnu aktivnost, a antiimflamatorni učinak može biti rezultat inhibitornog učinka propolisa na limfoproliferaciju.
Najvažnijim biološkim svojstvom propolisa smatra se njegov učinak na bakterije. S porastom rezistencije bakterija na antibiotike interes za propolisom sve više raste, a dokazano je da ima i sinergijsko djelovanje s antibioticima. Njegovo antibakterijsko djelovanje jače je izraženo na Gram-pozitivne nego na Gram-negativne bakterije. Utječe na ionsku propusnost unutarnje bakterijske membrane što je od izuzetne važnosti za bakterije i njihovo preživljavanje.
Antivirusno djelovanje propolisa posredovano je flavonoidima i fenolnim kiselinama koji imaju različite načine djelovanja, poput tvorbe kompleksa s virusnim proteinima potrebnim za infekciju, i to stvaranjem gustog sloja elektrona na staničnoj membrani, izravnim oštećenjem proteinskog omotača virusa te poticanjem destrukcije virusa unutar stanice.
Antifungalna aktivnost propolisa ovisna je o varijacijama u njegovom kemijskom sastavu, a razlike u antifungalnoj učinkovitosti mogu biti povezane i s vrstom pčela od kojih je propolis prikupljen.
Antiparazitno djelovanje propolisa može se pripisati sadržaju fenola i terpenoida, a antiparazitska aktivnost procjenjuje se in vitro učinkom inhibicije rasta na kulturu parazita nakon inkubacije u prisutnosti različitih koncentracija propolisa.
Aktivni spojevi propolisa blagotvorno djeluju na respiratorni sustav zbog svojih antialergijskih, antiastmatičnih i antiinflamatornih svojstava, što se može pripisati inhibicijskim učincima na aktivaciju bazofila i mastocita. Aktivne komponente propolisa, uključujući spojeve flavonoida, imaju značajnu ulogu, posebno u studijama alergija koje obuhvaćaju istraživanja različitih aspekata alergijskih bolesti uključujući astmu. Kao rezultat toga, propolis i njegovi aktivni spojevi mogu imati značajnu ulogu u kontroli astme. Propolis je djelotvoran i kod infekcija gornjih dišnih puteva uzrokovanih Gram-pozitivnim bakterijama, pa se antibiotska terapija može pospješiti u kombinaciji s propolisom.
Proučavanje antikancerogenih svojstava propolisa u liječenju karcinoma dojke, debelog crijeva, jetre, pluća i gušterače opsežno je dokumentirano posljednjih godina. Novije studije usredotočile su se na učinkovitost terapije protiv karcinoma upravo zbog raznolikosti kemijskih spojeva propolisa, koji uvelike utječe na njegovo antikancerogeno djelovanje. Propolis može sudjelovati u smanjenju proliferacije, sprječavanju metastaza i inhibiranju napredovanja staničnog ciklusa. Nadalje, može inducirati apoptozu tumorskih stanica i smanjiti njihovo preživljavanje u hipoksičnim uvjetima.
Pretpostavlja se da bi propolis mogao utjecati na metabolizam glukoze, te utjecati na poboljšanje glikemijskog i lipidnog profila bolesnika sa šećernom bolesti tipa 2.
Istraživana kardioprotektivna svojstva propolisa, zahvaljujući aktivnim sastojcima, posebno fenolnim spojevima kao što su krizin, luteolin, kvercetin te flavonoidi, mogu imati ulogu u sprječavanja napredovanja patološke srčane hipertrofije i srčanih oboljenja.
Istraživanja i klinička ispitivanja propolisa upućuju na to da propolis ima velik potencijal za liječenje raznih akutnih i kroničnih bolesti ljudi. Zato su poboljšanje sigurnosti proizvoda s propolisom, posebno onih za oralnu primjenu, te njegova učinkovitost u dugotrajnom liječenju, također važni za osiguranje njegove sigurne uporabe.
Propolis se na policama ljekarni nalazi u više različitih oblika: kapsulama, kapima, prahu, sprejevima i u obliku masti. Kontraindikacija za oralnu ili lokalnu primjenu propolisa je alergija na pčele ili pčelinje proizvode, koja se očituje većinom blažim neugodnim simptomima nalik ekcemu (crvenilo kože, suha koža, ranice, svrbež, itd.) ili drugim neugodnim simptomima, primjerice u usnoj šupljini.
Zaključak
Pčele je čovjek koristio na razne načine još prije nego što ih je smjestio u košnice i počeo se baviti pčelarstvom. Pčelinji proizvodi čovjeku su oduvijek bili vrlo vrijedni, pa se med i u Bibliji opisuje kao posebna vrsta hrane, a zemlja blagostanja kao „zemlja kojom teče med i mlijeko“.
Pčele imaju i važnu ulogu kao korisni biološki pokazatelji onečišćenja u okolišu, pri čemu im ono predstavlja ozbiljnu prijetnju opstanku. U 21. stoljeću sve su više ugrožene, jer je njihov broj već dulji niz godina u opadanju. Ugrožava ih više čimbenika poput teških metala, pesticida, klimatskih promjena, bolesti pčela i promjena staništa. Svi navedeni čimbenici imaju znatan utjecaj na funkcioniranje pčelinjih zajednica, ali i na oprašivanje samoniklih biljaka i usjeva, te na kvalitetu pčelinjih proizvoda o kojima ovisi i ljudsko zdravlje. Ako i dalje želimo uživati u blagodatima pčelinjih proizvoda potrebno je pčele zaštiti od antropogenih utjecaja, te ih istodobno pratiti kao odraz stanja i promjena u okolišu.
Literatura
Ghisalberti EL. Propolis: a review. Bee World. 1979; 60:59-84.
Burdock GA. Review of the biological properties and toxicity of bee propolis (propolis). Food Chem Toxicol. 1998; 36(4):347–363.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. Pravilnik o kakvoći meda i drugih pčelinjih proizvoda. Narodne novine. 2000.
Reed JC. Mechanisms of apoptosis. Am. J. Pathol. 2000; 157:1415–1430.
Bankova V. Recent trends and important developments in propolis research. Evidence-based complementary and alternative medicine. 2005; 2(1): 29-32.
Sforcin J M. Propolis and the immune system: a review. J Ethnopharmacol. 2007; 113(1):1-14.
Bankova V. Chemical diversity of propolis makes it a valuable source of new biologically active compounds. Journal of ApiProduct and ApiMedical Science. 2009; 1(2): 23-28.
Sforcin JM, Bankova V. Propolis: is there a potential for the development of new drugs? J Ethnopharmacol. 2011; 133(2):253-260.
Medić-Šarić M, Bojić M, Rastija V, Cvek J. Polyphenolic Profiling of Croatian Propolis and Wine. Food Technol Biotech. 2013; 51(2):159–170.
Huang S., Zhang C. P., Wang K., Li G. Q., Hu F. L. Recent advances in the chemical composition of propolis. Molecules. 2014; 19(12): 19610-19632.
Bogdanov S. The Propolis Book, Chapter 1. Propolis: Origine, Production, Composition. Bee Product Science, Bee-Hexagon. 2016. Dostupno na: www.bee-hexagon.net
Bogdanov S. Propolis: Composition, Health, Medicine: A Review. Bee Product Science, Bee-Hexagon. 2017. Dostupno na: www.bee-hexagon.net
Demir S, Aliyazicioglu Y, Turan I, Misir S, Mentese A, Yaman SO, Akbulut K, Kilinc K, Deger O. Antiproliferative and proapoptotic activity of Turkish propolis on human lung cancer cell line. Nutr. Cancer. 2016; 68:165–172.
Vazhappilly CG, Ansari SA, Al-Jaleeli R, Al-Azawi AM, Ramadan WS, Menon V, Hodeify R, Siddiqui SS, Merheb M, Matar R et al. Role of flavonoids in thrombotic, cardiovascular, and inflammatory diseases. Inflammopharmacology. 2019; 27: 863–869.
Zavrtnik S, Loborec J, Grčić I, Žubčić D. Medonosna pčela (Apis mellifera) u biomonitoringu onečišćenja okoliša.2020.Veterinarska stanica.51(4):441-453.
Masadah R, Ikram D, Rauf S. Effects of propolis and its bioactive components on breast cancer cell pathways and the molecular mechanisms involved. Breast Dis. 2021; 40:S15–S25.
Socha P. Pčele. Školska knjiga. 2022.
Zullkiflee N, Taha H, Usman A. Propolis: Its Role and Efficacy in Human Health and Diseases. Molecules. 2022; 27(18):6120.
Elumalai P, Muninathan N, Megalatha ST, Suresh A, Kumar KS, Jhansi N, Kuppuswamy Kalaivani K, Krishnamoorthy G. An Insight into anticancer effect of propolis and its constituents: A review of molecular mechanisms. Evid. Based Complement. Altern. Med. 2022; 5901191.