Anemija zbog manjka željeza (sideropenična anemija) predstavlja jedan od globalno najčešćih nutritivnih nedostataka i važan je javnozdravstveni problem. Taj oblik prehrambenog nedostatka bilježi se kod približno 30% svjetske populacije. Nedostatak ili manjak željeza u krvi obuhvaća čitav spektar poremećaja koji se razlikuju po težini i etiološkim čimbenicima, a zajednički im je fenomen smanjena koncentracija željeza. Kada se otkrije manjak željeza, potrebno je utvrditi uzroke koji se kreću od nutritivnih i fizioloških do onih povezanih s kroničnim i malignim bolestima.
Uzroci manjka željeza u krvi
Nedovoljan unos željeza kao posljedica neuravnotežene prehrane i malnutricije svakako je najpoznatiji uzrok nedostatka željeza. Međutim, uzrok nedostatka željeza mogu biti i povećane potrebe, primjerice u razdoblju adolescencije, trudnoće i laktacije, uzrok može biti i krvarenje, ali i određena stanja koja smanjuju apsorpciju željeza poput poremećaja i bolesti u probavnom sustavu ili nedostatka vitamina C. Osim toga, zanimljiva je činjenica da i redoviti darivatelji krvi mogu biti u riziku od nedostatka tog mikronutrijenta.
Tijekom trudnoće, kada se volumen krvi povećava u svrhu prilagodbe promjenama u organizmu, potrebe za željezom se gotovo udvostručuju. Nedostatan unos željeza može rezultirati povećanim umorom, većom osjetljivošću na infekcije, a povećava i rizik od prijevremenog poroda. S obzirom na nerijetku pojavu anemije u trudnoći, trudnica treba kontrolirati razinu željeza u krvi te treba voditi računa o adekvatnom prehrambenom unosu. Naime, potrebe za željezom u trudnoći veće su za oko 10 mg u odnosu na potrebe žena iste dobi koje nisu trudne.
Djeca u dobi od 1 do 3 godine posebno su rizična skupina za taj oblik anemije, s obzirom da se u tom životnom razdoblju naglo povećavaju razina hemoglobina i ukupna zaliha željeza. S druge strane, namirnice koje djeca konzumiraju u toj dobi najčešće nisu iz skupine namirnica bogatih željezom. Posljedica nedostatnog unosa željeza može biti smanjenje produkcije crvenih krvnih zrnaca, te zastoj u kognitivnom razvoju.
Ubrzan razvoj, hormonalne promjene, malnutricija i početak menstruacije kod djevojaka, glavni su uzroci razvoja anemije kod adolescentica. Osim toga, loše planirana vegetarijanska prehrana te kalorijski restriktivne dijete s ciljem gubitka suvišnih kilograma, nepravilna prehrana, psihofizički napori te pojačani treninzi, također mogu utjecati na nedostatan unos željeza u toj osjetljivoj dobnoj skupini. Kod žena generativne dobi čest uzrok sideropenije je pojačano mjesečno krvarenje.
Kod osoba srednje i starije dobi, nedostatak željeza često je multifaktorski, odnosno javlja se uslijed više različitih uzroka. Malnutricija, odnosno neadekvatan prehrambeni status, jedan je od najčešćih uzroka pojave anemije uzrokovane nedostatkom željeza u toj populaciji. Osobe starije dobi često pate od različitih gastrointestinalnih problema poput kroničnog atrofičnog gastritisa, ezofagitisa, ulkusa želuca ili duodenuma, što može biti uzrok krvarenja u gornjem dijelu probavnog sustava, koje utječe na razvoj anemije. Nadalje, apsorpcija željeza u probavnom sustavu u starijoj dobi često je smanjena, što može biti uzrokovano korištenjem različitih lijekova poput inhibitora protonske pumpe koji se koriste za smanjenje lučenja želučane kiseline. Također, dugotrajno korištenje nesteroidnih antireumatika jedan je od najčešćih uzroka mikrokrvarenja, a poznato je da se ta skupina lijekova koristi za smanjenje vrlo širokog spektra bolova. Najpoznatiji predstavnik te skupine je zasigurno aspirin, koji osim što služi kao analgetik i antipiretik često se koristi i za prevenciju neželjenih kardiovaskularnih događaja koji su učestali u starijoj populaciji.
Nadalje, infekcije bakterijom Helicobacter pylori te pojave različitih kroničnih bolesti poput celijakije, upalnih bolesti crijeva i kroničnog gastritisa također mogu biti uzrok smanjenja apsorpcije željeza u probavnom sustavu. I pojava okultnog krvarenja u donjem dijelu probavnog sustava uzrokovanog pojavom prekanceroznih polipa ili karcinoma debelog crijeva može biti uzrok nedostatka željeza.
Kod većine osoba starije dobi kojima je dijagnosticirana anemija česta je pojava više spomenutih uzroka. S obzirom da su starije osobe često kronični bolesnici s različitim patološkim stanjima i često uzimaju cijeli niz različitih lijekova, vrlo je teško precizno odrediti pravi uzrok anemije. U dijagnostici anemije osoba starije dobi ključno je razmišljati izvan okvira pojedine bolesti, te razmotriti međusoban utjecaj svih komorbiditeta.
Kada je riječ o lijekovima, razvoj sideropenične anemije mogu potaknuti glukokortikoidi, salicilati, nesteroidni antireumatici, blokatori protonske pumpe, antikoagulansi (varfarin, heparin, DOAK) te antiagregacijska terapija.
Dugotrajna neliječena anemija povezuje se s duljim trajanjem hospitalizacije, slabijom pokretljivošću te općenito smanjenjem kvalitete života, koju karakteriziraju smanjena mišićna snaga, kognitivno propadanje, depresija i krhkost.
Kako se dijagnosticira sideropenična anemija?
Pri sumnji na anemiju prvi korak u postavljaju dijagnoze čini kompletna krvna slika (KKS) te morfološki razmaz periferne krvi. U slučaju da nalaz KKS pokazuje smanjenje broja i veličine eritrocita, snižen hemoglobin ili hematokrit, pristupa se drugim laboratorijskim pretragama koje mogu upućivati na anemiju uzrokovanu manjkom željeza. Uzrok anemije zbog manjka željeza valja dijagnosticirati kod muškaraca s Hb < 120 g/L i žena u menopauzi < 100 g/L, dok vrijednosti ispod navedenih obično upućuju na teže bolesti. Kod sumnje na sideropeničnu anemiju i snižene vrijednosti hemoglobina, važno je odrediti više laboratorijskih parametara u krvnoj slici: serumsko željezo (Fe), TIBC (eng. total iron binding capacity; ukupna sposobnost vezanja željeza u tijelu), UIBC (eng. unsaturated iron binding capacity; latentni kapacitet vezanja željeza), feritin (pokazatelj zaliha željeza u organizmu), vrijednost hemoglobina, MCV (eng. mean corpuscular volume; označava veličinu crvene krvne stanice) te MCH (eng. mean corpuscular hemoglobin; označava prosječan sadržaj hemoglobina). Jedino sintezom više spomenutih parametara možemo imati dobru sliku o količini i eventualnom manjku željeza u organizmu.
Anemija se razvija kroz tri stupnja progresije (Tablica 1). Prva je faza deplecije zaliha željeza u kojoj je vrijednost feritina snižena, a ostali parametri su još uvijek uredni. Sideropenija ili nedostatak željeza druga je faza u kojoj su uz feritin sniženi i ostali parametri ferograma. Krajnji stupanj je sideropenična anemija kada se bilježi niska vrijednost hemoglobina, snižen MCV i MCH (eritrocitni indeksi), sniženo je serumsko željezo, a povišen UIBC, te dolazi do razvoja kliničke slike anemije, odnosno anemijskog sindroma.
Anemija kronične bolesti je multifaktorske etiologije i često je udružena sa sideropenijom. Za dijagnozu anemije kronične bolesti potrebno je potvrditi dijagnozu kronične infekcije, upale ili maligniteta i izmjeriti parametre koji su u skladu s opisima u Tablici 1.
Tablica 1. – Parametri u diferencijalnoj dijagnozi pojedinih oblika anemije zbog manjka željeza
Laboratorijski nalaz | Deplecija zaliha željeza | Anemija zbog manjka željeza | Anemija kronične bolesti |
Eritrociti | normalan | snižen (mikrocitna) | snižen (normocitna) |
Hemoglobin | normalan | snižen | snižen |
Željezo | normalno ili na donjoj granici | sniženo | sniženo |
UIBC | normalan | povišen | normalan ili snižen |
TIBC | normalan | povišen | normalan ili snižen |
Feritin | snižen | snižen | normalan ili povišen |
Simptomi sideropenične anemije
Prvi vidljivi znakovi po kojima se može posumnjati na anemiju su umor, slabost, bljedilo kože i sluznica te nedostatak daha (zaduha), a posljedica su smanjene opskrbe tkiva kisikom. Uslijed razvijene sideropenične anemije javljaju se još i smanjena koncentracija, vrtoglavica, zujanje u ušima, glavobolja i razdražljivost. Anemiju često prati i smanjen imunitet te povećana osjetljivost na stres i infekcije. Ako manjak željeza u organizmu traje dulje vremensko razdoblje, organizam će pokrenuti kompenzacijske mehanizme u vidu pojačanog rada srca i pluća, što može uzrokovati neugodne palpitacije i tahikardiju. Pritom je bitno naglasiti da jačina simptoma ne prati nužno težinu anemije. Štoviše, neke osobe simptoma mogu postati svjesne tek retrogradno, po izliječenju.
Osim hematopoetskih stanica, na nedostatak željeza posebno su osjetljive i stanice sluznice, pa uslijed anemije može doći do promjena u usnoj šupljini i ždrijelu kao što su ulceracije i glositis. Nepoželjne promjene mogu se javiti i na noktima, kosi i koži, a moguća je i pojava sindroma nemirnih nogu.
Tablica 2. Referentne vrijednosti laboratorijskih parametara
Laboratorijski nalaz | Referentna vrijednost |
Eritrociti | Žene: 3,86-5,08 x 1.012/L Muškarci: 4,34-5,75 x 1.012/L |
Hemoglobin | Žene: 119-157 g/L Muškarci: 138-175 g/L |
MCV | 83,0 – 97,2 fL |
MCH | 27,4 – 33,9 pg |
Fe | Djeca: 9-21 µmol/L Žene: 8-30 µmol/L Muškarci: 10-35 µmol/L |
UIBC | 26-59 µmol/L |
TIBC | Žene: 45-75 µmol/L Muškarci: 49-72 µmol/L |
Feritin | Žene: 15-150 µg/L Muškarci: 20-400 µg/L |
O željezu pobliže
Željezo je esencijalni element u tragovima koji čini sastavni dio hemoglobina, proteina crvenih krvnih stanica koji ima zadaću prijenosa kisika od pluća do različitih tkiva. Obično se u tijelu nalazi 3-4 grama željeza, neophodnog za rast, razvoj, normalnu funkciju stanica te proizvodnju određenih hormona i vezivnog tkiva. Važan je mikronutrijent koji sudjeluje u očuvanju zdravlja mozga, mišićne funkcije, imunosnog sustava te podržava zdravu trudnoću.
Željezo se u hrani prirodno nalazi kao dvovalentni ili trovalentni kation, a vezan je u komplekse s organskim spojevima. Da bi se moglo iskoristiti u metabolizmu, željezo se na površini stanica crijeva pomoću željezo-reduktaze pretvara iz trovalentnog u dvovalentni oblik. Nakon ulaska u stanicu crijeva, željezo može biti pohranjeno u obliku feritina ili se može osloboditi na bazolateralnoj membrani i vezati na transferin.
Preopterećenje stanica i organizma željezom dovodi do toksičnosti i stanične smrti zbog stvaranja slobodnih radikala i peroksidacije lipida, pa je od velike važnosti pravilno dozirati i nadzirati nadomjesnu terapiju željezom.
Potrebe za željezom
Prehrana prosječne osobe iz našeg civilizacijskog kruga dnevno sadrži 10-20 mg željeza, a iz hrane se u probavnom sustavu svakodnevno apsorbira približno 1-2 mg željeza. Glavnina apsorpcije željeza pritom se zbiva u duodenumu, početnom dijelu tankog crijeva. Najveći dio željeza (75%) iskorištava se u eritropoezi, 10–20% željeza pohranjuje se u obliku feritina kao zaliha u jetri i srcu, a 5-15% u makrofagima i retikuloendotelnom sustavu. Na transferin se vežu 4 mg željeza, a deskvamacijom stanica mukoze, menstruacijom, gubi se 1-2 mg željeza.
Izvori u hrani
Kada govorimo o prehrambenim izvorima željeza, taj mikronutrijent prirodno je prisutan u mnogim namirnicama, njime se obogaćuju i određeni prehrambeni proizvodi poput sokova i žitarica za doručak, a dostupan je i u obliku dodataka prehrani. Željezo je široko rasprostranjeno u namirnicama, pa je potrebne svakodnevne količine moguće osigurati pravilnom prehranom. Najbolji prirodni izvori željeza u hrani su iznutrice, crveno meso, jaja, lisnato povrće, mahunarke, riba i školjke.
Oblici prehrambenih izvora željeza
Razlikujemo dva oblika prehrambenih izvora željeza: izvori hem-željeza i ne-hem željeza.
Izvori hem-željeza – Zanimljivo je da riječ hem kojom opisujemo oblike željeza, dolazi iz grčkog jezika, a u prijevodu znači krv. Najbolji izvori hem-željeza su crveno meso, riba, školjke, jaja i meso peradi. Hem-željezo predstavlja organski oblik željeza visoke bioraspoloživosti u organizmu. U odnosu na ne–hem željezo, apsorpcija hem-željeza je učinkovitija, iznosi od 15-45%, te na nju ne utječu prehrambeni čimbenici i želučana kiselina.
Izvori ne-hem željeza – Ne-hem željezo, anorganski oblik željeza, u najvećoj količini možemo pronaći u žitaricama i povrću. Taj oblik željeza se slabije apsorbira (1-15%) te ima i slabiju bioraspoloživost. Na apsorpciju ne–hem željeza utječe želučana kiselina, a dodatno je inhibirana fitatima, spojevima koje nalazimo u žitaricama i povrću, te polifenolima iz čaja. Međutim, apsorpcija ne–hem željeza može se poboljšati ako se prehrana obogati izvorom vitamina C.
Suplementacija i obogaćivanje hrane željezom temeljne su strategije u borbi protiv anemije uslijed nedostatka željeza. Iako se obogaćivanje hrane može činiti jednostavnom i jeftinom metodom, dodavanje željeza hrani prilično je problematično. Topljivi, bioraspoloživi oblici željeza mogu ulaziti u interakcije s hranom i uzrokovati neželjene organoleptičke promjene. Netopljivi oblici željeza manje reagiraju s matriksom hrane, ali im je bioiskoristivost znatno slabija u usporedbi s topljivim solima željeza. Željezo sulfat se apsorbira vrlo učinkovito, međutim dodatak željezovog sulfata hrani može uzrokovati užeglost, neprivlačnu boju i promjene okusa hrane. Također, nepotpuno apsorbirano željezo sulfat u debelom crijevu može utjecati na nepoželjne promjene sastava mikrobiote i oksidativni stres.
Principi nadoknade željeza
Pri liječenju sideropenične anemije mogu se koristiti oralni i parenteralni pripravci željeza, a u rijetkim slučajevima i transfuzija.
Peroralna terapija – Najjednostavniji način nadoknade željeza je putem peroralnih pripravaka (lijekova ili dodataka prehrani) koji mogu biti u obliku tableta, tekućih oblika ili ampula. Lijekovi na bazi željeza za peroralnu primjenu najčešće su dostupni u sljedećim kemijskim oblicima: željezov(II)sulfat, željezov(II)fumarat i željezov(III)hidroksipolimaltozat, i to najčešće u dozama od 50-100 mg. S obzirom na oblik u kojem se željezo nalazi, možemo ih podijeliti na one s ionskim željezom i one s organskim kompleksima željeza. Za ionske pripravke željeza bitno je da se uzimaju na prazan želudac radi bolje apsorpcije. Ne preporučuje ih se uzimati u kombinaciji s biljnom hranom, čajem ili kavom zbog stvaranja kompleksa koji ometaju apsopciju. Antacidi i inhibitori protonske pumpe također otežavaju apsorpciju željeza, a poželjno je i odvojiti primjenu kalcija i željeza zbog potencijalnog antagonizma. S druge strane, vitamin C pogoduje apsorpciji. Pripravci s organskim kompleksima željeza imaju bolju apsorpciju i manje gastrointestinalnih nuspojava u odnosu na ionsko željezo.
Peroralna doza željeza koja sadrži više od 45 mg često izaziva nuspojave. Najčešće nuspojave peroralnih preparata željeza su gastrointestinalne naravi poput mučnine, žgaravice, zatvora, metalnog okusa u ustima. Može se javiti i nelagoda u epigastriju, grčevita bol u abdomenu, proljev, tamno ili crno obojena stolica. Te nuspojave javljaju se kod 30-50% osoba liječenih visokim dozama željeza, a u tim situacijama može pomoći privremeno smanjenje doze ili promjena preparata željeza.
Parenteralna terapija – Intravenska nadoknada željeza primjenjuje se kada je nadoknada peroralnim putem neučinkovita ili se ne podnosi. Moguća je pojava ozbiljnih nuspojava zbog čega pacijente koji parenteralno primaju željezo treba strogo nadzirati, te se primjenjuje u okruženju u kojem se imunoalergijski događaji mogu odgovarajuće i brzo liječiti. Brzina oporavka usporediva je s peroralnom terapijom, a iznosi oko 3 do 4 tjedna. Lijekovi za intravensku primjenu željeza sadrže željezo u sljedećim kemijskim oblicima: željezova karboksimaltoza, željezova(III)derizomaltoza, željezo III-sorbitol glukonska kiselina, željezo III-oksid saharat.
Transfuzija – Stanja koja ne dozvoljavaju toliko dug oporavak, indikacija su za primjenu transfuzije. Provodi se u dozi koja je dostatna da pacijent izdrži do početka djelovanja terapije nadoknade željeza.
Lijekovi na bazi željeza
Dvovalentne soli željeza poput željezova sulfata, željezova glukonata ili željezova fumarata, često se koriste u kliničkoj praksi. Problem koji može izazvati primjena visokih doza anorganskih soli željeza je oksidativni stres uzrokovan brzim priljevom željeza u plazmu. Takav brzi priljev premašuje kapacitet vezanja transferina, pa se povećava koncentracija željeza koje nije vezano za transferin. U kliničkim studijama pokazano je da visoke doze oralno primijenjenog željeza uzrokuju povećanje koncentracije željeza koje nije vezano za transferin, čak i kad je saturacija transferina daleko od visoke, što upućuje na značaj brzine priljeva željeza.
Novi oblici željeza razvijaju se u svrhu bolje podnošljivosti i raspoloživosti. Oblik željezova sulfata s postupnim otpuštanjem primjer je takve poboljšane formulacije s polimernim matriksom koji postupno oslobađa dvovalentne ione željeza. Manje nuspojava zabilježeno je i kod primjene kelata željeza i drugih oblika koji se češće koriste u dodacima prehrani.
Dodaci prehrani sa željezom
Idealan dodatak prehrani sa željezom svakako bi trebao sadržavati oblik željeza koji se dobro apsorbira i koji ne uzrokuje neželjene nuspojave. U Tablici 3. prikazani su najčešći kemijski oblici željeza koji se nalaze u dodacima prehrani. Dodatno se tehnološkim operacijama određeni kemijski oblici željeza mogu prilagoditi kako bi bili bolje iskoristivi i podnošljivi.
Primjeri takvih postupaka su mikrokapsuliranje, vezanje u liposome, fermentacija Koji plijesni u mediju bogatom željezom, uklapanje u fosfolipidni dvosloj i vezanje u specijalni sukrosomalni matriks te kombinacija soli željeza s hemoglobinom.
Tablica 3. Najčešći kemijski oblici željeza u dodacima prehrani i hrani obogaćenoj željezom
željezov karbonat željezov citrat željezov amonijev citrat željezov glukonat željezov fumarat željezo natrij difosfat željezov laktat željezov sulfat željezov difosfat (željezov pirofosfat) željezov saharat elementarno željezo (reducirano karbonilom, vodikom i elektrolitički) željezov bisglicinat željezov L-pidolat željezov fosfat željezo (II) taurat |
Željezov bisglicinat
Pripravci s organskim kompleksima željeza kao što je željezo-bisglicinat (kelati željeza) imaju bolju apsorpciju i znatno manje gastrointestinalnih nuspojava u odnosu na ionsko željezo. Zbog olakšane apsorpcije potrebne su i niže doze prilikom suplementacije. Kemijski gledano, kelati su kombinacija iona metala s kemijskim spojem s kojim formiraju heterocikličke prstenove. Aminokiseline su učinkoviti vezači metala, pa su stoga odabrani kao optimalni ligandi za kelate minerala, zbog čega se dugi niz godina promoviraju kao oblici s optimalnom apsorpcijom. Bisglicinati su neutralne komponente kod kojih je pozitivni naboj metala neutraliziran s dva negativna naboja glicinata.
Mikrokapsulirani liposomalni oblici soli željeza
Liposomalni željezo pirofosfat pokazuje veću bioraspoloživost od željezo pirofosfata i željezo sulfata, te ima bolju apsorpciju nego željezo fumarat. Ujedno ima jednaku bioraspoloživost kao željezo glukonat, uz manje nepoželjnih organoleptičkih promjena. Može se pomiješati s hranom ili tekućinom bez utjecaja na stabilnost ili apsorpciju, a postoji i u direkt-oblicima praktičnim za primjenu.
Kombinacija hem- i ne-hem željeza
Formulacija koja kombinira ne-hem željezo (željezo(II)-sulfat) i hemoglobinski oblik željeza omogućuje povećanje apsorpcije željeza za 40%, stoga je za poboljšanu apsorpciju potrebna manja doza. Budući da se hemoglobinsko željezo apsorbira kao kompleks tako da u crijevu nema slobodnih iona željeza, osigurana je dobra podnošljivost bez tipičnih nuspojava uzimanja željeza u obliku dodatka prehrani.
Koji željezo
Željezo iz kvasaca i plijesni odlično se apsorbira, međutim, male koncentracije željeza često limitiraju učinkovitost i primjenu. Stoga je ideja tehnološkog procesa koji bi osigurao prirodnu fermentaciju kao osnovu proizvodnje plijesni s visokim udjelom željeza naišla na plodno tlo. Prirodnim postupkom u kojem Koji plijesan (Aspergillus oryzae) tijekom fermentacije u mediju bogatom željezom apsorbira i pohranjuje minerale željeza, dobiva se visoko bioraspoloživo željezo s produljenim otpuštanjem koje nema neželjene gastrointestinalne nuspojave.
Proces fermentacije započinje uzgojem spora kulture Koji (Aspergillus oryzae) na kuhanoj riži. Spore se zatim sakupljaju i nacjepljuju u medij za fermentaciju koje je obogaćeno željezom. Koji kultura prirodno preuzima željezo te ga pohranjuje u svojim vakuolama. Na kraju procesa fermentacije, Koji kultura je obogaćena željezom te se zagrijava kako bi se deaktivirala biomasa i kako bi nastalo Koji željezo u prahu.
Sukrosomialno® željezo
Sukrosomialno® željezo (engl. Sucrosomial® Iron) je inovativna oralna formulacija željeza u kojoj je željezo pirofosfat uklopljeno u fosfolipidni dvosloj od suncokretovog lecitina, uz dodatak sukrestera. Sukrester je surfaktant dobiven esterifikacijom masnih kiselina sa saharozom. Sukrester pospješuje apsorpciju tog oblika željeza kroz crijevni epitel, jer olakšava prijenos preko paracelularnih i transcelularnih puteva, zaobilazeći konvencionalni put apsorpcije željeza koji zahtijeva specifične nosače. Temeljna razlika je što se sukrosomijalno željezo apsorbira u limfni sustav, za razliku konvencionalne apsorpcije u krvotok. Podnošljivost tog oblika znatno je bolja te se ne bilježe nuspojave u probavnom sustavu.
Laktoferin
Laktoferin je zanimljiva „multitasking“ molekula koja je prirodno prisutna u kolostrumu te zrelom majčinom mlijeku, ali i nekim drugim tjelesnim tekućinama, poput suza, sline, probavnih sokova te urina i krvi. Posebno je važan za stvaranje snažnog imuniteta u prvim danima života, ali i tijekom cijelog životnog vijeka ako se uzima kao dodatak prehrani. Ta kompleksna te pomalo zanemarena molekula, pripada skupini transferina, proteina koji imaju važnu ulogu u prijenosu željeza u našem tijelu.
Uslijed bolje učinkovitosti i znatno bolje podnošljivosti, laktoferin se nameće kao vrlo atraktivna zamjena za standardnu terapiju željezom osobito kod osjetljive populacije trudnica. Osim kod trudnica, laktoferin se može koristiti i u drugim populacijskim skupinama, posebice kod anemičnih žena reproduktivne dobi s obilnim menstruacijskim krvarenjima i miomima. Nadalje, zbog prebiotičkog djelovanja korišten je i kod divertikuloze, uz eradikacijsku terapiju Helicobacter pylori te kod sindroma iritabilnog crijeva (IBS) i vaginoza.
Druga strana željeza (o kojoj se rijetko govori)
Činjenica je da je željezo esencijalni mikronutrijent za gotovo sve žive organizme. S druge strane, njegova reaktivnost čini ga potencijalno štetnom pro-aging molekulom. Željezo se nakuplja u organizmu tijekom starenja i povezuje se s mnogim bolestima povezanim sa starenjem. Na eksperimentalnim modelima pokazano je kako je to nakupljanje željeza povezano sa skraćenjem životnog vijeka.
Jedna od najuzbudljivijih teorija starenja je ona o nakupljanju „staničnog smeća“ uslijed slabljenja mehanizama autofagije. Za to je uvelike odgovoran lipofuscin, tvar koju je relativno teško ukloniti, a za čije je stvaranje bitno upravo željezo. Ono reagira s višestruko nezasićenim masnim kiselinama i drugim molekulama te tako nastaje lipofuscin, a manja raspoloživost željeza znači i manje lipofuscina.
I teorija oksidativnog stresa u podlozi starenja, povezana je sa željezom. Razne farmakološke strategije koje nastoje produžiti životni vijek usmjerene su između ostalog i na utjecaj na apsorpciju, ekskreciju i metabolizam željeza. Nije naodmet prisjetiti se i jedne od hipoteza koje objašnjavaju dulji životni vijek žena u odnosu na muškarce, a to je niža prosječna razina željeza u krvi tijekom života.
Stoga je racionalna i dobro nadzirana terapija te posezanje za preparatima željeza na mudar način, važna strategija održavanja koncentracije željeza i zaliha željeza optimalnim – ni previše niskim, a niti previše visokim. Možda bi nam se takav princip mogao povoljno odraziti i na životni vijek.
Literatura:
Gómez-Ramírez S, Brilli E, Tarantino G, Muñoz M. Sucrosomial® Iron: A New Generation Iron for Improving Oral Supplementation. Pharmaceuticals (Basel). 2018;11(4):97.
Lopez A, Cacoub P, Macdougall IC, Peyrin-Biroulet L. Iron deficiency anaemia. Lancet. 2016;387(10021):907-16.
Mangan D. Iron: an underrated factor in aging. Aging (Albany NY). 2021;13(19):23407-23415.
Piskin E, Cianciosi D, Gulec S, Tomas M, Capanoglu E. Iron Absorption: Factors, Limitations, and Improvement Methods. ACS Omega. 2022 Jun 10;7(24):20441-20456.
Radman I, Vodanović M, Mandac-Rogulj I, Roganović J, Petranović D, Valković T, Ostojić Kolonić S, Pejša V, Kušec R, Aurer I. Smjernice Hrvatskog društva za hematologiju HLZ-a i KROHEM-a za zbrinjavanje anemije uzrokovane manjkom željeza // Liječnički vjesnik, 141 (2019), 1-2; 1-13