Riječ stres često susrećemo i u svakodnevnoj komunikaciji. To je sklop emocionalnih, tjelesnih i bihevioralnih reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo uznemirujućim, odnosno to je reakcija na uzročnika stresa i zahtjeve koje ne možemo ispuniti. Može se podijeliti na akutni i kronični. U akutnom stresu, stresni se odgovor organizma aktivira unutar kratkog vremena kao reakcija na privremeni, odnosno kratkotrajni stresor. Kod iznimno jakih stresora akutni stres može imati dugotrajne posljedice na organizam. Kod kroničnog stresa pojačana je dugotrajna i neprekidna aktivacija stresnog obrambenog sustava, što dovodi do simptoma kao što su: kronični umor, napetost mišića, glavobolje, gastrointestinalne i kardiovaskularne poteškoće, osipi, tegobe s pamćenjem, spavanjem, promjene apetita i tjelesne težine.
Anksioznost ili tjeskoba može se opisati kao osjećaj opće napetosti, zabrinutosti, stresa, panike ili straha, a javlja se kada je osoba izložena nekoj stvarnoj ili imaginarnoj situaciji koja je ugrožava. Očituje se fizičkim i psihičkim simptomima koje osoba doživljava kao izrazito neugodne.
Anksioznost je sastavni dio života, a poremećaj postaje kada je neprestano prisutna u životu pojedinca te kada se javlja u neuobičajenim situacijama (npr. u sredstvima javnog prijevoza, u liftu ili prilikom društvenih interakcija). Anksioznost tada značajno ograničava osobu u svakodnevnom funkcioniranju, čime umanjuje kvalitetu života.
Smatra se da do 10% opće populacije pati od nekog oblika anksioznog poremećaja koji se često manifestira u kombinaciji s drugim poremećajima, posebice depresijom, a prikazuje se u obliku različitih tjelesnih simptoma.
Liječenje anksioznog poremećaja uključuje lijekove (medikamentozno liječenje), psihoterapijsko liječenje i druge nemedikamentozne postupke. Najčešće se radi o kombiniranom liječenju, a odabir terapije za svaku je osobu individualan.
Liječenje lijekovima
Anksioznost možemo liječiti anksioliticima u koje spadaju benzodiazepini (diazepam, oksazepam, bromazepam, alprazolam, lorazepam) i buspiron.
Benzodiazepini djeluju anksiolitički, antikonvulzivno, miorelaksirajuće i sedativno. U pravilu se dobro podnose, sigurni su i netoksični lijekovi, zbog čega imaju šire indikacijsko područje. Glavna im je prednost brzi početak djelovanja koje se uočava već nakon prvog uzimanja lijeka. Nedostatak liječenja anksioznosti tom skupinom lijekova je razvoj tolerancije. Naime, tijekom njihove upotrebe potrebna je sve veća doza da bi se održao isti učinak. Ako se benzodiazepini koriste duže od 4-6 tjedana, kod otprilike 40% pacijenata javiti će se ovisnost. Primjena benzodiazepina u liječenju anksioznih poremećaja treba biti racionalna – u tretmanu akutnog pogoršanja simptoma u što manjoj dozi i u što kraćem vremenu.
U liječenju anksioznosti koriste se i antidepresivi koje dijelimo u nekoliko skupina. Danas su temeljna terapija u dugotrajnom liječenju anksioznih poremećaja selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (fluvoksamin, fluoksetin, sertralin, paroksetin, citalopram i escitalopram). Sigurni su, učinkoviti, dobro se podnose, ne izazivaju ovisnost, nemaju značajniji utjecaj na druge organske sustave, te predstavljaju terapiju prvog izbora kod većine anksioznih poremećaja. Predviđeni su za dugotrajnije liječenje, a većina pacijenata remisiju postiže nakon 8 tjedana.
Od drugih antidepresiva u liječenju anksioznih poremećaja koriste se mirtazapin i venlafaksin. U početku liječenja mogu izazvati prolazno pogoršanje anksioznih simptoma.
Psihoterapijsko liječenje anksioznosti
U liječenju anksioznosti najučinkovitijim se pokazao kombinirani farmakoterapijski i psihoterapijski pristup uz druge nemedikamentozne metode liječenja. U liječenju se primjenjuje kognitivno-bihevioralna terapija, razvijena iz znanstveno osnovane teorije prema kojoj ljudi u teškim ili bolnim situacijama mogu razviti smetnje u mišljenju, odnosno distorziju mišljenja zbog koje nisu u stanju racionalno prihvatiti stvarnost i prilagoditi svoje ponašanje i tako prebroditi životne nedaće. Cilj terapije je promijeniti način razmišljanja i upustiti se u konkretno rješavanje problema čime se čuva mentalno zdravlje, a osoba postaje sretnija, zadovoljnija i produktivnija.
U liječenju se koristi i individualna psihoterapija. Suportivna psihoterapija koristi se kod blagih anksioznih poremećaja, u akutnim emocionalnim krizama, ali i kod kroničnih anksioznih stanja kada drugim oblicima liječenja nisu postignuti značajniji rezultati.
Grupna psihoterapija zauzima važno mjesto u tretmanu anksioznih poremećaja, a namijenjena je osobama s niskim samopoštovanjem, komunikacijskim problemima, poteškoćama u kontroli emocionalnih reakcija te poteškoćama u socijalnim odnosima.
Autogeni trening predstavlja sustav vježbi koje se provode u svrhu tjelesne i psihičke relaksacije. Tjelesnim vježbama postiže se kontrola autonomnog živčanog sustava koji je kod anksioznih osoba naglašeno aktivan. Također, u tretmanu anksioznih poremećaja primjenjuje se tehnika vizualizacije ugodne situacije.
Pomoć u ljekarni
Psihičke posljedice djelovanja anksioznosti i stresa na organizam mogu biti razne. Osobe koje odluče potražiti pomoć često se prvo obrate ljekarnicima koji učinkovitom komunikacijom mogu procijeniti je li samoliječenje za njih sigurno, te savjetovati uzimanje bezreceptnih lijekova ili dodataka prehrani.
Danas se koristi velik broj biljnih preparata koji povoljno djeluju na stres te pokazuju anksiolitičko, sedativno, hipnotičko i antidepresivno djelovanje. Osim toga, koriste se i biljne vrste adaptogenog djelovanja.
Valeriana officinalis L., Valerianaceae – odoljen
Odoljen je trajna biljka rasprostranjena u Europi, Aziji i dijelovima Sjeverne Amerike. U Hrvatskoj raste od nizinskog do planinskog pojasa, najčešće na sjenovitim i vlažnim mjestima. U ljekovite svrhe upotrebljava se podanak. On je tamnosmeđe boje, intenzivnog, pomalo neugodnog mirisa koji potječe od izovalerijanske kiseline.
Suhi ili tekući ekstrakti odoljena mogu se upotrebljavati za ublažavanje blage živčane napetosti i poremećaja spavanja. Koristi se i kao čaj koji se pije više puta na dan ili kao tinktura. Pripravke odoljenovog korijena treba koristiti samo kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina. Ako se simptomi pogoršavaju ili traju duže od 2 tjedna, potrebno je prekinuti samoliječenje i obratiti se liječniku. Odoljen može utjecati na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima. Pri primjeni se mogu pojaviti i poremećaji probavnog sustava (npr. mučnina, grčevi u trbuhu).
Način djelovanja spojeva odoljena povezan je s inhibicijom GABA transaminaze, interakcijom s GABA receptorom i intervencijom u preuzimanju i unosu GABA u sinaptosomima. Uočeno je da ekstrakt odoljena može potisnuti reakcije fizičkog i psihičkog stresa kontroliranjem varijacija u prometu neurotransmitera serotonina i norepinefrina u hipokampusu i amigdali.
Passiflora incarnata L., Passifloraceae – pasiflora
Pasiflora se tradicionalno koristi kao sedativ i anksiolitik. Njene bioaktivne sastavnice su flavonoidi, među kojima se ističe viteksin prema kojem se i izražava udio ukupnih flavonoida u ekstraktu. On djeluje na GABA receptore u mozgu, čime potiče sedaciju.
Najčešće se u biljnim pripravcima pasiflora kombinira s odoljenom i matičnjakom. Obično se uzima u dozi od 90 mg/dan, a primjena se ne preporučuje dulje od 2 mjeseca. Preporučuje se za olakšanje blagih simptoma povezanih sa stresom, koji se mogu očitovati kao psihička napetost te kao pomoć kod blažih poteškoća pri usnivanju, odraslim osobama i djeci starijoj od 12 godina.
Pasiflora je sigurna za upotrebu, ne izaziva ovisnost niti toleranciju, a korisna je i prilikom odvikavanja od benzodiazepina. Sigurnost primjene u trudnoći i za vrijeme dojenja nedovoljno je istražena, pa se tada ne preporuča. Od nuspojava se mogu javiti vrtoglavica, konfuzija, teškoće u koordinaciji, mučnina, povraćanje te povišena srčana frekvencija.
Crocus sativus L., Iridaceae – šafran
Rod Crocus obuhvaća oko 100 različitih vrsta, rasprostranjenih od zapadne Europe i sjeverne Afrike do zapadne Kine. Kao djelatne tvari koriste se tučci i latice. Glavni bioaktivni spojevi su safranal koji je dio eteričnog ulja biljke i nehlapljivi krocin i pikrokrocin, koji su također odgovorni za njegovu aromu i gorak okus.
U liječenju blage do umjerene depresije koriste se ekstrakt tučka i latica šafrana. Šafran se može uzimati samostalno za poboljšanje raspoloženja kod prolaznih poremećaja poput predmenstrualnog sindroma, anksioznosti te blažih i umjereno teških oblika depresije. Poboljšava raspoloženje tako što inhibira ponovnu pohranu serotonina, dopamina i noradrenalina. Učinkovita i sigurna dnevna doza ekstrakta šafranovih tučaka iznosi 30 mg tijekom 6-12 tjedana, a prvi se rezultati vide već nakon tjedan dana. Bioaktivni spojevi šafrana pokazuju i antioksidativno djelovanje te imaju važnu ulogu u zaštiti od slobodnih radikala.
U nedostatku dokaza ne preporučuje se trudnicama, dojiljama, djeci ni adolescentima do 18 godina. Dnevna konzumacija do 1,5 g nije štetna, no doze šafrana veće od 5 g/dan su toksične, a od 20 g smrtonosne. Najčešći štetni učinci koji se spominju su glavobolja, mučnina, vrtoglavica, suzbijanje apetita i žutilo kože.
Melissa officinalis L., Lamiaceae – matičnjak
Matičnjak je trajna zeljasta biljka rasprostranjena u Europi, na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. Na hrvatskom tržištu može se naći kao tradicionalni biljni lijek i kao dodatak prehrani u obliku čajnih mješavina, tekućih ekstrakata, oralnih oblika koji sadrže suhi ekstrakt, te kao dodatak sirupima protiv kašlja i pripravcima koji reguliraju probavu.
Matičnjak poboljšava kognitivne sposobnosti i raspoloženje, smanjuje stres i ima anksiolitički učinak. Može se koristiti kod odraslih i djece starije od 12 godina, dok se upotreba u trudnoći i laktaciji zbog nedovoljno dokaza ne preporučuje.
Matičnjak sadrži flavonoide koji mogu inhibirati monoaminooksidazu A i tako dovesti do antidepresivnog učinka. In vitro istraživanja na uzorcima mozga štakora pokazala su da matičnjak povećava koncentracije GABA-e, inhibirajući enzim GABA transaminazu, čime dovodi do anksiolitičkog učinka.
Humulus lupulus L., Cannabaceae – hmelj
Ženski cvjetovi hmelja od davnina se koriste u tradicionalnoj medicini. Danas se pripravci hmelja koriste za ublažavanje blagih simptoma psihičkog stresa i kod nesanice. Jedna od bioaktivnih tvari koje se nalaze u njegovim cvjetovima je ksantohumol koji se veže na GABA A receptore i ometa lateralnu pokretljivost neurona, te na taj način dovodi do sedativnog učinka.
Pripravci hmelja smiju se primjenjivati samo kod odraslih osoba i adolescenata starijih od 12 godina, a upotreba kod djece, trudnica i dojilja ne preporuča se zbog nedovoljno informacija o sigurnosti uporabe.
Rhodiola rosea L., Crassulaceae – ružičasti žednjak
Ružičasti žednjak je višegodišnja biljka sporog rasta, koja samoniklo raste u planinskim područjima sjeverne hemisfere, i to na 2.000-2.600 metara nadmorske visine. U ljekovite svrhe koristi se podanak s korijenjem koji djeluje kao tonik i adaptogen.
Rodiola povoljno djeluje kod umora i stresa. Neke studije pokazale su povoljan učinak kod liječenja depresije i anksioznog poremećaja. Od nuspojava se mogu javiti vrtoglavica i suha usta.
Panax ginseng, Araliaceae – ginseng
Ginseng je rijetka samonikla biljka brdskih šuma istočne Azije, a pripravci se rade iz kultiviranih vrsta koje se uzgajaju u mnogim zemljama. Adaptogena svojstva ekstrakta ginsenga potječu od ginsenozida. Ekstrakti iz biljke stimulativno djeluju na središnji živčani sustav, povećavaju kognitivne funkcije i funkcije pamćenja, poboljšavaju san i umanjuju umor. Ginseng je indiciran za sezonski umor, poticanje radne sposobnosti kod povećanih intelektualnih i fizičkih napora te kod oporavka od bolesti.
Preparati od korijena ginsenga smiju koristiti samo odrasle osobe, i to najduže tri mjeseca, a ako simptomi traju dulje od 2 tjedna ili se pogoršaju tijekom primjene, potrebno je konzultirati liječnika. Istovremeno uzimanje s ljekovitim tvarima i napitcima koje sadrže kofein se ne preporučuje, kao niti primjena s litijem i antidepresivima. Potreban je oprez uz varfarin, imunosupresive i antidijabetike. Dva tjedna prije operativnog ili dentalnog zahvata potrebno je prekinuti uzimanja ginsenga. Trudnice i dojilje trebaju ga izbjegavati.
Podaci studija sugeriraju da je unos ekstrakta ginsenga povezan i s anaboličkim djelovanjem i povećanom snagom mišića, poboljšanim profilom lipida u plazmi i razinom glukoze u krvi, te da nije povezan s ozbiljnim nuspojavama. Zabilježene nuspojave blagog su i prolaznog karaktera, a javljaju se nakon konzumacije visokih doza (više od 2 g/dan mljevenog korijena). Na hrvatskom tržištu sibirski ginseng dostupan je kao dodatak prehrani u obliku praha korijena biljke i kao njegov ekstrakt.
Withania somnifera L. Dunal, Solanaceae – ašvaganda
Ašvaganda ili indijski ginseng je biljka čiji korijen u tradicionalnoj indijskoj medicini ima dugu povijest upotrebe kao adaptogen. Među glavnim sastavnicama ističu se triterpenoidi, poznati i kao vitanolidi.
Ašvaganda ima protuupalna, neuroprotektivna, adaptogena i anksiolitička svojstva, poboljšava san i pamćenje. No, kontraindicirana je kod trudnica i dojilja, a oprez je potreban uz istovremenu primjenu barbiturata, benzodiazepina i antikonvulziva, kod bolesti štitnjače, dijabetesa i tumora prostate osjetljivog na hormone. Iako postoje studije koje upućuju na pozitivne učinke na zdravlje djece, preporučuje se samo u slučaju kada koristi nadilaze potencijalne rizike.
Aromaterapija u liječenju stresa i anksioznosti
Eterična ulja se često koriste u liječenju stresa i anksioznosti. Najčešće se koriste eterično ulje prave lavande, slatke naranče, gorke naranče, bergamot i eterično ulje mandarine.
Eterično ulje prave lavande bogato je linalolom, esterima i kumarinima. Kumarini su bitni za smirujući učinak lavande. Pripravci iz cvjetnih vrhova prave lavande koriste se kao blagi sedativi i hipnotici kod nervoze, nesanice, stresa, poremećaja raspoloženja i tjeskobe, i to u obliku inhalacije ili aromamasaže. Eterično ulje lavande dostupno je čisto ili u kombinaciji s drugim uljima.
Eterično ulje gorke naranče može se koristiti oralno i dermalno, uz oprez zbog fototoksičnosti. Smanjuje simptome anksioznosti, depresije, poboljšava raspoloženje i produžuje vrijeme spavanja kod nesanice.
Eterično ulje usplođa slatke naranče može se koristiti oralno, dermalno i inhalacijski, a indicirano je kod nervoze i stresa. Ulje nije fototoksično.
Eterično ulje usplođa bergamota naziva se kao i biljka bergamot. Može se koristiti oralno, dermalno i inhalacijski. Koristi se kod stresa, nervoze i nesanice. Izrazito je fototoksično, pa se ne smije primjenjivati 24 sata prije izlaganja UV zrakama.
Pod eteričnim uljem mandarine većina aromaterapeuta podrazumijeva ulje iz njenog usplođa. Može se koristiti oralno i dermalno, a indicirano je kod stresa, uznemirenosti, nesanice i depresije. Eterično ulje mandarine nije fototoksično i sigurno je za primjenu i kod djece.
Magnezij i vitamini B skupine
Magnezij ima relaksirajući učinak, ključan je za pravilan rad živčanog sustava i mišića. Naziva se antistresnim mineralom, budući da stresne situacije povećavaju potrebu za njim. Ublažava razdražljivost i opušta mišiće. Nedostatak magnezija u organizmu može uzrokovati poremećaj sna, zatvor, grčeve, anksioznost i nervozu.
Vitamini B6, B12 i folna kiselina svojom ulogom kofaktora u katalitičkim reakcijama potrebnim za sintezu neurotransmitora i u procesima mijelinizacije, pridonose optimalnom funkcioniranju središnjeg živčanog sustava.
Zaključak
Pažljivo birana kombinacija biljnih ekstrakata, obogaćena određenim mineralima i vitaminima, može pružiti neophodnu potporu psihičkom zdravlju te pomoći u ublažavanju simptoma stresa i nesanice.
Za razliku od sintetskih preparata za smirenje koji izazivaju omamljenost, biljni preparati ne uzrokuju ovisnost pri dugotrajnoj primjeni i uvode u san koji se ne razlikuje od prirodnog. Osim toga, prekid korištenja biljnih preparata za smirenje i spavanje ne uzrokuje apstinencijski sindrom – sindrom ustezanja.
Literatura:
Pollak L. Dodaci prehrani. U: Priručnik za samoliječenje. Zagreb: Hrvatska udruga proizvođača bezreceptnih proizvoda; 2017.
Marković S. Fitoaromaterapija – monografije esencijalnih ulja i ljekovitih biljaka temelji fitoaromaterapije. Zagreb: Centar Cedrus; 2005.
Orhan IE. A review focused on molecular mechanisms of anxiolytic effect of Valerina officinalis L. in connection with its phytochemistry through in vitro/in vivo studies. Curr Pharm Des 2021;27(28):3084-3090
Committee on Herbal Medicinal Products. Assessment report on Valeriana officinalis L., radix and Valeriana officinalis L., aetheroleum. European Medicines Agency 2016.
Kennedy DO, Scholey AB, Tildesley NT, Perry EK, Wesnes KA. Modulation of mood and cognitive performance following acute administration of Melissa officinalis (lemon balm). Pharmacol Biochem Behav 2002;72(4):953-964.
Demirci K, Akgonul M, Demirdas A, Akpinar A. Does Melissa officinalis cause withdrawal or dependence? Med Arch 2015; 69(1): 60-61.
Committee on Herbal Medicinal Products. Community herbal monograph on Humulus lupulus L., flos. Europan Medicines Agency 2016.
Marchev AS, Dinkova-Kostova AT, György Z, Mirmazloum I, Aneva IY, Georgiev MI. Rhodiola rosea L. from golden root to green cell factories. Phytochem Rev 2016;15(4):515-536.
Committee on Herbal Medicinal Products. Community herbal monograph on Ginseng radix, L. Europan Medicines Agency 2017
Salve J, Pate S, Debnath K, Langade D. Adaptogenic and anxiolytic effects of ashwagandha root extract in healthy adults: A double-blind, randomized, placebo controlled clinical study. Cureus 2019;11(12):e6466.