Vitamini, minerali, probiotici, masne kiseline i različiti biološki aktivni pripravci široko se primjenjuju upravo s ciljem prevencije infekcija ili ublažavanja njihova tijeka, često pod zajedničkim i pojednostavljenim nazivom „jačanje imuniteta“; autorica članka: Ana Močić, mag.pharm., univ.spec.kliničke farmacije; inPharma 105, rujan/listopad 2026.

Akutne respiratorne i gastrointestinalne infekcije među najčešćim su uzrocima pobola u dječjoj dobi diljem svijeta. Zbog učestalosti infekcija, osobito u predškolskoj dobi, interes za nutritivne i druge intervencije kojima bi se mogla poduprijeti normalna funkcija imunološkog sustava kontinuirano raste. Posljednjih godina objavljen je niz randomiziranih kliničkih ispitivanja, sustavnih pregleda, meta-analiza i ažuriranih kliničkih smjernica koje omogućuju kritičniju procjenu stvarne koristi takvih intervencija u djece. Iz novije literature proizlazi važna poruka koja se ponavlja kod gotovo svih mikronutrijenata: najizraženija i najkonzistentnija korist suplementacije uočava se u djece s nedostatnim nutritivnim statusom, ili u populacijama s visokom prevalencijom nutritivnih deficita i pothranjenosti. Nasuprot tome, kod dobro uhranjene i zdrave djece korist rutinske suplementacije iznad preporučenog unosa najčešće je skromna, nekonzistentna ili nedovoljno dokazana.

Pritom je važno razlikovati biološku ulogu pojedinog nutrijenta u normalnom funkcioniranju imunološkog sustava od dokaza da njegova dodatna suplementacija može poboljšati imunološki odgovor ili smanjiti učestalost infekcija. Biološki uvjerljiv mehanizam djelovanja ne znači nužno i klinički značajnu korist, osobito kada ne postoji prethodni deficit. Upravo ta razlika između biološke racionalnosti i kliničkih dokazapredstavlja jedno od ključnih pitanja pri procjeni pripravaka koji se primjenjuju za potporu imunitetu u dječjoj dobi.

Vitamin D

Vitamin D ima važnu imunomodulatornu ulogu u urođenom i stečenom imunološkom odgovoru. U stanicama respiratornog epitela i makrofazima potiče stvaranje antimikrobnih peptida poput katelicidina (LL-37) i β-defenzina 2, koji predstavljaju važan dio urođene obrane od respiratornih patogena. Istodobno sudjeluje u očuvanju integriteta epitelne barijere dišnih puteva te modulira stečeni imunološki odgovor, među ostalim, ograničavanjem pretjeranog Th1 i Th17 odgovora i poticanjem regulatornih mehanizama koji pridonose kontroli upalne reakcije.

Takva kombinacija antimikrobnog, barijernog i imunomodulatornog djelovanja pružila je snažnu biološku podlogu za hipotezu da bi odgovarajući status vitamina D, odnosno njegova suplementacija, mogao smanjiti rizik od akutnih respiratornih infekcija. Međutim, biološka uvjerljivost tog mehanizma ne znači nužno da dodatna suplementacija donosi kliničku korist djeci koja već imaju dostatan status vitamina D, zbog čega je stvarni preventivni učinak potrebno procjenjivati na temelju rezultata randomiziranih kliničkih ispitivanja i meta-analiza.

Recentni klinički dokazi o ulozi suplementacije vitaminom D u prevenciji akutnih respiratornih infekcija ipak su manje jednoznačni nego što bi se moglo očekivati na temelju njegove dobro opisane imunološke uloge. Velika ažurirana meta-analiza objavljena 2025. godine u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinology, koja je obuhvatila 46 randomiziranih kliničkih ispitivanja s ukupno 64.086 sudionika, nije pokazala statistički značajno smanjenje ukupnog rizika akutnih respiratornih infekcija uz suplementaciju vitaminom D. Time su raniji nalazi o malom zaštitnom učinku dodatno oslabljeni te se danas ne može govoriti o jasno potvrđenoj univerzalnoj zaštiti od respiratornih infekcija.

Sličnu neujednačenost pokazuju i podaci specifični za pedijatrijsku populaciju. Sustavni pregled izrađen u sklopu kliničke smjernice Endocrine Society nije pokazao statistički značajno smanjenje rizika da dijete razvije respiratornu infekciju, niti jasno smanjenje rizika infekcija donjeg dišnog sustava. Ipak, u manjem broju ispitivanja zabilježena je niža incidencijska stopa respiratornih infekcija, odnosno manji broj epizoda po djetetu. Takvi nalazi upućuju na moguću korist, ali zbog heterogenosti istraživanja i niske izvjesnosti dijela dokaza, njezinu veličinu i kliničku relevantnost još nije moguće pouzdano odrediti. U skladu s time, Endocrine Society u kliničkoj smjernici iz 2024. godine daje uvjetnu preporuku za empirijsku suplementaciju vitaminom D djece i adolescenata u dobi od 1-18 godina, prvenstveno radi prevencije nutritivnog rahitisa, ali i zbog mogućeg smanjenja rizika respiratornih infekcija. Pritom se ne preporučuje rutinsko određivanje koncentracije 25(OH)D u inače zdrave djece prije početka suplementacije. Važno je naglasiti da optimalna doza za prevenciju respiratornih infekcija nije utvrđena; u kliničkim ispitivanjima na kojima se preporuka temelji primjenjivane su doze od 300-2.000 IJ dnevno, uz procijenjeni prosjek od približno 1.200 IJ dnevno.

Da veća doza nije nužno učinkovitija pokazuje i randomizirano kliničko ispitivanje DO IT, objavljeno u časopisu JAMA. Pokazalo je da primjena 2.000 IJ vitamina D dnevno tijekom zime nije smanjila broj laboratorijski potvrđenih virusnih infekcija gornjeg dišnog sustava, u usporedbi sa standardnom dozom od 400 IJ dnevno u djece predškolske dobi. Taj nalaz dodatno naglašava da povećavanje doze vitamina D iznad uobičajenog unosa ne dovodi nužno do dodatne zaštite od respiratornih infekcija.

Ukupno gledano, vitamin D ostaje neophodan za normalnu funkciju imunološkog i koštanog sustava, a prevencija i korekcija nedostatnog statusa imaju jasno biološko i kliničko opravdanje. Međutim, trenutačni dokazi ne potvrđuju jednostavnu pretpostavku prema kojoj veći unos vitamina D nužno znači snažniji imunološki odgovor ili bolju zaštitu od infekcija. Istodobno, dostupni podaci nisu dovoljni ni za zaključak da suplementaciju treba ograničiti isključivo na djecu s laboratorijski potvrđenim deficitom. Kod zdrave pedijatrijske populacije potrebno je razlikovati suplementaciju usmjerenu na osiguravanje odgovarajućeg unosa i prevenciju deficit, od primjene viših doza vitamina D s ciljem nespecifičnog „jačanja imuniteta“, za koju zasad nema uvjerljivih dokaza o dodatnoj kliničkoj koristi.

Probiotici

Povezanost crijevne mikrobiote i imunološkog sustava – Crijevna mikrobiota važan je dio obrambenog sustava organizma koja s imunološkim sustavom ostvaruje složenu i dvosmjernu komunikaciju. Jedan od temeljnih zaštitnih mehanizama mikrobiote je kompetitivna ekskluzija, odnosno sposobnost korisnih mikroorganizama da zauzimanjem mjesta vezanja na crijevnom epitelu, te iskorištavanjem dostupnih hranjivih tvari ograniče kolonizaciju i razmnožavanje potencijalno patogenih mikroorganizama. Taj proces dio je šireg koncepta kolonizacijske rezistencije kojoj dodatno pridonosi stvaranje organskih kiselina, bakteriocina i drugih metabolita koji mogu stvarati nepovoljne uvjete za rast patogena. Uloga mikrobiote, međutim, ne završava sprječavanjem kolonizacije patogena. Ona sudjeluje i u očuvanju integriteta crijevne barijere, između ostalog putem mikrobnih metabolita poput kratkolančanih masnih kiselina (SCFA), osobito butirata. Ti metaboliti podupiru funkciju crijevnog epitela, održavanje međustaničnih veza (tight junctions) i zaštitnog sloja sluzi. Očuvana crijevna barijera smanjuje mogućnost prolaska mikroorganizama, njihovih antigena i drugih potencijalno štetnih produkata kroz epitel te tako ograničava njihovu izloženost imunološkom sustavu.

Istodobno, mikrobiota kontinuirano komunicira sa stanicama urođenog imunološkog sustava. Mikrobne strukture prepoznaju se putem receptora za prepoznavanje obrazaca, poput Toll-like receptora (TLR), prisutnih na epitelnim i imunološkim stanicama. Takva signalizacija utječe na aktivnost dendritičkih stanica, makrofaga, neutrofila i NK-stanica te na stvaranje različitih citokina. Važno je pritom naglasiti da uloga zdrave mikrobiote nije jednostavno „stimulirati“ ili „ojačati“ imunitet, nego pridonijeti njegovoj pravilnoj regulaciji, odnosno omogućiti učinkovit odgovor na patogene uz istodobno ograničavanje pretjerane i nepotrebne upalne reakcije.

Utjecaj mikrobiote proteže se i na stečeni imunitet. Interakcijom s dendritičkim stanicama i drugim komponentama imunološkog sustava mikrobiota može utjecati na diferencijaciju i funkciju različitih populacija T-limfocita, uključujući regulatorne T-stanice (Treg) koje imaju važnu ulogu u održavanju imunološke tolerancije. Posebno mjesto u obrani sluznica zauzima sekretorni imunoglobulin A (sIgA) koji se veže za mikroorganizme i njihove antigene te ograničava njihov kontakt s crijevnim epitelom. Odnos mikrobiote i imunološkog sustava stoga je dvosmjeran: mikrobiota sudjeluje u sazrijevanju i regulaciji imunološkog odgovora, dok imunološki sustav istodobno pomaže održavati ravnotežu i sastav mikrobne zajednice.

U taj složeni odnos mogu se uključiti i probiotici, ali njihovo djelovanje ne treba promatrati kao jedinstven učinak zajednički svim probiotičkim mikroorganizmima. Ovisno o konkretnom soju, potencijalni mehanizmi uključuju kompeticiju s patogenima za hranjive tvari i mjesta vezanja, stvaranje antimikrobnih spojeva, potporu funkciji crijevne barijere te interakciju s urođenim i stečenim imunološkim odgovorom. Zbog toga je preciznije govoriti o imunomodulatornom, a ne imunostimulirajućem djelovanju probiotika. Pritom su učinci probiotika u velikoj mjeri specifični za pojedini soj, pa se mehanizam ili klinička korist dokazana za jedan probiotički soj ne može automatski pripisati drugim sojevima ili probioticima općenito.

Respiratorne infekcije u općoj pedijatrijskoj populaciji – Probiotici mogu utjecati na imunološki odgovor putem više međusobno povezanih mehanizama. Interakcijom s crijevnom mikrobiotom i epitelnom barijerom mogu pridonijeti kolonizacijskoj rezistenciji, odnosno otežati naseljavanje patogenih mikroorganizama kompeticijom za hranjive tvari i mjesta vezanja. Pojedini probiotički sojevi mogu utjecati i na funkciju crijevne barijere, stvaranje sekretornog imunoglobulina A (sIgA) te aktivnost stanica urođenog i stečenog imunološkog sustava. Potencijalni učinci na respiratorni sustav povezuju se i s komunikacijom između crijevne mikrobiote i imunološkog sustava dišnih puteva, koja se opisuje konceptom osi crijevo–pluća (gut–lung axis).

Recentna mrežna meta-analiza objavljena 2026. godine u časopisu Frontiers in Nutrition obuhvatila je osam randomiziranih kliničkih ispitivanja s ukupno 1.158 djece, u dobi od približno 8 mjeseci do 6,5 godina, s akutnim ili rekurentnim infekcijama gornjeg i donjeg dišnog sustava. Za razliku od istraživanja usmjerenih na prevenciju, u tu su analizu uključena ispitivanja u kojima je primjena probiotika započinjala nakon pojave simptoma, pa se rezultati prvenstveno odnose na njihov mogući učinak na tijek već postojeće respiratorne infekcije. Mrežna meta-analiza pokazala je različite učinke ovisno o sastavu probiotičkog pripravka. Pripravci temeljeni na bifidobakterijama bili su povezani sa skraćenjem trajanja kašlja, dok su pripravci temeljeni na laktobacilima bili povezani sa skraćenjem ukupnog trajanja bolesti. Kombinirani pripravci koji su sadržavali laktobacile i bifidobakterije pokazali su povoljan učinak na trajanje kašlja i trajanje primjene antibiotika, dok su određene višesojne kombinacije bile povezane i sa skraćenjem trajanja vrućice i kašlja. Pouzdanost rezultata pritom nije bila jednaka za sve promatrane ishode: nalazi za skraćenje trajanja kašlja uz pripravke temeljene na bifidobakterijama i skraćenje trajanja bolesti uz pripravke temeljene na laktobacilima bili su pouzdaniji, dok su pojedini rezultati za kombinirane pripravke temeljeni na dokazima niže pouzdanosti i zahtijevaju potvrdu u dodatnim kvalitetnim randomiziranim ispitivanjima.

Te rezultate ipak treba tumačiti na razini konkretnih ispitivanih pripravaka, a ne kao učinak koji se može pripisati svim bakterijama pojedinog roda. Probiotici ne predstavljaju jedinstvenu terapijsku skupinu s univerzalnim učinkom. Njihov klinički učinak ovisi o konkretnom soju, primijenjenoj dozi, kombinaciji s drugim sojevima, trajanju primjene te populaciji i kliničkom ishodu koji se promatra. Rezultate dobivene za određeni probiotički pripravak stoga nije opravdano automatski pripisivati svim laktobacilima, bifidobakterijama ili probioticima općenito.

Među pojedinačnim probiotičkim sojevima Lacticaseibacillus rhamnosus GG (LGG; ranije Lactobacillus rhamnosus GG) jedan je od najopsežnije istraženih u pedijatrijskoj populaciji, osobito u području gastrointestinalnih infekcija i proljeva povezanog s primjenom antibiotika. Dokazi o njegovoj ulozi u prevenciji i liječenju respiratornih infekcija manje su konzistentni. Kliničke rezultate dobivene za LGG u gastrointestinalnim indikacijama stoga nije opravdano automatski prenositi na respiratorne infekcije, kao što se ni učinci višesojnih pripravaka ne mogu pripisati pojedinačnom soju koji je samo jedna od njihovih sastavnica.

Ukupno gledano, dostupni podaci upućuju na moguću korist određenih probiotičkih pripravaka u skraćenju pojedinih simptoma i ukupnog trajanja respiratornih infekcija u djece, dok neke kombinacije mogu smanjiti i trajanje antibiotske terapije. Međutim, heterogenost korištenih sojeva, doza i formulacija te različita pouzdanost dokaza za pojedine ishode onemogućuju generalizaciju rezultata na probiotike kao jedinstvenu skupinu. Pri odabiru probiotičkog pripravka stoga je ključno polaziti od kliničkih dokaza za točno određeni soj ili kombinaciju sojeva, u konkretnoj pedijatrijskoj populaciji i za jasno definiranu indikaciju.

Prevencija nekrotizirajućeg enterokolitisa i sepse u nedonoščadi – Jedno od područja s najsnažnijim kliničkim dokazima o potencijalnoj koristi probiotika u pedijatriji je prevencija nekrotizirajućeg enterokolitisa (NEC) u nedonoščadi i novorođenčadi vrlo niske porođajne mase. Brojna randomizirana klinička ispitivanja i meta-analize upućuju na smanjenje incidencije NEC-a, a pojedine analize pokazuju i mogući povoljan učinak na kasnu sepsu i mortalitet.

Mrežna meta-analiza objavljena 2025. godine u časopisu BMC Pediatrics pokazala je da su određene višesojne kombinacije, uključujući pripravke s bifidobakterijama, laktobacilima i enterokokima, bile među najbolje rangiranim intervencijama prema učinku na smanjenje mortaliteta i pojavnosti NEC-a. Pojedine intervencije pokazale su korist i u skraćenju vremena do postizanja pune enteralne prehrane i trajanja hospitalizacije. Rezultate ipak treba tumačiti oprezno zbog heterogenosti korištenih sojeva i doza te činjenice da se dio procjena u mrežnoj meta-analizi temelji na neizravnim usporedbama.

Unatoč povoljnim rezultatima, ostaju otvorena pitanja o optimalnom soju ili kombinaciji sojeva, dozi i trajanju primjene kao i o sigurnosti proizvoda. U ovoj izrazito vulnerabilnoj populaciji opisani su rijetki slučajevi bakterijemije ili fungemije povezane s mikroorganizmima iz probiotičkih pripravaka, a važna su i pitanja njihove kvalitete, čistoće i regulatorne kontrole. Zbog toga stručne preporuke nisu potpuno ujednačene. Američka pedijatrijska akademija (AAP) ne podupire rutinsku univerzalnu primjenu probiotika u sve nedonoščadi, osobito u novorođenčadi porođajne mase manje od 1.000 g. Prevencija NEC-a stoga je područje s obećavajućim i relativno snažnim dokazima za određene probiotičke intervencije, ali odluka o njihovoj primjeni zahtijeva odabir konkretno ispitanog pripravka te procjenu koristi i rizika za pojedino djete.

Cink

Cink je esencijalni mikroelement uključen u brojne procese urođenog i stečenog imunološkog odgovora. Sudjeluje u funkciji više stotina enzima te je važan za proliferaciju, sazrijevanje i funkciju imunoloških stanica. Posebno je značajan za razvoj T-limfocita: biološka aktivnost timulina, hormona timusa uključenog u sazrijevanje T-stanica, ovisi o prisutnosti cinka. Cink također sudjeluje u regulaciji upalnih signalnih puteva, uključujući NF-κB, te pridonosi očuvanju integriteta epitelne barijere respiratornog i gastrointestinalnog sustava. Njegov nedostatak može dovesti do atrofije timusa, poremećene funkcije T-limfocita i NK-stanica te oslabljenog humoralnog imunološkog odgovora.

Klinička korist suplementacije snažno ovisi o nutritivnom statusu i promatranoj populaciji. Meta-analize preventivnih intervencija pokazale su umjereno smanjenje učestalosti proljeva i pojedinih respiratornih infekcija, ali su najizraženiji učinci zabilježeni u djece iz populacija s visokom prevalencijom nedostatka cinka. Zbog toga se rezultati takvih istraživanja ne mogu izravno prenijeti na dobro uhranjenu djecu u razvijenim zemljama.

Važno je razlikovati preventivnu suplementaciju od primjene cinka tijekom već postojeće infekcije. Recentni sustavni pregledi ne pokazuju konzistentnu korist cinka u liječenju akutnih respiratornih infekcija u djece. Kod pneumonije je u pojedinim analizama zabilježeno moguće skraćenje hospitalizacije, ali bez jasnog učinka na vrijeme do kliničkog oporavka. Posebnu indikaciju predstavlja akutni proljev, kod kojeg se cink u odgovarajućim populacijama primjenjuje kao dodatak standardnoj rehidracijskoj terapiji, a ne kao nespecifično sredstvo za „jačanje imuniteta“.

Cink je, dakle, neophodan za normalnu imunološku funkciju, ali njegova esencijalnost ne znači da dodatni unos iznad nutritivnih potreba pruža dodatnu zaštitu od infekcija. Najjasnija korist očekuje se u prevenciji i korekciji nedostatka.

Vitamin A

Vitamin A ima važnu ulogu u održavanju integriteta epitela respiratornog i gastrointestinalnog sustava, funkciji vida te diferencijaciji i funkciji imunoloških stanica. Njegov nedostatak narušava barijernu i imunološku obranu te je povezan s povećanom osjetljivošću na infekcije, osobito u populacijama u kojima su pothranjenost i deficit vitamina A česti.

Ažurirani Cochraneov sustavni pregled koji je obuhvatio 47 studija i približno 1,2 milijuna djece, pokazao je da suplementacija vitaminom A djece u dobi od 6-59 mjeseci smanjuje ukupni mortalitet za približno 12% (RR 0,88) uz visoku izvjesnost dokaza. Važno je, međutim, da se većina tih dokaza odnosi na zemlje i populacije s povećanim rizikom nedostatka vitamina A. Novija analiza iz 2024. dodatno je pokazala razlike ovisno o dizajnu istraživanja: individualno randomizirana ispitivanja nisu utvrdila značajno smanjenje mortaliteta, dok su klaster-randomizirana ispitivanja pokazala korist, ali uz vrlo nisku izvjesnost dokaza. Ta razlika upozorava na potrebu opreznog tumačenja zaštitnog učinka.

Klinička korist suplementacije stoga je najjasnija u populacijama s visokom prevalencijom deficita, dok u dobro uhranjene djece bez povećanog rizika nedostatka nema dokaza koji bi opravdali rutinsku primjenu radi prevencije infekcija. Pritom je važna i sigurnost: kao vitamin topljiv u mastima, vitamin A može se akumulirati u organizmu, a prekomjeran unos može dovesti do hipervitaminoze A. Akutna toksičnost u djece može se očitovati glavoboljom, povraćanjem i izbočenom fontanelom u dojenčadi, dok kronično prekomjeran unos može uzrokovati hepatotoksičnost i promjene koštanog sustava. Visokodozna suplementacija vitamina A stoga ima mjesto prvenstveno u jasno definiranim javnozdravstvenim programima i kliničkim indikacijama, uz propisane dobno prilagođene doze i interval primjene. Rutinska primjena visokih doza s ciljem nespecifičnog „jačanja imuniteta“ u zdrave djece nije opravdana.

Željezo

Odnos željeza i imunološkog sustava posebno je složen. Željezo je nužno za proliferaciju i funkciju imunoloških stanica te sudjeluje u antimikrobnim mehanizmima fagocita. Istodobno je potrebno i brojnim patogenima za rast i razmnožavanje, zbog čega organizam tijekom infekcije aktivno ograničava njegovu dostupnost mikroorganizmima, a taj mehanizam poznat je kao nutritivna imunost. Stoga i nedostatak i prekomjerna dostupnost željeza mogu nepovoljno utjecati na obranu od infekcija.

Velike meta-analize u djece pokazale su da suplementacija željezom učinkovito smanjuje prevalenciju anemije i nedostatka željeza, ali ne pruža dodatnu zaštitu od respiratornih infekcija. U jednoj od velikih analiza, dnevna suplementacija nije smanjila njihovu prevalenciju (RR 1,05) dok su pojedine nuspojave, uključujući povraćanje i vrućicu, bile nešto češće u djece koja su primala željezo. Time se dodatno naglašava razlika između jasne koristi korekcije nedostatka željeza i njegove primjene kao nespecifične mjere za „jačanje imuniteta“. Poseban oprez potreban je u područjima endemske malarije, gdje povećana dostupnost željeza može utjecati na odnos domaćina i parazita. WHO stoga preporučuje javnozdravstvenu suplementaciju željezom u male djece u populacijama s visokom prevalencijom anemije, ali uz istodobno provođenje odgovarajućih mjera prevencije, dijagnostike i liječenja malarije.

Željezo se stoga u individualnoj kliničkoj praksi primjenjuje prvenstveno radi prevencije ili korekcije nedostatka željeza i anemije u djece s odgovarajućom indikacijom, a ne kao empirijska imunopotporna mjera u zdrave i dobro uhranjene djece.

Vitamin C

Vitamin C ima važnu ulogu u normalnoj funkciji imunološkog sustava. Kao antioksidans i enzimski kofaktor pridonosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa, sintezi kolagena i održavanju integriteta epitelne barijere. U visokim se koncentracijama nalazi u leukocitima te sudjeluje u funkciji neutrofila, uključujući kemotaksiju, fagocitozu i oksidativne mehanizme kojima se uništavaju mikroorganizmi. Tijekom infekcije i metaboličkog stresa potrebe za vitaminom C mogu se povećati, no ta fiziološka činjenica sama po sebi ne dokazuje korist dodatne suplementacije u osoba s odgovarajućim prehrambenim unosom.

Cochraneov sustavni pregled pokazao je da redovita suplementacija vitaminom C u općoj populaciji ne smanjuje značajno rizik obolijevanja od prehlade. Povoljniji rezultati zabilježeni su za trajanje bolesti: kod osoba koje su vitamin C uzimale redovito prije pojave infekcije prehlade su u prosjeku trajale približno 8% kraće u odraslih i 14% kraće u djece. U pojedinim pedijatrijskim istraživanjima s višim dozama zabilježeno je i veće skraćenje trajanja simptoma, no broj takvih ispitivanja bio je ograničen.

Nasuprot tome, započinjanje suplementacije visokim dozama vitamina C tek nakon pojave simptoma nije pokazalo konzistentnu korist u skraćenju trajanja ili ublažavanju težine prehlade.

Dostupni dokazi stoga sugeriraju da redovit unos vitamina C može umjereno skratiti trajanje prehlade, ali ne potvrđuju značajno smanjenje rizika njezina nastanka u općoj populaciji. To ne predstavlja dovoljno čvrstu osnovu za rutinsku sezonsku suplementaciju sve zdrave djece, osobito ako se njihove potrebe mogu zadovoljiti raznovrsnom prehranom.

Omega-3 masne kiseline

Omega-3 masne kiseline, osobito eikozapentaenska (EPA) i dokozaheksaenska kiselina (DHA), ostvaruju imunomodulatorno djelovanje djelomičnom ugradnjom u fosfolipide membrana imunoloških stanica. Membranski fosfolipidi predstavljaju spremište masnih kiselina koje se tijekom aktivacije imunološkog odgovora oslobađaju i služe kao prekursori bioaktivnih lipidnih medijatora. Među njima je i arahidonska kiselina (AA), omega-6 masna kiselina iz koje djelovanjem ciklooksigenaze (COX) i lipooksigenaze (LOX) nastaju prostaglandini, tromboksani i leukotrieni, od kojih dio ima važnu ulogu u pokretanju i održavanju upalnog odgovora.

Povećanjem udjela EPA i DHA u staničnim membranama mijenja se relativna dostupnost masnih kiselina za sintezu lipidnih medijatora. EPA može konkurirati arahidonskoj kiselini za pojedine enzimske puteve, čime se mijenja profil nastalih eikozanoida prema medijatorima koji u pravilu imaju slabije proupalno djelovanje od odgovarajućih derivata arahidonske kiseline. Taj mehanizam posebno je zanimljiv u alergijskoj upali, u kojoj cisteinil-leukotrieni izvedeni iz arahidonske kiseline sudjeluju u bronhokonstrikciji, edemu sluznice i pojačanom stvaranju sluzi.

EPA i DHA ujedno su prekursori specijaliziranih proresolucijskih medijatora (SPM). Iz EPA nastaju prvenstveno resolvini E-serije, dok iz DHA nastaju resolvini D-serije, protektini i maresini. Za razliku od jednostavne inhibicije upale, ti medijatori sudjeluju u njezinoj aktivnoj rezoluciji: ograničavaju daljnje nakupljanje neutrofila, potiču makrofage na uklanjanje apoptotičnih stanica i staničnih ostataka, te pridonose obnovi tkiva i ponovnoj uspostavi homeostaze. Omega-3 masne kiseline stoga ne utječu samo na stvaranje proupalnih medijatora, već osiguravaju i prekursore za molekule koje aktivno usmjeravaju upalni odgovor prema njegovu završetku.

Zapadnjački obrazac prehrane često karakterizira relativno visok unos omega-6 i nizak unos omega-3 masnih kiselina, zbog čega se istražuje može li takva neravnoteža utjecati na razvoj i regulaciju alergijske upale. Međutim, odnos omega-6 i omega-3 masnih kiselina složeniji je od jednostavne podjele na „proupalne“ i „protuupalne“ masne kiseline, a povezanost njihova omjera s porastom prevalencije alergijskih bolesti nije dovoljno čvrsto dokazana. Biološka podloga za mogući povoljan učinak omega-3 masnih kiselina stoga je uvjerljiva, ali kliničku korist suplementacije potrebno je zasebno procijeniti na temelju rezultata intervencijskih istraživanja.

Omega-3 u prevenciji alergijskih bolesti – Polinezasićene masne kiseline (EPA, DHA) djeluju protuupalno i modulirajuće na Th1/Th2 ravnotežu, što je motiviralo istraživanje njihove uloge u prevenciji alergijskih bolesti u djece. Sustavni pregled i meta-analiza objavljena u Journal of Asthma (2021.) zaključuje da postoje ograničeni dokazi da omega-3 suplementacija tijekom djetinjstva smanjuje rizik alergijske bolesti, s nekonzistentnim rezultatima između studija. Perinatalna suplementacija (tijekom trudnoće i dojenja) pokazuje nešto više obećavajuće, ali i dalje mješovite nalaze za ekceme u dojenčadi visokog rizika, dok podaci o atopijskom dermatitisu u djece koja već imaju bolest ostaju kontradiktorni. Zaključno, omega-3 masne kiseline trenutno se ne mogu preporučiti kao dokazana mjera prevencije infekcija, a njihova potencijalna uloga ograničena je prvenstveno na kontekst prevencije alergijskih, a ne infektivnih bolesti.

Humani mliječni oligosaharidi (HMO) i prebiotici

Oligosaharidi humanog mlijeka (HMO) kompleksni su ugljikohidrati prirodno prisutni u majčinom mlijeku, a imaju važnu ulogu u oblikovanju crijevne mikrobiote i razvoju imunološkog sustava dojenčeta. Iako ih dojenče najvećim dijelom ne probavlja, određeni HMO selektivno služe kao supstrat korisnim crijevnim bakterijama, osobito vrstama i sojevima roda Bifidobacterium, uključujući Bifidobacterium longum subsp. infantis, čime pridonose uspostavljanju mikrobiote karakteristične za dojeno dijete. Osim prebiotičkog djelovanja, pojedini HMO mogu djelovati kao topljivi „lažni receptori“ za patogene: strukturno oponašaju glikanske strukture na površini crijevnog epitela za koje se mikroorganizmi vežu te tako mogu smanjiti njihovu adheziju i kolonizaciju. HMO također stupaju u interakciju s epitelnim i imunološkim stanicama te se istražuje njihova uloga u sazrijevanju crijevne barijere i regulaciji urođenog i stečenog imunološkog odgovora.

Razvoj biotehnoloških postupaka omogućio je proizvodnju pojedinih oligosaharida strukturno identičnih onim prisutnim u humanom mlijeku, poput 2′-fukozillaktoze (2′-FL) koji se danas dodaju pojedinim adaptiranim mliječnim formulama. Klinička ispitivanja formula obogaćenih takvim HMO strukturama uglavnom potvrđuju njihovu sigurnost, dobru podnošljivost i odgovarajući rast dojenčadi. Međutim, dokazi o konkretnim kliničkim koristima, poput smanjenja učestalosti respiratornih ili gastrointestinalnih infekcija nisu konzistentni. Stoga je važno razlikovati biološku vjerojatnost učinka od njegove kliničke potvrde: mehanizmi kojima HMO mogu oblikovati mikrobiotu, otežavati vezanje patogena i modulirati imunološki odgovor dobro su potkrijepljeni, dok su za potvrdu opsega kliničke koristi pojedinih HMO dodanih adaptiranim formulama potrebni dodatni kvalitetni randomizirani kontrolirani pokusi s jasno definiranim kliničkim ishodima.

Goveđi kolostrum

Goveđi ili bovini kolostrum, prvo mlijeko koje krava proizvodi nakon teljenja, bogat je biološki aktivnim sastojcima, uključujući imunoglobuline, osobito IgG, laktoferin te različite čimbenike rasta. Zbog takvog sastava sve se više istražuje njegova moguća uloga u potpori obrambenim mehanizmima organizma i prevenciji infekcija gornjeg dišnog sustava. Prvo randomizirano, trostrukoslijepo, placebom kontrolirano ispitivanje provedeno isključivo na zdravoj predškolskoj djeci pokazalo je obećavajuće rezultate. U djece od 4-7 godina, šest tjedana suplementacije osušenim bovinim kolostrumom bilo je povezano s do 31% manjim brojem dana sa simptomima infekcija gornjeg dišnog sustava te 37% manjom težinom simptoma u usporedbi s placebom, pri čemu se razlika između skupina održala tijekom duljeg razdoblja praćenja. Suplementacija se pritom pokazala dobro podnošljivom, bez značajnih nuspojava.

Potencijalnu korist podupire i meta-analiza sedam randomiziranih ispitivanja s ukupno 445 sudionika, u kojoj je suplementacija bovinim kolostrumom bila povezana sa značajno manjim rizikom infekcija gornjeg dišnog sustava. Međutim, većinu dostupnih podataka čine istraživanja provedena na odraslim osobama, uključujući fizički aktivne osobe, zbog čega se njihovi rezultati ne mogu izravno prenijeti na pedijatrijsku populaciju. Manje kliničko ispitivanje u djece s deficitom IgA također je pokazalo smanjenje težine virusnih infekcija gornjeg dišnog sustava nakon primjene bovinog kolostruma, iako nije zabilježeno povećanje koncentracije IgA u slini.

Dosadašnji rezultati stoga pružaju obećavajuću kliničku podlogu za mogući povoljan učinak bovinog kolostruma na učestalost i težinu infekcija gornjeg dišnog sustava. Ipak, pedijatrijski dokazi još su ograničeni malim brojem randomiziranih kontroliranih ispitivanja i relativno malim uzorcima, pa su za pouzdaniju procjenu njegove učinkovitosti, optimalne doze i trajanja primjene u zdrave djece potrebna veća, metodološki kvalitetna klinička ispitivanja.

Selen

Selen je esencijalni mikroelement koji svoju biološku ulogu najvećim dijelom ostvaruje kao sastavni dio selenoproteina, među kojima su glutation-peroksidaze i tioredoksin-reduktaze. Ti enzimi sudjeluju u održavanju stanične redoks-ravnoteže i zaštiti od oksidativnog oštećenja, što je posebno važno tijekom aktivacije imunoloških stanica. Naime, tijekom respiratornog praska fagociti stvaraju velike količine reaktivnih kisikovih spojeva (ROS) kojima sudjeluju u uništavanju mikroorganizama, ali koji istodobno mogu oštetiti vlastite stanične strukture. Selenoproteini pridonose kontroli takvog oksidativnog stresa, a odgovarajući status selena povezan je i s normalnom funkcijom stanica urođenog i stečenog imunološkog sustava, uključujući T-limfocite.

Međutim, činjenica da je selen nužan za normalnu imunološku funkciju ne znači da njegov dodatni unos iznad fizioloških potreba dodatno „jača“ imunitet. Sustavni pregled i meta-analiza intervencijskih istraživanja u ljudi pokazali su heterogene rezultate: dok su pojedina istraživanja zabilježila povoljne promjene određenih imunoloških pokazatelja nakon suplementacije, ukupni dokazi nisu dovoljno konzistentni da bi poduprli rutinsku primjenu selena iznad preporučenog unosa radi poboljšanja imunološke funkcije osoba s odgovarajućim statusom selena.

Za selen je pritom karakterističan relativno uzak raspon između nedovoljnog i prekomjernog unosa. Nedostatak može narušiti funkciju selenoproteina i imati nepovoljne posljedice za rast, razvoj i imunološku kompetenciju, dok kronično prekomjeran unos može dovesti do toksičnosti, odnosno selenoze. Zbog toga odnos između unosa selena i zdravstvenih učinaka nije linearan: korekcija nedostatnog statusa može biti korisna, ali povećavanje unosa iznad potreba ne donosi nužno dodatnu korist i može povećati rizik neželjenih učinaka. U pedijatrijskoj populaciji stoga nema opravdanja za rutinsku suplementaciju selenom isključivo u svrhu „jačanja imuniteta“ zdrave djece s odgovarajućim prehrambenim unosom. Suplementaciju je opravdano razmatrati prvenstveno u slučaju utvrđenog nedostatka ili povećanog rizika za nedostatak, uzimajući u obzir prehranu, kliničko stanje i geografske razlike u dostupnosti selena.

Biljni pripravci: bazga i ehinaceja

Bazga (Sambucus nigra) – Ekstrakt ploda crne bazge sadrži antocijane i flavonoide s antioksidativnim i blagim imunomodulirajućim djelovanjem, a in vitro podaci upućuju i na izravno antivirusno djelovanje protiv pojedinih respiratornih virusa. Meta-analiza randomiziranih kliničkih ispitivanja (Hawkins i sur., Complementary Therapies in Medicine, 2019.) pokazala je da suplementacija bazgom značajno skraćuje trajanje i ublažava simptome gornjih respiratornih infekcija, no analiza je uglavnom obuhvatila odraslu populaciju s relativno malim brojem uključenih ispitivanja. Randomizirano ispitivanje na putnicima zrakoplovom pokazalo je značajno kraće trajanje simptoma prehlade u skupini koja je primala bazgu, no razlika u samoj učestalosti oboljenja nije dosegla statističku značajnost. Za pedijatrijsku populaciju i dalje je malo specifično dizajniranih, dovoljno velikih RCT-a, pa se preporuke, uz oprez, uglavnom prenose iz odrasle populacije.

Ehinaceja (Echinacea purpurea) je jedan od najčešće istraživanih biljnih pripravaka za prevenciju i ublažavanje simptoma prehlade, no dokazi o njezinoj učinkovitosti, osobito u pedijatrijskoj populaciji, ostaju neujednačeni. Dodatnu poteškoću u interpretaciji rezultata predstavlja činjenica da pripravci ehinaceje nisu međusobno jednaki: mogu sadržavati različite vrste roda Echinacea, različite dijelove biljke, a razlikuju se i prema načinu ekstrakcije, koncentraciji i sadržaju biološki aktivnih sastavnica. Rezultate dobivene za jedan pripravak stoga nije opravdano automatski pripisivati svim proizvodima koji sadrže ehinaceju.

Cochraneov sustavni pregled 24 klinička ispitivanja s ukupno 4.631 sudionikom pokazao je da pojedina istraživanja preventivne primjene upućuju na mogući mali učinak ehinaceje na smanjenje pojavnosti prehlade, ali njegova klinička relevantnost ostaje upitna. Za liječenje već nastale prehlade nije utvrđena konzistentna korist u skraćenju njezina trajanja. Pritom je većina uključenih istraživanja provedena na odraslim osobama, dok je samo jedno ispitivanje obuhvatilo pedijatrijsku populaciju, što značajno ograničava mogućnost donošenja zaključaka specifičnih za djecu. U tom pedijatrijskom randomiziranom, placebom kontroliranom ispitivanju, primjena pripravka ehinaceje nije smanjila težinu ni trajanje simptoma infekcija gornjeg dišnog sustava. Istodobno je osip zabilježen češće kod djece koja su primala ehinaceju nego u placebo skupini, što upozorava na potrebu za oprezom pri primjeni u djece.

Novije istraživanje specifičnog standardiziranog pripravka Echinacea purpurea (Echinaforce Junior) u djece od 4-12 godina pokazalo je dobru podnošljivost, uz više od 96% pozitivnih liječničkih procjena. U toj randomiziranoj otvorenoj studiji viša dnevna doza bila je povezana s prosječno do 1,7 dana kraćim trajanjem epizode prehlade u odnosu na nižu dozu. Međutim, budući da istraživanje nije uključivalo placebo skupinu i nije bilo “zaslijepljeno”, ono ne pruža čvrst dokaz da pripravak ehinaceje skraćuje trajanje prehlade u odnosu na neliječenje ili placebo.

Multipli mikronutrijenti i kombinirani pristupi

Kombinirana suplementacija (npr. cink + vitamin A, multivitaminski pripravci) često se koristi u programima javnog zdravstva u zemljama u razvoju. Opsežna mrežna meta-analiza iz 2026. godine (19 RCT-a, 11.576 djece) izravno je usporedila sve glavne suplemente međusobno i zaključila da je, među svim ispitivanim intervencijama, jedino visoka dnevna doza vitamina D pokazala statistički značajno smanjenje respiratornih infekcija u odnosu na placebo (OR 0,76; 95% CrI 0,61–0,94) dok niskodozni vitamin D, vitamin A, cink, kombinacija vitamina A i cinka, željezo te probiotici nisu pokazali značajnu korist u izravnim usporedbama unutar te iste analize.

To pokazuje koliko rezultati mogu varirati ovisno o metodologiji, populaciji i definiciji ishoda između pojedinih meta-analiza.

Sigurnosne napomene i posebne populacije

Pri razmatranju dodataka prehrani i drugih intervencija usmjerenih na potporu imunološkoj funkciji djece potrebno je, uz potencijalnu korist, voditi računa o nekoliko važnih sigurnosnih načela. Poseban oprez potreban je kod mikronutrijenata koji se mogu akumulirati u organizmu, kod djece s kroničnim bolestima ili imunokompromitirajućim stanjima te kod istodobne primjene više pripravaka s preklapajućim sastavom.

Vitamini topljivi u mastima, osobito vitamini A i D, mogu se akumulirati u organizmu te pri dugotrajnom prekomjernom unosu uzrokovati toksičnost. Kronično predoziranje vitaminom A može biti povezano s hepatotoksičnošću, intrakranijalnom hipertenzijom i promjenama koštanog sustava, dok prekomjeran unos vitamina D može dovesti do hiperkalcijemije i posljedičnih bubrežnih i drugih komplikacija. U praksi je stoga važno procijeniti ukupni unos iz svih izvora, uključujući prehranu, obogaćenu hranu, multivitaminske pripravke i zasebne dodatke prehrani, kako bi se izbjeglo nenamjerno prekoračenje gornjih podnošljivih razina unosa.

Poseban pristup potreban je i kod djece s kroničnim bolestima koje mogu utjecati na apsorpciju, metabolizam, distribuciju ili izlučivanje mikronutrijenata. Stanja poput upalnih bolesti crijeva i cistične fibroze mogu biti povezana s malapsorpcijom i povećanim rizikom pojedinih nutritivnih deficita, dok kod kronične bubrežne bolesti potrebe i sigurnost suplementacije mogu biti bitno drukčiji nego u zdrave djece. U takvim je okolnostima procjena nutritivnog statusa, uz ciljano laboratorijsko praćenje kada je ono klinički opravdano, primjerenija od nekritičke primjene preporuka namijenjenih općoj pedijatrijskoj populaciji.

Dodatan oprez potreban je kod primjene probiotika u teško bolesne ili imunokompromitirane djece. Iako se probiotici u zdravoj populaciji općenito smatraju dobro podnošljivima, opisani su rijetki slučajevi bakterijemije ili fungemije uzrokovane mikroorganizmima koji se koriste kao probiotički sojevi. Rizik nije jednak za sve pripravke ni za sve bolesnike, a posebno je relevantan kod teške imunokompromitiranosti, kritično bolesne djece, bolesnika s centralnim venskim kateterima te u određenim drugim visokorizičnim kliničkim situacijama. Primjena živih mikroorganizama u takvih bolesnika stoga zahtijeva individualnu procjenu koristi i rizika te savjet liječnika koji vodi osnovnu bolest.

Sigurnost suplementacije također ovisi o epidemiološkom i geografskom kontekstu. Klasičan primjer predstavlja željezo u područjima s visokom transmisijom malarije. U takvim populacijama strategija suplementacije željezom mora biti usklađena s procjenom statusa željeza te odgovarajućim mjerama prevencije, dijagnostike i liječenja malarije. Taj primjer pokazuje da intervencija koja je korisna u jednoj populaciji ne mora imati jednak omjer koristi i rizika u drugom epidemiološkom okruženju.

Ni biljni pripravci ne mogu se smatrati inherentno sigurnima samo zato što su prirodnog podrijetla. Ehinaceja može izazvati reakcije preosjetljivosti, uključujući kožne reakcije, zbog čega je potreban oprez u djece s poznatom preosjetljivošću na biljke porodice Asteraceae. U bolesnika s autoimunim bolestima ili onih koji primaju imunosupresivnu terapiju također je opravdan oprez zbog ograničenih podataka o sigurnosti i mogućim imunomodulatornim učincima, iako klinički značaj takvih interakcija nije dovoljno dobro utvrđen. Pripravci bazge također mogu izazvati reakcije preosjetljivosti, a sigurnost proizvoda ovisi i o načinu obrade i korištenom dijelu biljke.

Stoga je prije preporuke biljnih pripravaka potrebno uzeti u obzir dob djeteta, alergološku anamnezu, osnovne bolesti, istodobnu terapiju te sastav i kvalitetu konkretnog proizvoda. U konačnici, sigurnost suplementacije ne ovisi samo o pojedinačnom sastojku, nego o dozi, trajanju primjene, dobi djeteta, nutritivnom statusu, osnovnim bolestima, istodobnoj terapiji i ukupnom unosu iz svih izvora.

Zaključak

Analiza recentne literature pokazuje jasnu i ponavljajuću poruku – najveća i najkonzistentnija klinička korist suplementacije očekuje se u djece s dokumentiranim deficitom, nedostatnim unosom ili povećanim rizikom nutritivnog deficita. Nasuprot tome, u dobro uhranjene i zdrave djece dodatna korist rutinske suplementacije iznad nutritivnih potreba uglavnom je skromna, nekonzistentna ili nedovoljno dokazana.

Za svakodnevnu kliničku i ljekarničku praksu iz toga proizlazi nekoliko praktičnih načela. Prije preporuke suplementa potrebno je procijeniti postoji li stvarna potreba za njegovom primjenom, uzimajući u obzir dob djeteta, prehrambene navike, osnovne bolesti i druge čimbenike rizika. Kada postoji deficit ili povećan rizik njegova razvoja, suplementacija ima smisla, a kada takva potreba nije prisutna, očekivana korist postaje manja, dok sigurnost, mogućnost prekomjernog unosa i interakcije dobivaju veću važnost.

Jednako je važno što, kome i na koji način suplementiramo. Kod vitamina D dostupni podaci više podupiru redovite dnevne režime nego povremenu primjenu visokih bolus doza, dok kod probiotika klinički učinak ovisi o konkretnom soju ili kombinaciji sojeva, dozi i indikaciji te se ne može generalizirati na probiotike kao skupinu. Slično vrijedi i za ostale razmatrane intervencije, jer biološka važnost pojedinog nutrijenta za imunološku funkciju sama po sebi nije dokaz da njegov dodatni unos poboljšava otpornost na infekcije.

Stoga cilj suvremenog pristupa ne bi trebao biti nespecifično „jačanje imuniteta“, nego osiguravanje optimalnog nutritivnog statusa i ciljana primjena intervencija za koje postoji odgovarajuća indikacija i klinički dokaz koristi. Individualizirana suplementacija, prilagođena nutritivnom statusu prosječno zdravog djeteta, njegovoj dobi i kliničkom kontekstu ima znatno čvršće uporište od nediferencirane primjene više dodataka prehrani. U konačnici, pitanje nije „što dati za imunitet“, nego što konkretnom djetetu doista treba i imamo li dokaz da će mu upravo ta intervencija koristiti.

Literatura

Jolliffe DA, Camargo CA, Sluyter JD, i sur. Vitamin D supplementation to prevent acute respiratory infections: systematic review and meta-analysis of stratified aggregate data. Lancet Diabetes Endocrinol. 2025.

The role of vitamin D in the prevention and treatment of acute respiratory infections in pediatric populations: a systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials. BMC Pediatrics. 2025/2026.

Demay MB, Pittas AG, Bikle DD, i sur. Vitamin D for the Prevention of Disease: An Endocrine Society Clinical Practice Guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2024.

Nwosu BU. Vitamin D for the prevention of diseases in children: A rebuttal to the 2024 Endocrine Society Clinical Practice Guideline. Front Endocrinol. 2025.

Aglipay M, i sur. Effect of High-Dose vs Standard-Dose Wintertime Vitamin D Supplementation on Viral Upper Respiratory Tract Infections in Young Healthy Children (DO IT trial). JAMA. 2017.

Comparative efficacy and safety of probiotics for respiratory tract infections in children: a network meta-analysis. Front Nutr. 2026.

Dai Y, Yu Q, Zhang F, i sur. Effect of probiotics on necrotizing enterocolitis in preterm infants: a network meta-analysis of randomized controlled trials. BMC Pediatr. 2025.

Kalantar HT, Galadari S, Kalantar AT, i sur. Effect of Probiotic Supplementation in Preventing Necrotizing Enterocolitis, Sepsis and Mortality Among Preterm and Very Low Birth Weight Infants: A Systematic Review and Meta-Analysis. Cureus. 2025.

Efficacy of probiotic supplementation (BBG001) in preventing necrotizing enterocolitis in preterm infants: a systematic review and meta-analysis. J Matern Fetal Neonatal Med. 2025.

Roth DE, Richard SA, Black RE. Zinc supplementation for the prevention of acute lower respiratory infection in children in developing countries: meta-analysis and meta-regression of randomized trials. Int J Epidemiol. 2010.

Aggarwal R, Sentz J, Miller MA. Role of zinc administration in prevention of childhood diarrhea and respiratory illnesses: a meta-analysis. Pediatrics. 2007.

Milani GP, i sur. A systematic review and meta-analysis on nutritional and dietary interventions for the treatment of acute respiratory infection in pediatric patients: An EAACI taskforce. Allergy. 2024.

Imdad A, Mayo-Wilson E, Herzer K, Bhutta ZA. Vitamin A supplementation for preventing morbidity and mortality in children from six months to five years of age. Cochrane Database Syst Rev. 2022.

Vitamin A supplementation and mortality in children: individually randomised vs cluster randomised trials. BMJ Open. 2024.

Effect of daily iron supplementation on health in children aged 4–23 months: a systematic review and meta-analysis of randomised controlled trials. Lancet Glob Health. 2013.

Anaemia, iron deficiency and susceptibility to infections. J Infect. 2014.

Hemilä H, Chalker E. Vitamin C for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev. 2013.

Dai J, i sur. Effect of omega-3 fatty acids supplementation during childhood in preventing allergic disease: a systematic review and meta-analysis. J Asthma. 2021.

Shivakoti R, Laughton B, Mandell J, i sur. Limited Evidence of Benefits from Clinical Trials of Human-Identical Milk Oligosaccharides for Infants. Adv Nutr. 2026.

Baśkiewicz-Hałasa M, Stachowska E, Grochans E, i sur. Six Weeks of Supplementation with Bovine Colostrum Effectively Reduces URTIs Symptoms Frequency and Gravity for Up to 20 Weeks in Pre-School Children. Nutrients. 2023.

Bovine colostrum supplementation in prevention of upper respiratory tract infections – systematic review, meta-analysis and meta-regression of randomized controlled trials. 2022.

Patiroglu T, Kondolot M. The effect of bovine colostrum on viral upper respiratory tract infections in children with immunoglobulin A deficiency. Clin Respir J. 2013.

Network meta-analysis of nutritional supplementation and respiratory tract infection prevention in children (19 RCTs, 11 576 djece). 2026.

Selenium and immune function: a systematic review and meta-analysis of experimental human studies. Am J Clin Nutr. 2023.

Unveiling the Role of Selenium in Child Development: Impacts on Growth, Neurodevelopment and Immunity. J Clin Med. 2025.

Hawkins J, Baker C, Cherry L, i sur. Black elderberry (Sambucus nigra) supplementation effectively treats upper respiratory symptoms: a meta-analysis of randomized, controlled clinical trials. Complement Ther Med. 2019.

Karsch-Völk M, Barrett B, Kiefer D, i sur. Echinacea for preventing and treating the common cold. Cochrane Database Syst Rev. 2014.

Taylor JA, Weber W, Standish L, i sur. Efficacy and safety of Echinacea in treating upper respiratory tract infections in children: a randomized controlled trial. JAMA. 2003.

Weishaupt R, Bächler A, Feldhaus S, i sur. Safety and Dose-Dependent Effects of Echinacea for the Treatment of Acute Cold Episodes in Children: A Multicenter, Randomized, Open-Label Clinical Trial. Children (Basel). 2020.