Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Atopijski dermatitis

Atopijski dermatitis je kronična bolest koja se, iako ne može biti potpuno izliječena, može učinkovito kontrolirati uz pravovremeno liječenje i pravilnu njegu. S obzirom na široki spektar simptoma i komplikacija, od infekcija do emocionalnih poteškoća, važno je pristupiti liječenju na sveobuhvatan način uz kombinaciju lokalnih terapija, sistemskih lijekova i prilagodbi u načinu života. Autorica članka: doc.dr.sc. Ivana Prkačin, dr.med., spec. dermatologije i venerologije, inPharma 95, siječanj/veljača 2025.

Atopijski dermatitis (AD) koji se često naziva i atopijski ekcem, kronična je bolest koja uzrokuje upalu, crvenilo i iritaciju kože. Karakterizira ju suha, osjetljiva i upaljena koža, često praćena intenzivnim svrbežom. Svrbež može biti toliko jak da pacijenti konstantno grebu zahvaćena područja, što može dodatno oštetiti kožu i povećati rizik od sekundarnih infekcija. Ti simptomi mogu značajno utjecati na kvalitetu života, ometajući spavanje, društvene aktivnosti i svakodnevne zadatke.

Atopijski dermatitis najčešće počinje u ranoj dobi, često prije navršene druge godine života, a u mnogim slučajevima simptomi se poboljšavaju ili nestaju tijekom djetinjstva. Međutim, kod nekih pacijenata simptomi mogu trajati i tijekom odrasle dobi ili se povremeno ponovo javljati, čineći bolest kroničnim problemom.

Prevalencija AD-a značajno varira ovisno o regiji i populaciji, ali globalno pogađa između 15-20% djece te 1-3% odraslih osoba. Bolest se češće javlja u razvijenim zemljama, a istraživanja sugeriraju da urbanizacija, promjene u načinu života, prehrambene navike i zagađenje zraka mogu biti povezani s porastom prevalencije.

U većini slučajeva AD ima cikličan tijek, s razdobljima pogoršanja, poznatim kao egzacerbacije, koja su često uzrokovana različitim okidačima poput infekcija, stresa ili izloženosti iritansima. Ta pogoršanja mogu biti praćena povećanom suhoćom, crvenilom, upalom i pukotinama na koži. Nakon egzacerbacija obično slijede faze poboljšanja ili potpunog nestanka simptoma, poznate kao remisije. Međutim, remisija nije uvijek trajna, te je potrebno dugoročno praćenje i održavanje tretmana.

Uzroci atopijskog dermatitisa nisu potpuno razjašnjeni, ali se smatra da kombinacija genetskih čimbenika, poremećaja kožne barijere i imunološke disfunkcije igra ključnu ulogu u nastanku bolesti. Genetske predispozicije često su povezane s mutacijama gena koji kodiraju proteine odgovorne za funkciju kožne barijere, što kožu čini sklonijom gubitku vlage i prodoru alergena te mikroba. Osobe koje imaju obiteljsku povijest alergijskih bolesti poput astme ili alergijskog rinitisa, imaju veći rizik od razvoja AD-a. Pored genetskih čimbenika, disfunkcija imunološkog sustava također pridonosi razvoju bolesti. Prekomjerna aktivacija imunoloških stanica poput T-limfocita, može uzrokovati upalu koja oštećuje kožu i dovodi do simptoma dermatitisa.

Okolišni čimbenici imaju značajnu ulogu u pogoršanju simptoma atopijskog dermatitisa. Faktori kao što su alergeni (pelud, grinje, dlake kućnih ljubimaca…) stres, ekstremne temperature i kontakti s iritansima (određeni deterdženti ili kemikalije…) mogu izazvati pogoršanje stanja. Ispitanici također mogu primijetiti da specifične promjene u prehrambenim navikama poput konzumacije određene hrane, mogu dovesti do pogoršanja simptoma. AD se također često javlja zajedno s drugim atopijskim bolestima, kao što su astma i alergijski rinitis, čineći tzv. “atopijski trokut”. Te bolesti dijele zajedničke imunološke mehanizme, a njihovo istovremeno prisustvo može komplicirati dijagnostiku i liječenje.

Iako AD može imati značajan utjecaj na kvalitetu života oboljelih, uz odgovarajuću terapiju i preventivne mjere simptomi se mogu učinkovito kontrolirati. Kontinuirana edukacija pacijenata o važnosti pravilne njege kože, izbjegavanje okidača i redoviti medicinski pregledi ključni su za smanjenje učestalosti i intenzitet simptoma. S obzirom na to da se prevalencija bolesti i dalje povećava, daljnja istraživanja u području genetike, imunologije i okolišnih čimbenika bit će ključna za razvoj učinkovitijih metoda prevencije i liječenja AD-a.

Uzroci i rizični čimbenici

Atopijski dermatitis je složena bolest čiji uzroci uključuju kombinaciju genetskih, okolišnih i imunoloških čimbenika. Jedan od ključnih genetskih čimbenika povezanih s atopijskim dermatitisom je mutacija gena za filagrin (FLG), proteina koji je ključan za održavanje zaštitne barijere kože. Oštećenje tog gena može dovesti do povećanog gubitka vode iz kože i ulaska iritansa, alergena i mikroorganizama, što potiče upalne procese. Osobe s obiteljskom povijesti AD-a, astme ili alergijskog rinitisa, imaju povećan rizik za razvoj bolesti, što upućuje na snažnu genetsku komponentu.

Okolišni čimbenici također igraju važnu ulogu u razvoju i pogoršanju simptoma. Izloženost alergenima poput grinja, peludi i kućnih ljubimaca, može izazvati imunološku reakciju i pogoršati simptome. Urbanizacija i zagađenje zraka povezani su s povećanom prevalencijom bolesti, dok pretjerana higijena tijekom djetinjstva, poznata kao “hipoteza higijene”, može smanjiti izloženost mikroorganizmima potrebnim za pravilan razvoj imunološkog sustava. Promjene u temperaturi, vlazi i stres također su značajni okidači.

Imunološki mehanizmi u atopijskom dermatitisu uključuju disfunkciju imunološkog sustava, pri čemu dolazi do pretjerane aktivacije Th2 limfocita koji potiču upalu i proizvodnju imunoglobulina E (IgE). Ta pretjerana imunološka reakcija uzrokuje kroničnu upalu kože i povećava osjetljivost na alergene. Osim toga, dolazi do poremećaja urođene imunosti, što povećava rizik od infekcija kože, osobito bakterijama poput Staphylococcus aureus.

Interakcija između genetskih predispozicija, oštećene kožne barijere, okolišnih čimbenika i imunološke disfunkcije stvara složen ciklus upale i svrbeža koji karakterizira AD. Razumijevanje tih uzroka ključan je korak u razvoju ciljanih terapija koje mogu učinkovito upravljati tom kroničnom bolešću.

Simptomi i postavljanje dijagnoze

Atopijski dermatitis očituje se kroz široki spektar simptoma koji se razlikuju s obzirom na dob pacijenta i težinu bolesti. Glavni simptom bolesti je intenzivan svrbež kože, koji često dovodi do grebanja i dodatnog oštećenja kože. Koža je suha, osjetljiva i sklona crvenilu, često praćena ljuštenjem, pucanjem i stvaranjem ranica. U težim slučajevima, mogu se pojaviti žarišta s eksudatom i sekundarne infekcije.

Simptomi AD-a mijenjaju se ovisno o dobi pacijenta. Kod dojenčadi i male djece, promjene se najčešće javljaju na licu, osobito na obrazima, te na vlasištu, dok su pelenska regija i područja ispod pelena obično pošteđeni. Kod djece predškolske i školske dobi promjene se premještaju na fleksorne dijelove tijela poput unutarnje strane laktova i koljena, zapešća i gležnjeva. Kod odraslih osoba AD najčešće zahvaća ruke, vrat, lice i gornji dio tijela. U svim dobnim skupinama simptomi se mogu pogoršati zbog grebanja, što dovodi do zadebljanja kože (lihenifikacije) i stvaranja pukotina.

Postavljanje dijagnoze atopijskog dermatitisa temelji se na kliničkom pregledu i pažljivoj anamnezi. Liječnik obično traži informacije o trajanju simptoma, obiteljskoj povijesti atopijskih bolesti (astma, alergijski rinitis) te izloženosti mogućim okidačima poput alergena, stresa ili promjena u okolini.

Specifični kriteriji za dijagnozu uključuju kroničnu ili povratnu prirodu bolesti, prisutnost svrbeža, tipičnu distribuciju i morfologiju lezija te povijest atopijskih bolesti u obitelji. Postoji nekoliko dijagnostičkih alata poput Hanifin-Rajka kriterija koji se često koriste u kliničkoj praksi za potvrdu dijagnoze.

Dodatni testovi poput mjerenja razine IgE u krvi ili kožnih testova na alergene, mogu pomoći u prepoznavanju specifičnih okidača, ali nisu nužni za postavljanje dijagnoze. Važno je isključiti druge dermatoze sa sličnim simptomima poput seboroičnog dermatitisa, psorijaze ili kontaktnog dermatitisa, da bi se osigurala točna dijagnoza.

Rana dijagnoza i pravodobno liječenje ključni su za smanjenje ozbiljnosti simptoma i poboljšanje kvalitete života pacijenata. S obzirom na kroničnu prirodu bolesti, važno je educirati pacijente i njihove obitelji o pravilnoj njezi kože i načinima izbjegavanja okidača da bi se smanjili recidivi i komplikacije.

Liječenje atopijskog dermatitisa

Liječenje AD-a usmjereno je na ublažavanje simptoma, kontrolu upale i obnavljanje zaštitne barijere kože. Terapija se obično sastoji od kombinacije lokalnih i sistemskih lijekova, uz primjenu promjena u načinu života, koje pomažu u smanjenju izbijanja bolesti.

Lokalna terapija ima ključnu ulogu u liječenju atopijskog dermatitisa. Emolijensi (hidratantne kreme i masti) su osnovna terapija, jer pomažu u obnovi kožne barijere, smanjuju suhoću i sprječavaju daljnje oštećenje kože. Te kreme treba koristiti redovito, čak i kada simptomi nisu prisutni, da bi se održala hidracija kože i spriječila pogoršanja.

Kortikosteroidne kreme i masti često se koriste za smanjenje upale i svrbeža, a različite jačine primjenjuju se ovisno o težini simptoma i zahvaćenim područjima. Preporučuje se njihova primjena u što kraćim ciklusima da bi se izbjegle nuspojave kao što je stanjivanje kože.

U slučaju teže upale, osim kortikosteroida, mogu se koristiti topički imunomodulatori poput takrolimusa i pimekrolimusa koji djeluju smanjujući aktivnost imunološkog sustava u zahvaćenoj koži. Ti lijekovi nemaju iste nuspojave kao kortikosteroidi i mogu se koristiti dugoročno, posebno na osjetljivijim područjima poput lica.

Sistemska terapija koristi se u slučajevima kada lokalna terapija nije dovoljna ili kad bolest postane vrlo teška.

Najčešće se koriste oralni kortikosteroidi u kratkim ciklusima za smanjenje teške upale, iako njihova dugotrajna primjena može dovesti do ozbiljnih nuspojava.

Osim toga, biološki lijekovi poput dupilumaba postaju sve češća opcija u liječenju težih oblika AD-a. Ti lijekovi djeluju selektivno na imunološki odgovor, blokirajući specifične molekule koje uzrokuju upalu i omogućuju poboljšanje simptoma s minimalnim nuspojavama.

Osim farmakološke terapije, ključni dio liječenja čini promjena u načinu života. Pravilna njega kože, uključujući redovito korištenje hidratantnih krema, vrlo je važna za održavanje optimalne funkcije kožne barijere. Osobe s AD-om trebaju izbjegavati dugotrajno izlaganje vodi i ekstremnim temperaturama, jer to može dodatno isušiti kožu. Također, treba izbjegavati poznate okidače bolesti, poput alergena, prašine, dima i određenih tvari u odjeći, poput vune.

Preporučuje se i prilagodba prehrambenih navika, jer određena hrana može pogoršati simptome, iako alergije na hranu nisu uvijek uzrok.

Mentalno zdravlje također ima važnu ulogu u liječenju AD-a, jer stres može pogoršati simptome. S obzirom na to da AD može negativno utjecati na kvalitetu života i emocionalno stanje, psihološka podrška i savjetovanje također mogu biti važan dio liječenja, osobito kod djece i adolescenata.

Liječenje AD-a zahtijeva individualni pristup koji u obzir uzima težinu bolesti, odgovor na terapiju i specifične potrebe pacijenta. Kontinuirano praćenje i prilagodba terapije, zajedno s pravilnom njegom kože i izbjegavanjem okidača, mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata i smanjiti učestalost i težinu simptoma.

Komplikacije atopijskog dermatitisa

Atopijski dermatitis kao kronična bolest ne samo da uzrokuje fizičke simptome, već može dovesti i do brojnih komplikacija koje dodatno pogoršavaju stanje pacijenta.

Jedna od najčešćih komplikacija su infekcije kože. Koža zahvaćena AD-om često je suha, oštećena i upaljena, što je čini podložnijom bakterijskim, virusnim i gljivičnim infekcijama. Najčešće infekcije izaziva bakterija Staphylococcus aureus koja se često nalazi u lezijama AD-a. Ta bakterija može dodatno pogoršati upalu, uzrokovati gnojne rane i ozbiljno komplicirati liječenje bolesti. Osim toga, koža koja je podložna oštećenju može lako doći u kontakt s drugim patogenima, što povećava rizik od sekundarnih infekcija.

Uz bakterijske infekcije, osobe s atopijskim dermatitisom također su sklonije herpesvirusnim infekcijama, poput herpesa simpleksa. Taj virus može uzrokovati ozbiljan oblik infekcije poznat kao eczema herpeticum koji se očituje kroz bolne mjehuriće, groznicu i generaliziranu upalu. Takve infekcije mogu čak zahtijevati hospitalizaciju i intenzivnu terapiju, jer u teškim slučajevima mogu dovesti do sistemskih komplikacija.

Druga važna komplikacija AD-a odnosi se na utjecaj na mentalno zdravlje. Kronična bolest, uz stalni svrbež i upalu, može značajno utjecati na kvalitetu života i emocionalno stanje pacijenta.

Osobito djeca i adolescenti često pate od anksioznosti i depresije zbog neugodnosti i stresa koji nastaju zbog vidljivih kožnih lezija i stalnog svrbeža. Učestalo grebanje može dodatno izazvati osjećaj srama i nisko samopouzdanje, što može povećati osjećaj izolacije.

Kronični tijek bolesti, uz često ponavljanje simptoma, može dovesti do povećanog stresa i emocionalne iscrpljenosti.

Posebice kod djece, dugotrajna borba s bolešću može rezultirati psihosocijalnim problemima poput niskog samopouzdanja i problema u socijalnoj interakciji. Djeca s AD-om mogu biti izložena zadirkivanjima ili diskriminaciji zbog vidljivih lezija na koži, što povećava njihov stres i anksioznost.

Odraslima AD također može značajno utjecati na kvalitetu života, uzrokujući smanjenje radne sposobnosti i socijalnu izolaciju. Pacijenti s ozbiljnim oblikom bolesti često imaju problema s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti, što dovodi do smanjenja njihove produktivnosti i općeg zadovoljstva životom. Osim toga, stres i emocionalni problemi mogu uzrokovati pogoršanje simptoma, stvarajući začarani krug u kojem stres pogoršava bolest, a bolest pogoršava stres.

Osim toga, kronični svrbež, koji je jedan od glavnih simptoma atopijskog dermatitisa, može ometati san, što dodatno pogoršava emocionalno stanje pacijenata. Problemi sa spavanjem povezani s AD-om mogu povećati razinu stresa i iscrpljenosti, čime dolazi do začaranog kruga pogoršanja simptoma. Istraživanja su pokazala da osobe s AD-om imaju veću vjerojatnost razvoja poremećaja spavanja kao što je nesanica, što dodatno negativno utječe na svakodnevno funkcioniranje.

Psihološka podrška može biti ključna za poboljšanje emocionalnog stanja pacijenata s atopijskim dermatitisom. Terapije usmjerene na smanjenje stresa, kao što su meditacija, mindfulness i opuštanje, mogu značajno poboljšati kvalitetu života pacijenata. Uz to, uključivanje psihologa ili psihijatra može pomoći pacijentima da se nose s emocionalnim izazovima koje bolest donosi.

Sve te komplikacije upućuju na važnost cjelovitog pristupa liječenju AD-a, koji ne uključuje samo medicinsku terapiju za kožu, već i podršku u pogledu mentalnog zdravlja i prevenciju infekcija. Pravilno upravljanje AD-om može smanjiti rizik od komplikacija i poboljšati kvalitetu života pacijenata.

Savjeti za pacijente o prevenciji i svakodnevnoj njezi

Prevencija i svakodnevna njega ključni su za upravljanje atopijskim dermatitisom i smanjenje učestalosti izbijanja simptoma. Osnovni cilj je održavanje optimalne hidracije kože i zaštita od iritansa i okidača koji mogu pogoršati stanje. Redovita primjena hidratantnih krema i masti je osnovna strategija za očuvanje zdravlja kože.

Emolijensi (hidratantne kreme) obnavljaju kožnu barijeru, smanjuju suhoću i sprječavaju daljnje oštećenje kože, te ih treba koristiti barem dva puta na dan, a kod teže suhoće i češće. Da bi se zadržala vlaga, najbolje je nanositi hidratantne kreme odmah nakon kupanja ili tuširanja, dok je koža još vlažna.

Izbjegavanje okidača je također ključno u prevenciji pogoršanja simptoma. Osobe s AD-om trebaju identificirati i izbjegavati tvari koje pogoršavaju stanje. Alergeni kao što su pelud, grinje, dlake kućnih ljubimaca i plijesan često su okidači koji mogu izazvati upalu kože. Osim toga, treba izbjegavati kontakt s iritantnim tvarima poput jakih deterdženata, parfema, agresivnih sredstava za čišćenje i nekih tkanina, poput vune. Odjeća treba biti od prirodnih materijala poput pamuka koji ne iritira kožu, dok sintetičke tkanine i vuna mogu pogoršati simptome.

Također, važno je izbjegavati predugo izlaganje vodi i vrućim kupkama, jer predugo potapanje u vodi može isušiti kožu, a visoke temperature vode mogu uzrokovati širenje krvnih žila i pogoršanje svrbeža. Preporučuju se kratke, mlake kupke, a nakon toga kožu treba nježno tapkati mekanim ručnikom, a ne trljati. Nakon toga, odmah treba nanijeti hidratantnu kremu. Tuširanje treba biti umjereno, uz korištenje blagih sredstava za čišćenje bez sapuna ili uljnih kupki koje ne iritiraju kožu.

U prevenciji simptoma, također je važno održavati povoljnu unutarnju klimu. Suhi zrak, posebno zimi, može pogoršati simptome atopijskog dermatitisa, pa se preporučuje koristiti ovlaživače zraka da bi se održala optimalna vlažnost u prostorijama. Također, treba izbjegavati prekomjerno grijanje koje može dovesti do isušivanja zraka.

Mentalno zdravlje ima značajnu ulogu u prevenciji izbijanja simptoma. Stres može pogoršati bolest, pa je važno naučiti tehnike opuštanja i upravljanja stresom. To može uključivati meditaciju, jogu, duboko disanje i druge metode koje pomažu u njegovu smanjenju. Redovita fizička aktivnost poput šetnji također može poboljšati raspoloženje i opće zdravlje, a pritom pomoći i u smanjenju stresa.

Osim toga, treba obratiti pozornost na prehrambene navike. Iako hrana nije glavni uzrok AD-a, kod nekih osoba određeni alergeni u hrani mogu pogoršati simptome. Preporučuje se vođenje dnevnika prehrane da bi se pratilo koja hrana izaziva reakcije, te se prema tome savjetovati s liječnikom o mogućim eliminacijama ili prilagodbama prehrane. U nekim slučajevima, probiotici ili omega-3 masne kiseline mogu biti korisni za smanjenje upale i jačanje imunološkog sustava, što može imati pozitivan učinak na zdravlje kože.

Redovita kontrola kod dermatologa također je važna da bi se pratilo stanje kože i pravovremeno prilagodila terapija. U slučaju pogoršanja simptoma, važno je brzo reagirati i početi s liječenjem prema uputama liječnika da bi se sprječilo širenje lezija i ozbiljniji problemi.

Oblačenje je također važan faktor u prevenciji. Osobe s AD-om trebaju nositi odjeću od prirodnih materijala poput pamuka koji omogućuju koži da diše i ne izazivaju iritacije. Sintetičke tkanine, poput poliestera ili najlona, mogu stvoriti trenje i pogoršati stanje kože, pa ih treba izbjegavati.

Zadnja, ali vrlo važna komponenta prevencije je redovito korištenje terapija koje je propisao liječnik. Osim hidracije kože, to uključuje primjenu topičkih kortikosteroida ili drugih topičkih imunomodulatora prema uputama, te pridržavanje preporučenih planova terapije. Kontinuirana primjena tih tretmana može značajno smanjiti učestalost izbijanja simptoma i održati kožu u stabilnom stanju.

Zaključak

Atopijski dermatitis je kronična bolest koja se, iako ne može biti potpuno izliječena, može učinkovito kontrolirati uz pravovremeno liječenje i pravilnu njegu. S obzirom na široki spektar simptoma i komplikacija, od infekcija do emocionalnih poteškoća, važno je pristupiti liječenju na sveobuhvatan način uz kombinaciju lokalnih terapija, sistemskih lijekova i prilagodbi u načinu života.

Edukacija pacijenata i njihovih obitelji o važnosti svakodnevne njege kože i izbjegavanja okidača ključna je za dugoročno upravljanje bolešću.

Iako atopijski dermatitis može značajno utjecati na kvalitetu života, s pravim pristupom i podrškom većina oboljelih može postići dobru kontrolu nad simptomima. Mentalno zdravlje igra ključnu ulogu u procesu liječenja, jer stres može izazvati pogoršanja, a emocionalni problemi često prate kronične bolesti kože. Razumijevanje povezanosti između fizičkog i mentalnog zdravlja te uključivanje psihološke podrške mogu poboljšati cjelokupni ishod liječenja.

Znanstvena istraživanja u području AD-a nastavljaju donositi nova saznanja koja poboljšavaju mogućnosti liječenja i smanjuju teret bolesti. Biološki lijekovi, napredni topički tretmani i personalizirani pristupi terapiji donose obećanja za pacijente s težim oblicima bolesti. U budućnosti, integracija novih terapija uz daljnje unapređenje prevencije, poput promjena u prehrambenim navikama i načinu života, mogla bi pomoći u smanjenju učestalosti recidiva i poboljšanju kvalitete života oboljelih.

U konačnici, atopijski dermatitis zahtijeva suradnju između pacijenta, obitelji i zdravstvenih stručnjaka kako bi se osigurala najbolja moguća skrb i podrška. Na svakom koraku, od prevencije do liječenja, važno je razumjeti da je prilagodba života uz ovu bolest moguća uz dosljednost, edukaciju i razumijevanje svih aspekata bolesti.