Individualizirani pristup prehrani i dodacima prehrani može značajno utjecati na kvalitetu života osoba s dijabetesom. Da bi se izbjegle potencijalne interakcije i nuspojave, a osigurala maksimalna korist, od vitalne je važnosti da pacijent obavijesti zdravstveni tim o svim suplementima koje uzima. Autorica članka: Marina Marušić Fojs, mag.pharm., inPharma 94, studeni/prosinac 2024.
Dijabetes melitus predstavlja jedan od najvećih zdravstvenih izazova današnjice, a karakterizira ga kronična hiperglikemija koja nastaje uslijed defekata u sekreciji inzulina, djelovanju inzulina ili oboje. Ta bolest nosi sa sobom brojne komplikacije uključujući kardiovaskularne bolesti, neuropatiju i nefropatiju. Tradicionalne metode liječenja kao što su inzulinska terapija i oralni antidijabetici, ostaju temelj kontrole bolesti, no u poboljšanju ishoda liječenja sve više pažnje posvećuje se ulozi prehrambenih faktora i dodataka prehrani.
U ovom članku istražit ćemo kako dodaci prehrani mogu djelovati u sinergiji s konvencionalnim terapijama, poboljšavajući kontrolu glukoze u krvi i smanjujući rizik od komplikacija povezanih s dijabetesom.
Patofiziologija dijabetesa
Dijabetes tipa 1 (DM1) i tipa 2 (DM2) imaju različite etiologije i patofiziološke mehanizme. Dijabetes tipa 1 je autoimuni poremećaj koji dovodi do destrukcije beta-stanica pankreasa, dok je dijabetes tipa 2 povezan s inzulinskom rezistencijom i relativnom inzulinskom insuficijencijom. Kompleksnost tih bolesti zahtijeva višestruki pristup u liječenju, gdje dodaci prehrani mogu igrati dodatnu ulogu. U pogledu suplemenata, ta dva tipa dijabetesa treba promatrati različito, imajući u vidu njihove različite etiologije.
Dodaci prehrani u kontekstu dijabetesa
Dodaci prehrani kod oba tipa dijabetesa imaju višestruke ciljeve. Prvo, potrebno je razmotriti moguće nutritivne deficite koji su češći među osobama s dijabetesom. Drugo, suplementi mogu utjecati na razinu šećera u krvi, olakšavajući njegov unos u stanice. Treće, dodaci prehrani mogu imati pozitivan učinak na smanjenje komplikacija dijabetesa.
Osobe s dijabetesom često se uspješno prilagođavaju zdravijem načinu prehrane s fokusom na makronutrijente, unos kalorija i vremensko planiranje obroka. Međutim, značaj mikronutrijenata često ostaje zanemaren, pa ćemo se osvrnuti na neke od najvažnijih kod te bolesti.
Omega-3 nezasićene masne kiseline
Te nezasićene masne kiseline pokazale su značajne koristi u smanjenju upalnih procesa i mogu poboljšati inzulinsku osjetljivost, što je od ključne važnosti kod dijabetesa tipa 2. Možda najznačajniji učinak koji se očekuje kod osoba s dijabetesom ima smanjenje rizika od razvoja kardiovaskularnih bolesti.
Višestruko nezasićene masne kiseline, posebice omega-3 masne kiseline (alfa-linolenska kiselina – ALA, eikozapentaenska kiselina – EPA i dokozaheksaenska kiselina – DHA) poznate su po svojem povoljnom učinku na zdravlje kardiovaskularnog sustava. One smanjuju razinu triglicerida u krvi i hipertenziju, a također imaju antitrombotička i antiaritmička svojstva. U kontekstu dijabetesa, njihov blagotvorni učinak postaje još važniji zbog većeg rizika od kardiovaskularnih bolesti koji prate tu bolest.
Edukacija o pravilnom unosu tih kiselina može biti ključna. Preporučene doze za postizanje željenih učinaka uključuju: 2-4 g EPA i DHA na dan za hipertrigliceridemiju, 2 g ALA na dan za hiperkolesterolemiju, 3 g EPA za hipertenziju, a 250 mg EPA i DHA na dan za održavanje normalne funkcije srca. Te količine mogu se unijeti hranom, ponajviše ribom, ribljim uljem, račićima, algama, uljem noćurka, boražine i lana.
Magnezij
Magnezij je esencijalni mineral koji ima ključnu ulogu u brojnim biokemijskim procesima vezanim za metabolizam glukoze i inzulina. Osobe s dijabetesom često imaju smanjene razine magnezija u serumu, što može pogoršati inzulinsku rezistenciju i otežati kontrolu glikemije. Kao kofaktor u više od 300 enzimskih reakcija, magnezij je ključan za procese kao što su glikoliza, sinteza proteina i prijenos metaboličke energije.
Istraživanja sugeriraju da suplementacija magnezijem može poboljšati osjetljivost na inzulin i smanjiti razine glukoze u krvi. Mehanizmi putem kojih magnezij povoljno utječe na dijabetičke parametre uključuju poboljšanje aktivnosti inzulinskog receptora i posredovanje transporta glukoze unutar stanica. Također, magnezij može smanjiti supkliničku upalu i oksidativni stres, faktore koji su često povišeni kod osoba s dijabetesom. Unatoč brojnim prednostima, važno je osigurati odgovarajuće doze, jer prekomjerni unos magnezija može uzrokovati nuspojave. U studijama su se učinkovitim pokazale doze već od 300 mg.
Vitamin D
Vitamin D, vrlo popularan dodatak prehrani čija je potrošnja značajno porasla tijekom pandemije COVID-19 2020. godine, ima ključnu ulogu u regulaciji metaboličkih procesa povezanih s inzulinom i glukozom. Istraživanja sugeriraju da nedostatak vitamina D može biti povezan s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2. Njegov učinak na metabolizam glukoze može biti posredovan receptorima za vitamin D (VDR) koji se nalaze unutar beta-stanica gušterače, odgovornim za proizvodnju inzulina.
Suplementacija vitaminom D može poboljšati kontrolu glikemije i potencijalno smanjiti otpornost na inzulin kod osoba s dijabetesom tipa 2. Uz to, studije su pokazale da adekvatne razine vitamina D mogu smanjiti rizik od komplikacija povezanih s dijabetesom, uključujući kardiovaskularne bolesti. Jedno istraživanje pokazalo je da suplementacija vitaminom D može značajno smanjiti razine HbA1c, klinički relevantnog pokazatelja dugoročne kontrole glikemije. Također, vitamin D ima protuupalne i imunomodulacijske učinke, što može biti korisno u kontroli dijabetesa.
Zbog povezanosti između niskih razina vitamina D i dijabetesa, suplementacija se razmatra kao moguća strategija za poboljšanje metaboličkog zdravlja kod tih pacijenata, uz naglasak na individualizirani pristup i praćenje razina u serumu. Pokazalo se da je suplementacija učinkovita i kao prevencija razvoja DM tipa 2 kod osoba koje su u riziku deficita tog vitamina (institucionirane osobe, trudnice, pretili, osobe tamne puti, radnici noćnih smjena).
Cimet
Cimet, posebno vrste Cinnamomum cassia i Cinnamomum verum, postao je predmetom istraživanja zbog svojih potencijalnih učinaka na kontrolu glikemije kod osoba s dijabetesom. Aktivni spojevi u cimetu, poput cinamaldehida i polifenola, mogu poboljšati osjetljivost na inzulin, olakšavajući tako unos glukoze u stanice. Klinička ispitivanja sugeriraju da cimet može smanjiti razine glukoze natašte, kao i HbA1c – marker dugoročne kontrole šećera u krvi.
Uzimanje između 1 g i 6 g cimeta na dan može pridonijeti smanjenju razina glukoze, ukupnog kolesterola i triglicerida kod osoba s dijabetesom tipa 2. Osim toga, cimet može povećati ekspresiju inzulinskih receptora, što dodatno poboljšava metabolizam glukoze.
Međutim, kod uzimanja većih količina cimeta važno je imati na umu potencijalne štetne učinke i rizik od onečišćenja praha cimeta. Naime, studija nezavisnog laboratorija ConsumerLab pokazala je da neki dodaci prehrani s cimetom sadrže visoke doze hepatotoksičnih kumarina i olova, vjerojatno kao rezultat onečišćenja i patvorina što može predstavljati ozbiljan zdravstveni rizik.
Krom
Krom je mineral u tragovima koji igra važnu ulogu u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina u tijelu. Smatra se da ima potencijalno koristan utjecaj na regulaciju šećera u krvi, što je posebno relevantno za osobe s dijabetesom. Kod nekih osoba s dijabetesom tipa 2 može imati umjereno djelovanje. Suplementacija kromom može poboljšati osjetljivost na inzulin i pomoći u kontroli razine glukoze u krvi, što bi za te osobe moglo biti osobito korisno.
Neka istraživanja sugeriraju da suplementi kroma mogu smanjiti razine glukoze natašte i poboljšati HbA1c vrijednosti, što je ključni indikator dugoročne kontrole šećera u krvi. Uobičajene dnevne potrebe za kromom kreću se od 11-45 mcg, ali za očekivano djelovanje kod dijabetesa preporučene su doze veće od 200 mcg, uz terapiju koja traje najmanje 12 tjedana.
Alfa-lipoična kiselina
Alfa-lipoična kiselina (ALA) je snažan antioksidans koji se sintetizira u tijelu, ali se može unositi i putem hrane ili kao dodatak prehrani. ALA ima ključnu ulogu u metabolizmu glukoze i poboljšava osjetljivost na inzulin, što je posebno važno za osobe s dijabetesom tipa 2. Istraživanja su pokazala da ALA može smanjiti neuropatiju, čestu komplikaciju dijabetesa, poboljšavajući funkciju živaca te smanjujući bol.
Suplementacija ALA-e može poboljšati i kontrolu glikemije. Uzimanje doza od 600-1.200 mg na dan rezultira smanjenjem razina glukoze u krvi i HbA1c kod osoba s dijabetesom. Osim toga, ALA potiče regeneraciju drugih antioksidansa, što pridonosi smanjenju oksidativnog stresa, faktora koji utječe na razvoj komplikacija dijabetesa.
Alfa-lipoična kiselina u dodacima prehrani može se naći u obliku učinkovitog R izomera ili češće kao mješavina R i S izomera. Uobičajena doza za prevenciju dijabetičke neuropatije iznosi 200-400 mg tri puta na dan. Kao mjeru opreza potrebno je napomenuti da se često javljaju gastrointestinalni problemi, posebno gastroezofagealni refluks kao i pojačan i intenzivan miris urina.
Vitamin B12
Značaj dodataka prehrani s vitaminom B12 ne može se zanemariti, posebno kod osoba koje boluju od dijabetesa i koje su na terapiji metforminom. Vitamin B12, poznat i kao kobalamin, ima ključnu ulogu u metabolizmu stanica i održavanju zdravlja živčanog sustava. Osobito je važan za osobe s dijabetesom, jer je povezan s razinama glukoze u krvi i neurološkim funkcijama koje mogu biti ugrožene kao posljedica dijabetesa. Nedostatak vitamina B12 može dovesti do neuropatije koja je česta komplikacija kod dijabetičara.
Istraživanja su pokazala da suplementacija vitaminom B12 može poboljšati neurološke simptome kod osoba s dijabetesom, a posebno kod onih koje uzimaju metformin, lijek koji može smanjiti apsorpciju tog važnog vitamina. Osobe s dijabetesom, naročito starije osobe i vegetarijanci, mogu imati povećan rizik od nedostatka vitamina B12, što je ključno za održavanje optimalnog zdravlja.
Suplementacija B12 može biti korisna, ne samo za poboljšanje neuroloških funkcija, već i za optimizaciju razine homocisteina, supstancije koja je povezana s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, problema koji često prati dijabetičare.
Preporučene doze vitamina B12 u dodacima prehrani kreću se između 2,5 mcg i 100 mcg na dan, ovisno o individualnim potrebama pacijenta i njegovom zdravstvenom stanju.
Zaključak
Prioritet bi trebalo dati na unos svih potrebnih nutrijenata cjelovitom i zdravom prehranom. Smjernice Američkog dijabetološkog društva ne prepoznaju potrebu za općenitim preporukama o uzimanju dodataka prehrani kod osoba s dijabetesom. Prehrana cjelovitom hranom također obogaćuje organizam fitokemikalijama koje nude dodatne zdravstvene koristi.
Suplementi se preporučuju posebno u slučaju dijagnosticiranih nutritivnih deficita (npr. željezo, vitamini D i B12, magnezij, kalcij) ili kod osoba koje su pod pojačanim rizikom. Iako suplementi mogu imati potencijalnu ulogu u regulaciji dijabetesa, ključno je fokusirati se na zdravu prehranu i životni stil kao primarnu strategiju za kontrolu bolesti.
Neki sastojci suplemenata mogu pojačati djelovanje lijekova protiv dijabetesa, što može dovesti do hipoglikemije, dok neki drugi mogu izazvati suprotan učinak, povećavajući rizik od hiperglikemije. Stoga je od vitalne važnosti obavijestiti zdravstveni tim o svim suplementima da bi se izbjegle potencijalne interakcije i nuspojave, osiguravajući maksimalnu korist za pacijenta. U konačnici, individualizirani pristup prehrani i dodacima prehrani može značajno utjecati na kvalitetu života osoba s dijabetesom.
Literatura:
Gorham ED, Garland CF, Burgi AA, Mohr SB, Zeng K, Hofflich H, Kim JJ, Ricordi C. Lower prediagnostic serum 25-hydroxyvitamin D concentration is associated with higher risk of insulin-requiring diabetes: a nested case-control study. Diabetologia. 2012 Dec;55(12):3224-7. doi: 10.1007/s00125-012-2709-8. Epub 2012 Sep 7. PMID: 22955995.
Priručnik za primjenu dodataka prehrani, Grupa autora, HUPBR, 2024.
Blonde L, Umpierrez GE, Reddy SS, McGill JB, Berga SL, Bush M, Chandrasekaran S, DeFronzo RA, Einhorn D, Galindo RJ, Gardner TW, Garg R, Garvey WT, Hirsch IB, Hurley DL, Izuora K, Kosiborod M, Olson D, Patel SB, Pop-Busui R, Sadhu AR, Samson SL, Stec C, Tamborlane WV Jr, Tuttle KR, Twining C, Vella A, Vellanki P, Weber SL. American Association of Clinical Endocrinology Clinical Practice Guideline: Developing a Diabetes Mellitus Comprehensive Care Plan-2022 Update. Endocr Pract. 2022 Oct;28(10):923-1049. doi: 10.1016/j.eprac.2022.08.002. Epub 2022 Aug 11. Erratum in: Endocr Pract. 2023 Jan;29(1):80-81. doi: 10.1016/j.eprac.2022.12.005. PMID: 35963508; PMCID: PMC10200071.
Costello RB, Elin RJ, Rosanoff A, Wallace TC, Guerrero-Romero F, Hruby A, Lutsey PL, Nielsen FH, Rodriguez-Moran M, Song Y, Van Horn LV. Perspective: The Case for an Evidence-Based Reference Interval for Serum Magnesium: The Time Has Come. Adv Nutr. 2016 Nov 15;7(6):977-993. doi: 10.3945/an.116.012765. PMID: 28140318; PMCID: PMC5105038.
Solati M, Ouspid E, Hosseini S, Soltani N, Keshavarz M, Dehghani M. Oral magnesium supplementation in type II diabetic patients. Med J Islam Repub Iran. 2014 Jul 15;28:67. PMID: 25405132; PMCID: PMC4219896.
Andrea Giustina et al., Consensus Statement on Vitamin D Status Assessment and Supplementation: Whys, Whens, and Hows, Endocrine Reviews, Volume 45, Issue 5, October 2024, Pages 625–654
Zarezadeh M, Musazadeh V, Foroumandi E, Keramati M, Ostadrahimi A, Mekary RA. The effect of cinnamon supplementation on glycemic control in patients with type 2 diabetes or with polycystic ovary syndrome: an umbrella meta-analysis on interventional meta-analyses. Diabetol Metab Syndr. 2023 Jun 15;15(1):127. doi: 10.1186/s13098-023-01057-2. PMID: 37316893; PMCID: PMC10268424.
https://www.consumerlab.com/news/caution-with-cinnamon/12-11-2020/?search=Cinnamon, datum pristupanja 8.11.2024.
Ibrahimpasic K. Alpha lipoic acid and glycaemic control in diabetic neuropathies at type 2 diabetes treatment. Med Arch. 2013;67(1):7-9. doi: 10.5455/medarh.2013.67.7-9. PMID: 23678828.
Tiwari A, Kumar Singh R, Satone PD, Meshram RJ. Metformin-Induced Vitamin B12 Deficiency in Patients With Type-2 Diabetes Mellitus. Cureus. 2023 Oct 26;15(10):e47771. doi: 10.7759/cureus.47771. PMID: 38034222; PMCID: PMC10688235.
Tiwari A, Kumar Singh R, Satone PD, Meshram RJ. Metformin-Induced Vitamin B12 Deficiency in Patients With Type-2 Diabetes Mellitus. Cureus. 2023 Oct 26;15(10):e47771. doi: 10.7759/cureus.47771. PMID: 38034222; PMCID: PMC10688235.