Iako su savjeti za fotoprotekciju općenito namijenjeni svima, prilikom preporuke sredstva za zaštitu od sunca potrebno je posebno voditi računa o specifičnostima različitih osjetljivih skupina – naročito pedijatrijske populacije, trudnica i osoba s posebnim medicinskim stanjima. Autorica članka: doc.dr.sc. Josipa Bukić, mag.pharm., inPharma 97, svibanj/lipanj 2025.
Fotoprotekcija obuhvaća širok spektar ponašajnih, fizičkih i kemijskih mjera koje za cilj imaju spriječiti ili ograničiti akutne i kronične štetne učinke UV zračenja na ljudsku kožu. Iako je izbjegavanje izlaganja suncu najučinkovitija strategija zaštite, njezina primjena u stvarnom životu izuzetno je izazovna i često neizvediva, osobito radnim mjestima na otvorenom i u područjima s visokim intenzitetom sunčeva zračenja.
Sredstva za zaštitu od sunca sastoje se od mineralnih i kemijskih filtera koji raspršuju i neutraliziraju različite valne duljine, uključujući UV i vidljivo svjetlo. Zbog jednostavne primjene, stalnih inovacija i povećane svijesti o važnosti zaštite, njihova upotreba posljednjih desetljeća postaje sve raširenija u svim dijelovima svijeta. Konvencionalne mjere fotoprotekcije uglavnom se oslanjaju na filtere, ali ne djeluju na stanična oštećenja nastala nakon izlaganja suncu. Da bi se popunila ta praznina, intenzivno se istražuju antioksidativne molekule i enzimi za popravak DNA, nudeći novi pristup aktivne fotoprotekcije koja može i spriječiti i popraviti oštećenja izazvana UV zračenjem.
Važno je naglasiti da je upotreba sredstava za zaštitu od sunca potrebna tijekom cijele godine, jer je UVA zračenje jednakog intenziteta tijekom zime kao i tijekom ljeta. Nadalje, UVA zračenje jednako je tijekom cijelog dana (ujutro i popodne) a negativno utječe i kada je oblačno i kroz staklo, jer UVA zrake prolaze kroz njega (npr. u automobilu ili avionu). Zbog svega navedenog, potrebno je pronaći kremu za zaštitu od sunca koja će se moći koristiti svakodnevno, a to podrazumijeva proizvod koji ima određene senzorne kvalitete. Ključne karakteristike uključuju nemasnu teksturu, izostanak ostataka na koži te baršunasti, mat finiš koji osigurava ujednačeni ten smanjenjem vidljivih pora i nesavršenosti. Postizanje tih kvaliteta zahtijeva od industrije opsežna istraživanja i razvoj krema za sunčanje, uključujući optimizaciju mješavine kemijskih (organskih) i fizičkih (anorganskih) filtera. Ponekad se koristi i nanotehnologija da bi se spriječio bijeli trag koji ostavljaju anorganski filteri koji nisu nanoizirani. Te formulacije dodatno se poboljšavaju sastojcima poput hijaluronske kiseline za hidraciju i antioksidansima, što pridonosi zaštiti kože te općoj estetskoj privlačnosti.
U većini slučajeva te će zahtjeve ispunjavati kreme koje sadrže kemijske filtere, jer imaju svojstva bolje razmazivosti, manju vidljivost na koži te se lakše nanose. To je primjerice prednost za osobe s aknama, dok je u određenim populacijama preporučeno korištenje fizičkih filtera. Cinkov oksid i titanov dioksid, jedini registrirani fizički filteri, proizvodi su izbora, između ostalog za pojedince sklone alergijama, kod osjetljive kože, za trudnice i sl. Dodatno, željezovi oksidi koji daju pigment proizvodima za zaštitu od sunca, štite od vidljive svjetlosti, zbog čega su tonirane kreme proizvodi izbora za osobe s hiperpigmentacijama (melazma, postupalne hiperpigmentacije i dr.). Primjeri preporuka za određene populacije prikazani su na Slici 1.
Slika 1. Preporuke za odabir krema za zaštitu od sunca u posebnim populacijama
Pedijatrijska populacija
Kao najprikladniju mjeru fotoprotekcije za dojenčad mlađu od 6 mjeseci većina organizacija, uključujući Američku pedijatrijsku akademiju (American Academy of Pediatrics), Američku akademiju za dermatologiju (AAD) i Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA) preporučuju izbjegavanje izravnog izlaganja suncu. Primjena krema za zaštitu od sunca trebala bi zbog nekoliko razloga biti svedena na minimum – koža dojenčadi je nezrelija i stoga sklonija većoj perkutanoj apsorpciji. Osim toga, dojenčad ima veći omjer površine kože u odnosu na tjelesnu masu u usporedbi sa starijom djecom i odraslima. U praksi, ako je izlaganje suncu neizbježno, može se nanijeti mala količina kreme sa zaštitnim faktorom (najmanje SPF15) na izložena područja kao što su obrazi i nadlanice. Kremu je potrebno isprati čim dojenče više nije izloženo suncu.
Za djecu stariju od 6 mjeseci, aktualne smjernice preporučuju korištenje kreme za sunčanje širokog spektra djelovanja, otporne na vodu, sa zaštitnim faktorom 30 ili višim, s prevladavajućim udjelom anorganskih filtera kao što su cinkov oksid ili titanijev dioksid, koji manje nadražuju osjetljivu kožu te imaju niži rizik od alergijskih reakcija. Primjerice, kemijski filter oktokrilen često uzrokuje kod djece alergijski kontaktni dermatitis, dok se kod odraslih povezuje s fotoalergijom, najčešće zbog unakrsne reakcije s ketoprofenom.
Idealna krema za sunčanje za djecu trebala bi pružati zaštitu širokog spektra protiv UV zračenja, imati dobru fotostabilnost, mogućnost ravnomjerne raspodjele i ugodnu teksturu, biti otporna na vodu te imati nizak potencijal za iritaciju kože i očiju.
Kremu za sunčanje treba nanositi u dovoljnim količinama (2 mg/cm²) pokrivajući sve izložene dijelove kože, uz posebnu pažnju na područja poput ušiju, vrata i nadlanica. Za odrasle osobe ta je količina, primjerice za prekrivanje lica – jedna čajna žličica kreme za sunčanje. Potrebno ju je nanijeti 20 minuta prije izlaganja suncu i ponovno nanositi otprilike svaka 2 sata tijekom boravka na otvorenom. Kreme i losioni za zaštitu od sunca bolji su za ravnomjernu primjenu. Ako se koristi sprej, treba ga prvo raspršiti na dlan roditelja/skrbnika, a zatim nanijeti na kožu djeteta. Pri korištenju spreja potrebno je paziti da ne dođe do udisanja proizvoda. Štapić (stick) za zaštitu od sunca preporučuje se za zaštitu usana.
Trudnice
Fotoprotekcija je ključna u dermatološkoj skrbi trudnica, jer njihova koža može biti osjetljivija na UV zračenje. Njima se preporučuje korištenje fizičkih barijera poput šešira širokog oboda, odjeće s UV zaštitom i suncobrana, uz nanošenje širokospektralnih krema za sunčanje sa SPF30 ili višim, posebno formuliranih za osjetljivu kožu. Kreme za sunčanje treba pažljivo birati da bi se smanjila izloženost potencijalno štetnim kemikalijama, osobito u prvom tromjesečju trudnoće i tijekom dojenja, kada su fetus i dojenče najranjiviji.
Izlaganje suncu ima šire zdravstvene posljedice, osobito tijekom trudnoće. Folna kiselina koja je ključna za zdravu trudnoću i prevenciju defekata neuralne cijevi, podložna je fotodegradaciji pod utjecajem UV zračenja. Istraživanja su pokazala da UV izloženost može smanjiti učinkovitost suplementacije folnom kiselinom kod žena reproduktivne dobi.
Pri odabiru krema za sunčanje za trudnice i dojilje, mineralni filteri poput titanijeva dioksida i cinkova oksida često se preporučuju kao prvi izbor zbog povoljnog sigurnosnog profila i minimalne sistemske apsorpcije nakon topikalne primjene. Oni pružaju širokospektralnu zaštitu uz nizak rizik od endokrinih poremećaja ili bioakumulacije, što ih čini pouzdanom opcijom za tu populaciju.
Ipak, glavna ograničenja mineralnih filtera odnose se na njihovu kozmetičku prihvatljivost – mogu ostaviti bijeli trag ili djelovati “teže” na koži. Kako bi se ti nedostaci ublažili, kombiniranje anorganskih filtera s određenim organskim filterima može poboljšati estetska svojstva proizvoda, čineći ih primjerenijima za svakodnevnu upotrebu, a pritom zadržavajući sigurnost i učinkovitost. Organski filteri poput etilheksil triazona, bis-etilheksiloksifenol metoksifenil triazina, butil metoksidibenzoilmetana, fenilbenzimidazol sulfonske kiseline, dietilamino hidroksibenzoil heksil benzoata te organski partikularni filteri poput metilen-bis-benzotriazolil-tetrametilbutilfenola i tris-bifenil triazina pružaju UV zaštitu uz nisku sistemsku apsorpciju.
Endokrini disruptori posebno zabrinjavaju tijekom trudnoće, jer je to razdoblje izrazito osjetljivo na hormonske poremećaje. UV filteri poput oksibenzona, etilheksil metoksicinamata (oktinozata) i 4-metilbenziliden kamfora povezani su s mogućim endokrinim učincima. Stoga se kao mjera opreza tijekom trudnoće preporučuje izbjegavati kreme za sunčanje koje sadrže te sastojke.
Postoji i zabrinutost u vezi s mogućim zdravstvenim utjecajima nanočestica. Međutim, istraživanja o njihovom korištenju, posebice cinkova oksida (ZnO) i titanijeva dioksida (TiO2) u kremama za sunčanje, općenito su pokazala da su sigurni za upotrebu u općoj populaciji, uključujući trudnice. Te nanočestice dizajnirane su tako da ostanu na vanjskom, rožnatom sloju kože, bez prodiranja u vitalne stanice.
Istraživanja regulatornih tijela poput Znanstvenog odbora za sigurnost potrošača Europske komisije (SCCS) i Australske uprave za terapijske proizvode (TGA) podržavaju mišljenje da nanočestice u kremama za sunčanje ne dospijevaju u sustavnu cirkulaciju u značajnim količinama, zbog čega je rizik od negativnih učinaka malen. Zapravo, među UV filterima koji su navedeni u monografiji američke FDA, samo su titanijev dioksid i cinkov oksid klasificirani kao „općenito prepoznati kao sigurni i učinkoviti (GRAS)“. Međutim, zbog rizika od udisanja i apsorpcije putem respiratornog trakta, tijekom trudnoće – kad god je moguće – treba izbjegavati sprejeve koji sadrže anorganske filtere.
Navedena svojstva, uz zaštitne učinke od UV izlaganja, upućuju na to da koristi proizvoda za sunčanje s nanočesticama nadmašuju potencijalne rizike za osjetljive skupine, uključujući trudnice.
Povećana fotoosjetljivost
Određena medicinska stanja i korištenje nekih lijekova (npr. izotretinoin) te kozmetičkih proizvoda (npr. retinoidi, glikolna i druge alfa hidroksi kiseline) mogu povećati osjetljivost kože na sunčevo svjetlo (Tablica 1). U takvim slučajevima, osim pravilnog korištenja proizvoda za zaštitu od sunca, potrebno je koristiti dodatne mjere zaštite (npr. šešir) te smanjiti izlaganje.
Aktivna fotoprotekcija
Kao što je već spomenuto, aktivna fotoprotekcija uključuje tvari koje ublažavaju oksidativni stres i oštećenje DNA, a većinom se radi o prirodnim spojevima dobivenim iz biljaka i algi. Primjeri su lokalno promijenjeni oleuropein iz masline ili vitamin C, koji sinergistički djeluju s kremama za zaštitu od sunca. No, na tržištu se nalaze i brojni drugi proizvodi za oralnu primjenu.
Sistemski fotoprotektivni agensi nude niz prednosti u usporedbi s klasičnim topikalnim sredstvima za zaštitu od sunca – jednostavniju primjenu, bolju usklađenost s upotrebom u svakodnevnom životu te ravnomjernu zaštitu cijele površine kože. Zanimljivim se – prema trenutnim saznanjima – čini i cink, jer u određenim istraživanjima postoji značajna povezanost između niske razine cinka i melazme. Ipak, za davanje preporuka o probiru na nedostatak cinka kod osoba s melazmom, potrebna su buduća istraživanja visoke metodološke kvalitete.
Najpoznatiji fotoprotektivni sastojci
. Vitamini C i E
Vitamin E i njegovi derivati pokazali su snažno antioksidativno djelovanje na koži neutralizirajući reaktivne kisikove spojeve i potencijalno smanjujući oštećenja izazvana UV zračenjem. Također je opisana njegova sposobnost da smanji imunosupresiju izazvanu UVA zračenjem, ali u modelima mišje kože. Budući da se antioksidativno djelovanje vitamina E temelji na njegovoj vlastitoj oksidaciji, kombinacija s drugim antioksidansima i stabilizatorima poput vitamina C i ferulinske kiseline, može smanjiti njegovu oksidaciju i tako očuvati njegova zaštitna svojstva.
Kod ljudi je pokazano da lokalna primjena vitamina C i E povećava minimalnu eritemsku dozu kod zdravih ispitanika. Slično tome, druga istraživanja potvrdila su povećanje minimalne eritemske doze kao i smanjenje broja stanica opečenih suncem, timinskih dimera i ekspresije proteina p53. Važno je upozoriti da određena istraživanja povezuju konzumaciju antioksidansa i smanjenje učinka kemoterapije, pa se ne preporučuje rutinsko korištenje antioksidansa kod onkoloških pacijenata tijekom ciklusa.
. Polypodium leucotomos
Polypodium leucotomos (PL) je tropska paprat koja pripada obitelji Polypodiaceae. Hidrofilni ekstrakt Polypodium leucotomosa (PLE) dobiven iz nadzemnih dijelova biljke, bogat je fenolnim spojevima s izraženim antioksidativnim i fotoprotektivnim svojstvima, a među najvažnijima su kofeinska i ferulinska kiselina. Učinci tih fenolnih sastojaka na staničnu homeostazu potvrđeni su u in vivo i in vitro istraživanjima, a uključuju sljedeće:
- izravnu apsorpciju UV fotona, čime se sprječava nastanak fotoprodukata;
- neutralizaciju reaktivnih kisikovih i dušikovih spojeva, čime se ublažava foto-oksidativni stres;
- prevenciju peroksidacije lipida i glutationa;
- smanjenje stanične proliferacije;
- sprječavanje gubitka Langerhansovih stanica;
- očuvanje imunološkog nadzora kože.
Svi ti učinci zajedno pridonose smanjenju UV induciranog eritema, usporavanju starenja kože i prevenciji karcinogeneze. Zbog toga je PLE postao prvi sistemski fotoprotektivni agens s dobro dokumentiranim djelovanjem kod ljudi.
. Astaksantin
Oštećenje različitih sastavnica ekstracelularnog matriksa kože dovodi do njenog lošeg zdravlja putem upalnih odgovora i smrti stanica. Štoviše, UV zračenje uzrokuje i promjene u strukturi kože, koje dovode do pigmentacije, gubitka elastičnosti kože i bora, što ubrzava starenje kože. Astaksantin se pokazao kao snažan antioksidativni agens, a brojna istraživanja su njegov učinak na zdravlje kože procijenila pozitivnim rezultatima. Osim antioksidativnog djelovanja, astaksantin je također pokazao protuupalna, imunomodulirajuća i svojstva popravka DNA, što je dodatno potaknulo njegovu upotrebu u očuvanju zdravlja i liječenju oštećenja kože.
Istraživanja su također pokazala da je astaksantin siguran spoj, bez štetnih učinaka. U istraživanjima kojima se ispitivao njegov fotoprotektivni učinak, koristio se minimalno 8-12 tjedana, a zamijećeno je povećanje minimalne doze potrebne za nastanak eritema te smanjenje gubitka vlage na područjima kože izloženim zračenju. Na temelju dosadašnjih istraživanja, na Slici 2 prikazani su sumarni učinci astaksantina u područjima u kojima bi mogao pokazati pozitivno djelovanje.
Slika 2 Učinci na kožu i preporuke za korištenje astaksantina
Literatura:
Garcia-Mouronte E, Pérez-González LA, Naharro-Rodriguez J, Fernández Guarino M. Understanding Active Photoprotection: DNA-Repair Enzymes and Antioxidants. Life (Basel). 2024;14(7):822.
Lyons AB, Trullas C, Kohli I, Hamzavi IH, Lim HW. Photoprotection beyond ultraviolet radiation: A review of tinted sunscreens. J Am Acad Dermatol. 2021;84(5):1393-7.
Fitzmaurice W, Howard J, King A, Firek A, Deligonul FZ, Silverberg NB. Systematic Review of Pediatric Photoprotection in Children of Color. Int J Womens Dermatol. 2025;11(1):199.
Cestari T, Buster K. Photoprotection in specific populations: Children and people of color. J Am Acad Dermatol. 2017;76(3):110-21.
Rostami Mogaddam M, Safavi Ardabili N, Iranparvar Alamdari M, Maleki N, Aghabalaei Danesh M. Evaluation of the serum zinc level in adult patients with melasma: Is there a relationship with serum zinc deficiency and melasma?. J Cosmet Dermatol. 2018;17(3):417-22.
Gracia-Cazaña T, Aguilera J, Navarro-Bielsa A, González S, Lim HW, Gilaberte Y. New trends on personalized sunscreens. Photodermatol Photoimmunol Photomed. 2024;40(3):12967.
Lim HW, Piquero-Casals J, Schalka S, Leone G, Trullàs C, Brown A, Foyaca M, Gilaberte Y, Krutmann J, Passeron T. Photoprotection in pregnancy: addressing safety concerns and optimizing skin health. Front Med (Lausanne). 2025;12:1563369.
Passeron T, Lim HW, Goh CL, et al. Photoprotection according to skin phototype and dermatoses: practical recommendations from an expert panel. J Eur Acad Dermatol Venereol. 2021;35(7):1460-9.
Singh KN, Patil S, Barkate H. Protective effects of astaxanthin on skin: Recent scientific evidence, possible mechanisms, and potential indications. J Cosmet Dermatol. 2020;19(1):22-7.