Liječenje anemije zahtijeva multidisciplinarni pristup liječnika i ljekarnika. Cilj liječenja je normalizacija krvne slike i serumskog željeza, popunjavanjem rezerve željeza. Pacijente je važno upoznati s prednostima i očekivanim nuspojavama oralno uzetih preparata.
Autorica članka: Ana Močić, mag.pharm., univ.spec. kliničke farmacije, inPharma 94, studeni/prosinac 2024.
Anemija je jedno od najčešćih stanja u medicini – smatra se da na globalnoj razini čak 40% stanovništva ima neki oblik anemije. U prilog učestalosti govori podatak koji anemiju navodi kao najčešću manifestaciju drugih bolesti i stanja. Najugroženije skupine su djeca, trudnice i osobe starije životne dobi, a s obzirom na spol, najveći dio odnosi se na žene, posebice one reproduktivne dobi i trudnice.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji anemija je određena smanjenom koncentracijom hemoglobina u ovisnosti o dobi i spolu, kao i smanjenom sposobnosti krvi za prijenos kisika. U svakodnevnoj praksi anemiju definiramo kao vrijednost hemoglobina (Hb) u g/L manju od 130 g/L za muškarce, manju od 120 g/L za žene i manju od 110 g/L za trudnice.
Svakodnevno susrećemo pacijente koji opisuju simptome nalik anemiji, premda nisu sigurni da li je klinički imaju. Također, bolesnici s anemijom koja se brzo razvija imaju više simptoma od bolesnika s kroničnom anemijom. Studije ističu da se tipični simptomi anemije, kao i prava klinička slika, javljaju tek pri koncentraciji hemoglobina nižoj od 90 g/L.
Liječenje anemije danas zahtijeva multidisciplinarni pristup liječnika i ljekarnika, s ciljem normalizacije krvne slike i serumskog željeza, popunjavanjem rezerve željeza, ali i edukaciju o prednostima i očekivanim nuspojavama oralno uzetih preparata željeza.
Na koji način željezo sudjeluje u sintezi zdravih eritrocita?
Željezo je esencijalni element koji čini sastavni dio hemoglobina, okosnice crvenih krvnih stanica, eritrocita. Proces stvaranja crvenih krvnih stanica odvija se u koštanoj srži pod nadzorom hormona eritropoetina. Za pravilnu proizvodnju crvenih krvnih stanica potrebne su i druge tvari, posebice folati i vitamin B12. Željezo sudjeluje u transportu kisika, rastu i diobi stanica te drugim biokemijskim procesima. U organizmu se taloži u malim količinama koje su nužne za pravilnu sintezu hemoglobina, a posljedično i eritrocita.
Kada postoji povećana potreba za željezom – tijekom menstruacije, u fazama intenzivnog rasta, fizičkog napora i sl. – željezo se troši iz zaliha. Ako istovremeno nema zadovoljavajućeg unos željeza hranom ili dodacima prehrani, dolazi do njegova nedostatka, a time i do proizvodnje manjih eritrocita s manjom koncentracijom hemoglobina te razvoja anemije.
Kako je regulirana homeostaza željeza?
Transferin je protein u krvnoj plazmi koji izlučuju različite stanice, od kojih su najvažniji hepatociti. Njegova glavna uloga u organizmu je reverzibilno vezanje i prijenos željeza od mjesta gdje se ono apsorbiralo u tankom crijevu sve do jetre, da bi se pohranilo, ali i dopremanje željeza stanicama, u najvećoj mjeri eritroidnim prekursorima. Transferin sadrži dva vezna mjesta za željezo u ionskom obliku Fe3+, dok za željezo u ionskom obliku Fe2+ nema afinitet. Većina željeza koje se nalazi u krvi vezano je za transferin.
Željezo se u organizmu skladišti u obliku feritina i hemosiderina. Feritin je protein koji može sadržavati 4.500-5.000 atoma željeza, a stvaraju ga hepatociti. Najveće zalihe željeza u obliku feritina nalaze se u jetri, slezeni i mišićima. Mala količina koju prenosi željezo nalazi se i u serumu. Ta je činjenica od iznimne važnosti u kliničkoj praksi, jer se mjerenjem serumskog feritina mogu procijeniti zalihe željeza u organizmu.
Regulacija homeostaze željeza odvija se na sustavnoj i staničnoj razini. Na sustavnoj razini regulacije ključnu ulogu imaju hepcidin i feroportin. Hepcidin je protein koji stvaraju hepatociti. Ima važnu ulogu u regulaciji ulaska željeza u cirkulaciju. Feroportin je receptor za hepcidin, a isto je tako i transporter željeza. Nalazi se na bazolateralnoj površini enterocita u duodenumu. Feroportin transportira željezo iz enterocita duodenuma u cirkulaciju. Osim toga, u cirkulaciju oslobađa željezo koje je pohranjeno u makrofagima jetre i hepatocitima. Vezanjem hepcidina na feroportin dolazi do prekida ulaska željeza u cirkulaciju.
Vitamini potrebni u sintezi crvenih krvnih stanica
Željezo, vitamin B12 i vitamin B9 su tri esencijalna nutrijenta koja sudjeluju u sintezi crvenih krvnih stanica, te je vrlo važno osigurati njihov dostatan unos prehranom ili dodacima prehrani.
Vitamin B12 (kobalamin) je esencijalni vitamin koji tijelo ne može proizvesti nego ga unosimo namirnicama životinjskog podrijetla. Ima brojne uloge od kojih je najvažnija sudjelovanje u sintezi eritrocita. Osim toga, ima ulogu u održavanju normalne funkcije živčanih stanica i u sintezi DNA. Slikovito, crvene krvne stanice su male veličine i pravilnog okruglog oblika, a u slučaju nedostatka vitamina B12 postaju velike i ovalne, zbog čega dolazi do usporavanja njihovog prolaska iz koštane srži u krvotok, što može rezultirati razvojem megaloblastične anemije.
Folat je prirodni oblik vitamina B9 koji je ključan za mnoge biološke procese u tijelu, uključujući sintezu DNA, proizvodnju crvenih krvnih stanica i pravilan razvoj fetalnog neurološkog sustava. Unosimo ga u organizam namirnicama biljnog podrijetla poput zelenog lisnatog povrća, mahunarki, orašastih plodova, avokada i agruma. Nedostatak folata inhibira enzime koji sudjeluju u sintezi DNA zbog čega dolazi do programirane stanične smrti eritroblasta i razvoja anemije.
Skupine pacijenata s rizikom od razvoja anemije
Anemija uzrokovana nedostatkom željeza najčešće je simptom drugih bolesti i stanja kao što su maligne bolesti, poremećaji funkcije bubrega, upalna stanja, bolesti srca i krvnih žila, poremećaji probavnog sustava. Savjetovanje suplementacije željeza trebalo bi biti prilagođeno različitim skupinama kao što su dojenčad, mala djeca, adolescenti, žene reproduktivne dobi, starije osobe, trudnice i vegetarijanci.
Podjela anemija
Najčešće klasifikacije anemija su kinetička i morfološka klasifikacija koje se međusobno nadopunjuju.
Kinetička (patofiziološka) klasifikacija – pozornost se usmjerava na patofiziološki mehanizam nastanka anemije, odnosno brzinu i način stvaranja i razaranja eritrocita. Smanjeno stvaranje eritrocita (hipoproliferativne anemije) može nastati zbog eritropoeze osiromašene željezom, primarne bolesti koštane srži, infiltracije koštane srži tumorskim tkivom, manjka vitamina B12, folne kiseline ili eritropoetina.
Morfološka klasifikacija – anemije se dijele s obzirom na veličinu eritrocita, odnosno MCV (prosječni volumen eritrocita). To su:
- Mikrocitne anemije, MCV>80 fL:
- anemija zbog manjka vitamina B12 ili folne kiseline,
- anemija u mijelodisplaziji.
- Normocitne anemije, MCV 80-95 fL:
- većina hemolitičkih anemija (osim talasemija),
- anemija u kroničnom zatajenju bubrega,
- anemija zbog infiltracije koštane srži stranim stanicama,
- anemija u endokrinološkim bolestima (hipotireoza),
- anemija kronične bolesti,
- aplastična anemija.
Kad govorimo o nedostatku željeza razlikujemo apsolutni i funkcionalni manjak
Apsolutni manjak željeza nalazimo kod sideropenične anemije, dok je funkcionalni manjak željeza karakteristika anemije kronične bolesti. Apsolutni nedostatak željeza karakteriziraju nizak feritin (<30µg/L), snižen hepcidin, sniženo serumsko željezo i saturacija transferina. Funkcionalni nedostatak željeza karakteriziraju visoki hepcidin te feritin iznad 100 g/L, a javlja se u različitim bolestima kao što su tumori, upalne bolesti crijeva i zatajenje srca te ga obilježava neadekvatna doprema željeza u koštanu srž.
Izvor: Morović-Verglas J i sur. Interna medicina – odabrana poglavlja. Zagreb: Zdravstveno veleučilište, Naklada Slap, 2007.
Što je megaloblastična anemija?
Megaloblastične anemije uzrokovane su zastojem sinteze deoksiribonukleinske kiseline (DNK) za koju su potrebni vitamin B12 i folna kiselina. Nastaju zbog promjena u koštanoj srži, gdje se odvija eritropoeza, i na periferiji. Sve stanice eritropoeze su abnormalno povećane. U perifernoj krvi makrociti ispunjeni hemoglobinom mogu biti dvostruko veći od eritrocita, dok je broj granulocita i trombocita smanjen. U plazmi dolazi do povećanja željeza, bilirubina i LDH. MCV je iznad 100 fL te se u krvnom razmazu nalaze karakteristične velike ovalne stanice (megalociti).
Megaloblastična anemija zbog deficita vitamina B12 nastaje kao posljedica neadekvatne prehrane, smanjenog unosa hrane te kada postoje poremećaj apsorpcije i povećana potreba za vitaminima. Vitamin B12 otpušta se iz hrane, te se u želucu veže za unutrašnji factor. Tako ostaje otporan za digestiju te putuje do distalnog ileuma gdje se veže na receptor sluznice crijeva. Anemija se javlja s različitim neuropsihijatrijskim simptomima i drugim kliničkih manifestacijama. Da bi se dijagnosticirala, laboratorijska procjena trebala bi sadržavati kompletnu količinu krvi i razinu vitamina B12 u serumu. Terapija se sastoji od oralne primjene vitamina B12 (1-2 mg na dan).
Perniciozna anemija definira se kao megaloblastična anemija zbog poremećene apsorpcije vitamina B12, što je posljedica defekta sluznice želuca koja ne stvara dovoljno unutarnjeg faktora. Smatra se da bitnu ulogu kod te anemije ima genetski faktor, jer se bolest često javlja unutar obitelji. Kod mnogih oboljelih pronađena su protutijela protiv vlastitih stanica i protutijela protiv unutarnjeg faktora. Bolest se pojavljuje kod osoba s tireotoksikozom, hipotireozom i Hashimotovim tireoiditisom. Ta anemija razvija se postupno sa simptomima lupanja srca, vrtoglavice i zujanja u ušima. Karakterizira ju trijas simptoma – slabost, pečenje jezika i trnci u ekstremitetima. Kod nekih oboljelih prevladavaju simptomi probavnog sustava (mučnina, povraćanje, proljev), srčane manifestacije te mentalni i neurološki poremećaji. Liječenje se vrlo uspješno provodi parenteralno vitaminom B12, te se primjenjuju visoke doze jer nije toksičan i nije skup.
Megaloblastična anemija zbog deficita folne kiseline nastaje zbog smanjenog uzimanja hrane, poremećaja apsorpcije, antikonvulzivnih lijekova, oralnih kontraceptiva, karcinoma, trudnoće, kroničnog alkoholizma i anoreksije. Minimalna dnevna potreba za folatom je oko 50 mcg. Folati se nalaze u voću, povrću, mesu (jetra i bubreg), ali kuhanjem se značajno smanjuje njihova količina u hrani. Organizam ima veće potrebe za folnom kiselinom tijekom rasta, u trudnoći i tijekom dojenja, kod alkoholičara, osoba oboljelih od leukemije i malignih bolesti. Glavno mjesto apsorpcije folata je proksimalni dio ileuma. Simptomi se javljaju kao i kod deficita vitamina B12, ali bez neuroloških simptoma. Folna kiselina daje se peroralno, u dozi od 1 mg na dan, osim kod oboljelih koji lijek ne mogu uzeti na usta.
Sideropenična anemija kao najčešća dijagnoza
Istraživanja ističu da 30% svjetskog stanovništva pati od nedostatka željeza ili sideropenije s razvojem ili bez razvoja anemije. Dakle, manjak željeza ne znači nužno i razvoj anemije, a sam nedostatak nastaje velikim dijelom zbog smanjenog unosa željeza hranom, gubitkom krvi ili infestacijom parazitima. Također, deficit željeza može biti prisutan kod malapsorpcije uslijed upalnih bolesti crijeva, kroničnog gubitka krvi, uzimanja kronične terapije i prehrambenih obrazaca kao što je vegetarijanstvo. Od kroničnih krvarenja najčešća su ona iz probavnog sustava, posljedica hemoroida, peptičkog ulkusa, hijatalne hernije, neoplazme, divertikuloze, ulceroznog kolitisa, varikoziteta jednjaka, karcinoma debelog crijeva te uzimanje salicilata. Također, deficit željeza može biti rezultat kroničnog uzimanja lijekova kao što su glukokortikoidi, salicilati, nesteroidni antireumatici i blokatori protonske pumpe.
Zašto je sideropenična anemija česta kod žena?
Studije kažu da je kod žena u dobi od 15-44 godine anemija 10-20 puta češća nego kod muškaraca, dok se nakon 45. godine učestalost po spolovima izjednačava.
Glavni uzrok sideropenične anemije je kronično krvarenje, a velik broj žena učestalo ima obilne menstruacije. Iako sam akutni gubitak željeza nije značajan, s vremenom može doći do razvoja sideropenije, a potom i anemije. Nedostatak željeza laboratorijski se najprije manifestira gubitkom željeza iz rezervi, što dovodi do latentne sideropenije (koncentracija željeza je normalna, TIBC povišen, a feritin snižen). Daljnim napredovanjem stanja dolazi do manifestne sideropenije (željezo je sniženo, TIBC povišen, a feritin snižen) a zatim se razvija i anemija.
Što je potrebno za metabolizam i asporpciju željeza?
Ukupna koncentracija željeza kod odraslih muškaraca iznosi 50 mg/kg tjelesne mase, a kod žena 40 mg/kg. Željezo se u organizmu nalazi u funkcionalnom, transportnom i pričuvnom obliku. Ako gledamo raspodjelu željeza u ljudskom organizmu, treba istaknuti da je za korištenje u cirkulaciji svakodnevno dostupno samo 4 mg željeza, 500 mg uskladišteno je u feritinu i hemosiderinu, 300 mg u mioglobinu i enzimima, a tek 2,5 mg u eritrocitima.
Željezo se svakodnevno gubi eksfolijacijom probavnog epitela te ga je potrebno svakodnevno unositi hranom. No, osim hrane, na ukupnu apsorpciju utječu i bioraspoloživost željeza, odnosno čimbenici iz hrane. Jednu od najvećih uloga ima askorbinska kiselina zbog sposobnosti reduciranja Fe (III) u Fe (II) kao i sadržaj želučane sluznice, odnosno pH vrijednost. Glavni prehrambeni udio željeza nalazimo u mesu. Željezo iz biljne hrane je uglavnom neiskoristivo, jer njegovu apsorpciju onemogućuju fitati, oksalati i polifenolati koji se nalaze u biljkama. Željezo gubimo isključivo kroz krvarenja. Zbog toga čak i manja krvarenja, posebno ako su dugotrajna, mogu dovesti do velikog gubitka.
Anemija kao simptom poremećaja probavnog sustava
Najčešća stanja i poremećaji probavnog sustava koji u podlozi skrivaju i anemiju uključuju autoimune bolesti poput celijakije, upalnih bolesti crijeva (Chronova bolest, ulcerozni kolitis), gastritisa uzrokovanog infekcijom Helicobacter pylori te krvarenja u različitim dijelovima probavnog sustava, uzrokovana ulkusima ili hemoroidima.
Celijakija kao autoimuni poremećaj probavnog sustava ima za posljedicu oštećenje stanica crijevne sluznice i atrofiju crijevnih resica, što dovodi do smanjene apsorpcije hranjivih tvari, a time i do anemije. Štoviše, anemija je, uz dijareju, najčešći simptom celijakije te se smatra da osobe koje kao primarni simptom celijakije imaju anemiju, imaju i teži primarni oblik bolesti.
Osobe s dijagnozom upalnih bolesti crijeva razviju anemiju zbog smanjene mogućnosti apsorpcije željeza kao posljedice upalnih procesa, ali i zbog krvarenja u probavnom sustavu. Gastritis je, kao najčešća dijagnoza unutar bolesti probavnog sustava, karakteriziran upalom i oštećenjem sluznice želuca, a pojavu upale mogu uzrokovati uzimanje lijekova, često korištenje antibiotika, učestala konzumacija jake i začinjene hrane te gaziranih napitaka.
Trudnoća kao stanje povećanih potreba za željezom
Tijekom trudnoće, potrebe za željezom rastu da bi se zadovoljile koncentracije potrebne za rast i razvoj fetusa, povećao volumen krvi majke i nadoknadio gubitak željeza po porodu. Bitno je trudnicama naglasiti da manjak željeza može dovesti do ozbiljnih ishoda, uključujući prijevremeni porod te nisku porođajnu masu djeteta. Svjetska zdravstvena organizacija preporuča svakodnevni unos 30-60 mg elementarnog željeza tijekom trudnoće. No, potrebno je prilagoditi dozu potrebama trudnice, jer prekomjerna ili nedovoljna razina željeza mogu dovesti do negativnih posljedica za rast fetusa, posebno utječući na opseg glave, tjelesnu masu i duljinu femura. Također, oblik željeza u prenatalnim dodacima prehrani trebao bi biti visoko bioraspoloživ i sa smanjenim rizikom od gastrointestinalnih nuspojava.
Što bi trebao sadržavati dodatak prehrani sa željezom?
Prehrana je najvažniji čimbenik u prevenciji i liječenju anemije, međutim današnji stil života, osiromašeno tlo i loš izbor svakodnevnih namirnica često nisu dovoljni za zadovoljavanje dnevne potrebe željeza u organizmu. Važno je uz prehranu kao osnovni izbor dodati i dodatak prehrani, i to onaj čiji je sastav prilagođen dobi i statusu bolesnika. Željezo u ne-hem obliku može izazvati nuspojave poput bolova u želucu, mučnine, proljeva ili zatvora. S obzirom na njegovu lošu podnošljivost, u dodatke prehrani dodaje se hem željezo, kao oblik nove generacije koji može mnogostruko povećati apsorpciju. Hem željezo apsorbira se kao sol (kompleks) pa u crijevu nema slobodnih iona željeza, čime se osiguravaju dobra podnošljivost i manje izražene nuspojave. Također, uz vitamin C, poželjno je da unutar pripravka željeza budu i esencijalni nutrijenti kao što su vitamini B9 i B12 koji sudjeluju u sintezi eritrocita.
Osnovna podjela preparata željeza
Preparati željeza mogu se podijeliti na one koji sadrže ionsko željezo i na preparate koji sadrže organske oblike željeza. Kationi željeza apsorbiraju se u gornjim dijelovima gastrointestinalnog sustava, osobito fero oblik. Apsorpcija fero oblika je jednaka, neovisno o tome je li željezo u obliku sulfata, fumarata, glukonata ili neke druge soli. Nadalje, apsorpcija željeza ovisi i o težini anemije tako da osobe s većim nedostatkom željeza mogu apsorbirati veću količinu uzetog željeza, obično 10-20% početne doze. Također, velike doze željeza ne mogu dovesti do bržeg izliječenja, ali mogu izazvati gastrointestinalne nuspojave. Preporuka je uzimati ih na prazan želudac, jer se tako postiže najveća apsorpcija, odnosno mogu se uzimati i u više manjih doza radi bolje podnošljivosti. Za dojenčad je ukupna dnevna doza 5 mg/kg tjelesne težine, podijeljena u dvije ili tri dnevne doze. Predškolska djeca mogu uzimati 3-6 mg elementarnog željeza po kilogramu težine, a kod starije djece i odraslih osoba preporuka je 100-200 mg na dan.
Formulacije željeza kroz povijest
Željezov (II) fumarat i željezov (II) sulfat prvi put se pojavljuju u 20. stoljeću i vrlo su česti oblici željeza s dobrom bioraspoloživošću, jeftini i lako dostupni. Mana im je slabija gastrointestinalna podnošljivost u odnosu na oblike željeza novije generacije. Slabija podnošljivost vezana je uz problem uzimanja anorganskih soli željeza, kada brzi priljev premašuje kapacitet vezanja transferina, pa u cirkulaciji nastaje povećana koncentracija željeza nevezanog za transportni protein, koja tada uzrokuje gastrointestinalne poteškoće. Novi oblici željeza imaju formulacije s polimernim matriksom kod kojih je oslobađanje željeza postupno, pa se zato i bolje podnose.
Također, danas postoje formulacije unutar kojih je željezo vezano u komplekse s organskim spojevima: željezov (III) hidroksid u ugljikohidratnom polimeru, željezov (III) hidroksid sa saharozom, željezov (III) protein sukcinilat, željezov (II) glukonat, željezov pidolat i oblici željeza porijeklom iz hemoglobina.
Nova generacija dodataka prehrani sa željezom
- Kombinacija hem i ne-hem željeza: niskodozirni pripravci željeza nove generacije u svojoj formulaciji osim ne-hem željeza imaju i hem oblik. Dodatak hem željeza u dodacima prehrani povećava apsorpciju željeza za 40%; apsorbira se kao kompleks tako da u crijevu nema slobodnih iona željeza, što osigurava dobru podnošljivost bez tipičnih nuspojava.
- Željezov bisglicinat: je oblik bolje bioraspoloživosti te mu se pripisuje manje gastrointestinalnih nuspojava u usporedbi sa solima željeza. Taj oblik željeza predstavlja kelirani spoj unutar kojeg je željezo vezano za dvije molekule glicina, a male je molekularne veličine te ostaje nepromijenjen u probavnom traktu, što omogućuje optimalnu apsorpciju.
- Željezov pirofosfat: liposomalni oblik željezovog pirofosfata pokazuje veću bioraspoloživost i bolju apsorpciju od osnovnog oblika željezovog fumarata. Može se pomiješati s hranom ili tekućinom bez utjecaja na stabilnost, a postoji u direkt oblicima praktičnim za svakodnevnu primjenu.
Kome preporučiti uzimanje laktoferina?
Laktoferin je spoj koji se prirodno nalazi u mlijeku i kolostrumu, ali i u drugim tjelesnim tekućinama poput suza, sline, žuči ili crijevnih sekreta. Ta molekula pripada skupini proteina transferina koji imaju ulogu u prijenosu željeza i u održavanju stabilne koncentracije željeza u krvi. Danas su poznate mnoge biološki važne funkcije laktoferina, a to su: antimikrobno, antioksidacijsko, antitumorsko, imunomodulatorno i prebiotičko djelovanje. Dnevne doze laktoferina razlikuju se s obzirom na dob i specifična stanja, pa se tako za dojenčad preporučuje 100-200 mg, za djecu 200-400 mg, trudnice s anemijom 200-250 mg, a odraslim osobama 200-800 mg.
Jeste li čuli za sukrosomialno željezo?
Sukrosomialno željezo razvijeno je u Italiji (Alesco srl) i predstavlja inovativni oralni nosač, tj. spremnik željeza. U tom „spremniku“ nalazi se željezov (III) pirofosfat koji je zaštićen bilateralnom fosfolipidnom membranom dobivenom iz suncokretovog lecitina i sukresternim matriksom.
Sukrester je površinski aktivna tvar (surfaktant) dobivena esterifikacijom masne kiseline i saharoze. Dodatna stabilnost oblika „sukrosoma“ dobivena je dodatkom drugih tvari kao što je kalcijev (III) fosfat. Taj izgled „sukrosoma“ omogućava mu da bude želučanootporan i da željezo može prenijeti kroz želudac do crijevne mukoze. Zbog toga se sukrosomialno željezo dobro podnosi te je visoko iskoristivo u usporedbi s konvencionalnim oralnim solima željeza.
Apsorpcija sukrosomialnog željeza kao vezikule odvija se u tankom crijevu paracelularnim i transcelularnim putevima. Prisutnost sukrestera omogućava mu gastrorezistentnost, štiti trovalentni oblik željezovog pirofosfata od enzimatske redukcije i omogućava apsorpciju cijelog kompleksa kroz crijevni epitel. Sve navedeno osigurava sukrosomialnom željezu visoku bioraspoloživost i nisku gastrointestinalnu toksičnost. U usporedbi sa standardnim pripravcima željeza, sukrosomialno željezo se apsorbira kao kompleks kroz crijevni epitel, paracelularno i transcelularno te zaobilazi stanične transportere za željezo. Dobro se podnosi i pokazuje veliku bioraspoloživost. Jedinstvene je strukture i jedinstvenih farmakokinetičkih i farmakodinamičkih svojstava.
Takvi novi oblici željeza pokazuju bolju apsorpciju i bioraspoloživost od standardnih pripravaka, budući da fosfolipidna ovojnica omogućava postupno otpuštanje uklopljenog željeza. Također, puno je manje gastrointestinalnih nuspojava, jer uklopljeno željezo ne dolazi u kontakt sa sluznicom gastrointestinalnog trakta.
Nuspojave peroralnih oblika željeza
Više od 50% pacijenata koji moraju koristiti soli željeza zbog manjka željeza u organizmu ima tako izražene gastrointestinalne smetnje da često odustaje od terapije. Peroralni dodaci željeza raspoloživi su u obliku fero ili feri soli i obično su prva linija u terapiji manjka željeza. To je zato jer su lako dostupni, jednostavni su za primjenu i imaju relativno nisku cijenu. Obično se propisuju pripravci koji sadrže visoku količinu elementarnog željeza (100-200 mg za odrasle osobe) a doziraju se 1-3 puta na dan. No, bioraspoloživost takvih pripravaka je relativno mala; 10-15% fero soli (sulfat, glukonat, fumarat) organizam apsorbira, a ostatak se izlučuje stolicom.
Bioraspoloživost feri oblika još je manja (polisaharidni ili amino kompleksi s feri željezom). Pojedinačna manja doza elementarnog željeza (40-60 mg/dan) je bolje podnošljiva, tj. manje su izražene gastrointestinalne nuspojave te je manja sekrecija hepcidina. Najčešće nuspojave su mučnina, povraćanje, konstipacija, proljev, tamna stolica i metalni okus u ustima. Obojanost zuba te metalni okus u ustima najčešća je nuspojava željeza u obliku sirupa. Ako se željezo teško podnosi, može se uzimati uz mesni obrok ili 2 sata nakon obroka. Također, nuspojave se mogu smanjiti smanjenjem doze ili uzimanjem doze 2-3 puta tjedno.
Uz već spomenute gastrointestinalne nuspojave koje se javljaju pri korištenju uobičajenih peroralnih pripravaka željeza u prevenciji i liječenju sideropenične anemije, potrebno je spomenuti da primjena preparata dvovalentnog željeza može negativno utjecati na apsorpciju drugih dvovalentih elemenata poput cinka i bakra. Iako postoje specifični transporteri za svaki od elemenata, mala promjena u zasićenosti jednog od transportera može utjecati na druge. Taj mehanizam nije još u potpunosti razjašnjen.
Također, veći unos željeza može narušiti stanje crijevne mikroflore, jer neke potencijalno patogene bakterije mogu iskoristiti željezo za svoj pretjerani rast.
Koliko dugo bi trebalo uzimati željezo u obliku dodataka prehrani?
Pokazalo se da je klinička djelotvornost ista ako se terapija željeza primjenjuje svakog dana ili se ista doza uzima svakog drugog dana. Liječenje se smatra uspješnim ako koncentracija hemoglobina raste 1-2 g/L na dan, tj. 20 g/L tijekom 3-4 tjedna. Prosječno liječenje traje 3-6 mjeseci.
Meta-analizom objavljenom 2023. godine, koja je obuhvatila 129 randomiziranih kontroliranih studija koje su ispitivale uzimanje željeza u obliku dodataka prehrani u trajanju minimalno 30 dana, zaključeno je da je često (3-7 tjedana) i povremeno (1-2 tjedna) razdoblje uzimanja željeza bilo jednako učinkovito u smanjenju anemije i nedostatka željeza. Može se reći da kratkotrajno uzimanje dodatka željeza (1-3 mjeseca) u odnosu na duže (6 mjeseci i više) pokazuje slične rezultate u pogledu koncentracije željeza i hemoglobina, odnosno ako se uzimaju duže – raste koncentracija feritina kao pričuva željeza. Na pitanje koliko dugo bi trebalo uzimati preparate željeza, možemo ponuditi odgovor ovisno o suradljivosti pacijenta, dobi, simptomima i očekivanjima koja pacijent ima, i to u rasponu od jednog do devet mjeseci.
Literatura:
Radman I. Anemije: Uvod, definicija i klinička slika. Dostupno na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/14117/Anemije-uvod-definicija-i-klinickaslika.html Pristupljeno: 4. studenog 2024.
Labar B. i sur. Hematologija. Školska knjiga. 2017, str.109-115, 141-146.
World Health Organization (WHO): Worldwide prevalence of anaemia 1993-2005. Dostupno na: https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/43894/9789241596657_eng.pdf?ua=1. Pristupljeno 4. studenog 2024.
Albonico M, Stoltzfus RJ, Savioli L, Tielsch JM, Chwaya Hm, Ercole E i sur. Epidemiological effect of hookworm species, evidence for a differential Ancylostoma duodenale or Necator americanus, on iron status of children. Int J Epidemiol. 1998;27:530-537.
World Health Organization (WHO): The global prevalence of anemia in 2011. Dostupno na: https://www.who.int/publications/i/item/9789241564960. Pristupljeno 3. studenog 2024.
Girelli D, Ugolini S, Busti F, Marchi G, Castagna A. Modern iron replacement therapy: clinical and patophysiological insights. Int J Hemetol. 2018;107:16-30.
Lönnerdal B. Development of iron homeostasis in infants and young children. Am J Clin Natur. 2017;106:1575-1580.
Balažin-Vučetić A. Sideropenična anemija u pedijatrijskoj populaciji. Dostupno na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/16007/Sideropenicna-anemija-u-pedijatrijskojpopulaciji.html Prustupljeno: 2. studenog 2024.
Rožić-Stipčić S. Anemije uzrokovane manjkom željeza u ordinaciji obiteljske medicine. Dostupno na: http://www.plivamed.net/aktualno/clanak/16000/Anemije-uzrokovanemanjkom-zeljeza-u-ordinaciji-obiteljske-medicine.html Pristupljeno: 2. studenog 2024.
Radman I, Vodanović M, Mandac Rogulj I, Roganocić J, Petranović D, Valković T i sur. Smjernice Hrvatskog društva za hematologiju HLZ-a i KROHEM-a za zbrinjavanje anemije uzrokovane manjkom željeza. Liječ Vjesn. 2019;141:1-13
S. (2024). Sideropenična anemija (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:105:688286
Đurović, I. (2022). Primjena peroralnih preparata željeza u prevenciji i liječenju sideropenične anemije u dječjoj dobi (Završni specijalistički). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:793033
Vranešić Bender D. Što je i kako se liječi anemija uzrokovana manjkom željeza? Dostupno na: https://inpharma.hr/sto-je-i-kako-se-lijeci-anemija-zbog-manjka-zeljeza/ Pristupljeno 5. studenog 2024.