Zbog kompleksnosti mehanizma nastanka svih tipova hiperpigmentacija, danas na tržištu postoje brojni sastojci koji se mogu koristiti u njihovom tretiranju. Sastojci se trebaju odabrati na temelju dokaza njihove učinkovitosti, ali i na temelju kontraindikacija. Autorica članka: doc.dr.sc. Josipa Bukić, univ.spec.pharm., inPharma br. 99, rujan/listopad 2025.
Hiperpigmentacija kože, definirana kao povećana količina melanina u epidermi, često je stanje koje može dovesti do sniženog samopoštovanja, percepcije osobe kao starije te psihosocijalnog oštećenja. Također, jedno je od stanja koje zahtijeva korištenje više sastojaka različitog mehanizma djelovanja, uz izuzetnu dosljednost i strpljenje. Strpljenje je, uz pravilan odabir proizvoda, posebno važno kod melazme, jer je ona “najupornija” od svih tipova hiperpigmentacija.
Sredstva za depigmentaciju kože ciljaju nekoliko faza procesa melanogeneze. Mogu djelovati putem različitih mehanizama, uključujući inhibiciju tirozinaze (ključnog enzima u stvaranju melanina), supresiju transkripcije gena tirozinaze, ubrzanje obnavljanja epidermalnih stanica i iskazivanje antioksidativnih ili protuupalnih svojstava. Naravno, zaštita od sunca je ključna. Bez korištenja SPF proizvoda može doći do pogoršanja hiperpigmentacija, jer većina proizvoda na tržištu direktno ili indirektno povećava preosjetljivost na sunce.
Posljedice izloženosti plavom svjetlu
Iako je danas prisutna povišena svijest o štetnosti ultraljubičastog zračenja te njegovog utjecaja na pojavu mrlja, bora i mogućih opasnijih promjena na koži, sve se više znanstvenih istraživanja usmjerava na utjecaj vidljive svjetlosti na hiperpigmentacije. Od cijelog spektra pod povećalom je najviše plavo svjetlo, djelomično zato što može imati i pozitivne učinke (akne, psorijaza) ali i zbog toga jer smo mu izloženi i noću.
Valja znati da i koža slijedi cirkadijalni ritam – danju je usmjerena na zaštitu, a noću na popravak i regeneraciju. Izloženost plavom svjetlu (ekrani, LED rasvjeta) u večernjim satima može poremetiti noćne procese obnove kože i time pridonijeti njenom oštećenju i ubrzanom starenju.
Istraživanja pokazuju da i kratkotrajna izloženost plavom svjetlu smanjuje ekspresiju gena povezanih s biološkim satom (Per1) a nakon 60 minuta gledanja u ekran stvaranje slobodnih radikala (ROS) povećava se za 88%.
To znači da plavo svjetlo može izazvati oksidativni stres i dugotrajnije poremetiti ritam obnove kože. Također, može potaknuti melanogenezu putem proteina OPN3 koji aktivira niz signalnih puteva i povećava stvaranje enzima poput tirozinaze. Plavo svjetlo dovodi do stvaranja trajnih multimeričnih kompleksa tirozinaze, posebno kod osoba s tamnijim fototipovima (III i više) što objašnjava dugotrajne hiperpigmentacije. Tablica 1 prikazuje sumirane pozitivne i negativne učinke plavog svjetla, kao i najviše istraživane sastojke za zaštitu od njega.
Najčešće korišteni sastojci u tretiranju hiperpigmentacija
Zbog kompleksnosti mehanizma nastanka svih tipova hiperpigmentacija, danas na tržištu postoje brojni sastojci koji se mogu koristiti u njihovom tretiranju. Oni se trebaju odabrati na temelju dokaza njihove učinkovitosti, ali i na temelju kontraindikacija. Tako je primjerice potreban poseban oprez kod trudnica (ne preporuča se korištenje retinoida) ali i kod osoba s osjetljivom kožom kojima nuspojave mogu izazvati čisti vitamin C (ne i njegovi derivati) ili dio alfa hidroksi kiselina (AHA) kao npr. glikolna kiselina.
Zlatni standard u tretiranju hiperpigmentacija čine inhibitori tirozinaze, čiji su najpoznatiji predstavnici traneksamična kiselina, arbutin, azelaična kiselina, cisteamin, kojična kiselina, izobutilamido tiazoil rezorcinol te vitamin C. Ti sastojci ostvaruju mehanizam inhibicije djelovanjem na različite mete te je ponekad poželjna i njihova kombinacija.
Sastojci koji ostvaruju ostale mehanizme djelovanja na hiperpigmentacije djelovat će sinergistički s inhibitorima tirozinaze te tako omogućiti korištenje nižih koncentracija i manju učestalost nuspojava tih proizvoda. Primjeri ostalih mehanizama su tvari koje će djelovati na prekursore potrebne za stvaranje melanina kao što su 2-merkaptonikotinoil glicin te silimarin, tvari koje djeluju na melanosome (ekstrakt sladića, niacinamid te N-acetil glukozamin) i tvari koje djeluju na ekspresiju različitih gena te time ostvaruju neke ili čak sve od već opisanih učinaka (retinoidi i bakuchiol).
Traneksamična kiselina inhibicijom aktivatora plazminogena blokira njegovu pretvorbu u plazmin. Izloženost UV zračenju stimulira proizvodnju tog aktivatora, što dovodi do povećane aktivnosti plazmina u keratinocitima, oslobađanja unutarstanične arahidonske kiseline i povišenih razina stimulirajućeg hormona alfa-melanocita. I plazmin i alfa-melanocit-stimulirajući hormon potiču sintezu melanina. Posljedično, sposobnost traneksamične kiseline da inhibira plazmin smatra se ključnim čimbenikom u njezinim učincima depigmentacije kože. Osim toga, zbog svoje strukturne sličnosti s tirozinom, ta kiselina može kompetitivno inhibirati aktivnost tirozinaze.
Azelaična kiselina pokazuje inhibitorne učinke na tirozinazu i, u još većoj mjeri, na tioredoksin, pridonoseći depigmentaciji kože. Enzim tioredoksin pridonosi melanogenezi moduliranjem aktivnosti tirozinaze putem mehanizma povratne sprege. Taj proces uključuje prijenos elektrona na unutarstanični tioredoksin, modulirajući stanične redoks signalne puteve koji mogu regulirati tirozinazu. Nadalje, azelaična kiselina posjeduje širok raspon svojstava korisnih za kožu, uključujući antibakterijska i protuupalna svojstva te sposobnost smanjenja prekomjerne keratinizacije.
Kojična kiselina djeluje kao spor, reverzibilan inhibitor tirozinaze, i to keliranjem bakrenog iona u aktivnom mjestu enzima, čime inhibira proizvodnju melanina koji je odgovoran za pigmentaciju kože. S obzirom da danas na tržištu postoje proizvodi za njegu kože s bakrenim peptidima, postoji mogućnost interakcije ta dva sastojka i smanjenja učinka oba proizvoda. Ako se koriste oba sastojka poželjno je jedan koristiti u noćnoj, a drugi u dnevnoj rutini.
U kozmetičkim primjenama vitamin C djeluje kao antioksidans neutralizirajući reaktivne kisikova spojeve. Također je pokazao učinkovitost u poboljšanju stanja poput hiperpigmentacije, melazme i sunčevih pjega, što proizlazi iz njegove sposobnosti da ulazi u interakciju s aktivnim mjestom tirozinaze, enzima koji regulira melanogenezu. Osim toga, vitamin C potiče diferencijaciju keratinocita i poboljšava koheziju dermalno-epidermalnog spoja.
Niacinamid pokazuje nekoliko potencijalnih dobrobiti za kožu, uključujući protuupalna i antioksidativna svojstva. Osim toga, potiče proizvodnju međustaničnih lipida i služi kao učinkovito sredstvo za depigmentaciju kože blokirajući prijenos melanosoma iz melanocita u keratinocite.
N-acetilglukozamin stimulira proliferaciju keratinocita i fibroblasta, čime se povećava proizvodnja hijaluronske kiseline i poboljšava hidracija kože, te se smanjuju bore. Njegovi depigmentirajući učinci proizlaze iz sposobnosti smanjenja sinteze melanina pojačanom regulacijom nekoliko gena povezanih s epidermalnom obnovom i antioksidativnim odgovorima, uz smanjenje citoskeletnih gena koji olakšavaju transport melanosoma.
Retinoidi djeluju vezivanjem na unutarstanične receptore za retinoičnu kiselinu, što dovodi do inhibicije tirozinaze, smanjenja prijenosa melanosoma između melanocita i susjednih keratinocita, te do povećanja epidermalnog obnavljanja.
Na epidermalno obnavljanje djeluju i AHA kiseline, poznate su po ubrzavanju ljuštenja mrtvih stanica (a time i viška pigmenta). No, određena in vitro istraživanja pokazuju da glikolna kiselina može djelovati i na inhibicija tirozinaze. Mliječna kiselina je jedna od AHA koja se često koristi u lokalnim formulacijama zbog svojih hidratantnih, eksfolirajućih i anti-age svojstava. Bademova kiselina ima relativno veću molekularnu strukturu, što omogućuje sporije prodiranje u kožu, zbog čega je rizik od iritacije minimalan.
Važno je naglasiti da sve te kiseline povećavaju preosjetljivost na sunce i mogu uzrokovati ozbiljne opekline ako se koriste bez redovite zaštite od sunca.
Vodič za odabir sastojaka kod određenih stanja kože
Slika 1 prikazuje preporuke za korištenje bezreceptno dostupnih proizvoda za hiperpigmentacije kod različitih stanja kože. Treba naglasiti da su smjernice na temelju kojih se zasnivaju te preporuke objavljene 2023. godine. Od tada su provedena dodatna klinička istraživanja, što znači da bi nove smjernice, ili smjernice drugih društava, mogle uključivati i druge sastojke.
Kao i za svaku bolest, prije preporuke bilo kojeg bezreceptnog proizvoda, savjetuje se uvijek biti u toku s važećim smjernicama.
Nove smjernice za liječenje hiperpigmentacija receptnim lijekovima
Nedavno su donesene nove međunarodne smjernice za liječenje hiperpigmentacijskih poremećaja posredovanih melaninom, koje donose značajan iskorak u kliničkoj praksi. Objavljene su pod vodstvom jednog od vodećih znanstvenika u području dermatologije – prof. Thierry Passerona i njegovih suradnika, u časopisu Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology, a donose konsenzus stručnjaka temeljen na dostupnim dokazima i kliničkom iskustvu. Posebno je važno što se u njima preporuke ne ograničavaju samo na dermokozmetičke ili bezreceptne pripravke, nego se jasno definiraju i receptni lijekovi te mogućnosti njihove primjene.
Smjernice bi uskoro trebale biti dostupne široj javnosti (članak još uvijek nije objavljen na stranici časopisa, ali su autori na predstavljanju smjernica na Kongresu Europske akademije za dermatologiju i venerologiju naveli da će biti besplatno dostupan za sve). Smjernice jasno definiraju prvu i ostale linije liječenja u različitim pigmentacijskim poremećajima, ali i sastojke za održavanje stanja nakon izlječenja, kada se ponovno vraćamo na bezreceptne proizvode.
Kao i u smjernicama za bezreceptne proizvode i smjernice za liječenje naglašavaju važnost fotoprotekcije!
Literatura:
- Flament F, Prunel A, Keufer B, Abric A, Wang Y, Reni A, et al. Changes in facial signs due to age and their respective weights on the perception of age and skin plumpness among differently aged Korean women. Skin Res Technol.
2021;27(4):526-36. - Werner A, Erkiert-Polguj A, Budzisz E. The two faces of blue light: From treating inflammation to causing oxidative stress in the skin. Biomed Pharmacother. 2025. doi:10.1016/j.biopha.2025.118442.
- Portillo M, Mataix M, Alonso-Juarranz M, Lorrio S, Villalba M, Rodríguez-Luna A, González S. The Aqueous Extract of Polypodium leucotomos (Fernblock®) Regulates Opsin 3 and Prevents Photooxidation of Melanin Precursors on Skin Cells Exposed to Blue Light Emitted from Digital Devices. Antioxidants. 2021;10(3):400.
- Bacqueville, D., Jacques-Jamin, C., Dromigny, H. et al. Phenylene Bis-Diphenyltriazine (TriAsorB), a new sunfilter protecting the skin against both UVB + UVA and blue light radiations. Photochem Photobiol Sci. 2021;20.1475–86.
- Mota S, Rego L, Sousa E, Cruz MT, Almeida IMd. Usage Frequency and Ecotoxicity of Skin Depigmenting Agents. Pharmaceuticals. 2025;18(3):368.
- Passeron T, Kerob D, Le Dantec G, et al. Efficacy and Tolerability of a New Facial 2-Mercaptonicotinoyl Glycine-Containing Depigmenting Serum Versus Hydroquinone 4% over 3-Month Treatment of Facial Melasma. Dermatol Ther (Heidelb). 2025;15(9):2379-90.
- Frey C, Grimes P, Callender VD, et al. Thiamidol: A Breakthrough Innovation in the Treatment of Hyperpigmentation. J Drugs Dermatol. 2025;24(6):608-16.
- Jafry M, Guan LL, Mohammad TF. A practical guide to over-the-counter treatments for hyperpigmentation. JEADV Clin Pract. 2024;3:433–47.
- Passeron i sur. Global Consensus on the Management of Melanin Hyperpigmentation Disorders. J Eur Acad Dermatol Venereol 2025. In Press