Selen je esencijalni mikronutrijent koji je prije više od 200 godina otkrio švedski kemičar i liječnik Jöns Jacob Berzelius. Spada u skupinu nemetala, elemenata u tragovima, a u prirodi se javlja kao kombinacija anorganskog (selenit i selenat) i organskog oblika (selenometionin i selenocistein). Može se naći u tlu, vodi te u namirnicama biljnog i životinjskog porijekla.
Glavni prehrambeni izvori selena su meso i mesne prerađevine, riba i plodovi mora te cjelovite žitarice, a najveći sadržaj pronađen je u brazilskim oraščićima. Količina selena unijeta putem hrane ovisi o koncentraciji selena u tlu gdje namirnica raste, odnosno o njegovoj koncentraciji u hrani kojom se hrane životinje. Preporučeni dnevni unos prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) iznosi 55 µg/dan. Uravnoteženom prehranom svakodnevno unesemo između 70 i 100 µg selena, a klinički ustanovljen nedostatak selena kod ljudi je iznimno rijedak.
Većina selena apsorbira se putem dvanaesnika pri čemu se organski selen apsorbira brže i potpunije (oko 90%) dok se anorganski oblik apsorbira od 50-100%. Izlučuje se većim dijelom putem urina, a kod visokih koncentracija i izdisanjem plinovitog oblika.
Biološka uloga selena
Istraživanje biološke uloge selena započelo je još u drugoj polovini prošlog stoljeća, a nastavlja se i danas. Dosad su otkriveni njegovi brojni pozitivni učinci na ljudsko zdravlje kao i posljedice njegova nedostatka ili pak pretjeranog unosa.
Antioksidativno/protuupalno djelovanje
Selen pripada u skupinu minerala koji štite organizam od štetnih utjecaja slobodnih radikala, a nazivamo ih antioksidansima. Slobodni radikali mogu nastati u normalnim fiziološkim procesima ili pod utjecajem vanjskih čimbenika, a pri povećanoj koncentraciji dovode do oštećenja bioloških molekula, staničnih funkcija, pa čak i do smrti stanice. Oštećenja stanica izazvana slobodnim radikalima značajna su u razvoju kardiovaskularnih i malignih oboljenja. Antioksidativna svojstva selena posljedica su njegove ugradnje u proteine, tzv. selenoproteine, te u brojne druge enzime čija je glavna funkcija antioksidativno i protuupalno djelovanje. Među njima je najvažniji i najzastupljeniji enzim glutation peroksidaza, unutar kojeg se selen ugrađuje putem aminokiseline selenocisteina.
Selen i štitnjača
Štitnjača je organ koji posjeduje najveću količinu selena (0,2-2 µg/g) u organizmu. Selen je ključan u sintezi, aktivaciji i metabolizmu hormona štitnjače te ima važnu ulogu u zaštiti tiroidne žlijezde od oksidativnih oštećenja. Nedostatak selena povezujemo s pojavom Hashimoto tireoiditisa, autoimune bolesti kod koje se stvaraju protutijela usmjerena na tkivo štitnjače. Brojne studije pokazale su da suplementacija selenom kod ljudi koji boluju od navedene bolesti dovodi do smanjene produkcije protutijela, te poboljšanja raspoloženja i općeg stanja.
Imunosni sustav
Selen ima važnu funkciju za normalno funkcioniranje imunosnog sustava budući da stimulira stvaranje antitijela, povećava aktivnost Th stanica, citotoksičnih T stanica te NK stanica. Studije povezuju nedostatak selena s povećanim rizikom od smrti i progresije bolesti kod osoba oboljelih od HIV-a. Također, suplementacija selenom može pojačati imunosni sustav kod osoba oboljelih od hepatitisa C, tuberkuloze i gripe.
Reproduktivno zdravlje
Važnost selena u reproduktivnom zdravlju muškaraca potvrđena je brojnim studijama. Selen je odgovoran za biosintezu testosterona te stvaranje i razvoj muških spolnih stanica. Tkivo testisa sadrži visoke koncentracije selena te je odgovorno za kvalitetu sperme i plodnost muškaraca.
Mentalno zdravlje
Studije provedene na životinjama i ljudima povezuju nedostatak selena s pojavom lošijeg raspoloženja, promjenama u ponašanju, razdražljivosti te kognitivnim deficitom. Vjeruje se da oksidativni stres ima važnu ulogu u nastanku i progresiji neuroloških oboljenja poput Parkinsona, multiple skleroze i Alzheimerove bolesti. Dokazano je da pacijenti s Alzheimerovom bolesti imaju značajno niže razine selena u usporedbi sa zdravom populacijom, te da suplementacija selenom može poboljšati memoriju i ublažiti mentalno propadanje.
Toksični učinci
Iako je selen neophodan za održavanje dobrog zdravlja, unos prevelikih količina može biti toksičan, a u najtežim slučajevima i fatalan. Toksičnom dozom smatramo unos veći od 400 µg na dan, pri čemu je veća vjerojatnost da će do trovanja doći uzimanjem suplemenata, budući da se ta količina vrlo teško može unijeti putem hrane. Simptomi trovanja uključuju mučninu, povraćanje, opadanje kose, promjene na noktima, bol u mišićima, tremor. Specifičan antidot ne postoji, pa stoga oporavak uključuje prekid daljnje konzumacije i primjenu suportivnih mjera.
Selen u dodacima prehrani
Danas na tržištu postoje brojni preparati koji sadrže selen. Najčešće se radi o tabletama ili kapsulama u kojima je selen prisutan kao monopreparat ili u kombinaciji s drugim antioksidansima, a sastavni je dio i multivitaminsko-mineralnih preparata. Često dolazi u kombinaciji sa cinkom, mineralom koji također posjeduje antioksidativna svojstva. Da bi antioksidativni učinak bio jači, preporuča se uz selen uzimati i vitamin E. Dodaci prehrani koji se nalaze na tržištu uglavnom sadrže selen u dozama od 50 do 100 µg.
Zaključak
Budući da nedostatak selena može dovesti do ozbiljnih bolesti, važno je osigurati njegov adekvatan unos. Ukoliko prehrana nije raznovrsna i ne osigurava dostatne količine, potrebno ga je unositi putem dodataka prehrani.
Kod suplementacije selenom potrebno je paziti da se ne prekorači maksimalna dnevna doza, a pri odabiru prednost treba dati organskim oblicima, budući da se bolje apsorbiraju.
Literatura:
CASI-Priručnik za primjenu dodataka prehrani
J. Kubala:7 Science-Based Health Benefits of Selenium, https://www.healthline.com/nutrition/selenium-benefits
Pereira ME, Souza JV, Galiciolli MEA, Sare F, Vieira GS, Kruk IL, Oliveira CS. Effects of Selenium Supplementation in Patients with Mild Cognitive Impairment or Alzheimer’s Disease: A Systematic Review and Meta-Analysis. Nutrients. 2022 Aug 5;14(15):3205. doi: 10.3390/nu14153205. PMID: 35956381; PMCID: PMC9370215.