Dermatitis je površinska upala kože karakterizirana crvenilom, edemom, sekrecijom, stvaranjem krusta, ljuskanjem, svrbežom i ponekad pojavom vezikula. Iako točan uzrok dermatoze nije poznat, slučajevi mogu uključivati kombinaciju okolišnih čimbenika i genetske predispozicije.
Procjenjuje se da dermatitis pogađa 245 milijuna ljudi na globalnoj razini (2015.) ili 3,34% svjetske populacije. Dijelimo ga na najčešće prisutne: atopijski (endogeni) dermatitis, seboroični dermatitis i alergijski kontaktni dermatitis.
Znakovi, simptomi i dijagnostika
Simptomi dermatitisa variraju različitim oblicima stanja kože. Iako svaka vrsta dermatitisa ima karakteristične različite simptome, postoje određeni znakovi koji su uobičajeni za sve njih, a uključuju crvenilo kože, oticanje, svrbež i lezije kože s mogućim ožiljcima. Također, područje kože na kojem se simptomi pojavljuju obično se razlikuje kod različitih vrsta dermatitisa. Iako mjesta pojave mogu varirati, primarni simptom tog stanja je svrbež kože.
Da bi se odredila vrsta dermatitisa, mora se poznavati teorija eflorescencije koja pokazuje koje su karakteristike dermatoze vidljive na koži. Među najpoznatijima su: mrlja (makula), papula, vezikula i mjehur; šupljine ispunjene tekućinom podignute iznad razine kože; ljuskanje kože, čir.
Atopijski dermatitis
Atopijski dermatitis (AD, često se naziva i ekcem) najčešća je imunološki posredovana multifaktorska kronična upalna bolest kože, složene patogeneze koja uključuje genetske čimbenike (čest unutar obitelji), imunološke mehanizme (IgE posredovanu preosjetljivost), disfunkciju epidermalne barijere, te okolišne okidače (hrana, alergeni u zraku, lokalni proizvodi, oštre i grube tkanine, kolonizacija kože sa Staphylococcus aureus). Kožne promjene su prvi simptom; lezije na koži u rasponu od blagog eritema do teške lihenifikacije.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i pregleda te je ponekad indicirano alergološko testiranje. Gubitak funkcije filagrina uključen je u teški atopijski dermatitis zbog potencijalnog povećanja transepidermalnog gubitka vode, promjene pH vrijednosti i dehidracije.
Ta dermatoza obično se javlja u dojenačkoj dobi, tipično oko 3. mjeseca, te prije svega utječe na djecu u urbanim područjima ili razvijenim zemljama. Kod djece su najčešće zahvaćena područja u unutrašnjosti koljena i laktova, a kod odraslih ruke. Neki pacijenti s atopijskim dermatitisom razvijaju i peludnu groznicu ili astmu.
Poznata oštećenja epidermalne barijere u koži kod AD također uključuju smanjenje ceramida i antimikrobnih peptida, te veći transepidermalni gubitak vode, a povećavaju prodiranje okolišnih iritansa, alergena i mikroba, što su okidači za razvoj upale i preosjetljivosti.
Intenzivan svrbež je ključna značajka. Bolesnici imaju snižen prag za doživljavanje svrbeža, a on se pojačava pri izlaganju alergenima, suhom zraku, znoju, lokalnom nadražaju, vunenoj odjeći i emocionalnom opterećenju. Novije terapijske strategije usredotočuju se na poboljšanje funkcije barijere kože i jači imunološki odgovor AD-u.
Seboroični dermatitis
Seboroični dermatitis (SD) je kronična ponavljajuća upala seboroičnih područja kože (vlasište, lice, područje iza ušiju, gornji dio prsa i leđa) karakterizirana upalnom reakcijom i ljuštenjem na zahvaćenim predjelima. Uzrok je nepoznat, no određenu ulogu ima Malassezia, uobičajeni mikroorganizam kože.
SD se s povećanom učestalošću pojavljuje kod bolesnika koji boluju od HIV–a i kod onih s nekim neurološkim bolestima (Parkinsonova bolest). Očituje se u vidu suhih ili masnih ljuskica na vlasištu uz različito izražen svrbež i masno, žuto ljuskanje na licu i vlasištu.
U nastanku bolesti važni su i hormonski utjecaji, promjene u vegetativnom živčanom sustavu, emocionalna uzbuđenja, prehrana (masna i jako začinjena hrana, alkohol) i nadražaji kože (mehanički ili mikroorganizmi). Dijagnoza se postavlja fizikalnim pregledom. Ta dermatoza ne uzrokuje gubitak kose.
Patogeneza SD nije posve jasna, ali njegova aktivnost je povezana s brojem Malassezia kvasnica na koži. Najčešće se javlja kod dojenčadi, obično unutar prva 3 mjeseca života, te kod odraslih u dobi od 30 do 70 godina.
Na incidenciju i težinu bolesti utječu genski čimbenici, emocionalni ili tjelesni stres i klima (obično se pogoršava tijekom hladnog vremena). SD može prethoditi psorijazi ili biti s njom povezan (seborijaza). Novorođenčad može razviti SD s debelim, žutim, krustoznim lezijama (tjemenica), fisurama i žućkastim ljuskama te tvrdokornim pelenskim osipom. Starija djeca i odrasli mogu razviti debele, otporne ljuskave plakove na vlasištu, promjera 1-2 cm. Osim u vlasištu promjene se mogu javiti i na obrvama, nosu, obrazima i bradi, u obliku dosta oštro ograničenih ružičastocrvenih suhih žarišta uz perutanje i svrbež.
Klinička procjena vrši se dijagnozom te se postavlja fizikalnim pregledom. Seboroični dermatitis ponekad se teško razlikuje od nekih drugih bolesti, uključujući psorijazu, atopijski dermatitis ili kontaktni dermatitis, tineu i rozaceu.
Kontaktni dermatitis
Kontaktni dermatitis je vrsta akutne ili kronične upale kože uzrokovane izlaganjem kemijskim ili fizičkim nadražajnim sredstvima ili alergenima. Može biti uzrokovan iritansima (u 80% slučajeva – biljkama, sapunima, kemikalijama) ili alergenima (20% slučajeva). Od tvari iz zraka to su najčešće insekticidni sprejevi i pelud ambrozije. U kozmetici su česti uzročnici depilatori, dezodoransi, lakovi za nokte, zatim p-fenilendiamin koji je čest sastojak boja za kosu. Također, uzročnici mogu biti mirisi prisutni u sredstvima za održavanje higijene i mirisnim sredstvima za čišćenje kućanstva, te kemikalije koje se koriste u izradi odjeće i obuće.
Simptomi kontaktnog dermatitisa su svrbež ili suha koža, crveni osip, izbočine, mjehurići ili oticanje. Ti osipi nisu zarazni ili opasni po život, ali mogu biti vrlo neugodni.
Simptomi mogu uključivati pretežno bol ili pretežno svrbež. Dijagnoza se obično postavlja na temelju kliničke slike, na temelju podataka u anamnezi i pregleda.
Postoje tri vrste kontaktnog dermatitisa: nadražajni kontaktni dermatitis; alergijski kontaktni dermatitis; i fotokontaktni dermatitis. Fotokontaktni dermatitis podijeljen je u dvije kategorije: fototoksični i fotoalergijski.
Nadražajni ili ritativni kontaktni dermatitis (IKD) predstavlja 80% svih kontaktnih dermatitisa (KD). Nespecifična upalna reakcija na tvari s kojima koža dolazi u dodir, uključujući kemikalije (npr. kiseline, lužine) sapuni (npr. deterdženti) biljke i tjelesne tekućine (npr. mokraća, slina) gdje imunološki sustav nije aktiviran. Upala zahvaćenog tkiva prisutna je u epidermi i vanjskom dermisu. IKD više boli nego što svrbi. Znakovi su od blagog eritema do krvarenja, stvaranja krusti, erozija i edema.
Alergijski kontaktni dermatitis (AKD) predstavlja reakciju stanične preosjetljivosti tipa IV koja ima 2 faze: senzibilizaciju na antigen i odgovor na ponovno izlaganje.
Prvi simptom je jak svrbež, a bol obično nastaje uslijed infekcije. Promjene na koži uključuju prolazni eritem, pa sve do jakog edema s ulceracijom. Najčešće se pojavljuju u takvoj raspodjeli da upućuju na specifičnu izloženost, poput crtastih znakova na ruci (najčešće šake zbog rukovanja ili dodirivanja potencijalnih alergena) ili nozi, te okružujući eritem (npr. ispod ručnog sata). Kod izloženosti alergenima nošenim zrakom (npr. aerosol parfema) pretežno su zahvaćena područja koja nisu pokrivena odjećom.
Dermatitis je tipično ograničen na mjesto dodira, ali se može proširiti i na okolna mjesta po tijelu.
Fotokontaktni dermatitis nastaje kada lokalno nanesene tvari (npr. parfemi) ili unesene tvari (npr. psoraleni) stvaraju štetne slobodne radikale i medijatore upale tek nakon apsorpcije ultraljubičaste svjetlosti.
Iritativni dermatitis obično je ograničen na područje gdje je okidač dotaknuo kožu, dok alergijski dermatitis može biti rašireniji na koži.
Pomoć iz ljekarne kod atopijskog dermatitisa
Liječenje atopijskog dermatitisa zahtijeva temeljitu njegu kože u koju uključujemo masti i kreme. Njega kože je važna u kontroliranju simptoma atopijskog dermatitisa. Kod lakših oblika bolesti, može se izbjeći upotreba lokalnih kortikosteroida i lokalnih imunomodulatora, uobičajenih u terapiji AD.
Preparati za njegu atopijske kože sadrže uljnu i vodenu bazu; emulzije “voda u ulju“ ili „ulje u vodi“. Takvi preparati koži daju potrebnu masnoću te istovremeno sprječavaju isparavanje vode iz kože. Za pranje tijela nepreporučuju se alkalni sapuni, nego neutralni sindeti.
Upotrebom preparata za njegu kože poboljšavamo njezinu ulogu barijere koja sprječava ulazak alergena i mikroorganizama u tijelo zbog čega se smanjuje upala kože i jakost svrbeža.
Lijekovi za atopijski dermatitis
Lokalni kortikosteroidi – zlatni su standard u terapiji dermatitisa. Učinkoviti su protiv upala i svrbeža. Djeluju tako da smanjuju stvaranje upalnih citokina i povećavaju sintezu protuupalnih bjelančevina.
Lokalni imunomodulatori (inhibitori kalcineurina) – za liječenje bolesti trenutno su odobrena dva inhibitora kalcineurina: pimekrolimus i takrolimus. Oba lijeka imaju protuupalni učinak, smanjuju svrbež, ne uzrokuju atrofiju kože i najčešće nemaju sustavne nuspojave
Antihistaminici – propisuju se tijekom liječenja atopijskog dermatitisa u kombinaciji s lokalnim kortikosteroidima ili lokalnim imunomodulatorima.
Sustavni imunosupresivi – koriste se kod bolesnika s težim oblikom atopijskog dermatitisa, kada su iscrpljene sve druge mogućnosti
UV terapija – to je standardna terapija za atopijski dermatitis, psorijazu i mnoge druge upalne kožne bolesti. Djeluje protuupalno i antimikrobno.
Liječenje seboroičnog dermatitisa
U liječenju seboroičnog dermatitisa koriste se različiti lijekovi per os i lokalna terapija koja se nanosi na kožne promjene. Najvažnije je pod kontrolu staviti ljuskanje i crvenilo, pa se u vlasište ili u druga dlakava područja utrljava kortikosteroidni losion, i to sve dok se ljuskanje i crvenilo ne povuku. Na ostala zahvaćena područja nanosi se hidrokortizonska krema.
U slučaju kada je na zahvaćenom području prisutna infekcija bakterijom, koriste se antibiotici (tetraciklini).
U liječenju promjena u vlasištu kod dojenčadi i djece, svakodnevno se koristi dječji šampon (sapuni se izbjegavaju jer imaju iritativno djelovanje na kožu) a hidrokortizonska krema utrljava se dva puta na dan. Ako su na vlasištu prisutne debele ljuske, da bi se one skinule prije spavanja se nanosi salicilna kiselina u maslinovom ulju ili kortikosteroidni gel, a vlasište se svakodnevno pere šamponom sve dok ljuske ne nestanu.
Liječenje alergijskog kontaktnog dermatitisa
Liječenje alergijskog kontaktnog dermatitisa uključuje izbjegavanje izlaganja okidačima koji uzrokuju dermatitis. Cilj terapije je sprječavanje nastanka kroničnog oblika dermatitisa, zato terapija mora biti brza i djelotvorna.
Lokalno liječenje uključuje hladne obloge i kortikosteroide. Bolesnicima s blagim do umjerenim AKD-om propisuju se kortikosteroidi lokalno, a kod teških osipa s mjehurićima kortikosteroidi se mogu primjenjivati oralno. U slučaju intenzivnog svrbeža preporučuje se primjena antihistaminika.
Od ostalih, nefarmakoloških mjera, na ranu se mogu primijeniti vlažni zavoji, a preko njih suhi, koji mogu smiriti nastale mjehuriće na koži, isušiti kožu i pomoći zacijeljivanju.
Ostali dermokozmetički preparati iz ljekarne
Aktivni sastojci koji su najučinkovitiji u terapiji dermatitisa su: ceramidi, dekspantenol i omega masne kiseline, koji djeluju na restrukturiranje narušene barijere kože te smanjuju upalne procese na koži.
Kozmetika namijenjena oboljelima s dermatitisom mora osiguravati snažnu zaštitu, stvoriti pozitivnu okluziju za odumrlu, ljuskavu i upaljenu kožu, te djelovati na povećanu hidrataciju kože i koncentraciju prirodnih faktora vlažnosti u koži.
Terapija uz emolijentno-hidratantne kreme i uljno-mliječne kupke trebala bi biti i način za opuštanje, psihološku relaksaciju i osjećaj ugode pacijenta, unatoč frustrirajućim simptomima bolesti.
Kako ljekarnik sudjeluje u liječenju dermatitisa?
– njegovim prepoznavanjem i pravovremenim upućivanjem pacijenta liječniku,
– odabirom sigurnih i kvalitetnih proizvoda za samoliječenje,
– savjetovanjem pacijenata i članova obitelji o bolesti, o izbjegavanju čimbenika koji mogu pogoršati dermatitis – okidača (inhalacijski i nutritivni alergeni, izlaganje prekomjernoj toplini, odjeća, infektivni uzročnici, emocionalni stres),
– savjetom o pravilnoj njezi kože i primjeni lijekova (topički i oralni kortikosteroidi, topički imunomodulatori, antihistaminici),
– izradom magistralnih pripravaka ako su propisani u terapiji.
Prilikom savjetovanja pacijenata o pravilnoj primjeni propisane terapije, posebna pažnja posvećuje se savjetovanju pacijenata o pravilnoj i kontroliranoj primjeni lokalnih kortikosteroida koji se zbog svog protuupalnog djelovanja koriste u liječenju pogoršanja bolesti.
Cilj savjetovanja je smanjiti kod pacijenata strah od primjene kortikosteroida zbog nuspojava kao i izbjeći moguće nuspojave poput atrofije kože, nastanka strija i gubitka kolagena uslijed njegove upotrebe.
Literatura:
MSD priručnik dijagnostike i terapije: Dermatitis, placebo.hr
HeMED – Definicija dermatitisa, www.hemed.hr
Dermatitis – Wikipedia, slobodna enciklopedija
Atopic Dermatitis: Pathophysiology, W David Boothe, James A Tarbox,Michelle B Tarbox, PubMed, 2017
Pathophysiology of atopic dermatitis: Clinical implications, Jihyun Kim, Byung Eui Kim, Donald Y M Leung, PubMed, 2019
Diagnosis and treatment of seborrheic dermatitis, Gary W Clark, Sara M Pope, Khalid A Jaboori, PubMed, 2015
Liječenje atopijskog dermatitisa – Atopika
M. Pogačić-Makek: Uloga ljekarnika u liječenju AD, inPharma 71