Smatra se da više od 50% odraslih žena doživi epizodu urinarne inkontinencije tijekom života, a tek ih trećina potraži pomoć liječnika. Inkontinencija je često povezana s depresijom, anksioznošću, socijalnom izolacijom te sa smetnjama kod spolnog odnosa.
Autorica članka: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.spec.pharm., inPharma 95, siječanj/veljača 2025.
Urinarna inkontinencija je neugodan zdravstveno-socijalni problem koji pogađa velik broj žena, a definiramo ga kao nevoljno otjecanje mokraće. Iako se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, češće se javlja u starijoj. Urinarna inkontinencija uvelike narušava kvalitetu života. Iako obično ne predstavlja hitno stanje, treba biti evaluirana od strane ginekologa i urologa koji će preporučiti određene terapijske postupke ili zahvate.
Inkontinencija se manifestira kao manje ili više stalno kapanje mokraće, ili kao intermitentno mokrenje sa ili bez spoznaje o potrebi za mokrenjem. Neki pacijenti imaju izrazite urgencije (neodgodiva potreba za mokrenjem) bez znakova upozorenja, pa ne mogu zadržati mokrenje do odlaska na zahod. Kapanje nakon mokrenja vrlo je često i vjerojatno predstavlja normalnu pojavu kod muškaraca. Utvrđivanje kliničkih oblika je ponekad korisno, ali uzroci se često preklapaju, a liječenje je u principu isto.
Kod djece je inkontinencija rijetka, iako se bježanje mokraće povremeno može događati i do šeste godine starosti. No, to pripisujemo neutreniranosti mokrenja. Noćna inkontinencija (incontinentio nocturna) obično je povezana s nezrelošću dijela živčanog sustava odgovornog za kontrolu mokrenja. Inkontinencija kod djece može biti udružena s infekcijama i malformacijama mokraćnog trakta, malformacijama neurološkog sustava, te ozljedama kralježnice koje rezultiraju abnormalnom kontrolom mjehura.
Mogućnost zadržavanja mokraće je složeno stanje koje ovisi o normalnoj anatomiji i funkciji donjeg mokraćnog trakta i živčanog sustava.
Proces mokrenja uključuje dvije faze:
- Fazu punjenja i spremanja kada se mjehur puni mokraćom iz bubrega;
- Fazu pražnjenja, odnosno mokrenja.
Istezanjem stijenke mokraćni se mjehur prilagođava volumenu mokraće bez značajnijeg porasta tlaka unutar lumena. Prva senzacija nagona na mokrenje nastaje kada je u mjehuru pohranjeno 150-200 mL mokraće. Zdrav živčani sustav odgovara na senzacije istezanjem mjehura i suprimiranjem nagona na mokrenje, a mjehur nastavlja s punjenjem.
Zdrava osoba može prosječno zadržati oko 350-550 mL mokraće, a daljnje punjenje mjehura ovisi o sposobnosti voljnog sfinktera (kružnog mišića oko vrata mokraćnog mjehura) da zatvara izlaz mokraće iz mokraćnog mjehura, odnosno, o mogućnosti daljnjeg istezanja stijenke mjehura, posebice detruzora (mišića) mjehura. Faza pražnjenja mjehura podrazumijeva sposobnost detruzora da u sinkroniziranoj akciji s relaksacijom sfinktera potjera mokraću iz mjehura.
Akutni i perzistirajuća inkontinencija
Inkontinencija može biti akutna – nastupa naglim promjenama u urotraktu (infekcija, povećana količina urina) odnosno promjenama u sposobnosti mokrenja, ili perzistirajuća – uzrokovana kroničnim stanjima, a može se podijeliti prema tipu smetnji koje postoje kod određene osobe.
Najčešći uzroci akutne inkontinencije su infekcije mokraćnog trakta, ograničena pokretljivost, mentalna konfuzija, nuspojave nekih lijekova (diuretici, antidepresivi) povećani unos tekućine, psihološki uzroci.
Perzistirajuća inkontinencija nastaje zbog slabosti zdjelične muskulature kod žena koje su imale višestruke trudnoće, zbog slabosti sfinktera nakon vaginalnih ili zahvata na prostati, zbog oštećenja živčanog sustava (multipla skleroza, Parkinsonova bolest, moždani udar, ozljede kralježničke moždine), mentalne ili psihološke promjene (Alzheimerova bolest, depresija) ili karcinoma mokraćnog mjehura.
Tegobe se razlikuju ovisno o dobi. Starenjem opada kapacitet mjehura, smanjuje se sposobnost odgode mokrenja, češće su nevoljne kontrakcije mjehura, a kontraktilnost mjehura slabi. Tako se mokrenje teže odgađa i postaje nepotpuno.
Kod žena u postmenopauzi zbog snižene razine estrogena dolazi do atrofičnog uretritisa i atrofičnog vaginitisa te smanjenog otpora u uretri, njenog skraćenja i slabljenja tlaka zatvaranja.
Kod muškaraca s godinama raste prostata koja dijelom zatvara uretru, pa otežava pražnjenje mjehura uzrokujući njegovo nepotpuno pražnjenje te opterećuje mišić detruzora. Te se promjene događaju i kod zdravih, kontinentnih starijih osoba, pa pospješuju inkontinenciju, ali ju ne uzorkuju.
Kod mlađih pacijenata inkontinencija često počinje iznenada, može uzrokovati blago curenje urina, ali obično se brzo povlači uz minimalnu ili nikakvu terapiju. Kod njih je uzrok većinom jedan, za razliku od više čimbenika kod starijih osoba.
Inkontinencija se može javiti ili pogoršati postupcima koji povećavaju intraabdominalni tlak.
Podjela inkontinencije s obzirom na uzrok
Urgentna inkontinencija je nekontrolirano istjecanje urina (umjeren do velik volumen) koja se javlja odmah nakon hitne, neodgodive potrebe za pražnjenjem. Nokturija ili noćna inkontinencija je uobičajena. Urgentna inkontinencija je najčešći oblik inkontinencije kod starijih, ali pogađa i mlađe osobe. Često je ubrzana uporabom diuretika, a pogoršava se s nemogućnošću brzog pristupa zahodu. Urgenciji zbog stanjivanja i iritacije uretre pridonosi i atrofični vaginitis koji je kod žena uobičajen kao posljedica starenja.
Stres inkontinencija je curenje mokraće zbog naglog porasta intraabdominalnog tlaka (npr. kašljanje, kihanje, smijanje, pregibanje ili dizanje tereta). Obično iscuri manja do umjerena količina mokraće. To je drugi najčešći tip inkontinencije kod žena, većinom zbog posljedica komplikacija porođaja i razvoja atrofičnog uretritisa. Muškarci mogu razviti stres inkontinenciju nakon postupka kao što je radikalna prostatektomija. Stres inkontinencija je tipično izraženija kod pretilih osoba zbog pritiska trbušnog sadržaja na mjehur.
Prelijevajuća inkontinencija je kapanje mokraće iz prepunjenog mjehura. Volumen je obično manji, ali curenje zna biti konstantno, uzrokujući velik ukupan gubitak. Prelijevajuća inkontinencija je drugi najčešći tip inkontinencije kod muškaraca.
Funkcijska inkontinencija je ispuštanje mokraće zbog kognitivnih ili fizičkih smetnji (npr. zbog demencije ili moždanog udara) ili okolišnih čimbenika koji utječu na kontrolu mokrenja.
Dijagnostika
Dobra povijest bolesti i fizikalni pregled s posebnim naglaskom na ginekološki pregled žena i rektalni pregled muškaraca, te neurološki pregled, osnova su daljnje dijagnostike, posebice kod osoba s perzistirajućom inkontinencijom. Ginekološkim pregledom uočava se postoji li “spuštenost” genitalnih organa, odnosno postoji li anatomski defekt kao uzrok inkontinencije.
Dnevnik mokrenja vodi se da bi pacijent zapisao svoje dnevne aktivnosti i podatke o količini unesene tekućine te izmokrene mokraće tijekom dana. Potrebno je evidentirati točno vrijeme i zabilježiti svaku epizodu bježanja mokraće uz opis prisutnosti ili odsutnosti nagona na mokrenje ili aktivnosti tijekom koje je došlo do neželjenog otjecanja mokraće.
Sediment urina i urinokultura pokazatelji su infekcije mokraćnog sustava. Liječenjem infekcije mogu se umanjiti ili u potpunosti ukloniti simptomi učestalog mokrenja i bolova u donjem dijelu trbuha.
Liječenje
Postoje različiti načini liječenja za različite oblike inkontinencije. Koriste se:
– lijekovi koji poboljšavaju funkciju mjehura,
– vježbe koje poboljšavaju kontinenciju i
– kirurško liječenje (otklanjanje uzroka inkontinencije).
Lijekovi koji se propisuju sadrže tvari koje relaksiraju mjehur, povisuju tonus mišića mjehura, ili ojačavaju sfinkter. Vježbe podrazumijevaju jačanje mišića urogenitalne dijafragme i zdjelice, Kegelove vježbe, te elektrostimulaciju.
U svrhu liječenja preljevne inkontinencije potrebno je kirurško liječenje kad postoje deformacije vrata mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi kod žena, odnosno opstrukcije zbog uvećane prostate kod muškaraca. Ponekad se koriste umjetni sfinkteri od silikona ispunjeni tekućinom, koji se kirurški implantiraju oko vrata mokraćnog mjehura, te putem dvosmjerne valvule mehanički održavaju kontinenciju. Manje sofisticirani su pesari koji se stavljaju u rodnicu te mehaničkim putem pridonose kontinentnosti.
Liječe se specifični uzroci, izostavljaju se lijekovi koji mogu izazvati ili pogoršati inkontinenciju ili im se prilagođava vrijeme uzimanja (npr. diuretik). Ostalo liječenje temelji se na vrsti inkontinencije.
Bez obzira na uzrok i vrstu inkontinencije, neke su opće mjere obično djelotvorne.
Opće mjere – bolesnika se upućuje da u određeno vrijeme ograniči unos tekućine (npr. prije izlaska, 3-4 h prije spavanja), da izbjegava napitke koji nadražuju mjehur (npr. kofeinski napitci) i da dnevno pije 1.500–2.000 mL tekućine (koncentrirana mokraća iritira mjehur). Nekim bolesnicima, osobito slabo pokretnima ili kognitivno oštećenima, pomažu prenosive posude. Drugi koriste apsorbirajuće uloške ili posebno podstavljeno rublje. Ti proizvodi bitno poboljšavaju kvalitetu života bolesnika.
Kegelove vježbe – su često učinkovite, osobito za stres inkontinenciju. Pacijenti moraju napeti mišiće zdjelice, a ne bedra, trbušne ili mišiće stražnjice. Mišići se kontrahiraju 10 sekundi, a zatim se opuštaju tijekom 10 sekundi, i to po 10-15 puta. Često treba ponavljati upute, pa je nerijetko koristan biofeedback.
Kod žena mlađih od 75 godina postotak izlječenja je 10-25%, a poboljšanje se javlja i kod dodatnih 40-50% žena, pogotovo kod motiviranih pacijenata. Električna stimulacija dna zdjelice je automatizirana verzija Kegelovih vježbi – koristi se električna struja radi inhibicije prekomjerno aktivnog detruzora i kontrakcije mišića zdjelice.
Promjena životnih navika u prevenciji i poboljšanju stanja
Smanjenje tjelesne mase – povećana tjelesna masa i pretilost rizični su čimbenici za razvoj inkontinencije, neovisno o dobi i spolu pacijenta, jer ona stvara dodatan pritisak na mokraćni mjehur. Pretile osobe imaju dva puta veći rizik za nevoljno istjecanje urina od osoba normalne tjelesne mase. Znanstvene studije su pokazale da kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom, koje pate od urinarne inkontinencije, gubitak svega 10% tjelesne mase dovodi do značajnog smanjenja neželjenog istjecanja urina.
Prestanak pušenja – dim cigarete u kojem se nalazi više od 4.000 različitih tvari koje stimuliraju ovisnost o nikotinu, negativno djeluje i na mokraćni sustav, jer može povećati rizik razvoja inkontinencije kod oba spola. Također, kod osoba koje pate od stresne urinarne inkontinencije nevoljan gubitak urina može biti veći u odnosu na nepušače, zbog ponavljajućeg pritiska na mokraćni mjehur svaki puta kad osoba zakašlje. Stoga je, da bi se simptomi u tretmanu urinarne inkontinencije ublažili, važno prestati pušiti.
Uredna probava – izostanak redovnog pražnjenja crijeva ili otežano spontano pražnjenje crijeva može biti uzrok oslabljene kontrole nad mokraćnim mjehurom. Uzroci mogu biti različiti: uzimanje nekih lijekova, bolesti GI sustava, metaboličke bolesti i sl. Nefarmakološki pristup liječenju zatvora uključuje povećani unos namirnica bogatih prehrambenim vlaknima (voće, povrće, cjelovite žitarice) dovoljan unos tekućine i uvođenje redovite tjelesne aktivnosti.
Prehrana za neke namirnice i pića znanstveno je dokazano da povećavaju aktivnost mokraćnog mjehura. Namirnice i napitci koji djeluju nadražujuće na mokraćni mjehur obuhvaćaju: alkoholna i gazirana pića, čaj, kavu, šećer i umjetne zaslađivače, med, čokoladu, rajčice i proizvode na bazi rajčice, citruse i sokove od citrusnog voća, te jako začinjenu hranu. Također, procesirana hrana sadrži brojne prehrambene aditive koji iritiraju mokraćni mjehur i pogoršavaju simptome inkontinencije.
S druge strane, postoje namirnice koje pozitivno djeluju na zdravlje i aktivnost mokraćnog mjehura, te bi ih svakako trebalo uključiti u prehranu. Namirnice koje blagotvorno djeluju na mokraćni mjehur su: kruške, banane, zelene mahune, krumpir, niskomasno meso peradi (piletina, puretina), cjelovite žitarice (smeđa riža, kvinoja, zob), jaja i orašasti plodovi (bademi, lješnjaci, orasi). Obroci bi se trebali temeljiti na cjelovitim žitaricama, nemasnom mesu, povrću, orašastim plodovima i voću (izuzev citrusa).
Dodaci prehrani kod urinarne inkontinencije
Magnezij je mineral izuzetno važan za pravilan rad mišića. Zadovoljavanje potrebe za njim može pomoći u ublažavanju simptoma inkontinencije, jer smanjuje grčenje mišića mokraćnog mjehura i omogućuje njegovo potpuno pražnjenje.
Znanstvena istraživanja pokazuju da dovoljne količine vitamina D mogu smanjiti rizik razvoja urinarne inkontinencije. Njegov nedostatak može uzrokovati oštećenje mišića dna zdjelice, koji su ključni za kontrolu mokrenja. Deficit tog vitamina najčešće se javlja kod pretilih osoba i osoba starije dobi koje su ionako u povećanom riziku za razvoj inkontinencije.
Brusnica, poznata po svojim antibakterijskim svojstvima, često se preporučuje za prevenciju i liječenje urinarnih infekcija koje mogu biti jedan od uzroka inkontinencije.
Kopriva je iznimno ljekovita biljka koja se stoljećima koristi kao prirodni lijek za jačanje mišića mjehura i smanjenje problema s inkontinencijom.
Čaj od lista maline od davnina se koristi kao lijek za bubrege i mokraćni sustav. Svojim diuretičkim svojstvima potiče mokrenje i pomaže u liječenju mokraćne infekcije i urinarne inkontinencije. No, dugotrajna upotreba može dovesti do nedostatka kalija.
Stolisnik također može tonirati mjehur i maternicu, urinarni je antiseptik te osigurava dobru cirkulaciju u području zdjelice.
Sjemenke bundeve sadrže masne kiseline, antioksidanse i fitosterole koji blagotvorno djeluju na zdravlje prostate i mjehura. Masne kiseline poput linolne, oleinske i palmitinske kiseline kao i fitosteroli poput avenasterola, sitostanola te stigmasterola pokazuju protuupalna svojstva i pomažu u toniranju mišića dna zdjelice. Sjemenke bundeve također su dobar izvor cinka, magnezija, mangana i fosfora.
Zaključak
Većina žena s inkontinencijom ne traži pomoć liječnika te rijetko same započinju razgovor o svojim tegobama zbog nelagode i srama uslijed nemogućnosti zadržavanja mokraće. Još uvijek je uvriježeno mišljenje da je inkontinencija normalna pojava koja dolazi s godinama te da za nju nema pomoći, odnosno da je to stanje s kojim se mora živjeti. Upravo zbog toga je važno informirati pacijente i istaknuti da inkontinencija nije normalno stanje, bez obzira na dob, te da je bitno potražiti pomoć.
Literatura:
Kobashi KC, Albo ME, Dmochowski RR, et al: Kirurško liječenje ženske stres urinarne inkontinencije: Smjernice AUA / SUFU. J Urol 198(4):875-883, 2017.
DeLancey JOL. Structural support of the urethra as it relates to stress urinary incontinence: the hammock hypothesis. Am J Obstet Gynecol 1994;170:1713–20.
DeLancey JOL. Structural aspect of the extrinsic continence mechanism. Obstet Gynecol 1988;72:296–301.
Ashton-Miller JA, DeLancey JOL. Functional anatomy of the female pelvic floor. Ann N Y Acad Sci 2007;1101:266–96.
Patel PD, Amrute KV, Badlani GH. Pelvic organ prolapse and stress urinary incontinence: A review of etiological factors. Indian J Urol 2007;23:135–41.
Jonathan S, Berek JS. Berek & Novak’s Gynecology. 15. izd. Philadelphia, Lippincott Williams & Wilkins, 2011.
Benson JT, Walters MD. Neurophysiology of the Lower Urinary Tract. U Walters MD, Karram MM (ur.). Urogynecology and Reconstructive Pelvic Surgery, 2. izd. St. Louis, Mosby, 1999.
Subak LL, Waetjen LE, Van den Eaden S. Cost of Pelvic organ prolapse surgery in the United States. Obstet Gynecol 2001;98:646–51.
AL, Gregory T, Smith VJ, Edwards R. Epidemiologic evaluation of reoperation for surgically treated pelvic organ prolapse and urinary incontinence. Am J Obstet Gynecol 2003;89:1261–7.