Uloga farmaceuta u promociji i provođenju fotoprotekcije iznimno je važna, osobito u kontekstu rastuće učestalosti kožnih stanja povezanih s UV zračenjem. Kao lako dostupni zdravstveni stručnjaci, farmaceuti imaju jedinstvenu priliku educirati pacijente o štetnim učincima sunčevog zračenja, važnosti redovite primjene proizvoda sa zaštitnim faktorom te o pravilnom izboru i korištenju fotoprotektivnih sredstava. Autorice članka: doc.dr.sc. Ivana Prkačin, specijalist dermatologije i venerologije i Klara Gaćina, dr.med., KBC Sestre milosrdnice Zagreb, inPharma 97, svibanj/lipanj 2025.
Izloženost sunčevom zračenju neizostavan je dio života na Zemlji i ima ključnu ulogu u mnogim prirodnim procesima. Sunčeva svjetlost pomaže nam da održimo normalne obrasce spavanja kako bismo mogli ostati budni danju i čvrsto spavati noću. Premalo sunca, posebno u zimskim mjesecima, može neke ljude učiniti sklonim obliku depresije poznatom kao sezonski afektivni poremećaj. Sunčeva svjetlost također igra važnu ulogu u stvaranju vitamina D u tijelu, koji je potreban za normalnu funkciju i zdravlje kostiju. Ipak, pretjerano izlaganje suncu može imati negativne posljedice na ljudsko zdravlje, osobito za kožu. Koža je naš najveći organ i prva linija obrane od vanjskih utjecaja, uključujući sunčeve zrake. Dugotrajno izlaganje suncu može dovesti do prijevremenog starenja kože, pojave tamnih mrlja i gubitka elastičnosti.
Osobe koje su često izložene sunčevom zračenju bez zaštite primjećuju bržu pojavu bora te suhu i oštećenu kožu. Također, povećava se rizik od razvoja različitih kožnih stanja poput aktiničke keratoze, pa čak i tumora poput bazocelularnog karcinoma, planocelularnog karcinoma i melanoma. Sunčevo zračenje može izazvati opekline koje su ne samo bolne već i potencijalno opasne za zdravlje.
Dugoročne posljedice mogu uključiti trajna oštećenja kože koja se ne mogu lako popraviti. Zbog toga se preporučuje umjereno izlaganje suncu, nošenje zaštitne odjeće te korištenje krema sa zaštitnim faktorom. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci, starijim osobama i osobama svijetlije puti, čija je koža osjetljivija. Briga o koži tijekom sunčanih dana ne smije se zanemariti, jer posljedice mogu biti ozbiljne i trajne.
Nisu sve osobe jednako osjetljive na sunčevo zračenje, a određene skupine ljudi izložene su većem riziku od oštećenja kože. Jedna od najugroženijih skupina su osobe svijetle puti, posebno one koje prema Fitzpatrickovoj klasifikaciji pripadaju tipu I i II. Kod njih je prirodna zaštita kože od sunca izuzetno niska, što znači da su podložnije opeklinama, starenju kože i razvoju tumora kože. Tip I uključuje osobe s vrlo svijetlom kožom koja gotovo uvijek izgori na suncu, a rijetko ili nikada ne tamni. Te osobe obično imaju crvenu ili svijetlo plavu kosu, svijetle oči (plave, zelene ili sive) i često pjegice na koži. Koža im je izuzetno osjetljiva i gotovo uvijek doživljava opekline pri minimalnom izlaganju suncu. Tip II također obuhvaća osobe sa svijetlom kožom, kosom i očima no njihova koža može lagano potamniti nakon nekoliko dana izlaganja suncu. Iako mogu potamniti, te osobe i dalje imaju veću sklonost opeklinama nego ljudi s tamnijom kožom.
Djeca također spadaju u posebno osjetljivu skupinu. Njihova koža je tanja i nježnija, pa brže reagira na sunčeve zrake. Koža djeteta ima tanji rožnati sloj, manje melanina i slabije razvijenu zaštitnu funkciju, što je čini ranjivijom na štetne vanjske utjecaje. Također, površina kože u odnosu na tjelesnu masu kod djece je veća nego kod odraslih, čime se povećava apsorpcija štetnih UV zraka. Opekline zadobivene u djetinjstvu mogu dugoročno povećati rizik od razvoja melanoma i drugih oblika tumora kože kasnije u životu. Zbog toga je izuzetno važno štititi djecu od prekomjernog izlaganja suncu, osobito u satima kada je zračenje najintenzivnije. Znanstveni podaci pokazuju da se oko 80% ukupne izloženosti UV zračenju ostvari do 18. godine života, što dodatno naglašava važnost ranog usvajanja preventivnih navika.
Osim osoba svijetle puti i djece, rizične skupine uključuju i starije osobe, osobe s obiteljskom anamnezom tumora kože te one koje redovito borave na otvorenom zbog posla ili rekreacije. Osobe koje uzimaju određene lijekove također mogu imati povećanu osjetljivost kože na sunce. Prepoznavanjem rizičnih skupina moguće je bolje usmjeriti preventivne mjere i edukaciju o važnosti zaštite od sunčevog zračenja.
Ultraljubičasto zračenje
Ultraljubičasto zračenje (UV) je oblik elektromagnetskog zračenja koje dolazi od sunca, ali može biti prisutno i u umjetnim izvorima poput solarija. Sunce emitira širok raspon elektromagnetskog zračenja, a većinu dermatoloških učinaka sunčeve svjetlosti uzrokuje UV zračenje koje je podijeljeno u tri glavne vrste: UVA (320 do 400 nm), UVB (280 do 320 nm) i UVC (100 do 280 nm).
Najveći postotak UV zračenja koji doseže Zemljinu površinu pripada UVA zračenju, koje čini oko 95% UV zračenja. UVA zrake imaju dugovalnu prirodu i prodiru dublje u kožu, uzrokujući starenje kože i povećavajući rizik od razvoja tumora kože. UVB zrake, iako čine manji postotak UV zračenja, odgovorne su za opekline na koži. One su srednjeg vala i imaju veću energiju od UVA zraka, što znači da mogu uzrokovati oštećenje DNA u stanicama kože, što vodi do mutacija i potencijalnog razvoja tumora kože. Na sreću, većina UVB zraka apsorbira se u gornjim slojevima atmosfere, pa je njihova količina na površini Zemlje manja nego kod UVA zraka. UVC zrake su najopasnije, ali na sreću, gotovo potpuno se apsorbiraju u Zemljinoj atmosferi, konkretno u ozonskom sloju, te ne dosežu površinu Zemlje. Ipak, oštećenje ozonskog sloja može povećati količinu UVC zraka koja dopire do Zemlje, što bi imalo ozbiljne posljedice po zdravlje.
Karakter i količina UV zračenja koje uzrokuju opekline od sunca (prvenstveno valne duljine < 320 nm) koje dopiru do Zemljine površine uvelike variraju ovisno o nekoliko čimbenika: atmosferskim i površinskim uvjetima, zemljinoj širini, godišnjem dobu, dobu dana, nadmorskoj visini i stanju ozonskog omotača. Na primjer, u područjima bliže ekvatoru i na višim nadmorskim visinama UV zračenje je intenzivnije, dok zimi, posebno u sjevernim i južnim krajevima, njegova snaga opada. Također, u sunčanim danima između 10 i 16 sati UV zračenje je najintenzivnije.
Akutne posljedice izlaganja suncu
Akutne posljedice izlaganja suncu mogu biti vrlo ozbiljne, a najčešći i najpoznatiji negativni učinak je solarni eritem, odnosno opekline od sunca. Solarni eritem nastaje kada koža primi previše UV zračenja, što uzrokuje upalu, crvenilo, bol i oticanje. Koža postaje crvena i vruća na dodir, a u težim slučajevima mogu se pojaviti mjehurići. Opekline od sunca nisu samo estetski problem, već mogu ozbiljno oštetiti stanice kože i povećati rizik od dugoročnih kožnih stanja, uključujući tumore kože.
Osim solarnog eritema, prekomjerno izlaganje suncu može dovesti i do drugih akutnih posljedica kao što su dehidracija, sunčanica, oštećenje očiju (poput konjunktivitisa ili oštećenja rožnice) i povećanje tjelesne temperature. Dehidracija se javlja jer sunčevo zračenje ubrzava isparavanje vode iz tijela, dok sunčanica uzrokuje vrtoglavicu, glavobolje, slabost i mučninu, a u ekstremnim slučajevima može doći i do gubitka svijesti.
Prvi znakovi solarnih opeklina obično se javljaju unutar nekoliko sati nakon izlaganja, ali maksimalni učinak vidljiv je tek nakon 24-48 sati. Promjene na koži kreću se od blagog eritema s naknadnim površinskim ljuštenjem, do boli, otekline, osjetljivosti kože i pojave mjehurića. Opći simptomi (npr. vrućica, zimica, slabost, šok) slični onima kod termičke opekline, mogu se razviti ako je zahvaćen veliki dio površine tijela, a uzrokovani su oslobađanjem upalnih citokina poput IL-1. Vrlo opečena koža od sunca može se ljuštiti danima kasnije, a jedna od najčešćih komplikacija je sekundarna infekcija. Ako je opeklina ozbiljna, može izazvati dugoročne posljedice poput trajnih ožiljaka, pigmentacijskih promjena ili smanjenja elastičnosti kože. Stoga je prevencija ključna, a najbolji način za sprječavanje akutnih posljedica izlaganja suncu je korištenje odgovarajuće zaštite.
Preporučuje se korištenje krema za sunčanje s visokim zaštitnim faktorom (SPF) koji štiti od UVA i UVB zračenja. Kreme treba nanositi barem 20 minuta prije izlaska na sunce i ponovno nanositi svaka dva sata, osobito nakon kupanja ili znojenja. Također, važno je izbjegavati izlaganje suncu u najintenzivnijem dijelu dana, od 10-16 sati kada je UV zračenje najjače.
Ako ipak dođe do opeklina, važno je odmah poduzeti mjere da bi se ublažili simptomi. Prvo je važno odmah se maknuti od sunca te rashladiti kožu hladnim oblozima. Korištenje gelova s aloe verom može smiriti kožu i ubrzati proces oporavka. Za bolove se mogu uzeti sredstva za ublažavanje boli, a u slučaju izraženijeg svrbeža mogu se uzeti tablete protiv svrbeža (antihistaminici). Također, važno je piti puno tekućine poput vode, svježih sokova i sportskih napitaka koji sadrže elektrolite da bi se spriječila dehidracija. Ako su opekline teže, odnosno ako se pojave mjehurići, treba ih pažljivo tretirati kako bi se spriječila infekcija, a koži osigurati odgovarajući odmor.
Za ozbiljnije opekotine, kada je bol intenzivna ili postoje mjehurići, preporučuje se konzultacija s liječnikom koji može propisati kortikosteroidne kreme ili druge lijekove za ublažavanje upale. U nekim slučajevima može biti potrebno liječenje u bolnici, osobito u slučaju sunčanice, kada je tjelesna temperatura povišena. Osim toga, važno je nakon izlaganja suncu nastaviti s pažljivim njegovanjem kože. Korištenje hidratantnih krema i losiona pomaže u obnavljanju kože i smanjenju suhoće i ljuštenja koja se mogu pojaviti nakon opekotina. Redovita kontrola kože također je ključna, jer svako oštećenje kože od sunca povećava rizik od nastanka kožnih tumora u budućnosti.
Sprječavanje akutnih posljedica izlaganja suncu zahtijeva odgovornu brigu o koži. Zaštita od UV zračenja trebala bi postati svakodnevna navika, jer dugotrajno izlaganje suncu može imati trajne posljedice na zdravlje. Uzimajući u obzir sve ove savjete, moguće je značajno smanjiti rizik od negativnih učinaka sunca i očuvati zdravlje kože na duge staze.
Alergija na sunce je opći naziv za nekoliko kožnih stanja koja nastaju kao pretjerana reakcija kože na sunčevo zračenje, osobito na UVA zrake. Najčešći oblik je polimorfna svjetlosna erupcija (PMLE), koja se javlja kod osjetljivih osoba, nekoliko sati do nekoliko dana nakon prvog jačeg izlaganja suncu, najčešće u proljeće ili na početku ljeta. Promjene se javljaju u obliku crvenila, sitnih prištića, plikova, mrlja ili jakog svrbeža, najčešće na prsima, ramenima, rukama i nogama – područjima koja su iznenada izložena suncu. Koža lica je često pošteđena.
Osim PMLE-a, kod nekih osoba može se javiti fotoalergijska reakcija koja nastaje kad sunčevo zračenje djeluje u kombinaciji s određenim tvarima – najčešće kozmetikom, parfemima, lijekovima ili biljkama, što potiče imunološku reakciju. Rjeđe, ali ozbiljnije stanje je solarna urtikarija, kod koje se ubrzo nakon izlaganja suncu razvijaju crveni, otečeni plikovi slični koprivnjači, često praćeni osjećajem žarenja ili boli.
Liječenje se temelji na izbjegavanju sunca, korištenju visokog zaštitnog faktora (SPF50+) nošenju zaštitne odjeće te, po potrebi, primjeni antihistaminika ili kortikosteroidnih krema. U težim slučajevima liječnik može preporučiti postupnu fototerapiju da bi se koža privikla na UV zračenje. Osobe sklone takvim reakcijama trebale bi unaprijed planirati zaštitu, osobito prije godišnjih odmora ili naglih promjena u izlaganju suncu.
Alergija na sunce i opekline od sunca razlikuju se po mehanizmu nastanka, izgledu i vremenu pojave simptoma. Opekline od sunca nastaju kao izravno oštećenje stanica kože UV zračenjem, osobito UVB zrakama, i najčešće se javljaju nakon duljeg izlaganja bez zaštite. Simptomi uključuju crvenilo, osjetljivost, bol i kasnije ljuštenje kože, a javljaju se obično 6-24 sata nakon izlaganja. S druge strane, alergija na sunce rezultat je prekomjerne imunološke reakcije kože na UV zračenje. Simptomi se pojavljuju brže – unutar nekoliko sati, često već pri kratkotrajnom izlaganju, a uključuju osip, prištiće, svrbež ili plikove koji se razlikuju od običnog crvenila kod opekline. Osobe s alergijom na sunce mogu reagirati i na niže doze UV zračenja te su simptomi često intenzivniji i lokalizirani na novootkrivenim dijelovima kože.
Kronične posljedice izlaganja suncu
Dugotrajno i ponavljano izlaganje sunčevom zračenju bez odgovarajuće zaštite može dovesti do brojnih kroničnih posljedica na koži. Jedna od najuočljivijih i najčešćih posljedica je fotostarenje, odnosno starenje kože uzrokovano djelovanjem UV zračenja, osobito UVA zraka koje prodiru u dublje slojeve kože. Za razliku od prirodnog, kronološkog starenja, fotostarenje je rezultat oštećenja struktura kolagena i elastina u koži, što dovodi do nastanka dubokih bora, smanjene elastičnosti i gubitka čvrstoće. Površina kože postaje hrapava, zadebljana i suha, često s vidljivim hiperpigmentacijama – tamnijim mrljama nepravilnog oblika koje nastaju zbog poremećaja u raspodjeli melanina. Osim hiperpigmentacija, mogu se javiti i područja hipopigmentacije, proširene kapilare i žućkasti ton kože. Fotostarenje najviše zahvaća dijelove tijela koji su redovito i dugoročno izloženi suncu poput lica, vrata, dekoltea, nadlanica i podlaktica. Te promjene ne samo da mijenjaju izgled kože već i smanjuju njezinu funkcionalnost i otpornost na vanjske utjecaje.
Uz estetske promjene, UV zračenje može uzrokovati i ozbiljne promjene u stanicama kože, što povećava rizik od razvoja prekanceroznih lezija. Prekanceroze promjene na koži imaju potencijal da se s vremenom razviju u maligne tumore, najčešće planocelularni karcinom. Najčešći oblik prekanceroze uzrokovan kroničnim izlaganjem suncu je aktinična (solarna) keratoza. Te promjene očituju se kao male, hrapave, ljuskave mrlje koje mogu biti crvene, smeđe ili boje kože, a najčešće se javljaju na licu, ušima, vlasištu, podlakticama i šakama. Iako naizgled bezopasna, aktinična keratoza može prijeći u planocelularni karcinom, jedan od oblika tumora kože. Upravo zato se prekanceroze moraju redovito pratiti i pravovremeno liječiti. Liječenje uključuje krioterapiju (smrzavanje), topičke lijekove, fotodinamičku terapiju te kirurško ili lasersko uklanjanje. Redoviti pregledi i zaštita od sunca ključni su za sprječavanje nastanka novih lezija i kontrolu postojećih.
Najozbiljnija kronična posljedica pretjeranog izlaganja suncu je razvoj tumora kože. Postoje tri glavna oblika: bazocelularni karcinom, planocelularni (skvamozni) karcinom i melanom. Bazocelularni karcinom (BCC) najčešći je oblik tumora kože, ali i jedan od najmanje agresivnih. Nastaje iz stanica bazalnog sloja epidermisa, najčešće zbog dugotrajnog izlaganja UV zračenju, osobito kod osoba svijetle puti. Najčešće se javlja na licu, ušima, vratu i ostalim dijelovima tijela izloženima suncu. Izgleda kao ružičasti čvorić sjajne površine, često s vidljivim krvnim žilama, koji može krvariti i sporo rasti ili kao ranica koja ne cijeli i može biti prekrivena krasticama. Iako rijetko metastazira, može duboko prodrijeti u okolna tkiva i uzrokovati znatna lokalna oštećenja ako se ne liječi na vrijeme. Liječenje se temelji na kirurškom uklanjanju, a kod površinskih lezija koriste se krioterapija, fotodinamička terapija ili lokalni lijekovi. Prognoza je izvrsna ako se dijagnoza postavi rano, a promjena u potpunosti ukloni.
Planocelularni karcinom (SCC) je drugi najčešći oblik tumora kože i ima agresivniji karakter od bazocelularnog karcinoma. Nastaje iz stanica gornjih slojeva epidermisa, najčešće na područjima kože koja su kronično izložena suncu – poput lica, usana, ušiju, vlasišta, vrata i šaka. Može se razviti iz prekanceroznih lezija, osobito aktiničnih keratoza. Klinički se često pojavljuje kao čvorić ili ranica koja ne zacjeljuje, a može biti prekrivena krastom i sklona krvarenju. Za razliku od bazocelularnog karcinoma, planocelularni karcinom ima sposobnost metastaziranja, osobito ako se nalazi na usnama, ušima ili sluznicama. Rano otkrivanje i kirurško uklanjanje su ključni za uspješno liječenje. Rizik od razvoja planocelularnog karcinoma značajno se povećava kod imunokompromitiranih bolesnika i kod onih koji su godinama bili izloženi intenzivnom UV zračenju.
Melanom je jedan od najzloćudnijih oblika tumora kože, iako je rjeđi od bazocelularnog i planocelularnog karcinoma. Nastaje iz melanocita, stanica koje proizvode pigment melanin, te se može razviti iz postojećeg madeža ili nastati na neoštećenoj koži. Može se pojaviti u bilo kojoj dobi, za razliku od ostalih oblika tumora kože koji su češći kod starijih ljudi. Najznačajniji rizični čimbenici uključuju intenzivno povremeno izlaganje suncu, osobito uz opekline u djetinjstvu,svijetlu put, veliki broj madeža i genetsku predispoziciju. Melanom se može pojaviti bilo gdje na tijelu, uključujući i slabo izložena područja kao što su dlanovi, tabani i nokti. Za razliku od drugih karcinoma kože, melanom brzo metastazira, stoga je rana dijagnoza ključna za preživljenje. Dijagnoza se potvrđuje dermatološkim pregledom i ekscizijom promjene, a liječenje ovisi o stadiju – od kirurškog uklanjanja do imunoterapije, ciljane terapije i kemoterapije u uznapredovalim slučajevima. Redoviti samopregledi i dermatološki pregledi kože najbolja su obrana protiv melanoma.
Za prepoznavanje sumnjivih promjena na koži koristi se tzv. ABCDE pravilo, koje pomaže u razlikovanju bezopasnih madeža od onih koji mogu upućivati na melanom.
Slovo A označava asimetriju – madež nije jednak sa svih strana, tj. jedna polovica se ne podudara s drugom.
B se odnosi na rubove (border) – madež ima nepravilne, nazubljene ili rubove koji nisu jasno ograničeni.
C označava boju (color) – prisutne su različite nijanse u jednom madežu, poput smeđe, crne, crvene, plave ili bijele. Slovo
D predstavlja promjer (diameter) – promjene koje su veće od 6 mm treba posebno pratiti, iako melanom može biti i manji.
Na kraju, E označava evoluciju – svaka promjena u veličini, obliku, boji, površini, kao i pojava svrbeža, krvarenja ili zadebljanja, zahtijeva stručnu procjenu.
Ako se primijeti bilo koja od tih promjena, nužno je odmah potražiti dermatološku procjenu.
Zaključak
Prevencija kroničnih posljedica izlaganja suncu temelji se na dugoročnim navikama zaštite. Važno je naglasiti da se štetni učinci UV zračenja gomilaju tijekom vremena. Šteta koju koža pretrpi u djetinjstvu i mladosti često postaje vidljiva tek u kasnijim godinama. Stoga su rana edukacija i usvajanje zdravih navika ključ za smanjenje rizika. Uloga farmaceuta u promociji i provođenju fotoprotekcije iznimno je važna, osobito u kontekstu rastuće učestalosti kožnih stanja povezanih s UV zračenjem. Kao lako dostupni zdravstveni stručnjaci, farmaceuti imaju jedinstvenu priliku educirati pacijente o štetnim učincima sunčevog zračenja, važnosti redovite primjene proizvoda sa zaštitnim faktorom te o pravilnom izboru i korištenju fotoprotektivnih sredstava.
Posebnu pažnju treba posvetiti rizičnim skupinama poput djece, osoba svijetle puti i onih s anamnezom tumora kože. Informiranjem, savjetovanjem i promocijom odgovornog ponašanja na suncu, može se izravno pridonijeti prevenciji akutnih i kroničnih oštećenja kože te smanjenju rizika od kožnih tumora. Fotoprotekcija nije samo estetska mjera, već ključan aspekt očuvanja zdravlja kože.