Trudnice su u ljekarni česta skupina pacijenata, pa je zbog specifičnosti njihovog stanja korisno provesti mali protokol prije savjetovanja pripravaka o samoliječenju. Unutar tog protokola procjenjujemo potrebu za primjenom lijeka ili dodatka prehrani, izabiremo najsigurniji lijek te pratimo njegovu primjenu uz savjete o optimalnoj dozi i duljini trajanja liječenja.
Ana Močić, mag. pharm., univ.spec.pharm., inPharma 95, siječanj/veljača 2025.
Obrazovanje o trudnoći, njega i optimalna skrb trudnice o sebi i plodu, mogu spriječiti brojne probleme kod djeteta, uključujući preuranjeno rođenje, zastoj u razvoju, mentalnu retardaciju, tjelesni invaliditet i teškoće u učenju. Studije pokazuju da je plod u utrobi majke snažno povezan sa svime što majka čini, uključujući njezine misli i osjećaje.
Od trenutka začeća, iskustvo u maternici oblikuje mozak i postavlja temelje osobnosti i temperamenta. Isto tako, neoptimalni uvjeti u maternici postavljaju temelje za razvoj kroničnih bolesti u odrasloj dobi, poput visokog krvnog tlaka, dijabetesa, bolesti srca, karcinoma i depresije. Trudnoća je vrijeme u kojem treba uživati i slaviti ga puninom svog bića, na najneposredniji i najsnažniji mogući način. Hormon progesteron koji se tijekom trudnoće pojačano luči djeluje umirujuće, pridonoseći tako pozitivnom ozračju u kojem bi se trudnoća i trebala odvijati.
Kod odluke o primjeni lijekova za akutna ili kronična zbivanja u trudnoći, često nailazimo na zid izazvan nesigurnošću u odabiru najsigurnijeg pripravka. S obzirom na specifičnosti trudnoće, potrebno je provesti mali protokol prije odabira pripravka o samoliječenju, unutar kojeg procjenjujemo potrebu za primjenom lijeka ili dodatka prehrani, izabiremo najsigurniji lijek te pratimo njegovu primjenu uz savjete o optimalnoj dozi i duljini trajanja liječenja. U konačnici, potrebno je postaviti temelje za porođaj zdravog djeteta poduzimanjem svih koraka potrebnih da bi trudnica bila zdrava na svim razinama, uključujući fizičku, emocionalnu i mentalnu.
Što obuhvaća samoliječenje u trudnoći?
Trudnice nerijetko prakticiraju samoliječenje za prevenciju pobačaja, liječenje problema poput mučnine, prehlade, glavobolje, poremećaja raspoloženja, nervoze i nesanice, osteoporoze ili prevencije hipovitaminoze i anemije.
Samoliječenje ili automedikacija je oblik liječenja u kojem pacijent ima aktivnu ulogu, a u porastu je zbog bržeg i lakšeg pristupa lijekovima u ljekarnama, koji se mogu sigurno uzimati i bez liječničkog nadzora. No, pogotovo upotrebom lijekova koji se izdaju bez recepta, samoliječenje se smatra rizikom za trudnice.
Istraživanja su pokazala da su faktori poput znanja i zdravstvene pismenosti, te uvjerenja ili nekih sociodemografskih obilježja povezani sa samoliječenjem tijekom trudnoće. Trudnice s više znanja o rizicima povezanim uz samoliječenje bile su mu manje sklone u usporedbi s trudnicama s manje znanja.
Lijekovi koji negativno djeluju na embrio ili fetalni razvoj nazivaju se teratogenima, te ovisno o gestacijskoj dobi u vrijeme izloženosti i primijenjenoj dozi takvih sredstava tijekom trudnoće, mogu rezultirati i fetalnom smrću, morfološkim malformacijama ili fiziološkim abnormalnostima. Njihova primjena u trudnoći nije dopuštena.
Farmakokinetika i farmakodinamika tijekom trudnoće
Čimbenici poput pH želuca i hrane utječu na apsorpciju. Trudnoća može smanjiti apsorpciju oralnih lijekova zbog usporene funkcije gastrointestinalnog trakta i mučnine. Povećani želučani pH može utjecati na ionizaciju i apsorpciju nekih lijekova, dok povećana crijevna cirkulacija može povećati apsorpciju.
Distribucija lijeka uključuje njegovu raspodjelu između tkiva i tjelesnih tekućina, a opisana je farmakokinetičkim parametrom volumena distribucije. Taj parametar odražava odnos između ukupne količine lijeka u tijelu i njegove koncentracije u plazmi te je ključan za procjenu doze za postizanje željene koncentracije u plazmi, utječući na terapijske učinke i nuspojave. Promjene u volumenu tjelesnih tekućina i masnom tkivu kao i smanjena koncentracija albumina utječu u trudnoći na distribuciju volumena i slobodnu koncentraciju lijeka u plazmi, što može promijeniti terapijski odgovor.
Metabolizam lijekova obuhvaća njihovu kemijsku modifikaciju posredstvom enzimskih sustava, pri čemu neki lijekovi postaju aktivni tek nakon metabolizma, dok većina gubi aktivnost. Aktivnost metaboličkih enzima ovisi o etničkoj pripadnosti, spolu, dobi i enzimskom polimorfizmu. Jetra je, uz doprinos crijeva i placente, primarni organ za metabolizam lijekova. Enzimi citokrom P450 (CYP enzimi) posebno CYP3A4, CYP2A6, CYP2D6 i CYP2C9 imaju tijekom trudnoće povećanu aktivnost, dok su CYP1A2 i CYP2C19 smanjeni. Opisane promjene mogu utjecati na doziranje lijekova, posebno onih s uskim terapijskim indeksom.
Eliminacija lijeka putem bubrega, koja ovisi o glomerularnoj filtraciji, tubularnoj sekreciji i reapsorpciji, također se mijenja tijekom trudnoće, s povećanjem glomerularne filtracije do 50% u prvom tromjesečju i dalje tijekom trudnoće, što utječe na učinke lijekova eliminiranih putem bubrega.
U nastavku slijede neke od najčešćih tema o kojima u ljekarni razgovaramo s trudnicama.
Trudnoća i suplemetacija željezom
Nedostatak željeza danas je globalni problem te zahvaća 20-30% svih žena reproduktivne dobi. Prosječan unos željeza u reproduktivnoj dobi i postmenopauzi je 12 mg na dan, a kod trudnica 15 mg na dan.
Važno je održavati optimalan nutritivni status, jer on povoljno djeluje na razvoj embrija i fetusa. Činjenica je da može ublažiti ili otkloniti blaže komplikacije trudnoće. Važno je od 20. tjedna trudnoće početi voditi računa o zalihama željeza koje će biti potrebne u sintezi posteljice, eritrocitopoezi majki i pri samom porođaju. U skladu s tim, danas se svim trudnicama od 20. tjedna preporučuje 30-40 mg željeza na dan. Još uvijek ne postoje jasne smjernice treba li se željezo uvesti kao dodatak prehrani svim trudnicama ili samo onima koje imaju niske zalihe feritina, pa vrijedi preporuka da se na početku trudnoće odredi koncentracija feritina i prema tome individualizira pristup trudnici. Vrijednost feritina <30 µmol/L najbolji je pokazatelj smanjenih rezervi željeza.
Anemija u trudnoći definirana je razinom hemoglobina <110 g/L i hematokrita <32% u drugom trimestru. U slučaju težeg oblika anemije (hemoglobin <70 g/L) potrebni su oprez i brza korekcija anemije, jer teška anemija može povećati mogućnost spontanog pobačaja, uzrokovati prijevremeni pobačaj, utjecati na trajnu tahikardiju fetusa i povećati rizik od smrtnosti majke.
Bez obzira na raznoliku prehranu, valja znati da samo 10-15% željeza koje unesemo prehranom pronađe put apsorpcije u organizmu. Također, organizam puno lakše apsorbira željezo iz hem izvora nego iz ne-hem izvora. Koji preparat željeza savjetovati ovisi o težini anemije i neželjenim simptomima trudnoće koje trudnica već ima, s obzirom da željezo iz velikog broja preparata ostaje u gastrointestinalnom traktu uzrokujući opstipaciju i mučninu. Novija istraživanja također su pokazala da apsorpcija željeza ima veze s mikrobiomom crijeva, i to tako da povoljan omjer probiotičkih sojeva u crijevima može utjecati na apsorpciju dvovalentnog željeza preko crijevnih resica u krvotok. Istraživanja su rađena sa sojem Lactobacillus plantarum u kombinaciji s vitaminom C koji pomaže reducirati trovalentni oblik željeza u aktivni dvovalentni oblik.
Hipotireoza u trudnoći
Hormoni štitnjače imaju značajan utjecaj na menstrualni ciklus, plodnost i trudnoću, pa ih je stoga važno provjeriti u slučaju bilo kakvih problema sa zdravljem žene. Razine TSH su posebna briga za žene koje već imaju dijagnosticirane bolesti štitnjače, a preporučuje se nastavak standardne terapije sve dok liječnik ne donese drugačiju odluku, uz mogućnost prilagodbe doze lijeka. Da bi se zadovoljile potrebe majke i djeteta potreba za hormonima štitnjače može tijekom trudnoće porasti za 40-50%. Ti su hormoni ključni za normalan razvoj mozga i živčanog sustava djeteta te metabolizam stanica.
U prvom tromjesečju, novorođenče je potpuno ovisno o hormonima majke, jer još uvijek nema svoju štitnu žlijezdu. Majčini hormoni prenose se preko posteljice u krv djeteta. Nakon dvanaestog tjedna dijete počinje proizvoditi manju količinu svojih hormona, ali majčini hormoni ostaju bitni do trenutka kada dijete može zadovoljiti vlastite potrebe. Ipak, za sintezu hormona, dijete će i dalje trebati jod iz majčinog organizma.
Hormoni poput humanog korionskog gonadotropina i estrogena, koji se luče tijekom trudnoće, mogu uzrokovati blago povećanje štitnjače i razine njenih hormona u krvi, što je normalno i obično ne treba zabrinjavati. Zbog takvih promjena može biti izazovno dijagnosticirati bolesti štitnjače tijekom trudnoće, ali uz pravilnu analizu nalaza i simptoma koje trudnica prijavi, obično se može doći do točne dijagnoze.
Simptomi hipotireoze, stanja smanjene proizvodnje hormona štitnjače, često se preklapaju sa simptomima trudnoće kao što su umor, osjećaj hladnoće, zatvor, debljanje, grčevi, poteškoće s koncentracijom, izostanak menstruacije i otečenost. Jedan od najčešćih uzroka hipotireoze tijekom trudnoće je Hashimotov tireoiditis, autoimuni poremećaj u kojem imunološki sustav napada štitnjaču, uzrokujući njeno oštećenje i smanjenu proizvodnju hormona. Nedostatak joda u prehrani i dalje ostaje glavni uzrok hipotireoze diljem svijeta. Ostali mogući uzroci hipotireoze u trudnoći uključuju neadekvatno liječenje ranije dijagnosticiranog hipotireoidizma ili prekomjerne doze lijekova protiv tireoidizma.
Žene s hipotireozom suočavaju se sa smanjenom plodnošću, a tijekom trudnoće imaju veći rizik od komplikacija kao što su spontani pobačaj, gestacijska hipertenzija, anemija, preeklampsija, abrupcija posteljice i postpartalno krvarenje. Određeni čimbenici povećavaju rizik odza razvoj hipotireoze tijekom trudnoće, uključujući stariju životnu dob (više od 30 godina), pozitivnu obiteljsku povijest autoimunih bolesti (koje mogu, ali ne moraju biti povezane sa štitnjačom), dijabetes tipa 1, prethodno zračenje glave ili vrata, prethodno dijagnosticirana autoimuna bolest štitnjače te trenutno liječenje sintetskim hormonima štitnjače.
Ako se hipotireoza ne liječi tijekom trudnoće, može rezultirati prijevremenim porodom, niskom porođajnom težinom djeteta, respiratornim problemima kod prijevremeno rođene djece te smanjenim razvojem mozga i intelektualnih sposobnosti djeteta. Takva djeca često imaju niži IQ, a neuropsihološki razvoj kao i sposobnost učenja su usporeni.
Istraživanja pokazuju da djeca majki s hipotireozom imaju IQ niži za oko 7 bodova u usporedbi s djecom čije su majke bile eutirotične. Kako je već spomenuto, jod je neophodan za proizvodnju hormona štitnjače. Ako majke tijekom trudnoće ne unose dovoljno joda, posljedice su još ozbiljnije. Djeca kod čijih je majki zabilježen nedostatak joda imaju IQ niži za više od 10 bodova u usporedbi s djecom čije su majke imale adekvatne razine joda, a često se suočavaju i s poremećajima pažnje, uključujući hiperaktivnost.
Trudnice koje su prethodno koristile nadomjesnu hormonsku terapiju, vjerojatno će trebati povećati dozu. Liječnici obično preporučuju dodavanje dvije dodatne doze lijeka tjedno, a terapiju treba prilagoditi odmah nakon potvrde trudnoće. Također je važno pratiti razine hormona štitnjače svakih 4-6 tjedana, te po potrebi prilagoditi liječenje.
Samoliječenje kod urinarnih infekcija
Jedna od najčešćih bakterijskih infekcija svakako je infekcija mokraćnih puteva. Uz to što je vrlo česta, ima i tendenciju ponavljanja u čak više od polovice ukupnih slučajeva. Tijekom trudnoće dolazi do normalnih promjena u funkciji i anatomiji mokraćnog sustava. Mokraćovodi se šire, njihova pokretljivost se smanjuje, tonus mokraćnog mjehura opada, a rastuća maternica može komprimirati mokraćovode i mjehur. Sve te promjene povećavaju rizik od infekcija mokraćnog sustava. Urin trudnica sadrži više šećera, a prisutnost šećera ili glukoze (glikozurija) može potaknuti rast bakterija. Povišene razine proteina i hormona u urinu zbog trudnoće mogu smanjiti sposobnost mokraćnog sustava da se odupre bakterijskim napadima, čime se povećava rizik od infekcija.
U najvećem broju slučajeva infekcije mokraćnog sustava uzrokuje bakterija Escherichia coli koja se primarno nalazi u probavnom traktu te kao takva nije patogena. Ako se preseli u urinarni trakt postaje patogena te uzrokuje infekciju. Mjesto zahvaćanja infekcije može biti različito. Ako je zahvaćena uretra – govorimo o uretritisu, ako je zahvaćen mokraćni mjehur – cistitisu, a ako je infekcija zahvatila bubreg – pijelonefritisu. Bakterije mogu prodrijeti u urinarni trakt ascedentnim, hematogenim i limfoidnim putem. Pacijentice koje osjećaju simptome poput otežanog mokrenja, bolova, povišene tjelesne temperature kao i učestalog mokrenja, u pravilu se prvo javljaju svom liječniku, specijalistu obiteljske medicine.
Urinarne infekcije tijekom trudnoće mogu se pravovremeno dijagnosticirati provođenjem urinokulture u svakom tromjesečju. No, svaka trudnica koja osjeti simptome urinarne infekcije trebala bi napraviti tu pretragu. Nakon analize urinokulture i antibiograma, obično je desetodnevna antibiotska terapija dovoljna za uklanjanje infekcije. Ako se urinarna infekcija ponavlja, trudnice su izložene većem riziku od pijelonefritisa ili upale bubrega, što može ozbiljno ugroziti zdravlje majke i fetusa.
Prisutnost bakterija u urinu može biti asimptomatska, što se naziva asimptomatska bakteriurija. Iako ta infekcija ne izaziva simptome, liječenje može biti nužno da bi se spriječilo njeno daljnje širenje. Stoga je važno provesti urinokulturu tijekom trudnoće radi pravovremenog otkrivanja i liječenja potencijalne infekcije. Asimptomatska bakteriurija, ako se ne prepozna i ne liječi, može napredovati i dovesti do komplikacija kao što je prijevremeni porod. Akutni uretritis i cistitis su upale uretre i mokraćnog mjehura koje se manifestiraju bolom ili peckanjem prilikom mokrenja, čestim mokrenjem, nagonom na mokrenje i groznicom. Kod određenog broja trudnica s asimptomatskom bakteriurijom, neliječena infekcija može se proširiti kroz mokraćovode do bubrega, uzrokujući pijelonefritis koji može ozbiljno ugroziti zdravlje majke i fetusa. Pijelonefritis se, osim simptoma urinarne infekcije, manifestira i bolom u području bubrega. Ta komplikacija može dovesti do prijevremenog poroda i sindroma respiratornog distresa kod nedonoščadi, a liječenje često zahtijeva hospitalizaciju.
Kod učestalih, rekurentnih mokraćnih infekcija potreban je proizvod koji će i bioadheziju bakterija na stijenku mokraćnog mjehura, a takvo svojstvo nalazimo kod američke brusnice koja je sigurna za upotrebu u svim fazama trudnoće i dojenja. Djelatna tvar u njoj su proantocijanidini odgovorni za antiadherencijsko djelovanje bakterije Escherichia coli.
Iako nema dovoljno podataka o sigurnosti korištenja tijekom trudnoće i dojenja – na temelju sigurnosnog profila i farmakokinetičkih svojstava – u praksi se kod trudnica i dojilja kod ponavljajućih infekcija mokraćnog sustava često primjenjuje suplementacija čistom D-manozom. No, valja biti oprezan, jer se D-manoza često nalazi i u kombiniranim pripravcima u kojima bi neka od sastavnica mogla biti kontraindicirana u trudnoći i dojenju. Zato je važno trudnicama i dojiljama preporučiti preparate s čistom D-manozom, koji su sigurni u trudnoći i dojenju.
Sigurnost antibiotika u trudnoći
Sigurnost antibiotika u trudnoći od najveće je važnosti pri odabiru terapije za trudnice. Fluorokinoloni, tetraciklini i sulfonamidi zbog svoje teratogenosti značajno ograničavaju izbor antibiotika za liječenje u trudnoći. Trimetoprim u kombinaciji sa sulfametoksazolom treba izbjegavati tijekom prvog tromjesečja trudnoće, jer može uzrokovati urođene mane osjetljive na folate. Trimetoprim i sulfametoksazol također treba izbjegavati nakon 32. tjedna trudnoće, jer može istisnuti bilirubin iz albumina i uzrokovati kernikterus.
Od korištenih i sigurnih antibiotika za liječenje trudnica kao zlatni standardi izdvojeni su β-laktami, nitrofurantoin i fosfomicin. Svi β-laktami (osim ceftriaksona koji može uzrokovati kernikterus istiskivanjem bilirubina ako se daje dan prije poroda) i fosfomicin općenito se smatraju sigurnima tijekom trudnoće.
Mučnina, dispepsija i žgaravica
Visoke razine hormona tijekom trudnoće mogu usporiti gastrointestinalni motilitet te uzrokovati ili pogoršati simptome dispepsije. Kod blažih simptoma preporučuju se dijetalne mjere: više manjih obroka na dan, izbjegavanje alkohola, kofeina, voćnih sokova, čokolade, začinjene i masne hrane, pušenja te spavanje na povišenom uzglavlju.
Od farmakoterapije se za blaže simptome dispepsije preporučuje ponajprije primjena antacida. Za mučninu tijekom trudnoće može se uz dijetalne mjere preporučiti primjena vitamina B6 (piridoksin) u dozi od 25-30 mg/dan. Za jake mučnine može se razmotriti primjena antihistaminika, npr. difenhidramina ili metoklopramida, te ondansetrona kod trudničke hiperemeze.
Liječenje boli u trudnoći
Liječenje boli tijekom trudnoće je važno, jer neliječena bol može negativno utjecati i na trudnicu i na fetus. U većini slučajeva, korištenje analgetika u preporučenim dozama ne povećava rizik od kongenitalnih malformacija. Paracetamol se smatra najboljim izborom za analgeziju tijekom trudnoće.
Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAID) se ne preporučuju, jer iako nemaju dokazan povećan rizik od teratogenosti, postoje naznake da mogu otežati začeće i povećati rizik od spontanog pobačaja u ranoj trudnoći. Njihova primjena, posebno u trećem tromjesečju, može uzrokovati ozbiljne komplikacije kao što su prerano zatvaranje duktusa arteriozusa i plućnu hipertenziju kod novorođenčadi. Niske doze acetilsalicilne kiseline (do 100 mg) obično nisu povezane s negativnim ishodima trudnoće, ali korištenje NSAID-a u trećem tromjesečju ne preporučuje se osim u određenim medicinskim stanjima poput ishemijske kardiomiopatije ili arterijske insuficijencije.
Sigurnost primjene dodataka prehrani u trudnoći
Uzimanje dodataka prehrani danas je u trudnoći izuzetno potrebno zbog smanjenog unosa mikro i makro nutrijenata kao i osiromašenog tla na kojem se uzgaja hrana koju jedemo. U odabiru dodatka prehrani važno je izabrati onaj koji je proizveden prema standardima dobre proizvođačke prakse i koji sadrže sastojke u optimalnim dozama. Sigurnost primjene dodataka prehrani tijekom trudnoće važna je tema koja zahtijeva pažnju. Dok su neki dodaci prehrani korisni i čak preporučeni za trudnice kao što su folna kiselina, željezo, kalcij i omega-3 masne kiseline, drugi mogu predstavljati rizik.
Rizik upotrebe odnosi se na visoke doze vitamina i minerala, koje mogu uzrokovati toksičnost. Također, za mnoge biljne sastojke dodataka prehrani nema dovoljno istraživanja koja bi potvrdila sigurnost njihove upotrebe tijekom trudnoće. Zbog tih rizika, važno je da trudnice konzultiraju liječnika ili ljekarnika prilikom odabira preparata za suplementaciju. Uvijek je potrebno naglasiti važnost uravnotežene prehrane, a preporučiti uzimanje dodataka prehrani samo kada su potrebni.
Stanična upala kao put u komplikacije trudnoće
Stanična upala je uzrok gotovo svih komplikacija u trudnoći, uključujući preeklampsiju, nisku porođajnu težinu i preuranjeni porod. Stanična upala ili inflamacija je prirodni odgovor tijela na ozljede, infekcije ili stres. Kada tijelo prepozna potencijalno štetne podražaje poput bakterija, virusa ili oštećenja tkiva, aktivira imunosni sustav da bi se zaštitio i popravio oštećenja. Međutim, kronična ili dugotrajna stanična upala može imati negativne posljedice za zdravlje Da bi se spriječila stanična upala i njezine posljedice, važno je tijekom trudnoće održavati zdrav način života. Zdrava trudnoća trebala bi uključivati uravnoteženu prehranu, prestanak pušenja, uzimanje dodataka prehrani, redovitu tjelovježbu, meditaciju, masažu, boravak na suncu te izbjegavanje plave svjetlosti ekrana.
Prehrana s niskim glikemijskim indeksom održava stabilne razine šećera u krvi te niske razine inzulina. Mnoge žene danas ne podnose gluten, mliječne proizvode, kukuruz ili soju, pa bi prehranu u trudnoći trebalo prilagoditi postojećoj intoleranciji tako da se ne ukidaju namirnice nutritivno važne za majku i dijete. Jesti zdravu i visokokvalitetnu hranu najjednostavniji je način održavanja zdravlja na svakodnevnoj razini. Danas je dobro dokumentirano da cjelovita hrana šalje poruku mikrobiomu koji počinje aktivirati ekspresiju gena povezanih sa zdravljem kao i deaktivirati gene povezane s bolešću.
Pušenje fetusu uskraćuje kisik, što rezultira sporijim rastom i nižom porođajnom težinom dojenčadi. Osim toga, zdrava, normalno rođena djeca majki koje puše, mogu imati sužene dišne putove i smanjenu funkciju pluća. Neka istraživanja su pokazala da je pušenje tijekom trudnoće povezano s poteškoćama u učenju i problemima u ponašanju djeteta kasnije u životu. Pasivno pušenje ima za fetus iste posljedice.
Redovita tjelovježba tijekom trudnoće smanjuje izglede za rađanjem novorođenčadi s prekomjernom porođajnom težinom za 23-28%, što je potvrdilo istraživanje iz Norveške. Druga studija, rađena u Španjolskoj, potvrđuje da je umjereno vježbanje tijekom trudnoće sigurno i korisno i za majku i za dijete, te smanjuje rizik za preeklampsiju, gestacijski dijabetes, bolove u donjem dijelu leđa i zdjelici te urinarnu inkontinenciju. Studija je nadalje pokazala da sigurna tjelovježba tijekom trudnoće ne povećava rizik za prijevremeni porod, malu porođaju težinu ili fetalni distres. Bilo bi dobro umjereno vježbati 20-30 minuta na dan, barem tri dana u tjednu.
Danas su nezaobilazni postali i programi meditacije koji koriste provjerene tehnike disanja za povezivanje uma i tijela, što potiče smirenost, smanjuje strah, bolove i komplikacije za vrijeme trudnoće i porođaja. Kad trudnice meditiraju, u sebi stvaraju osnažujući osjećaj sigurnosti i cjelovitosti. Postoje i vođene vizualizacije u kojima se mentalne slike povezuju s osjećajima i fizičkim tijelom. Danas znamo kako se tehnikom vođenih vizualizacija mogu sniziti krvni tlak, razine kolesterola i glukoze u krvi, te se može pojačati kratkoročna aktivnost imunološkog sustava.
Masaža ima pozitivne učinke na bolove u leđima, tjeskobu, na poboljšanje sna i poboljšanje raspoloženja, povećanjem endorfina i smanjenjem razine hormona stresa.
Izlaganje prirodnom svjetlu, dostupno je svima ovisno o geografskoj širini. Trebalo bi biti obavezno za sve, i to barem 30 minuta na dan. Studija sveučilišta Yale pokazala je da boravak na svjetlu smanjuje rizik od depresije kod trudnica za čak 49%, a samim time i rizik od preeklampsije.
Upotreba mobitela tijekom trudnoće – Mobiteli emitiraju elektromagnetsko polje, koristeći radiofrekvencijsko zračenje za prijenos signala. Puno je studija rađeno na temu utjecaja takve vrste zračenja na zdravlje čovjeka. Neke od njih bile su pristrane i pokazale su pogreške u interpretaciji takve uzročno-posljedične veze. National Toxicology Program SAD-a objavio je podatke o mogućem kancerogenom djelovanju, ali nekoliko godina kasnije promjenili su izjavu rekavši da novi podaci pokazuju da uobičajeno korištenje nije povezano s razinama izlaganja štetnom zračenju koje može izazvati ozbiljne probleme. U konačnici, debata o tom pitanju i dalje traje, uz jednako izazivanje zabrinutosti.
Potrebe za mineralima u trudnoći
U ljudskom tijelu prisutno je 80 od ukupno 103 poznata minerala. Oni čine 4,5% tjelesne mase, a većina ih se nalazi u kostima. Svaki ima svoju specifičnu funkciju, a međusobno su iznimno povezani. Neophodno ih je unositi putem hrane, ali i vodom koja je važan izvor minerala u svakodnevnoj prehrani. Minerali su neophodni za izgradnju enzima, hormona, hemoglobina, strukturnih bjelančevina i vitamina te su uključeni u gotovo sve fiziološke i metaboličke aktivnosti organizma.
Željezo – Ljudsko tijelo sadrži između 2,5 i 5 g željeza, od čega se otprilike dvije trećine nalazi u hemoglobinu. Osim toga, prisutno je u mioglobinu i raznim enzimima, uključujući citokrome. Željezo ima ključnu ulogu u transportu kisika i metabolizmu energije, a dolazi u dva oblika: hem i ne-hem željezo. Hemsko željezo koje se nalazi u namirnicama životinjskog podrijetla, bolje se apsorbira (20-40%) dok se nehemsko željezo iz biljnih izvora slabije apsorbira (1-10%).
Deficit željeza nastaje zbog prehrane koja je siromašna hem željezom, povećanih potreba (npr. tijekom trudnoće) zbog gubitka željeza uslijed parazitskih infekcija ili drugih gubitaka krvi. Anemija uzrokovana nedostatkom željeza najčešći je prehrambeni poremećaj i značajan javnozdravstveni problem diljem svijeta. Prema procjenama SZO, anemija pogađa 18% trudnica u razvijenim zemljama, dok je prevalencija znatno veća u zemljama u razvoju. Anemija izazvana nedostatkom željeza povezuje se s povećanom smrtnosti novorođenčadi, prijevremenim porodom i niskom porođajnom masom djeteta.
Potreba za željezom tijekom trudnoće znatno raste, pa su trudnice jedna od najrizičnijih skupina. Da bi se osigurale zalihe potrebne fetusu, posteljici i za sintezu majčinih eritrocita, trudnice bi trebale apsorbirati dodatnih 6 mg željeza na dan, kako bi se nadomjestila krv koja se gubi tijekom poroda. Suplementacija željezom tijekom trudnoće preporučuje se, a željezo je obavezan sastojak dodataka prehrani formuliranih specifično za trudnice.
Kalcij je mineral koji se u ljudskom tijelu nalazi u najvećim količinama, čineći 1,5-2% ukupne tjelesne mase. Od te količine, 99% se nalazi u kostima i zubima u obliku hidroksiapatita, dok je preostalih 1% u tjelesnim tekućinama. Tijekom fetalnog razvoja u tkivo fetusa pohranjuje se 25-30 g kalcija. Tijekom trudnoće i dojenja, gustoća kostiju majke se smanjuje, posebno u lumbalnom dijelu kralježnice, bedrenoj kosti i kuku. Međutim, to stanje se poboljšava nedugo nakon prestanka dojenja.
Neadekvatan unos kalcija tijekom trudnoće može negativno utjecati na zdravlje i majke i fetusa. Rizici za majku uključuju osteopeniju, osteoporozu, tremor, paresteziju i grčeve mišića, dok su potencijalni problemi za fetus, odnosno novorođenče, usporen fetalni razvoj, niska porođajna masa, loša mineralizacija kostiju te povećan rizik od retardacije novorođenčeta. Prema rezultatima različitih istraživanja, suplementacija kalcijem može pomoći u prevenciji preeklampsije, prijevremenog poroda i smanjiti rizik od problema povezanih s visokim krvnim tlakom tijekom trudnoće. Preeklampsija se manifestira visokim krvnim tlakom i prisutnošću bjelančevina u urinu, a predstavlja značajan uzrok smrtnosti trudnica i novorođenčadi diljem svijeta.
Najbolji izvori kalcija su mlijeko i mliječni proizvodi, lisnato povrće, žitarice i mahunarke, a svakodnevnom konzumacijom tih namirnica unosi se dovoljna količina kalcija u organizam, te je dodatna suplementacija većinom nepotrebna.
Magnezij je jedan od esencijalnih minerala, potreban u relativno visokim dozama. Sudjeluje u oksidativnoj fosforilaciji, što ga čini bitnim za metabolizam ugljikohidrata i održavanje različitih enzimskih procesa. Osim toga, važan je za sintezu bjelančevina, transport kroz stanične membrane, regulaciju tjelesne temperature te sintezu nukleinskih kiselina i proteina. Tijekom trudnoće, u tkivu fetusa pohranjuje se oko 1 g magnezija.
Istraživanja su pokazala da magnezij može ublažiti problem grčeva mišića s kojim se trudnice često susreću. Deficit magnezija tijekom trudnoće povećava rizik od sindroma iznenadne smrti novorođenčadi.
Za odrasle osobe preporučuje se svakodnevni unos između 200 i 300 mg magnezija, dok je trudnicama potrebno između 300 i 400 mg. Najviše ga ima u vodi, mahunarkama, zelenom povrću (jer je vezan uz klorofil) nekim žitaricama i mliječnim proizvodima.
Cink – Tijelo odrasle osobe sadrži između 1,5 i 2,5 g cinka. Sastavni je dio svih organa, tkiva i tjelesnih tekućina; kofaktor je za više od 200 enzima, a ima i važnu ulogu u metabolizmu nukleinskih kiselina te u produkciji i sekreciji nekih hormona, poput inzulina. Iako se nalazi u različitim izvorima, glavni su mu izvori morski plodovi, govedina, perad, jaja, mlijeko i mahunarke.
Istraživanja su pokazala da suplementacija cinkom u ranoj trudnoći može smanjiti rizik od dugog i otežanog poroda kao i smrtnosti na porodu. Povećan deficit cinka kod majke može biti povezan s pojavom spontanih pobačaja i kongenitalnim malformacijama, dok je blaži deficit cinka povezan s niskom porođajnom masom, zastojem u intrauterinom rastu i prijevremenim porodom.
Ukupne potrebe nerođenog djeteta za cinkom tijekom trudnoće iznose 100 mg. Odraslim osobama potrebno je svakodnevno oko 2,2 mg cinka, a s obzirom na to da je njegova biološka iskoristivost niska, preporučena dnevna količina iznosi između 12 i 15 mg.
Potrebe za vitaminima u trudnoći
Vitamini su organski spojevi raznolike strukture i kemijskih svojstava, koji se u hrani nalaze u malim količinama, a neophodni su za normalno funkcioniranje ljudskog organizma. Imaju ključnu ulogu u ostvarivanju i održavanju normalnog zdravlja, a nedovoljan unos hrane bogate vitaminima može izazvati ozbiljna oboljenja, oštećenja organizma i poremećaje metabolizma.
Folna kiselina ili vitamin B9 jedan je od osam vitamina iz skupine B kompleksa. Odgovarajuća razina neophodna je za normalnu diobu stanica, regulaciju sinteze različitih molekula, uključujući DNK i RNK, kao i za pravilno funkcioniranje mozga i neurološke funkcije. Također, sudjeluje u regulaciji razine homocisteina i usko je povezana s metabolizmom vitamina B12. Folna kiselina je posebno važna za pravilan embrionalni razvoj, a njezin nedostatak može dovesti do poremećaja razvoja, poznatih kao defekti neuralne cijevi (DNC). Taj pojam uključuje tri dijagnoze: anencefaliju, encefalocelu i spina bifidu. DNC je druga najčešća kongenitalna malformacija, s incidencijom od oko 4,5 na 10.000 porođaja u EU. Za učinkovitu prevenciju defekata neuralne cijevi potreban je povećan unos folne kiseline prije začeća i tijekom prvog tromjesečja trudnoće, jer se neuralna cijev zatvara do 28. dana gestacije, kada većina žena obično nije ni svjesna da su trudne. Zbog toga se svim ženama u reproduktivnoj dobi preporučuje suplementacija folnom kiselinom.
Dnevni unos od 0,4 mg dovoljan je za smanjenje rizika kod žena u niskorizičnoj skupini, dok je koncentracija od 4 mg potrebna za žene u visokorizičnim skupinama, a 5 mg za žene koje su već rodile dijete s nekim od poremećaja neuralne cijevi. Budući da je te koncentracije teško postići uobičajenom prehranom, preporučuje se unos putem dodataka prehrani. Folna kiselina može se pronaći u raznim namirnicama, uključujući brokulu, šparoge, avokado, banane, grah, grašak, kupus, prokulicu, zelenu salatu, citruse, zeleno lisnato povrće, leću i pšenične klice.
Folna kiselina i 5-MTHF – U posljednje vrijeme, formulacije dodataka prehrani sve više sadrže kombinaciju folne kiseline i 5-MTHF. U časopisu Journal of Perinatal Medicine objavljen je pregled znanstvenih istraživanja koja su proučavala različite oblike folata s ciljem utvrđivanja može li aktivni oblik 5-MTHF zamijeniti folnu kiselinu (FA) u prevenciji defekata neuralne cijevi. Naime, folna kiselina ili njene soli, poznate kao folati, unose se hranom i imaju zaštitni učinak, no preporuke za povećani unos na razini populacije često su neučinkovite. Uzrok može biti neusklađenost s preporukama ili varijabilna bioraspoloživost folata. Folna kiselina je sintetski oblik koji se najčešće nalazi u dodacima prehrani, ali ne može ispuniti svoju biološku funkciju dok se ne reducira do dihidrofolata (DHF) i tetrahidrofolata (THF), a sposobnost redukcije FA varira među pojedincima.
Žene koje imaju polimorfizam u genima povezanima s metabolizmom ili apsorpcijom folata ostvaruju značajniju korist od uzimanja 5-metiltetrahidrofolata (5-MTHF) nego od folne kiseline. 5-MTHF je dominantni fiziološki oblik koji nudi nekoliko prednosti u odnosu na FA: ne prikriva deficit vitamina B12, odmah je dostupan za transport do ciljnih stanica i metabolizam, ne stvara nemetaboliziranu FA u krvi, a apsorpcija i izlučivanje su jednako učinkoviti kao kod FA. Autori istraživanja zaključili su da je uzimanje 5-MTHF u obliku dodataka prehrani bolja alternativa za trudnice, osobito u zemljama koje ne provode programe obogaćivanja hrane. 5-MTHF kao dodatak prehrani učinkovito povećava biomarkere folata kod mladih žena prije začeća i u ranoj trudnoći (4-12 tjedana) čime se sprječavaju defekti neuralne cijevi.
Ostali vitamini B kompleksa – Tiamin (vitamin B1), riboflavin (vitamin B2) i niacin (vitamin B3) djeluju kao sastavni dijelovi enzima i imaju ulogu u oslobađanju energije iz ugljikohidrata, bjelančevina i masti.
Tiamin (vitamin B1) je bitan za razvoj djetetovog mozga, živčanih stanica, mišića i srca. Potrebe za njim tijekom trudnoće rastu, a preporučene doze za trudnice iznose 1,4 mg/dan. Deficit se može smanjiti dodavanjem kvasca i konzumacijom nepoliranog rižinog zrna, cjelovitog pšeničnog zrna, mahunarki i svinjskog mesa. Tiamin se obično unosi u dovoljnim količinama iz hrane, te suplementacija nije nužna.
Riboflavin (vitamin B2) je potreban za funkcioniranje enzimatskog sustava i nalazi se u namirnicama životinjskog podrijetla, osobito u mlijeku, jajima i jetri. Svakodnevni unos trebao bi biti oko 1,5-1,8 mg, a potrebe se povećavaju tijekom trudnoće. Istraživanja su pokazala da mnoge žene reproduktivne dobi unose riboflavin ispod minimalnih preporučenih doza, stoga bi trudnice trebalo poticati na konzumaciju namirnica bogatih riboflavinom.
Vitamin B12 igra ulogu koenzima u sintezi aminokiselina, a preporučena dnevna doza iznosi oko 2,6 μg. Suplementacija je potrebna vegankama, budući da se nalazi isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla.
Vitamin A obuhvaća spojeve s biološkom aktivnošću retinola, uključujući retinol, retinal i retinoičnu kiselinu. Taj se vitamin nalazi isključivo u životinjskim namirnicama i uvijek je prisutan s lipidima. Izvor vitamina A također je β-karoten koji je njegov prekursor (provitamin) i osigurava oko dvije trećine potrebne količine. Najbolji izvori uključuju riblje ulje, jetru, bubrege, maslac i jaja. Određene namirnice, poput margarina, često su obogaćene vitaminom A.
Glavni oblici vitamina A koji se koriste u dodacima prehrani su A palmitat (retinil palmitat) i acetat (retinil acetat). Karotenoidi (uglavnom β-karoten) i retinoidi (retinol, retinal i retinoična kiselina) također se mogu koristiti kao suplementi.
Znakovi nedostatka vitamina A uključuju noćno sljepilo, suhoću očne spojnice i rožnice, kao i smanjenu otpornost organizma na infekcije, osobito u dišnom i probavnom sustavu.
Tijekom trudnoće, potrebe za vitaminom A blago se povećavaju (za oko 0,1 mg na dan) posebno u posljednjem tromjesečju, jer je potreban za rast, embriogenezu i diferencijaciju epitelnog tkiva. Međutim, sa suplementacijom treba biti oprezan, jer postoje tri nuspojave hipervitaminoze vitamina A: urođene mane, anomalije jetre i smanjena gustoća kostiju, što može rezultirati osteoporozom.
Hipervitaminoza vitamina A je rijetka, ali ponekad može imati fatalne posljedice. Manifestira se visokim razinama vitamina A u tijelu, što može dovesti do toksičnosti. Do hipervitaminoze vitamina A dolazi prilikom prekomjernog uzimanja namirnica bogatih retinolom, poput jetre, a najvažniji razlog hipervitaminoze je prekomjerno uzimanje dodataka vitamina A. Zbog toga se trudnicama preporučuje izbjegavanje namirnica bogatih retinolom, jer on može imati teratogeni učinak. SZO preporučuje suplementaciju vitaminom A tijekom trudnoće i dojenja u područjima gdje postoji deficit vitamina A, odnosno gdje se primjećuje pojava noćnog sljepila (WHO, 2011.).
Vitamin C je neophodan za izgradnju i održavanje matriksa kostiju, dentina, kolagena i općenito vezivnog tkiva. Glavni prehrambeni izvori su voće i povrće, pa je njegov deficit vjerojatan kod osoba koje rijetko konzumiraju te namirnice. Nedostatak vitamina C može dovesti do bolesti desni i zubi, poznate kao skorbut, dok se višak vitamina C može manifestirati kroz gastrointestinalne probleme i proljev.
Potreba za vitaminom C povećava se tijekom zadnjeg tromjesečja (za oko 10 mg na dan, na ukupno 50 mg na dan) zbog rapidnog rasta fetusa i potrebe za adekvatnim zalihama kod majke. Vitamin C također igra važnu ulogu u apsorpciji nehemskog željeza, jer reducira Fe3+ u Fe2+.
Trudnicama se preporučuje konzumacija namirnica bogatih vitaminom C (svježe voće, paprika, rajčica) zajedno s namirnicama koje sadrže željezo, da bi se poboljšala apsorpcija željeza. Doza od 25 mg vitamina C poboljšava apsorpciju željeza za otprilike 65%. Trudnicama koje puše više od 20 cigareta na dan preporučuje se uzimanje dvostruko veće doze vitamina C u odnosu na nepušačice.
Vitamin D se u ljudskom tijelu sintetizira prilikom izlaganja sunčevom svjetlu, no također može biti unesen putem određenih namirnica kao što su ulje jetre ribe, masna riba, gljive, žumanjak jajeta i jetra.
Fiziološka uloga vitamina D usko je povezana s metabolizmom kalcija i fosfora, jer uvjetuje njihovu resorpciju i pohranu u koštanom tkivu. Njegov nedostatak tijekom trudnoće može uzrokovati poremećaje u apsorpciji kalcija, što može dovesti do neonatalne hipokalcemije i osteomalacije kod majke. Gornja granica dozvoljenog unosa vitamina D iznosi 50 μg po danu.
Što danas znamo o primjeni probiotika u trudnoći?
Rani razvoj crijevnog mikrobioma ima presudnu ulogu u oblikovanju fiziološkog sustava domaćina, uključujući imunološke funkcije, metabolizam i razvoj mozga. Sastav mikrobioma dojenčadi pod utjecajem je raznih faktora kao što su prehrambene navike, mikrobiom majke, izloženost okolišu i način na koji se dijete rodilo. Ta saznanja posebno su važna u ranoj dobi koje je ključno za razvoj mozga i dugoročno zdravlje.
Jedna od strategija koja se preporučuje za potporu zdravom razvoju mikrobioma dojenčadi je korištenje probiotika tijekom trudnoće i dojenja. Dosadašnja istraživanja sugeriraju da su probiotici sigurni i da donose brojne zdravstvene prednosti, uključujući pozitivne učinke na mikrobiom dojenčadi, majčino mlijeko i smanjenje rizika od metaboličkih i imunoloških poremećaja.
Cilj nedavne studije bio je ispitati kako unos probiotika kod majki tijekom trudnoće i dojenja utječe na funkcije mozga dojenčadi. U okviru studije, parovi majki i njihove djece sudjelovali su u istraživanju MILK (Mothers and Infants Linked for Healthy Growth) provedenom u Oklahomi i Minnesoti. Klinički i demografski podaci prikupljeni su od svih sudionica, dok su informacije o unosu probiotika dobivene putem upitnika tijekom trudnoće i dojenja. Upitnici su sadržavali pitanja o korištenju probiotika, vremenskom razdoblju uzimanja i vrsti probiotičkog dodatka. Razine C-reaktivnog proteina (CRP) i interleukina 6 (IL-6) u majčinom mlijeku analizirane su imunološkim metodama, a mikrobiomi su proučavani iz uzoraka majčinog mlijeka i fecesa dojenčadi.
Rezultati istraživanja pokazali su da su majke koje su uzimale probiotike mjesec dana nakon poroda u mlijeku imale niže razine CRP-a i IL-6, osobito ako su probiotike konzumirale i tijekom trudnoće. Dojenčad čije su majke koristile probiotike imala su veću raznolikost crijevnog mikrobioma, s višim razinama rodova Lactobacillus i Bifidobacterium. Osim toga, dojenčad čije su majke uzimale probiotike zabilježila su poboljšanja u funkcijama pamćenja. Prisutnost bakterija roda Lactobacillus i Bifidobacterium u crijevima dojenčadi bila je povezana s boljim zdravstvenim ishodima, uključujući smanjenje upale, poboljšano zdravlje crijeva i unaprijeđene kognitivne funkcije.
Zaključeno je da primjena probiotika tijekom trudnoće i dojenja može predstavljati učinkovitu strategiju za potporu optimalnom neurološkom razvoju i cjelokupnom zdravlju dojenčadi.
Međutim, ističe se potreba za daljnjim istraživanjima s većim brojem sudionika i duljim razdobljem praćenja učinaka probiotika.
Literatura:
Lacroix I, Damase-Michel C, Lapeyre-Mestre M, Montastruc JL. Prescription of drugs during pregnancy in France. Lancet 2000;356:1735.
Haramburu F, Miremont G, Moride Y, Gomez MP, Douchet P, Douet C. Drug prescription during pregnancy: a cohort study. Pharmacoepidemiol Drug Safety 1995;4:74.
Henry A, Crowther C. Patterns of medication use during, and prior to pregnancy: the MAP study. Aus NZ J Obstet Gynaecol 2000;40:165−72.
Yang T, Walker MC, Krewski D i sur. Maternal characteristics associated with pregnancy exposure to FDA category C, D, and X drugs in a Canadian population. Pharmacoepidemiol Drug Saf 2008;17:270−7.
Briggs GG. Drugs in pregnancy and lactation. McGraw Hill 2014, 11. izd. 6. Oakley GP Jr. Frequency of human congenital malformations. Clin Perinatol 1986;13:545−54.
Beckman DA, Brent RL. Prenatal and perinatal biology, and medicine. Vol. 2. U: Kretchmer N, Quiligan EJ, Johnson JD (ur.). Harwood Switzerland: Academic Publishers 1987;121−54.
Pregnancy labeling. FDA Drug Bull 1979;9:23−4.
Addis A, Magrini N, Mastroiacovo P. Drug use during pregnancy. Lancet 2001;357:800.
Addis A, Sharabi S, Bonati M. Risk classification systems for drug use during pregnancy: are they a reliable source of information? Drug Saf 2000;23:245−53.
Erdeljić Turk, V. i Vitezić, D. (2017). Lijekovi i trudnoća. Medicus, 26 (1 Farmakovigilancija), 23-36. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/185267
Atmadani RN, Nkoka O, Yunita SL, Chen YH. Self-medication and knowledge among pregnant women attending primary healthcare services in Malang, Indonesia: a crosssectional study. BMC Pregnancy and Childbirth. 2020;20(42):1-11.
Abeje G, Admasie C, Wasie B. Factors associated with self medication practice among pregnant mothers attending antenatal care at governmental health centers in Bahir Dar city administration, Northwest Ethiopia, a cross sectional study. Pan Afr Med J. 2015;20:276.
Vranešić Bender, D. (2024). Važnost primjene folne kiseline u trudnoći. Preuzeto s https://vitamini.hr/blog/vitaminoteka/vaznost-folne-kiseline-u-trudnoci-13036/
Maletić, A. (2018). Potreba za dodacima prehrani u trudnoći, završni rad. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:109:419373
Kovačić, P. (2024). D-manoza u prevenciji nekompliciranih rekurentnih izvanbolničkih cistitisa u žena reproduktivne dobi – stupanj dokaza, diplomski rad. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:252187
Mazalin, D. (2023). Štitnjača u trudnoći. Preuzeto s https://poliklinika-mazalin.hr/blog/stitnjaca-u-trudnoci/