Mikronutricija kod alergija

Način prehrane ima ključnu ulogu u razvoju i težini alergijskih bolesti, a širok raspon hranjivih tvari i sastojaka prehrane pokazao se učinkovit u njihovoj prevenciji ili liječenju

Autorica članka: Martina Šepetavc, mag.pharm. ZU Farmacia, inPharma 96, ožujak/travanj 2025.

Pojam mikronutricija često se poistovjećuje sa suplementacijom vitaminima i mineralima. No, mikronutrijenti obuhvaćaju znatno širi termin od samo vitamina i minerala. Neki mikronutrijenti nisu esencijalni, poput koenzima 10 ili alfa-lipoične kiseline, dok su neki drugi uvjetno esencijalni, kao primjerice gama-linolenska kiselina iz boražine i noćurka ili kolin. Također se mogu pronaći informacije da pojam mikronutrijent označava nutrijent kojeg je ljudskom organizmu potrebno manje od 1 grama. No, to nije točno, budući da je kalcija, kalija, klorida i natrija potrebno više od 1 g na dan.

Prvu liniju obrane tijela od oksidativnih spojeva osiguravaju enzimi. Oni za optimalan rad zahtijevaju kofaktore, od kojih su neki mikronutrijenti – bakar, cink, mangan, selen, željezo. Drugu liniju obrane pružaju antioksidansi iz prehrane, koji su i mikronutrijenti: polifenoli (kurkumin, resveratrol, kvercetin…), karotenoidi, vitamini C i E, koenzim Q10. Polinezasićene masne kiseline osiguravaju fluidnost staničnih membrana te su esencijalni mikronutrijenti za neurone od kojih je većina građena od lipida. U mikronutriciji svoje mjesto nalaze i modulatori mikrobioma poput prebiotika (inulin, fruktooligosaharidi) kao i probiotički sojevi koji su odgovorni za balans mikrobioma.

Što je zapravo mikronutricija?

Cilj mikronutricije je svakodnevnu prehranu obogatiti mikronutrijentima (vitaminima, mineralima poput željeza i magnezija te elementima u tragovima poput joda, fluora, cinka, bakra, kroma, selena i mangana) koji su neophodni za tjelesno i mentalno zdravlje, a tijelo ih nije u stanju samo proizvesti. Smisao mikronutricije nije nasumična i nekritička suplementacija svake osobe multivitaminima, nego racionalan pristup u kojem se ciljano uzimaju mikronutrijenti koji organizmu nedostaju. Prioritet je promjena prehrambenih navika, a mikronutricija je pomoć tijekom tog procesa, prilagođena individualnim potrebama svake osobe.

Disbalans mikronutrijenata u organizmu stvara se prvenstveno zbog manjkave prehrane. Ako se ne konzumira 2 obroka plave ribe tjedno i ne unose biljna ulja bogata omega-3 kiselinama, one su u organizmu u manjku. Izbjegavanje zelenog lisnatog povrća uzrokovat će manjak folata, dok će niska razina selena, joda ili magnezija u tlu nekih područja, biti razlog za njihovu nadoknadu.

Prisutnost višestrukih nedostataka mikronutrijenata, uz prehranu koja nije energetski manjkava, često se opisuje pojmom „skrivena glad” koju navodi i Svjetska zdravstvena organizacija. Procjenjuje se da „skrivena glad“ pogađa više od dvije milijarde ljudi diljem svijeta. Suboptimalne razine mikronutrijenata u organizmu tijekom dužeg vremenskog razdoblja i bez njihove nadoknade dovode do razvoja zdravstvenih poteškoća tijekom života.

„Skrivena glad“ se odnosi na cjelokupnu populaciju bez obzira na dob, a nije vezana samo uz pothranjenu djecu nego i uz osobe prekomjerne tjelesne mase i pretile osobe, čiji se broj rapidno povećava. Nedostaci nekoliko mikronutrijenata općenito imaju zajedničku etiologiju poput niske konzumacije namirnica životinjskog podrijetla, voća i povrća ili njihovog gubitka zbog čestih infekcija.

Procjenu je li potrebna intervencija određenim mikronutrijentom, zdravstveni radnik može napraviti anamnestički ili na temelju rezultat biokemijskih pretraga (direktnim ili preko metabolita). Anamnestički pristup iziskuje strukturirani razgovor uz pomoć validiranih upitnika o načinu prehrane, medikacijskoj povijesti te ostalim životnim navikama koje mogu utjecati na stvaranje disbalansa. U korištenju biomarkera mikronutrijenata potrebno je poznavati koliko je određeni biomarker pouzdan u procjeni optimalne razine mikronutrijenta. Primjerice, razina 25-OH vitamina D u krvi je pouzdan biomarker za procjenu manjka tog vitamina, dok razina omega-3 masnih kiselina u plazmi nije pouzdan marker, nego je potrebno razine provjeriti u eritrocitima.

Posljednjih godina sve je veći interes za ulogu prehrane i suplementacije u razvoju alergijskih bolesti. Poseban predmet interesa postali su esencijalni mikronutrijenti (mikroelementi i vitamini) za koje se vjeruje da imaju imunomodulatorni učinak.

Alergijske bolesti

Epidemiologija alergijskih bolesti značajno se promijenila u zadnjih 50 godina. Početkom 70-tih godina 20. stoljeća, na svjetskoj razini neku vrstu alergije imalo je 2-3% osoba, dok trenutačno 30% svjetske populacije boluje od neke alergije. S obzirom na trend značajnog rasta, predviđa se da će 2050. godine polovica čovječanstva imati neku alergijsku bolest. Razlozi za to još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni, iako je uočena povezanost između pojavnosti alergija s intenzivnom higijenom, migracijama stanovništva, razinom stresa, škodljivim životnim navikama, nasljednim faktorima, promjenama u mikrobiomu i sve značajnijim utjecajem klimatskih promjena.

Alergijske bolesti su skup kroničnih upalnih poremećaja epitela pluća, kože i nosa koje karakterizira pretjerani imunološki odgovor posredovan IgE i Th2 citokinima na izložene alergene. Pojavnost alergijskih bolesti mijenja se ovisno o dobi. U prve tri godine života prevladavaju atopijski dermatitis i alergije na hranu čija se prevalencija kasnije smanjuje, a od treće godine života nadalje prevladavaju alergijski rinitis i astma.

Kvaliteta života bolesnika koji pate od neke vrste alergije značajno je narušena u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Istraživanja pokazaju da djeca s alergijskim rinitisom izbjegavaju školske aktivnosti i druženje s prijateljima te imaju manje samopouzdanja zbog svoje dijagnoze. S druge strane, roditelji djece s atopijskim dermatitisom pokazuju zabrinutost u fazama pogoršanja bolesti, navode značajan utjecaj na kvalitetu noćnog sna i u konačnici financijsko opterećenje zbog potrebe za odgovarajućom njegom kože.

Dokazi upućuju na to da način prehrane ima ključnu ulogu u razvoju i težini alergijskih bolesti. Dijetalne komponente mogu različito regulirati puteve alergijske upale putem metabolita koji potječu iz mikrobiote domaćina i crijeva, čime se utječe na ishode alergije na pozitivan ili negativan način. Širok raspon hranjivih tvari i sastojaka prehrane (vitamin D, cink, omega-3 masne kiseline, probiotički sojevi i fitokemikalije) pokazao se učinkovit u prevenciji ili liječenju alergijskih bolesti suzbijanjem upale tipa 2.

Vitamin D

Atopijski dermatitis – Brojna istraživanja pokazala su odnos između razine 25-hidroksivitamina D (25(OH)D) u serumu i težine indeksa bodovanja atopijskog dermatitisa (SCORAD) ili indeksa područja i težine ekcema (EASI). Serumska razina 25(OH)D niža je kod pacijenata s atopijskim dermatitisom svih dobnih skupina, a naročito u pedijatrijskoj populaciji. Također, niža razina 25(OH)D kod pedijatrijskih pacijenata s umjerenim i izraženim simptomima AD-a značajnija je u odnosu na one s blagim simptomima. Vjerojatno je u podlozi problem u sintezi i metabolizmu vitamina D kod djece s atopijskim dermatitisom, a gubitak barijerne uloge kože kod te bolesti može utjecati na njegovu sintezu. Dokazano je da deficit vitamina D može pridonijeti patogenezi i težini atopijskog dermatitisa te se preporučuju prevencija deficita uz provjeru razine 25(OH)D te adekvatna nadoknada s obzirom na nalaz. Također je pokazano da atopična djeca s niskom razinom vitamina D u serumu imaju koristi od suplementacije vitaminom D u poboljšanju stanja atopične kože.

Astma – Meta-analiza 14 studija pokazala je da suplementacija vitaminom D smanjuje broj egzacerbacija samo kod pacijenata s bronhijalnom astmom i deficijencijom vitamina D (≤20 ng/ml). Poboljšanje FEV od 1% nakon suplementacije vitaminom D zamijećeno je samo kod pacijenata s deficijencijom tog vitamina. Isti rezultati se odnose na pedijatrijsku i odraslu populaciju.

Cink

Cink se ne može skladištiti u organizmu, a rizične skupine za njegov manjak su vegani, u manjoj mjeri vegetarijanci, osobe koje boluju od upalnih bolesti crijeva ili celijakije, bebe starije od 6 mjeseci koje su isključivo dojene, zatim dojilje, alkoholičari, osobe koje boluju od srpaste anemije te bolesnici na kroničnoj terapiji ACE inhibitorima i tiazidnim diureticima.

Atopijski dermatitis – Niže serumske razine cinka prisutne su kod bolesnika s atopijskim dermatitisom, a razina cinka povezana je s rezultatima SCORAD indeksa kao i kod vitamina D. Uočeno je da je razina cinka značajnije niža kod djece sa srednje teškim do teškim oblikom atopijskog dermatitisa. Studije pokazuju da može biti korisno prevenirati deficit cinka kod djece s atopijskim dermatitisom koja su isključivo dojena, kao i da prevencija deficita cinka može poboljšati kliničku sliku atopijskog dermatitisa.

Alergijski rinitis – Veći unos cinka kod majke tijekom trudnoće smanjuje rizik alergijskog rinitisa kod djece. S druge strane, niska koncentracija cinka u krvi iz pupkovine povezana je s razvojem alergijskog rinitisa u dobi od 7 do 9 godina. Pedijatrijska populacija od 9 do 12 godina s alergijskim rinitisom ima značajnije višu razinu cinka, a nižu razinu bakra u odnosu na zdravu populaciju. Niska razina cinka utječe na imunosni sustav i može biti rizični faktor razvoja alergijskog rinitisa, pa se stoga preporučuje suplementacija kod alergijskog rinitisa svih dobnih skupina.

Astma – Postoje dvije postavke za suplementaciju cinkom kod bolesnika s astmom. Prva je da cink zbog svojeg imunomodularnog kapaciteta, utjecaja na T helper stanice i izlučivanje citokina ima ulogu u razvoju astme. Druga postavka navodi da bi cink trebalo koristiti kao rutinski biomarker kod pacijenata s rizikom od astme i ponavljajućim wheezing-om. Istraživanja pokazuju da je viša razina cinka, uz višu razinu bakra u krvi pupkovine, povezana s pojavom wheezing-a u ranijoj dječjoj dobi. Međutim, nema značajnije korelacije razine cinka i FEV 1. U vezi s astmom zaključeno je da niska razina cinka utječe na imunosni sustav te može biti rizični faktor za razvoj astme, ali da su potrebni dodatni dokazi o suplementaciji cinkom kod bolesnika s astmom.

Omega-3 masne kiseline

Astma – Meta-analiza dokazuje da se, ako majka tijekom trudnoće i dojenja uzima omega-3 masne kiseline u dozi od najmanje 1.200 mg/dan, smanjuje incidencija obolijevanja od bronhijalne astme i alergijske astme kod djece. Suplementacija djece omega-3 masnim kiselinama ne pokazuje klinički značajan učinak u obolijevanju od astme niti kod smanjenja simptoma.

Atopijski dermatitis – Najnoviji dokazi pokazuju da suplementacija omega-3 masnim kiselinama istovremeno uz gama linolensku kiselinu i vitamin D smanjuje simptome atopijskog dermatitisa i poboljšava kliničku sliku. To je sigurna i učinkovita intervencija koja naročito značajno smanjuje težinu simptoma u pedijatrijskoj populaciji.

Probiotici

Sastav crijevne mikrobiote odnedavno se povezuje s alergijskim bolestima. Prehrana i komponente hrane imaju ključnu ulogu u oblikovanju crijevne mikrobiote, što je bitno za održavanje integriteta crijevne epitelne barijere i imunološke homeostaze crijeva. Štoviše, hranjive tvari i njihovi endogeni ili bakterijski metaboliti mogu regulirati alergijsku upalu u udaljenim organima izvan crijeva, kao što su pluća i koža, i to putem osovina crijevo-pluća i crijevo-koža.

Alergijski rinitis – Recentni međunarodni konsenzus za alergijski rinitis navodi da probiotici smanjuju okularne i nazalne simptome, te poboljšavaju kvalitetu života bolesnika s alergijskim rinitisom, pa treba razmotriti njihovo uključivanje u terapiju bolesnika sa sezonskim peludnim alergijama. Probiotici u alergijskom rinitisu povećavaju tip 1 imunološkog odgovora i T regularnu funkciju. Istovremeno smanjuju tip 2 imunološkog odgovora, upalni proces i infekciju.

Prilikom preporuke probiotika u toj indikaciji potrebno je poznavati koji soj ima dovoljno dokaza o učinkovitosti. Sojevi koji su ispitani za alergijski rinitis sa zadovoljavajućom razinom dokaza su Lactobacillus paracasei LP-33, Enterococcus faecalis DSM 16440, Lactobacillus paracasei HF.A00232, kombinacija Bifidobacterium animalis ssp. lactis BB12 i Enterococcus faecium L3 te kombinacija Lactobacillus gasseri KS-13, Bifidobacterium bifidum G9-1 i Bifidobacterium longum MM-2. Dokazano je da Lacticaseibacillus rhamnosus GG, sam ili uz vitamin D može povećati uspjeh imunoterapije bolesnika koji su na oralnoj imunoterapiji za kikiriki, kravlje mlijeko ili peludi trava.

Atopijski dermatitis – Najduže studije prevencije rađene su sa sojem Lactobacillus rhamnosus HN001, s najmanje 6 milijardi CFU u dnevnoj dozi. Taj soj smanjuje rizik atopije ako ga majka uzima tijekom 35 tjedana trudnoće i do prvih 6 mjeseci dojenja, te se kasnije dijete suplementira u prve dvije godine života. Na taj način je preventivni utjecaj dokazan tijekom 11 godina. Važno je naglasiti da nema utjecaja ako samo majka koristi probiotik. Kombinacija sojeva Lacticaseibacillus rhamnosus GG, L. acidophilus La-5 i Bifidobacterium animalis ssp. lactis Bb-12 također pokazuje smanjenje rizika atopije, ali ne i drugih alergijskih bolesti.

Biljni preparati

Korištenje biljnih preparata u svrhu liječenja zabilježeno je još u Ebers Papyrusu 1500 g.pr.n.e. a danas 75% stanovništva zapadnih zemalja koristi fitoterapiju kao dio liječenja. Broj publikacija o istraživanju učinkovitosti biljaka eksponencijalno raste zadnjih 10 godina, uključujući i one za indikacije alergijskih bolesti. Samo znanstveno utemeljena medicinska upotreba biljaka i pripravaka dobivenih od njih može se koristiti u liječenju, ublažavanju i/ili prevenciji bolesti ili ozljeda, uz naglasak na priznate standarde kvalitete, sigurnosti i učinkovitosti.

Biljni preparati se navode u međunarodnom konsenzusu za alergijski rinitis te se upućuje na to da dio biljnih preparata pokazuje učinak na olakšavanje simptoma u ovoj indikaciji, ali i da su potrebni dodatni dokazi i standardizacija pripravaka.

Kvercetin – Flavonoid u luku (rod Allium) komercijalno se dobiva iz Styphnolobium japonicum L. Schott ili Sophora japonica L. Fabaceae. Siguran je, te dokazano djeluje na degranulaciju u fiziološki relevantnim koncentracijama. Kao lecitinski kompleks u dozi od 500 mg na dan učinkovito smanjuje svrbež očiju, kihanje i sekreciju nosa kod peludne alergije.

Crna kopriva – U ispitivanjima na odraslim osobama, ekstrakt crne koprive (Perilla frutescens) u dozi od 150 mg i u kombinaciji sa 80 mg kvercetina, pokazuje smanjenje simptoma za 70% i smanjenje upotrebe antialergijskih lijekova za 73%. Kombinacija crne koprive i kvercetina kao dodatak standardnoj terapiji kod djece prevenira pojavu i smanjuje trajanje te intenzitet egzacerbacija rinokonjunktivitisa na pelud te smanjuje upotrebu antihistaminika.

Ulje crnog kima – Crni kim (Nigella sativa L. Ranunculaceae) se tradicionalno koristi u prevenciji alergijskih bolesti. Ulje se dobiva tiještenjem, a aktivna tvar je timokinon. Postoje tri kliničke studije kod alergijskog rinitisa. Potrebno ga je početi uzimati 4-6 tjedana prije pojave simptoma, a preporučena doza je 40-80 mg/kg ulja na dan, što bi za osobu od 70 kg bilo 2,8-5,6 g ulja na dan (cca. 3-6 mL). Mehanizam njegova djelovanja još uvijek nije razjašnjen, a nova pretpostavka je da možda ima utjecaj na mikrobiom te da na alergijski rinitis djeluje posredno.

Kozlinac – Aktivne tvari kozlinca (Astragalus membranaceus, Fabaceae) su imunomodularni polisaharidi (djeluju na povećanje Th1 i smanjenje Th2), saponozidi (astragalozidi), formononetin i astragalin. Učinkovitost je pokazao kod alergijskog rinitisa, u studiji u kojoj je doza ekstrakta standardiziranog na 40% polisaharida bila 360 mg/dan. Djeci starijoj od 12 godina i odraslim osobama preporučuje se 160 mg ekstrakta sa 40% polisaharida, dva puta na dan.

Klinička učinkovitost kozlinca, crnog kima i crne koprive kao imunomodulatora u alergijskim bolestima dodatno je dokazana u usporednoj studiji, uz napomenu da su potrebna dodatna istraživanja sa standardiziranim preparatima i uniformnim dozama.

Zaključak

U svakodnevnoj praksi potrebno je razlikovati mikronutriciju od uobičajene suplementacije multivitaminima, te ju preporučivati racionalno, tj. samo ono što pojedincu nedostaje. Potrebno je kritički pristupiti intervenciji određenim mikronutrijentom kod alergijskih bolesti, sukladno postavljenoj dijagnozi i individualnim potrebama bolesnika.

Literatura:

1. https://iedm.asso.fr/ (pristup bazi Institut Européen de Diététique et Micronutrition 25.02.2025.)
2. Denis Riché, Didier Chos. Micronutrition, santé et performance, Edition De Boeck, 2008
3. Thomson CD. Selenium and iodine intakes and status in New Zealand and Australia. Br J Nutr. 2004 May;91(5):661-72. doi: 10.1079/BJN20041110. PMID: 15137917.
4. DiNicolantonio JJ, O’Keefe JH, Wilson W. Subclinical magnesium deficiency: a principal driver of cardiovascular disease and a public health crisis. Open Heart. 2018 Jan 13;5(1):e000668. doi: 10.1136/openhrt-2017-000668. Erratum in: Open Heart. 2018 Apr 5;5(1):e000668corr1. doi: 10.1136/openhrt-2017-000668corr1. PMID: 29387426; PMCID: PMC5786912.
5. Lowe NM. The global challenge of hidden hunger: perspectives from the field. Proceedings of the Nutrition Society. 2021;80(3):283-289. doi:10.1017/S0029665121000902
6. Shaw, D.J. (2007). World Summit for Children, 1990. In: World Food Security. Palgrave Macmillan, London. https://doi.org/10.1057/9780230589780_25
7. UNICEF analysis of UNICEF/World Health Organization/World Bank Group Joint Malnutrition Estimates, 2019 edition. Levels and trends in child malnutrition: Key findings of the 2019 edition of the Joint Child Malnutrition Estimates.
8. Vassilakou, T. New and Old Challenges in Pediatric Health Policies. Children 2022, 9, 1196. https://doi.org/10.3390/children9081196
9. Weffort VRS, Lamounier JA. Hidden hunger – a narrative review. J Pediatr (Rio J). 2024 Mar-Apr;100 Suppl 1(Suppl 1):S10-S17. doi: 10.1016/j.jped.2023.08.009. Epub 2023 Oct 30. PMID: 37918810; PMCID: PMC10960185
10. Kaganov B, Caroli M, Mazur A, Singhal A, Vania A. Suboptimal Micronutrient Intake among Children in Europe. Nutrients. 2015 May 13;7(5):3524-35. doi: 10.3390/nu7053524. PMID: 25984741; PMCID: PMC4446765.
11. Fisher JO, Mitchell DC, Smiciklas-Wright H, Birch LL. Parental influences on young girls’ fruit and vegetable, micronutrient, and fat intakes. J Am Diet Assoc. 2002 Jan;102(1):58-64. doi: 10.1016/s0002-8223(02)90017-9. PMID: 11794503; PMCID: PMC2530939.
12. Braun LA, Rosenfeldt F. Pharmaco-nutrient interactions – a systematic review of zinc and antihypertensive therapy. Int J Clin Pract. 2013 Aug;67(8):717-25. doi: 10.1111/ijcp.12040. Epub 2012 Dec 26. PMID: 23279674.
13. Harris WS, Von Schacky C. The Omega-3 Index: a new risk factor for death from coronary heart disease? Prev Med. 2004 Jul;39(1):212-20. doi: 10.1016/j.ypmed.2004.02.030. PMID: 15208005.
14. Deuster PA, Dolev E, Kyle SB, Anderson RA, Schoomaker EB. Magnesium homeostasis during high-intensity anaerobic exercise in men. J Appl Physiol (1985). 1987 Feb;62(2):545-50. doi: 10.1152/jappl.1987.62.2.545. PMID: 3558215.
15. Podlecka, D.; Jerzyńska, J.; Sanad, K.; Polańska, K.; Bobrowska-Korzeniowska, M.; Stelmach, I.; Brzozowska, A. Micronutrients and the Risk of Allergic Diseases in School Children. Int. J. Environ. Res. Public Health 2022, 19, 12187. https://doi.org/10.3390/ijerph191912187
16. Atay, Ozge & Asilsoy, Suna & Sirin, Seda & Atakul, Gizem & al, Serdar & Kangalli Boyacioglu, Ozge & UZUNER, Nevin & KARAMAN, Ozkan. (2023). The Effect of Nutrition and Micronutrients on Children with Atopic Dermatitis. Asthma Allergy Immunology. 89-94. 10.21911/aai.147.
17. Stelmach, I.; Grzelewski, T.; Bobrowska-Korzeniowska, M.; Kopka, M.; Majak, P.; Jerzynska, J.; Stelmach, W.; Polańska, K.; Sobala, W.; Gromadzińska, J.; et al. The role of zinc, copper, plasma glutathione peroxidase enzyme, and vitamins in the development of allergic diseases in early childhood: The Polish mother and child cohort study. Allergy Asthma Proc. 2014, 35, 227–232.
18. Vijayan S, Kandi V, Palacholla PS, Rajendran R, Jarugu C, Ca J, Pravallika M, Reddy SC, Sucharitha AS. Probiotics in Allergy and Immunological Diseases: A Comprehensive Review. Cureus. 2024 Mar 8;16(3):e55817. doi: 10.7759/cureus.55817. PMID: 38590477; PMCID: PMC10999892.